TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 7.11.2022.
Uređenje doma proces je koji izuzetno volimo jer nam pomaže da svoj dom pretvorimo u posebnu oazu, mjesto u kojem ćemo stvarati uspomene i koje će biti odraz našeg karaktera.
No, sigurni smo da ste se i vi, prije ili kasnije, našli u situaciji da pri uređenju doma niste sigurni koji izbor napraviti, bilo da je riječ o namještaju, boji, razmještaju i drugim pojedinostima. Upravo zato u nedostatku informacija i inspiracije možemo napraviti određene greške koje mogu stvoriti kontra efekt u uređenju vašeg doma i učiniti ga manje luksuznim, neurednim ili manje skladnim.
Jednu od takvih grešaka koje najčešće susreće u domovima, s nama je podijelila i Ana Bosankić, arhitektica koju smo već ranije ugostili u našoj Bonjour.business club rubrici.
Ana Bosankić, arhitektica i direktorica arhitektonskog ureda Novi dom u Tuzli
Ana iza sebe već broji mnoštvo projekata i zahvaljujući svom iskustvu u uređenju interijera, odlična je sugovornica na ovu temu. Koju grešku je ona prepoznala i koji su njeni profesionalni savjeti kako ju izbjeći, otkrijte u nastavku.
Greška - Prenatrpanost / clutter
Jedna od elementarnih grešaka u uređenju interijera koju zamjećujem kada ulazim u domove drugih ljudi je prenatrpanost. Prenatrpanost bi se možda najjednostavnije mogla definirati kao sušta suprotnost minimalizmu.
Na stvaranje dojma prenatrpanog prostora utječe više loših odabira – namještaj koji mjerilom nije usklađen sa veličinom prostora, prevelik broj raznih elemenata namještaja koji konkuriraju jedan drugom ili zaklanjaju jedan drugi, previše otvorenih polica i drugih elemenata koji sve stvari izlažu pogledu, preopterećenost brojnim dekoracijama (jastucima, prekrivačima, slikama, vazama , biljkama) i generalno neurednost, loša organizacija, izlaganje svega pogledu i nastojanje da svaki element bude dominantan, izražajan i dekoriran.
Kako izbjeći ovu grešku?
Da bismo izbjegli stvaranje prostora koji su prenatrpani kao prvo je potrebno dobro izmjeriti prostor, definirati funkciju prostora i dominantan način korištenja – na taj način odrediti osnovne elemente namještaja koji su neophodni i odrediti njihov položaj i dimenzije koje mogu stati u izmjereni prostor, uskladiti proporcije svih elemenata namještaja, vodeći računa da osiguramo i dovoljno prostora za hodne linije i pristup svim elementima namještaja.
Uvijek savjetujem da između svih elemenata mobilijara ostane i zraka, da dišu, da nisu zbijeni jedan uz drugi i uz zidove, jer tada se cjelokupan prostor doima većim i prozračnijim. Ako usvojimo ovo osnovno načelo već i sami vidimo da broj elemenata koji se pojavljuju u interijeru ne može biti velik i da ih treba svesti na nužne i funkcionalne, uz par dodatnih koji će činiti fokalne točke prostora.
Police, komode, regale, ormare koji služe za spremanje treba planirati dominantno zatvorene jer će prostori djelovati urednije, a na posebnim mjestima izdvojiti otvorene dijelove na kojima ćemo istaći važne uspomene, knjige ili dekoracije.
Dekoracije je potrebno svesti na manji broj i voditi računa da su elementi s kojima se dekorira uistinu vrijedni, kvalitetni, dizajnirani, smisleni – sam smisao dekoracije kao nečega čime oplemenjujemo prostor se gubi ako je ona banalna, bezvrijedna, ako nema emotivnu vrijednost ili ako je kič.
Jedan od možda najjednostavnijih načina izbjegavanja prenatrpanosti prostora je usvajanje principa minimalizma i pojednostavljivanja života u kontekstu pospremanja doma koji su vrhunski opisani u knjigama Marie Kondo – raščišćavanje prostora od svega suvišnog, nefunkcionalnog, bezvrijednog, pokvarenog i svega za što nas vežu loše emocije će raščistiti i naš život, a od prenatrpanog, neurednog i zagušenog učiniti skladan, uredan, prozračan i čist dom.
***
Foto: Unsplash
TEKST: Ada Ćeremida
Utonuli lounge prostori nekada su bili simbol opuštenog luksuza, arhitektonske slobode i društvenog života koji se odvijao bez formalnosti.
Danas ih ponovo viđamo u savremenim interijerima, ali s novim značenjem i drugačijim pristupom. Ono što je nekada djelovalo kao smjela odluka, sada se vraća kao odgovor na potrebu za intimnijim, toplijim i sporijim prostorima.
U vremenu otvorenih planova i neprekidne povezanosti, ovakvi prostori nude rijetku kvalitetu fokus na razgovor i boravak. Povratak utonulih lounge zona nije slučajan, već duboko povezan s načinom na koji danas želimo živjeti.
Prostor spušten niže, stavlja razgovor u centar
Utonuli lounge prostor, često nazivan i conversation pit, predstavlja dio dnevnog boravka spušten ispod nivoa poda, namijenjen sjedenju, druženju i opuštanju. Umjesto klasičnog rasporeda namještaja, ovdje arhitektura sama oblikuje način korištenja prostora.
Ovakav pristup briše granicu između namještaja i arhitekture, stvarajući osjećaj zaklona i bliskosti bez zidova. Upravo ta neformalnost učinila ih je jednim od najprepoznatljivijih elemenata interijera 60-ih i 70-ih godina.
Kada je dnevni boravak postao mjesto okupljanja, a ne formalnosti?
Zlatno doba utonulih lounge prostora vežemo za modernizam i sredinu 20. stoljeća, kada je dom postao mjesto društvenog života, a ne samo privatno utočište. Ikoničan primjer nalazi se u Miller House , koju je projektovao Eero Saarinen .
U tom prostoru, utonuli lounge nije bio dekoracija, već centralna tačka doma mjesto okupljanja, razgovora i jednakosti među gostima. Dizajneri i arhitekti tog vremena koristili su ovaj element kao način da razbiju krute hijerarhije prostora i uvedu opušteniji stil života.
Kako su praktičnost i novi ritam života potisnuli utonule zone?
S vremenom su se promijenili i prioriteti stanovanja. Otvoreni planovi postali su fleksibilniji, a sigurnosni i praktični razlozi doveli su do toga da se utonuli prostori smatraju nepraktičnim, posebno u porodičnim domovima.
Dodatno, trend minimalističkih interijera i modularnog namještaja favorizovao je ravne podne plohe i lako prilagodljive prostore. Utonuli lounge prostori počeli su se doživljavati kao statični, skupi za izvedbu i teško uklopivi u brzi način života.
Povratak intimnosti u otvorene prostore savremenog doma
Današnji povratak utonulih lounge prostora ne dolazi iz nostalgije, već iz potrebe. Savremeni domovi traže zone koje nude osjećaj sigurnosti i odmaka unutar otvorenog prostora.
Dizajneri ih danas reinterpretiraju kroz mekše linije, tapacirane rubove, neutralne palete i manje visinske razlike, čineći ih sigurnijim i prilagodljivijim. U svijetu u kojem se sve odvija brzo, ovakvi prostori postaju arhitektonski poziv na zadržavanje.
Conversation Pits danas nisu statement luksuza, već promišljen odgovor na savremeni način života. Oni nude rijetku arhitektonsku kvalitetu: prostor koji prirodno okuplja ljude bez potrebe za dodatnim pravilima ili strukturama.
Možda su nekada bili ispred svog vremena, ali čini se da ih tek sada u potpunosti razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
