TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 17.6.2024.
"Da te zaboravim sad da li bi bilo bolno? Ja srce zatvaram..."
Sigurni smo da ste u proteklim danima ili vi i/ili neko iz vašeg okruženja sigurno pjevušili i slušali ove stihove na repeatu. Pjesma "Traume" mlade pjevačice Mache Ravel je trenutno jedan od najvećih hitova regiona. Iako smo od ranije upoznati s njenim talentom i strašću koju gaji prema muzici, ova pjesma je i u originalnoj i akustičnoj verziji još jednom potvrdila njenu nadarenost i posvećenost pri stvaranju muzike. 
Macha je naizgled spoj nespojivog, savršeno balansira između svijeta muzike i studija medicine, života između Francuske, Zagreba i Sarajeva te smo, vjerujući da su upravo ovo neki od izvora njene inspiracije poželjeli razgovarati s njom o ljubavi prema muzici, emocijama, društvenim mrežama i omiljenim notama... a na kraju ovog razgovora Macha nam daje savjet primjenjiv i na mnogo više od svijeta muzike.
Nedavno si imala priliku izvesti svoju pjesmu „Traume“ pred sarajevskom publikom. Kakav je bio osjećaj čuti publiku da pjeva tvoju novu pjesmu?
Zaista prekrasan. Dalo mi je osjećaj da sam na dobrom putu i da nisam sama u svojim borbama. Dalo mi je do znanja da u najsirovijem svojem izdanju se zapravo najbolje povezujem sa svojom publikom i ovo je znak da tako i nastavim.
„Traume“ je pjesma koja govori o posljedicama koje na nas ostavljaju ljubavne veze. Na koji način misliš da nove generacije drugačije komuniciraju o ovim izazovima? Postoji li više otvorenosti i spremnosti na borbu za svoje emocije?
Imam osjećaj da zahvaljujući društvenim mrežama, koncepti potrebe za komunikaciju u vezi i prepoznavanje nezdravih veza su sada prisutniji. No mislim da iza toga i dalje stoji šupljina jer prepoznavanje je jedno i rad na samoj vezi je drugo. Rad na vezi direktno uključuje rad na sebi i društvene mreže često ukazuju na to na šta da obratimo pažnju kod partnera, često zapostavljajući stvari koje trebamo mijenjati na sebi.
Bosna i Hercegovina je država u kojoj je ići kod psihologa, pogotovo za muškarce, i dalje taboo i sramota jer se idalje smatra da muškarac ne smije biti slab, pokazivati emocije i da psihički problemi nisu pravi problemi. Razbijanje te stigme bi jako puno uznapredovalo naše društvo. Svima je potrebna introspekcija jer svi mi imamo rupe u odgoju, pogotovo što se tiče emocija i razumijevanja istih.
Na Instagramu i TikToku si na jedinstven način iskoristila priliku da se povežeš s publikom i privučeš određenu dozu pažnje na muziku koju stvaraš. U kolikoj mjeri su društvene mreže zaista doprinijele ovoj popularnosti tvoje muzike?
Društvene mreže sam počela zaista da koristim “kako treba” kada sam promovirala “Traume” i mogu zasigurno reći da mi je to najviše značilo, Tik Tok pogotovo. Mislim da se danas bilo kakav uspjeh može dostići samo uz pomoć društvenih mreža i algoritam je zapravo super stvar koju ne treba pokušati razumjeti ili “hackovati” kao što bi prije ja mislila nego kada ti ide u prilog super, kada ne, nema veze, bit će drugi put. Ali što više pokazuješ svoje osobnosti, to se više povezuješ sa svojom publikom/communityem.
Svima je jasno da je tvoj muzički žanr drugačiji od onih na koje smo naviknuti u većem omjeru. Možeš li nam ga dodatno približiti?
Ne volim previše da filozofiram oko žanrova i trudim se da me se nikada ne zatvori u neku kutiju žanra, kao što me se zatvaralo u kutiju reperice. Generalno volim alternativnu pop muziku, rock, metal, synthwave, darkwave i volim električnu gitaru tako da bi rekla da je moja muzika miks toga svega s tim da sam zaista opsjednuta aranžmanima tekstova i pisanjem istih i s vremenom mi je postalo jako bitno da mi tekstovi lijepo i pitko zvuče, što mislim da može moju muziku postaviti kao kandidat ka novoj vrsti komercijalne muzike.
Kakav je tvoj muzički put i proces traganja za onim što ti najbolje leži? Smatraš li da možemo očekivati i nešto drugačije i iznenađenja u vidu novih žanrova?
Pun grešaka, pun traganja i nesigurnosti i eksperimentisanja. Da bi došao do onoga što zaista jesi i da se spoznaš do temelja, mislim da moraš ići trnovitim putem. Griješiti, najviše moguće i najranije moguće me najviše približilo samoj sebi. Mnogo sam se uspoređivala sa drugima i zamalo krenula putem koji nisam ja zato što se ni u jednom momentu nisam plašila eksperimentisanja. Mislim da se sve desi sa razlogom i biti neko vrijeme nešto što nisam me jeste dovelo da postanem ono što jesam. Žanr prema kojem se krećem sada je nekako najbliži meni, ali će se definitivno dodatno oblikovati i neću sigurno reciklirati “Traume” do kraja karijere, iako se to ponekad očekuje od muzičara.
Studentica si medicine, ovo nije tvoj prvi jezik, odrasla si van BiH – na koji način uspijevaš napraviti balans između raznolikih stavki tvog stila života. Jedan dan te vidimo na koncertu, a drugi dan u bijelom mantilu – je li to stil života kakav želiš zadržati i u budućnosti?
Mislim da nije nužno stil života koji želim, ali jeste onaj koji mi treba da bi zapravo zadržala neki balans jer je bavljenje muzikom ipak nepredvidljiv put, a na početku naročito. Za par mjeseci postajem doktor i selim se u Zagreb. Moj san je da se isključivo bavim muzikom tako da ću sve dati od sebe da se to što prije ostvari i radit ću sporedno i kao doktor koliko god bude trebalo.
Na TikToku često govoriš o svom muzičkom putu i izazovima, šta savjetuješ drugim ljudima koji žele slijediti različite snove i talente?
Savjetujem da si dopuste da eksperimentišu i ne obraćaju pažnju ni na šta drugo osim na unutrašnji osjećaj pa čak iako ih isti navede na greške. Ostvarivanje snova prolazi kroz jako težak i dug rad na sebi i to se ne smije zanemariti. Preveliki ego sputava. Što više introspekcije je potrebno. Birajte uvijek teži put i teže odluke - gdje je strah, tu je vaše mjesto.
https://www.youtube.com/watch?v=m7dj1IiJe4g
Brza pitanja
Pjesma koja mi nikada neće dosaditi... Beth Hart – Caught Out In The Rain
Najradije plešem uz... disco/house, ali uglavnom mrzim plesati
Prva osoba kojoj javljam dobre vijesti... moja sestra
Destinacija na koju želim otputovati... Kyoto - Japan
Pod tušem pjevušim... When She Told Me - Cassyette
Želim pjevati na pozornici u... Download Festival (jednog lijepog dana)
Kada kažem more mislim na... nanu
Bonjour Moda ili Ljepota? Moda
* * *
Foto: Privatna arhiva
TEKST: Ada Ćeremida
Za početak sunčane sezone u našoj Kultura rubrici krećemo u smjeru prisjećanja na trenutke, prostore i ljude koji su oblikovali scenu kakvu danas poznajemo.
Upravo kroz razgovore koje smo godinama vodili na Bonjour.ba i priče koje smo sa ovim kolektivom gradili kroz vrijeme, vraćamo se još jednom njihovom putu.
Kada govorimo o protekloj deceniji sarajevske (i regionalne) muzičke i kulturne energije, jedno ime se neminovno izdvaja Garden of Dreams kolektiv , odnosno Bašta snova.
Tokom deset godina djelovanja, Bašta snova je izrasla daleko izvan okvira jednog festivala. Kroz kolektiv, niz projekata, site-specific performansa i pažljivo građenog identiteta, stvorili su platformu koja je istovremeno lokalna i međunarodna, intimna i grandiozna. 
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Renadom Čelikom i Bojanom Jovićem
O tome smo pisali više puta od njihovih ranijih festivalskih izdanja, do projekata koji su obilježili grad, poput performansa kod Vječne vatre, gdje su muzika, prostor i kolektivno iskustvo ponovo ispričali Sarajevo na jedan drugačiji način.
Kako zaboraviti saradnju s Amira Medunjanin , u kojoj su sevdah i elektronska muzika spojeni u potpuno novom izrazu, ili njihove vizualne kolaboracije s Marko Feher , čija je prepoznatljiva floralna estetika obilježila i Garden of Dreams prošle godine, ali i širu modnu i umjetničku scenu.
Sve to potvrđuje ono što Bašta snova jeste već dugo: kolektiv čiji se rad ne može svesti na jedan format, jedan prostor ili jednu publiku.
Od Sarajeva, preko nastupa u Las Vegasu, do velikih završnica godine koje brišu granice između žanrova, scena i emocija.
Bojan Jović Bonjasky , osnivač Garden of Dreams kolektiva i DJ
Njihovih 10 godina djelovanja poklopilo se s našom potrebom da usporimo i pogledamo unazad. Da se zapitamo šta ostaje, šta pamtimo i kako se jedna ideja gradi kroz vrijeme.
Upravo zato, odlučili smo ovaj jubilej obilježiti kroz intervju i susrete koji nisu samo retrospektiva nego i mali emocionalni podsjetnik na put koji su prošli.
Renad Čelik, osnivač Garden of Dreams kolektiva
Razgovor koji zaokružuje jubilej s Renadom i Bojanom
Jedno ostaje jasno: priča Bašte snova nikada nije bila individualna.
Za Renada i Bojana, ovih deset godina znače prije svega podsjetnik na ljude, one vidljive i one koji su ostajali iza kulisa, ali su u kolektiv utkali dio svog života.
„Deset godina je dug period i jako puno ljudi je u Baštu snova ugradilo dio svog života. Ali bez jednog čovjeka, Sanjina Saračevića, ovo sigurno ne bi bilo moguće. U ključnim trenucima bio je tu u svim oblicima podrške i to se ne zaboravlja.“
Emocije se, ipak, najjasnije kristališu kada se pogleda unazad. Prvi festival 2019. godine, završnica u bivšem restoranu Una, bio je trenutak kada su shvatili šta su napravili.
Kasnije je stigla i potvrda, nagrada za najbolji regionalni festival već s prvim izdanjem. A onda i oni intimniji, ljudski momenti: zagrljaj tokom obilježavanja deset godina i prvi potpuno rasprodani After Affair, s 500 ljudi ispred vrata.
Foto: Adnan Lingo
„Tek nakon nekoliko godina postali smo svjesni onoga što radimo. Kada smo se pogledali na kraju prvog festivala, shvatili smo razmjere. A onda, deset godina kasnije, svi zajedno u zagrljaju to su trenuci koji ostaju.“
Šta slijedi dalje? Planovi za ovu godinu već postoje, ali puna slika dolazi uskoro. Ono što su nam, doduše, otkrili iza kamera jeste da su nove vijesti već na putu.
A kada stignu, znate da ih dijelimo s vama.
O svemu tome, ali i o onome što Baštu snova čeka u narednom poglavlju, govore detaljnije u videu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
