TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 17.6.2024.
"Da te zaboravim sad da li bi bilo bolno? Ja srce zatvaram..."
Sigurni smo da ste u proteklim danima ili vi i/ili neko iz vašeg okruženja sigurno pjevušili i slušali ove stihove na repeatu. Pjesma "Traume" mlade pjevačice Mache Ravel je trenutno jedan od najvećih hitova regiona. Iako smo od ranije upoznati s njenim talentom i strašću koju gaji prema muzici, ova pjesma je i u originalnoj i akustičnoj verziji još jednom potvrdila njenu nadarenost i posvećenost pri stvaranju muzike. 
Macha je naizgled spoj nespojivog, savršeno balansira između svijeta muzike i studija medicine, života između Francuske, Zagreba i Sarajeva te smo, vjerujući da su upravo ovo neki od izvora njene inspiracije poželjeli razgovarati s njom o ljubavi prema muzici, emocijama, društvenim mrežama i omiljenim notama... a na kraju ovog razgovora Macha nam daje savjet primjenjiv i na mnogo više od svijeta muzike.
Nedavno si imala priliku izvesti svoju pjesmu „Traume“ pred sarajevskom publikom. Kakav je bio osjećaj čuti publiku da pjeva tvoju novu pjesmu?
Zaista prekrasan. Dalo mi je osjećaj da sam na dobrom putu i da nisam sama u svojim borbama. Dalo mi je do znanja da u najsirovijem svojem izdanju se zapravo najbolje povezujem sa svojom publikom i ovo je znak da tako i nastavim.
„Traume“ je pjesma koja govori o posljedicama koje na nas ostavljaju ljubavne veze. Na koji način misliš da nove generacije drugačije komuniciraju o ovim izazovima? Postoji li više otvorenosti i spremnosti na borbu za svoje emocije?
Imam osjećaj da zahvaljujući društvenim mrežama, koncepti potrebe za komunikaciju u vezi i prepoznavanje nezdravih veza su sada prisutniji. No mislim da iza toga i dalje stoji šupljina jer prepoznavanje je jedno i rad na samoj vezi je drugo. Rad na vezi direktno uključuje rad na sebi i društvene mreže često ukazuju na to na šta da obratimo pažnju kod partnera, često zapostavljajući stvari koje trebamo mijenjati na sebi.
Bosna i Hercegovina je država u kojoj je ići kod psihologa, pogotovo za muškarce, i dalje taboo i sramota jer se idalje smatra da muškarac ne smije biti slab, pokazivati emocije i da psihički problemi nisu pravi problemi. Razbijanje te stigme bi jako puno uznapredovalo naše društvo. Svima je potrebna introspekcija jer svi mi imamo rupe u odgoju, pogotovo što se tiče emocija i razumijevanja istih.
Na Instagramu i TikToku si na jedinstven način iskoristila priliku da se povežeš s publikom i privučeš određenu dozu pažnje na muziku koju stvaraš. U kolikoj mjeri su društvene mreže zaista doprinijele ovoj popularnosti tvoje muzike?
Društvene mreže sam počela zaista da koristim “kako treba” kada sam promovirala “Traume” i mogu zasigurno reći da mi je to najviše značilo, Tik Tok pogotovo. Mislim da se danas bilo kakav uspjeh može dostići samo uz pomoć društvenih mreža i algoritam je zapravo super stvar koju ne treba pokušati razumjeti ili “hackovati” kao što bi prije ja mislila nego kada ti ide u prilog super, kada ne, nema veze, bit će drugi put. Ali što više pokazuješ svoje osobnosti, to se više povezuješ sa svojom publikom/communityem.
Svima je jasno da je tvoj muzički žanr drugačiji od onih na koje smo naviknuti u većem omjeru. Možeš li nam ga dodatno približiti?
Ne volim previše da filozofiram oko žanrova i trudim se da me se nikada ne zatvori u neku kutiju žanra, kao što me se zatvaralo u kutiju reperice. Generalno volim alternativnu pop muziku, rock, metal, synthwave, darkwave i volim električnu gitaru tako da bi rekla da je moja muzika miks toga svega s tim da sam zaista opsjednuta aranžmanima tekstova i pisanjem istih i s vremenom mi je postalo jako bitno da mi tekstovi lijepo i pitko zvuče, što mislim da može moju muziku postaviti kao kandidat ka novoj vrsti komercijalne muzike.
Kakav je tvoj muzički put i proces traganja za onim što ti najbolje leži? Smatraš li da možemo očekivati i nešto drugačije i iznenađenja u vidu novih žanrova?
Pun grešaka, pun traganja i nesigurnosti i eksperimentisanja. Da bi došao do onoga što zaista jesi i da se spoznaš do temelja, mislim da moraš ići trnovitim putem. Griješiti, najviše moguće i najranije moguće me najviše približilo samoj sebi. Mnogo sam se uspoređivala sa drugima i zamalo krenula putem koji nisam ja zato što se ni u jednom momentu nisam plašila eksperimentisanja. Mislim da se sve desi sa razlogom i biti neko vrijeme nešto što nisam me jeste dovelo da postanem ono što jesam. Žanr prema kojem se krećem sada je nekako najbliži meni, ali će se definitivno dodatno oblikovati i neću sigurno reciklirati “Traume” do kraja karijere, iako se to ponekad očekuje od muzičara.
Studentica si medicine, ovo nije tvoj prvi jezik, odrasla si van BiH – na koji način uspijevaš napraviti balans između raznolikih stavki tvog stila života. Jedan dan te vidimo na koncertu, a drugi dan u bijelom mantilu – je li to stil života kakav želiš zadržati i u budućnosti?
Mislim da nije nužno stil života koji želim, ali jeste onaj koji mi treba da bi zapravo zadržala neki balans jer je bavljenje muzikom ipak nepredvidljiv put, a na početku naročito. Za par mjeseci postajem doktor i selim se u Zagreb. Moj san je da se isključivo bavim muzikom tako da ću sve dati od sebe da se to što prije ostvari i radit ću sporedno i kao doktor koliko god bude trebalo.
Na TikToku često govoriš o svom muzičkom putu i izazovima, šta savjetuješ drugim ljudima koji žele slijediti različite snove i talente?
Savjetujem da si dopuste da eksperimentišu i ne obraćaju pažnju ni na šta drugo osim na unutrašnji osjećaj pa čak iako ih isti navede na greške. Ostvarivanje snova prolazi kroz jako težak i dug rad na sebi i to se ne smije zanemariti. Preveliki ego sputava. Što više introspekcije je potrebno. Birajte uvijek teži put i teže odluke - gdje je strah, tu je vaše mjesto.
https://www.youtube.com/watch?v=m7dj1IiJe4g
Brza pitanja
Pjesma koja mi nikada neće dosaditi... Beth Hart – Caught Out In The Rain
Najradije plešem uz... disco/house, ali uglavnom mrzim plesati
Prva osoba kojoj javljam dobre vijesti... moja sestra
Destinacija na koju želim otputovati... Kyoto - Japan
Pod tušem pjevušim... When She Told Me - Cassyette
Želim pjevati na pozornici u... Download Festival (jednog lijepog dana)
Kada kažem more mislim na... nanu
Bonjour Moda ili Ljepota? Moda
* * *
Foto: Privatna arhiva
TEKST: Ada Ćeremida
Postoji nešto u sarajevskim novembarskim vikendima, neka vrsta tihe dramaturgije grada.
Jesen u Sarajevu nikada ne znači kraj sezone, nego početak one najživlje one u kojoj se ulice pune svjetlima, scene pozivima, a galerije novim pogledima.
Grad je opet u svom prepoznatljivom ritmu. Prostorima se krećemo kao kroz memorijske mape: film kao terapija, galerijski prostor kao tišina, koncert kao oslobađanje, pozorište kao razgovor koji nismo znali da nam treba.
6 događaja posljednjeg ovog vikenda:
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Suočavanje s prošlošću u Meeting Pointu
Tri dana u Meeting Pointu otvaraju se filmom Muškarci ne plaču u petak u 18:00, prikazanim u znak sjećanja na producenta Damira Ibrahimovića, kao snažna studija ratne traume i unutrašnjeg oprosta, uz razgovor Jasmile Žbanić i Alena Drljevića nakon projekcije.
Subotnja večer donosi Gospodina Nika protiv Putina, danskog kandidata za Oscara® koji prati tihu, opasnu pobunu jednog učitelja protiv propagande, nakon čega publika razgovara s producentom Radovanom Sibrtom.
Program se zatvara u nedjelju filmom To je bila samo nezgoda, novim Panahijevim ostvarenjem nagrađenim Zlatnom palmom, trilerom koji kroz potisnuta sjećanja, paranoju i osvetu iscrtava najtamnije zone sjećanja, tačno onako intenzivno kako ovakav vikend i treba završiti.
Hana Dujmović: “Nostalgija djetinjstva” u Historijskom muzeju BiH
Nakon uspjeha prethodne izložbe u Strasbourgu, Hana Dujmović se ovog petka vraća Sarajevu s radovima koji se čitaju kao dnevnik odrastanja u fragmentima: tišina, igra, strah, toplina, nestanci i povratci.
Dress code: crno. Jer publika ovdje nije samo posjetilac, nego dio ritualnog performansa.
I da, u ponedjeljak na Bonjour.ba izlazi naš intervju s Hanom, jedan od onih razgovora u kojima se umjetnost i biografija stapaju bez granice.
Manifesto: “Prodavnica praznine i skladište nježnosti”
Jusuf Hadžifejzović i Lamija Halilagić otvaraju izložbu koja sučeljava dva pojma prazninu i nježnost i postavlja pitanje šta se događa kada se ta dva svijeta nađu u istom prostoru.
Manifesto ostaje jedna od rijetkih galerija u gradu koja svako otvaranje pretvara u mali kulturni događaj, a ova postavka obećava upravo to: prostor gdje tišina ima svoju težinu, a nježnost svoju formu.
U posjeti kod gospodina Greena u SARTR-u
Komad o samoći, predrasudama i potrebi za pripadanjem, koji se čita kao intimna lekcija o tome kako nas odnosi liječe tamo gdje to ne očekujemo.
Igraju Miodrag Miki Trifunov i Alban Ukaj duo koji na sceni drži pažnju bez da podigne ton. Predstava koja se vraća na repertoar uvijek znači isto: publika je tražila još.
Završna noć festivala Dani Jurislava Korenića u Kamernom teatru 55
Večer posvećena teatru koji je živio svojim ritmom, ima svoj šarm: voditelj programa je Nedim Džinović, a završnica pripada Gudačkom kvartetu Kamernog teatra 55, ansamblu koji je ostavio generacijski trag od vremena kada su bili Sarajevski gudački kvartet do današnjeg kolektiva.
Nakon koncerta slijedi druženje u Klubu Kamernog uz DJ LEMANDIER-a i koktel, idealan kraj festivala koji je ove godine donio neočekivanu toplinu i hrabru liniju programa.
Partibrejkersi u Cinemas Slogi
Ako želite energiju stare škole, onu sirovu, bez filtera, bez nostalgije samo energiju koja se troši, znoji i nosi Partibrejkersi se vraćaju na binu Sloge.
Kultni bend čiji su koncerti uvijek više lični nego scenski, i čije pjesme Sarajevo zna napamet. Ovo je onaj koncert koji se ne planira: samo se pojaviš.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
