TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 14.12.2023.
Metropolitan muzej umjetnosti predstavio je izložbu pod nazivom „Women Dressing Women“ i odao počast ženama dizajnericama u modnoj industriji.
Tim kustosa koji je predvodila Julia Binswanger (freelance novinarka i audio producentica), imao je za cilj da preoblikuje narativ povijesti mode tako što su odlučili staviti naglasak na, često zanemarene, doprinose žena dizajnerica. Osvrćući se na to, ovo je izložba koja svjedoči o tome koliku snagu ima moda, ali i ženska kreativnost kada je u pitanju utjecaj na društvene promjene.
Izložba prikazuje otprilike 80 odjevnih predmeta koji su pomno probrani iz opsežne muzejske zbirke, a koji predstavljaju rad preko 70 dizajnerica još od početka 20. stoljeća. Kroz sve kreacije predstavlja se moć ženske kreativnosti te se priča o skrivenim narativima povijesti mode. Na oduševljenje mnogih, izloženi su odjevni komadi koji nikada prije nisu bili javno prikazani.
Ovo je prvi put da je Metropolitan muzej umjetnosti prikazao izložbu u potpunosti posvećenu ženama dizajnericama. Kustosice su prepustile odjevnim komadima da pričaju sami za sebe i posjetioci potvrđuju da upravo to i rade. Svaki komad priča o inovativnosti i kreativnosti koja je, nažalost, dugo vremena bila potpuno zanemarena i možemo samo reći, bilo je i vrijeme da ovakva izložba ugleda svjetlo dana.
Na izložbi je moguće vidjeti radove dizajnerica kao što je Izabel Toledo, koja je za Met Costume Institute konstatirala kako su u svaki njen dizajn (kroz tkaninu, teksturu i boje) utkana njena iskustva, povijest i njene emocije. Uz to, svoj rad definira kao „odijevanje emocija“, naglašavajući da moda ima moć da izrazi emocije onoga tko ju nosi, jednako kao i da utječe na to kako se netko osjeća.
Posjetioce izložbe na fasadi Metropolitan muzeja dočekat će fotografija dizajnerice Claire McCardell koja nosi vlastitu kreaciju prikazanu i na izložbi. Claire je još jedna važna karika u kreiranju modne scene u Americi. Ona je bila inovatorica koja je počela dizajnirati odjeću s elementima koji su donosili udobnost i slobodu, poput ležernijeg kroja haljine, ali i džepova, naramenica i vezica. Oličenje njenog rada su bezbrižnost i bezvremenski stil.
Pri ulasku na izložbu posjetitelje će dočekati kreacije dvije kultne kreatorice koje su također definirale značaj mode – haljina dizajnerice Madame Grès i kreacija Rei Kawakubo za Comme des Garçons.
Zašto baš one? To je oda radu Madame Grès, francuskoj dizajnerici čija je karijera započela 1930-ih. Madame Grès je prepoznata po inovativnom pristupu drapiranja i izuzetnoj sposobnosti manipuliranja materijalom. Poznata je po bezvremenskim i elegantnim modelima u kojima stvara mnoštvo sitnih nabora. Osim toga, ona je prva žena za čije je kreacije odobrena samostalna izložba u Metropolitan muzeju, 1994. godine.
Iako je trebalo puno godina do nove takve izložbe, 2017. godine je predstavljena i prva samostalna izložba živuće dizajnerice - Rei Kawakubo. Rei je svjetski priznata japanska dizajnerica i osnivačica kultnog avangardnog brenda Comme des Garçons. Njene kreacije oda su simetriji, predimenzioniranim siluetama i dekonstrukciji konvencionalnih silueta.
Uz bok njihovim kreacijama našle su se i one od dizajnerica Jeanne Lanvin, Else Schiaparelli i Madeleine Vionnet - dizajnerica kojoj se pripisuje izum tehnike rezanja po dijagonali (bias cut).
Izložene su i kreacije suvremenih dizajnerica kao što su Iris van Herpen, Rei Kawakubo, Anifa Mvuemba i Simone Rocha. To je samo mala najava modnih velikanki čije će vas izložene kreacije zapanjivati iz koraka u korak. Izložba je otvorena od 7. 12. 2023. do 3. 3. 2024. godine. Tko ima priliku pogledati izložbu i uživo, zasigurno će doživjeti snagu ženskog dizajna i utjecaja koji su imale na razvoj modne industrije.
Već možemo zamisliti kako šećemo među tim bezvremenskim remek djelima, osjećajući auru snažnih žena u zraku oko nas. Onih žena koje su svojom kreativnošću i željom za slobodom oblikovale (i neke i dalje oblikuju) modnu scenu, ali i svijet u kojem živimo. To je svijet u kojem se čuje i ženski glas, u kojem su ženska snaga i kreativnost nedvojbeno prisutni i priznati, a u takvom svijetu definitivno želimo biti.
* * *
Naslovna fotografija: @metcostumeinstitute
TEKST: Lamija Muratagić
U prvom Bonjour.Lookbacku Martina Saira se vraća svojim crvenim tepih izdanjima, od Selme Starfinger i Nine Varge do Marka Fehera, Armina Hodžića i Amne Kunovac Zekić.
Sarajevo Film Festival ima svoju filmsku historiju, ali i onu drugu, vizuelnu, koja se godinama gradi na crvenom tepihu. U njoj se ne pamte samo premijere i dolasci, nego i odjevni trenuci koji su postali dio festivalske arhive.
Uoči novog izdanja festivala, Bonjour kroz serijal Bonjour.Lookback otvara modnu arhivu prethodnih godina. Ne samo kroz fotografije koje pamtimo, nego kroz osobe koje su ih nosile, njihove komentare, sjećanja i pogled iz današnje perspektive. 
Za ovu priču vratili smo se festivalskim izdanjima u prostoru Atelje 71 I M Rasvjeta, elegantnom i čistom ambijentu koji ima onu tišu, parišku estetiku ateljea. Prostor je svijetao i sofisticiran, pa tako cijeli razgovor dobija osjećaj intimne modne arhive.
Prva u našem modnom lookbacku je Martina Saira Keškić , poduzetnica i kreativkačiji se lični stil godinama vezuje za sarajevsku modnu scenu i čiji smo modni senzibilitet već imali priliku upoznati zavirujući u njen ormar. Njen festivalski stil godinama se izdvaja po odnosu prema domaćem i regionalnom dizajnu, snažnim siluetama, neočekivanim beauty momentima i lookovima koji nisu birani da budu sigurni, nego da imaju stav. 
Jedan od ranijih trenutaka koji se izdvaja je kreacija Selme Starfinger iz 2014. godine, crno-žuti look s gotovo arhitektonskom konstrukcijom. Crni top čistih linija i voluminozna žuta suknja stvarali su kontrast koji je djelovao grafički, ali i dovoljno teatralno za festivalski prostor. Martina ga danas pamti upravo kroz tu konstrukciju. 
“ Podsjeća me kao da je arhitekt pravio, baš neki art ”, prisjetila se.
Iste godine nosila je i Ninu Vargu, dizajnericu koju i danas izdvaja kao jednu od omiljenih. Crna silueta, izgrađena kroz dužinu, teksturu i diskretan sjaj, unosila je tamniju i znatno dramatičniju eleganciju. 
Ono što ga danas čini posebno zanimljivim jeste činjenica da nije ostao samo arhivska fotografija. Martina je otkrila da top i suknju i danas ima, ali ih nosi odvojeno.
Bijela kreacija Mateyaneira iz 2017. godine imala je dugu cape siluetu, vez i značajnu ceremonijalnu prisutnost, ali Martina je najviše pamti po beauty momentu koji je pratio cijeli look: srebrnoj kosi koju je radio Ensar Dervišbegović . 
“ Kosa je bila srebrna, a to je tek prije godinu dana postao trend u svijetu. Mi smo tada bili ispred vremena ”, rekla je Martina.
Dvije godine kasnije, prvi put je nosila kreaciju Marka Fehera . Crna silueta, oblikovana fluidnim rukavima i širokim nogavicama, svoju je snagu gradila kroz pokret tkanine oko tijela.

Martina ga pamti kao trenutak u kojem se osjećala “ lepršavo, kao neki leptir. Modni leptir na crvenom tepihu ”. Upravo ta rečenica najbolje objašnjava zašto look i danas funkcioniše na fotografijama: njegova glavna vrijednost nije bila samo forma, nego pokret . 
Jedan od najdramatičnijih ulazaka u njenoj festivalskoj arhivi bio je look Armina Hodžića / Elysian iz 2022. godine. Bijela silueta, izoštrena naglašenim ramenima, metalnim lancima i plaštom koji je produžavao figuru, bila je konstruirana za ulazak koji se registruje prije nego što se pročitaju detalji.
Plašt je prvobitno trebao biti još duži, gotovo deset metara, ali je na kraju skraćen. Efekt ipak nije izostao. 

“ Čim sam zakoračila, osjećala sam se kao da sam ja taj outfit ”, rekla je Martina.
To je možda i najtačniji opis dobrog crvenog tepiha, trenutak u kojem osoba ne nosi samo odjeću, nego se s njom potpuno spoji.
U novijem dijelu arhive izdvaja se i kreacija Amne Kunovac Zekić iz 2024. godine, mini haljina s teksturom, asimetričnim detaljima i crno-bijelim kontrastom. Martina ju je prvi put vidjela na reviji i poželjela prenijeti na crveni tepih baš zato što nije pripadala očekivanoj slici festivalskog glamura. 

Platforme, valovita kosa i skulpturalni nakit pomjerili su mini siluetu iz razigranog registra prema odlučnijem red carpet izrazu, zadržavajući njenu lakoću, ali joj dajući jasniju modnu oštrinu.
Za kraj, Martina se vratila još jednom izdanju Nine Varge, bakarnom kombinezonu iz 2014. godine koji, kako kaže, i danas ima. Taj detalj se kroz cijeli razgovor provlači kao možda najljepši dokaz da njeni Sarajevo Film Festival lookovi nisu bili zamišljeni samo kao komadi za jednu fotografiju. 
“ Svaku ovu odjevnu stvar i dan danas imam ”, rekla je Martina, dodajući da neke od njih i danas nosi svakodnevno, uz espadrile, sandale i ljetne kombinacije.
Neki lookovi bili su kreirani za snažan ulazak na crveni tepih, neki su kasnije nastavili živjeti u njenom ormaru, a neki danas izgledaju još aktuelnije nego u trenutku kada su prvi put fotografisani.
Martina Saira tako otvara Bonjour.Lookback kao podsjetnik da najbolja festivalska izdanja ne ostaju samo u arhivi, nego se vraćaju kroz priče, sjećanja i detalje koje i godinama kasnije vrijedi ponovo pogledati. 
U narednim danima na Bonjour.ba pratite i druge sagovornice koje se s nama vraćaju svojim Sarajevo Film Festival izdanjima i trenucima koji su obilježili crveni tepih prethodnih godina.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Foto: Bonjour.ba
Social Media foto i video: Marija Perić i Tesnim Ališah
Lokacija: Atelje 71 I M Rasvjeta
Autorica članka: Lamija Muratagić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!