TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 18.11.2022.
Kad je u pitanju uređenje interijera, najviše volimo o tako složenom procesu razgovarati sa stručnom osobom koja će znati vidjeti stvari koje mi ne primjećujemo.
Osim što nam mogu uštedjeti vrijeme svojim praktičnim savjetima, arhitekti mogu i predvidjeti brojne greške zahvaljujući svom iskustvu. Arhitektice Ana i Bisera već su s nama podijelile greške s kojima su se one susretale tijekom uređenja domova i poslovnih prostora, a sad smo u rubrici Interijer&Dizajn ugostili i Maju Nurkić, vlasnicu arhitektonskog studija SOVA arhitektura.

Maja Nurkić, arhitektica i vlasnica arhitektonskog studija SOVA arhitektura
Maja je već nekoliko puta dijelila svoje projekte sa Bonjour publikom, a sad nam je otkrila s kojim izazovom se ona najčešće susreće kad ju netko angažira za uređenje interijera. Njezin posve iskren i praktičan odgovor koji ćete htjeti imati na umu otkrijte u nastavku.
Greška pri angažiranju arhitekta/ice
„Nekoliko puta se desilo da klijenti, iako žele unajmiti arhitektu, i to na kraju urade, samoinicijativno odu kupiti par komada namještaja - ma šta fali, to je sofa, dopada mi se, smjestit ću ju u svoj novi dnevni boravak - i sl., a onda se oko tog određenog komada počnemo svi vrtjeti u krug. Da li može stati? Da li će pasati ostatku enterijera? Da li je oblik ispravan?
O boji i tkanini da ne govorim. Da li je položaj koji su oni imali u svojim mislima moguće ispoštovati ili je ta zamisao potpuno nefunkcionalna? Za mene je ovo jedna od najvećih grešaka koju ljudi prave. Ukoliko ćete unajmiti stručno lice, da vam uradi projekat enterijera, ne trebate ništa raditi, niti kupovati, dok taj isti projekat ne bude završen, naravno, opet u dogovoru između vas i projektanta. Tako će na kraju svi biti zadovoljni.“
***
Foto: SOVA arhitektura
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.

Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.


Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.


Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.

Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!