TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.2.2015.
U Sarajevu, na adresi Branilaca Sarajeva 10., gospodin Julien Cassin je otvorio pekarnicu naziva Maison Coco, a koja nudi asortiman kakav ćemo naći u izvornim chic francuskim pekarnicama.
Dugo vremena je bio u potrazi za savršenim mjestom za otvaranje svoje pekarnice, a onda je jednom prilikom posjetio Sarajevo, zaljubio se u grad i sarajevski način života. Primjetio je da kruh u BiH ima dugu tradiciju, te da je iznimno cijenjen na stolu svake domaćice. Slijedom toga Sarajevo se nametnulo kao savršena opcija za njegovu malu francusku pekarnicu.
Julien je s nama podijelio svoju kulinarsku ideologiju koja je, kaže, fokusirana na simbole klasične francuske kuhinje, što podrazumijeva peciva, kruh i slastice. Sve su to sinonimi za stare francuske pekarnice i bistroe kakve ćete naći na uglovima pariških ulica, no Julien upozorava kako se ipak trude pobjeći od kliše proizvoda i biti inovativni. 
Teško je odoljeti ponudi koja sadrži širok izbor raznih vrsta kruha bez aditiva, stopostotnog raženog kruha i slastica jednostavnog, no nezaboravnog ukusa koje se prave po receptima starih francuskih kulinarskih škola.
Julien nam je otkrio da su croissant i baget najčešći zahtjev bh.kupaca, a preporučuje vam da svakako isprobate njihov Paris Brest ili Eclair kruh. Mi već jesmo!
{gallery}2015/2015_02/maison{/gallery}
Foto: Julien Cassin, via ysophisticates.blogspot.com
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Možda niste tip osobe koja će naručiti salatu kao glavno jelo.
Možda vam salata zvuči kao “nešto sa strane”, lagano i prolazno.
Ali čekajte.
Nakon što smo u prvoj epizodi savladali sočni losos i naučili koliko su temperatura i strpljenje presudni, a u drugoj se uvjerili da tikvice mogu biti zvijezda tanjira (da, čak i ako ih inače zaobilazite), došla je treća lekcija.
U trećoj epizodi serijala Bonjour Cooking School powered by Vegeta, kreativac koji stoji iza današnjeg recepta, Miran Karić, imao je samo jedan cilj: da nas razuvjeri i… uspio je.
Jer kad vam neko spoji med, senf, limun i Vegetu Smoked u marinadu, a piletina se na srednjoj temperaturi pretvori u zlatnu, karameliziranu koricu… shvatite da salata može biti glavno jelo.
A naše najiskrenije mjerilo? Poslije snimanja… prazan tanjir.
Na papiru je salata s piletinom. U tanjiru je, rekli bismo, balans slatkog, kiselog, dimljenog i svježeg koji funkcionira kao ozbiljno glavno jelo.
Ovdje nema komplikovanih tehnika ni dugih priprema, ali ima malih odluka koje čine razliku: koliko dugo marinirati, zašto tava ne smije biti prevruća, kada stati sa začinima i pustiti sastojke da “prodišu”.
Jer nekad je poenta u tome da ne pretrpate tanjir nego da znate tačno šta radite.
Priprema
Marinada koja radi pola posla
Pileći file reže se na deblje trakice (ne tanke, jer želimo sočnost). Miran prvo pravi marinadu: med, senf, limun, so, biber… i onda dolazi Vegeta Smoked koja daje onaj suptilni dimljeni sloj okusa.
Savjet koji smo zapamtili: ne žuriti.
Piletina treba malo da odstoji. Ne satima, ali dovoljno da upije sve što smo joj dali.
Temperatura je sve
Tava se zagrijava na srednju temperaturu. Ne jako. Ne “da dimi”. Ako je previše vruće, med će zagorjeti prije nego se karamelizira. A mi želimo zlatnu koricu.
Piletinu pržimo polako da se stvori ta fina karamela izvana, dok unutra ostaje sočna.
Hrskavi detalj koji podiže cijelu priču
Stari hljeb režemo na kockice i tostiramo na malo maslinovog ulja. Dodamo prstohvat soli i malo korice limuna… i tu se desi mala magija.
Te tople, hrskave kockice upiju sokove piletine i limuna iz salate i postanu više od krutona. One su tekstura, kontrast, završni potpis.
Svježina mora ostati svježina
Iceberg se kida rukama i Miran insistira da se ne siječe sitno. Paradajz ide na veće komade. Krastavcu vadimo sredinu sa sjemenkama (jer niko ne voli vodenu salatu). Rukola daje blagu gorčinu koja balansira slatkoću meda.
Lagano posolimo, dodamo limun i maslinovo ulje… i stanemo. Ne gušimo je. Ovdje je balans ključ.
Na kraju piletinu narežemo po želji, serviramo uz salatu i… shvatimo da smo upravo pojeli nešto što je istovremeno lagano i zasitno.
Ako ste i dalje skeptični prema salatama kao glavnom jelu, razumijemo. I mi smo bili. Do ovog tanjira.
- Marinada treba kratko da odstoji - ne preskačite taj korak.
- Tava mora biti umjereno zagrijana, jer med traži kontrolu.
- Krastavcu treba izvaditi sredinu - manje vode, više hrskavosti.
- Hljeb tostirati do zlatne boje, jer tekstura nosi pola dojma.
- Vegeta Smoked ide u marinadu da gradi okus od početka.
Slatkoća meda, oštrina senfa, svježina limuna i dimljena nota začina stvaraju balans koji djeluje slojevito, a zapravo se oslanja na jednostavnu logiku: ništa ne smije dominirati, sve mora sarađivati.
Na kraju, ovo nije priča o tome da li volimo salate ili ne. Ovo je priča o tome kako jedan dobar spoj sastojaka promijeni mišljenje.
Vegeta Smoked je ovdje bila tiha baza, ona koja ne preuzima, ali zaokružuje. Dala je marinadi dubinu, naglasila karamelizaciju i povezala slatkoću meda i oštrinu senfa u nešto skladno.
I možda je baš to cijela poenta ove epizode: kad razumiješ sastojke i daš im prostor da rade svoje, rezultat bude jednostavan, ali pun.
Ovo je tanjir koji ćemo ponoviti. Ne zato što je lagan, nego zato što je stvarno dobar.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
