"Da te zaboravim sad da li bi bilo bolno? Ja srce zatvaram..."

Sigurni smo da ste u proteklim danima ili vi i/ili neko iz vašeg okruženja sigurno pjevušili i slušali ove stihove na repeatu.  Pjesma "Traume" mlade pjevačice Mache Ravel je trenutno jedan od najvećih hitova regiona. Iako smo od ranije upoznati s njenim talentom i strašću koju gaji prema muzici, ova pjesma je i u originalnoj i akustičnoj verziji još jednom potvrdila njenu nadarenost i posvećenost pri stvaranju muzike. 

Macha je naizgled spoj nespojivog, savršeno balansira između svijeta muzike i studija medicine, života između Francuske, Zagreba i Sarajeva te smo, vjerujući da su upravo ovo neki od izvora njene inspiracije poželjeli razgovarati s njom o ljubavi prema muzici, emocijama, društvenim mrežama i omiljenim notama... a na kraju ovog razgovora Macha nam daje savjet primjenjiv i na mnogo više od svijeta muzike.




Nedavno si imala priliku izvesti svoju pjesmu „Traume“ pred sarajevskom publikom. Kakav je bio osjećaj čuti publiku da pjeva tvoju novu pjesmu? 

Zaista prekrasan. Dalo mi je osjećaj da sam na dobrom putu i da nisam sama u svojim borbama. Dalo mi je do znanja da u najsirovijem svojem izdanju se zapravo najbolje povezujem sa svojom publikom i ovo je znak da tako i nastavim.




„Traume“ je pjesma koja govori o posljedicama koje na nas ostavljaju ljubavne veze. Na koji način misliš da nove generacije drugačije komuniciraju o ovim izazovima? Postoji li više otvorenosti i spremnosti na borbu za svoje emocije?  

Imam osjećaj da zahvaljujući društvenim mrežama, koncepti potrebe za komunikaciju u vezi i prepoznavanje nezdravih veza su sada prisutniji. No mislim da iza toga i dalje stoji šupljina jer prepoznavanje je jedno i rad na samoj vezi je drugo. Rad na vezi direktno uključuje rad na sebi i društvene mreže često ukazuju na to na šta da obratimo pažnju kod partnera, često zapostavljajući stvari koje trebamo mijenjati na sebi.

Bosna i Hercegovina je država u kojoj je ići kod psihologa, pogotovo za muškarce, i dalje taboo i sramota jer se idalje smatra da muškarac ne smije biti slab, pokazivati emocije i da psihički problemi nisu pravi problemi. Razbijanje te stigme bi jako puno uznapredovalo naše društvo. Svima je potrebna introspekcija jer svi mi imamo rupe u odgoju, pogotovo što se tiče emocija i razumijevanja istih.




Na Instagramu i TikToku si na jedinstven način iskoristila priliku da se povežeš s publikom i privučeš određenu dozu pažnje na muziku koju stvaraš. U kolikoj mjeri su društvene mreže zaista doprinijele ovoj popularnosti tvoje muzike?  

Društvene mreže sam počela zaista da koristim “kako treba” kada sam promovirala “Traume” i mogu zasigurno reći da mi je to najviše značilo, Tik Tok pogotovo. Mislim da se danas bilo kakav uspjeh može dostići samo uz pomoć društvenih mreža i algoritam je zapravo super stvar koju ne treba pokušati razumjeti ili “hackovati” kao što bi prije ja mislila nego kada ti ide u prilog super, kada ne, nema veze, bit će drugi put. Ali što više pokazuješ svoje osobnosti, to se više povezuješ sa svojom publikom/communityem.


Svima je jasno da je tvoj muzički žanr drugačiji od onih na koje smo naviknuti u većem omjeru. Možeš li nam ga dodatno približiti?  

Ne volim previše da filozofiram oko žanrova i trudim se da me se nikada ne zatvori u neku kutiju žanra, kao što me se zatvaralo u kutiju reperice. Generalno volim alternativnu pop muziku, rock, metal, synthwave, darkwave i volim električnu gitaru tako da bi rekla da je moja muzika miks toga svega s tim da sam zaista opsjednuta aranžmanima tekstova i pisanjem istih i s vremenom mi je postalo jako bitno da mi tekstovi lijepo i pitko zvuče, što mislim da može moju muziku postaviti kao kandidat ka novoj vrsti komercijalne muzike.




Kakav je tvoj muzički put i proces traganja za onim što ti najbolje leži? Smatraš li da možemo očekivati i nešto drugačije i iznenađenja u vidu novih žanrova?  

Pun grešaka, pun traganja i nesigurnosti i eksperimentisanja. Da bi došao do onoga što zaista jesi i da se spoznaš do temelja, mislim da moraš ići trnovitim putem. Griješiti, najviše moguće i najranije moguće me najviše približilo samoj sebi. Mnogo sam se uspoređivala sa drugima i zamalo krenula putem koji nisam ja zato što se ni u jednom momentu nisam plašila eksperimentisanja. Mislim da se sve desi sa razlogom i biti neko vrijeme nešto što nisam me jeste dovelo da postanem ono što jesam. Žanr prema kojem se krećem sada je nekako najbliži meni, ali će se definitivno dodatno oblikovati i neću sigurno reciklirati “Traume” do kraja karijere, iako se to ponekad očekuje od muzičara.




Studentica si medicine, ovo nije tvoj prvi jezik, odrasla si van BiH – na koji način uspijevaš napraviti balans između raznolikih stavki tvog stila života. Jedan dan te vidimo na koncertu, a drugi dan u bijelom mantilu – je li to stil života kakav želiš zadržati i u budućnosti?  

Mislim da nije nužno stil života koji želim, ali jeste onaj koji mi treba da bi zapravo zadržala neki balans jer je bavljenje muzikom ipak nepredvidljiv put, a na početku naročito. Za par mjeseci postajem doktor i selim se u Zagreb. Moj san je da se isključivo bavim muzikom tako da ću sve dati od sebe da se to što prije ostvari i radit ću sporedno i kao doktor koliko god bude trebalo.




Na TikToku često govoriš o svom muzičkom putu i izazovima, šta savjetuješ drugim ljudima koji žele slijediti različite snove i talente? 

Savjetujem da si dopuste da eksperimentišu i ne obraćaju pažnju ni na šta drugo osim na unutrašnji osjećaj pa čak iako ih isti navede na greške. Ostvarivanje snova prolazi kroz jako težak i dug rad na sebi i to se ne smije zanemariti. Preveliki ego sputava. Što više introspekcije je potrebno. Birajte uvijek teži put i teže odluke - gdje je strah, tu je vaše mjesto.


https://www.youtube.com/watch?v=m7dj1IiJe4g


Brza pitanja 

Pjesma koja mi nikada neće dosaditi... Beth Hart – Caught Out In The Rain
Najradije plešem uz... disco/house, ali uglavnom mrzim plesati
Prva osoba kojoj javljam dobre vijesti... moja sestra
Destinacija na koju želim otputovati... Kyoto - Japan
Pod tušem pjevušim... When She Told Me - Cassyette
Želim pjevati na pozornici u... Download Festival (jednog lijepog dana)
Kada kažem more mislim na... nanu
Bonjour Moda ili Ljepota? Moda

* * *
Foto: Privatna arhiva

Dok se odjeci voljenog glasa u tišini sjećanja pretapaju, stihovi Halida Bešlića pozivaju nas da se zadržimo u nježnim prostorima gdje se ljubav, gubitak i domovina isprepliću.

Halid Bešlić, rođen 1953. godine u Vrpcima kraj Knežine u Bosni i Hercegovini, izronio je kao ključna figura u pejzažu narodne muzike regije, započevši profesionalnu karijeru 1979. godine. 

Tokom više od četiri decenije, izdao je preko desetak albuma, spajajući melanholične tonove tradicionalnog sevdaha s pristupačnim pop-folk senzibilitetom, stvarajući hitove koji su odjekivali od sarajevskih kafana do pozornica diljem bivše Jugoslavije i šire.



15 stihova Halida Bešlića koje vrijedi čuvati u srcu  

U tradiciji poetske intimnosti sevdaha, Bešlićevi stihovi, oslikavaju žive portrete čežnje, nostalgije i tihe snage. 

U nastavku je 15 stihova iz njegovih najvoljenijih pjesama, odabranih zbog njihove duboke evocije. Ovi stihovi, izvučeni iz arhiva tekstova, bilježe suštinu njegove umjetnosti.




‘’Čuvala se breza sve do zore rane, da joj vjetar ne bi salomio grane. Salomljenu granu kisa tiho rosi ,a vjetar joj lišće u daljinu nosi. ‘’

Što je tužna breza ta

“Put me zove, moram poći snjegovi su okopnjeli, a pred kućom moje drage procvjetao bagrem bijeli. Hej zoro, ne svani i tiho nek traje sanak ljubavi koju nosim u sebi.”

Hej zoro, ne svani

‘'Tiha patnja uvijek bila si, Mjesec se u vinu ugasi, svane dan k'o bijela prašina. Da te čekam, da te dozivam.''

Ja bez tebe ne mogu da živim

“Stiglo je proljeće, a mene isti stari nemir pokreće, da se šunjam noćom kradom tvojom ulicom. I da tu čekam, u sjeni naših uspomena, dok se zvijezde gase nad gradom naših snova.” 

U meni jesen je

‘’Samo tebi mogu reći sve što nisam nikom rekao samo tebi, dušo moja. Ali ti si predaleko. Daleko sam ja. Daleko si ti . Daleko je sreća. Daleko smo mi.'' 

Daleko je sreća

‘’Najljepši su bili dani kad smo se voljeli mi, vrijeme je brzo prošlo, a još brže si nestala ti. Pustite me samo noćas, za mene nema sreće. Ja u svome srcu krijem ono što se vratiti neće.''

Dani ljubavi

‘’Da li je Dunav ili je Sava, nikom ne reci djevojko mala. Sakrij u srce bar suzu neku, jer sve će otić' niz Dunav rijeku.''

Vraćam se majci u Bosnu

‘’Što li to miriše, dok se budi čaršija? Ko li to na vrelu bijelo lice umiva? Što rano ustaje kad joj nije potreba. Posla je po vodu, da bi majci pomogla.

To je moja Sarajka djevojka. Biseri joj u očima. a zumbuli na usnama.''

Sarajka djevojka

‘’Nestaješ ko mjesečina što zasija prije zore samo za dvoje. Kad raspuknu se duše dvije zrele kajsije.''

Zrele kajsije

‘’Pahulje bijele padaju. Hladne su, ljubavi, znam. Daleko ove sam noći, da ljubav svoju ti dam.

Naši su snjegovi lijepi, kristalno bijele boje. U njima, dušo, ima ljubavi za nas dvoje.''

Snjegovi hladni dolaze

‘’Putevi se otvaraju, jedan samo tebi vuče. A srce mi ne vjeruje, počinje da jače tuče.

Tvog je sunca vječni plamen, sva istina i dobrota. Pjeva jedra moje duše, vedro nebo od života.''

Sjeti me se bistra rijeko

‘’Na proplanku žena stoji, ko' boginja sva u cvijeću. Bijelom rukom čudno maše ko' da nikad doći neću.

Vrijeme prođe, čovjek dođe i pred kućom njenom stade. Ali bagrem svog života, jadan tužan nepoznade.''

Hej, zoro, ne svani

‘’Jato ptica leti prema jugu, ja se vraćam svom životnom drugu. Još ljubavi ima u našim srcima.''

Još ljubavi ima

‘’Nije meni, grade moj što sam dao život njoj, već što sanjam svjetla tvoja. Sarajevo, srećo moja.

Tužan sam ti, grade moj kao onaj behar tvoj. I dok tvoje grane lome, još si draži srcu mome.''

Sarajevo, srećo moja

Njegove pjesme ne traže velike riječi. Dovoljno je da negdje u pozadini, tiho, krene “Sarajevo, srećo moja” i da prostor utihne.
Halid Bešlić ostao je prisutan u načinu na koji osjećamo muziku, u tome kako jedna generacija prenosi drugoj melodije koje se ne zaboravljaju.

Kroz stihove koji odražavaju vijugave rijeke i surove planine njegove domovine, Halid Bešlić stvorio je opus koji je tiho oblikovao emocionalni rječnik naše regije, podstičući povezanost u trenucima radosti i pružajući utjehu u trenucima tuge.

Bio je čovjek koji je znao što znači jednostavnost i kako iz nje nastaje ono što ostaje.

Njegovi stihovi nisu samo dio prošlosti, nego i ritam koji nastavlja da diše kroz svaku pjesmu koja se zapjeva spontano, bez najave.
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @beslichalid.official