Uređenje doma proces je koji izuzetno volimo jer nam pomaže da svoj dom pretvorimo u posebnu oazu, mjesto u kojem ćemo stvarati uspomene i koje će biti odraz našeg karaktera.

No, sigurni smo da ste se i vi, prije ili kasnije, našli u situaciji da pri uređenju doma niste sigurni koji izbor napraviti, bilo da je riječ o namještaju, boji, razmještaju i drugim pojedinostima. Upravo zato u nedostatku informacija i inspiracije možemo napraviti određene greške koje mogu stvoriti kontra efekt u uređenju vašeg doma i učiniti ga manje luksuznim, neurednim ili manje skladnim.

Jednu od takvih grešaka koje najčešće susreće u domovima, s nama je podijelila i Ana Bosankić, arhitektica koju smo već ranije ugostili u našoj Bonjour.business club rubrici.

 

Ana Bosankić, arhitektica i direktorica arhitektonskog ureda Novi dom u Tuzli

Ana iza sebe već broji mnoštvo projekata i zahvaljujući svom iskustvu u uređenju interijera, odlična je sugovornica na ovu temu. Koju grešku je ona prepoznala i koji su njeni profesionalni savjeti kako ju izbjeći, otkrijte u nastavku.

 

Greška - Prenatrpanost / clutter
 

Jedna od elementarnih grešaka u uređenju interijera koju zamjećujem kada ulazim u domove drugih ljudi je prenatrpanost. Prenatrpanost bi se možda najjednostavnije mogla definirati kao sušta suprotnost minimalizmu.

 

Na stvaranje dojma prenatrpanog prostora utječe više loših odabira – namještaj koji mjerilom nije usklađen sa veličinom prostora, prevelik broj raznih elemenata namještaja koji konkuriraju jedan drugom ili zaklanjaju jedan drugi, previše otvorenih polica i drugih elemenata koji sve stvari izlažu pogledu, preopterećenost brojnim dekoracijama (jastucima, prekrivačima, slikama, vazama , biljkama) i generalno neurednost, loša organizacija, izlaganje svega pogledu i nastojanje da svaki element bude dominantan, izražajan i dekoriran.

 

Kako izbjeći ovu grešku?
 

Da bismo izbjegli stvaranje prostora koji su prenatrpani kao prvo je potrebno dobro izmjeriti prostor, definirati funkciju prostora i dominantan način korištenja – na taj način odrediti osnovne elemente namještaja koji su neophodni i odrediti njihov položaj i dimenzije koje mogu stati u izmjereni prostor, uskladiti proporcije svih elemenata namještaja, vodeći računa da osiguramo i dovoljno prostora za hodne linije i pristup svim elementima namještaja.

 

Uvijek savjetujem da između svih elemenata mobilijara ostane i zraka, da dišu, da nisu zbijeni jedan uz drugi i uz zidove, jer tada se cjelokupan prostor doima većim i prozračnijim. Ako usvojimo ovo osnovno načelo već i sami vidimo da broj elemenata koji se pojavljuju u interijeru ne može biti velik i da ih treba svesti na nužne i funkcionalne, uz par dodatnih koji će činiti fokalne točke prostora.

 

Police, komode, regale, ormare koji služe za spremanje treba planirati dominantno zatvorene jer će prostori djelovati urednije, a na posebnim mjestima izdvojiti otvorene dijelove na kojima ćemo istaći važne uspomene, knjige ili dekoracije.

 

Dekoracije je potrebno svesti na manji broj i voditi računa da su elementi s kojima se dekorira uistinu vrijedni, kvalitetni, dizajnirani, smisleni – sam smisao dekoracije kao nečega čime oplemenjujemo prostor se gubi ako je ona banalna, bezvrijedna, ako nema emotivnu vrijednost ili ako je kič.

 

Jedan od možda najjednostavnijih načina izbjegavanja prenatrpanosti prostora je usvajanje principa minimalizma i pojednostavljivanja života u kontekstu pospremanja doma koji su vrhunski opisani u knjigama Marie Kondo – raščišćavanje prostora od svega suvišnog, nefunkcionalnog, bezvrijednog, pokvarenog i svega za što nas vežu loše emocije će raščistiti i naš život, a od prenatrpanog, neurednog i zagušenog učiniti skladan, uredan, prozračan i čist dom.

***
Foto: Unsplash

Zašto je pametno skladištenje osnova dugoročno funkcionalne dječije sobe i kako je jedan projekt to savršeno pokazao?

Dječije sobe možda jesu najnježniji prostori u domu, ali su istovremeno i najzahtjevniji. Dok svi razmišljamo o bojama, igračkama, krevetima i stolovima, ono što se najčešće zanemari je odlaganje. 

U jednom stanu u srcu Baščaršije, s pogledom na Vijećnicu, arhitektonski studio NPA pokazao je kako se odlaganje može pretvoriti u glavnu prednost dječije sobe i to u prostoriji koja je u startu bila sve osim idealne. 




Pametno odlaganje: Kako soba postaje funkcionalna tek kada se stvari imaju gdje smjestiti?  

Ono što ovu sobu razlikuje od uobičajenih rješenja jeste osjećaj reda koji ne djeluje strogo. Police nisu samo postavljene da budu police. One su ritam prostora, arhitektonski detalj, konstanta koja unosi mir u sobu koja je prirodno sklona neredu.

Nedžla Potogija, arhitektica NPA studija, koncept zasniva se na ideji da soba raste s djetetom. Zato su radna ploha i police pomični elementi koji se mogu podizati kako dijete odrasta, bez potrebe da se soba mijenja svakih nekoliko godina. Time odlaganje prestaje biti samo praktično pitanje, postaje dio životnog ciklusa prostora.






Zakrivljeni oblici i mekani rubovi: Trend koji nije samo estetski, nego i funkcionalan  

Arhitektonski najljepši elementi u sobi su ujedno i oni koji čine odlaganje ugodnijim – polukružna vrata i police oblikovane u meke lukove.

Ovi oblici imaju tihu, ali snažnu funkciju: oni vizuelno „omekšavaju“ prostor čineći ga sigurnijim i smirenijim, što je posebno važno u sobi za dijete. Lukovi u ormaru stvaraju elegantne niše u kojima svaki predmet izgleda kao mali moment pažljivo kurirane izložbe. Umjesto da se igračke i sitnice gomilaju, one postaju dio prostora.




Ono najzanimljivije: polukružna vrata se mogu potpuno otvoriti i uvući u zid. Time soba dobija dvostruki karakter. Kada je otvorena postaje dio ostatka kuće, inkluzivna i povezana. Kada je zatvorena, pretvara se u miran, ličan kutak, savršeno odvojen od kućne dinamike.





Svjetlo, privatnost i red: 3 stvari koje često činimo pogrešno u dječijim sobama  

Radni dio sobe rješava još jedan veliki izazov roditelja: kako pronaći dovoljno svjetla, ali zadržati privatnost i fokus.

Zato je prema stubištu postavljeno neprovidno staklo. Ono propušta potpuno prirodno svjetlo, ali skriva prostor, stvarajući miran kutak koji poziva na učenje. To je luksuz koji većina dječijih soba nema, prostor koji daje osjećaj da je dijete već „veliko“, da ima svoj radni ambijent, ali bez imalo hladnoće.





Sve nijanse, od mekane terracotta sofe do drvenih fronti ormara i bijelih panela, pažljivo su birane za dugotrajnost. To znači da se soba neće „prerasti“ dijete za dvije ili tri godine. Promjene će dolaziti kroz igračke, interese, detalje koje dijete donese samo. Osnova ostaje.

Simetrični niz širokih bijelih polica u radnom dijelu, kombinovan sa toplim drvenim panelima, stvara dinamiku, ali i disciplinu. Roditelji znaju da je ovo rijetka kombinacija: prostor koji dopušta kreativni haos, ali ga može brzo sakriti i vratiti u ravnotežu.





Nepravilan oblik, dugačak nejasan zid, prelaz između prostora i stubišta sve ono što obično komplikuje projekt, ovdje je postalo polazište za kreativno, dugoročno i vizuelno izuzetno rješenjej, jer je upravo način na koji je odlaganje ugrađeno u prostor taj koji mijenja ritam sobe i čini je jednako funkcionalnom u prvoj godini škole kao i kasnije, u tinejdžerskom periodu.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: NPA Studio