TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 8.11.2024.
U današnjem brzom tempu života, svi volimo jednostavne i brze recepte koji nam ne oduzimaju previše vremena, a ujedno zadovoljavaju našu potrebu za nečim slatkim i ukusnim.
Priprema deserta ne mora biti komplicirana niti dugotrajna da bi bila ukusna, a upravo takvi recepti najčešće postanu naši favoriti. Ako ste ljubitelj kombinacije bogatih okusa, kremaste teksture i brze pripreme, Lotus cheesecake je desert koji morate probati.
Lotus keksi, poznati po svom karakterističnom okusu karamela i začina, savršeno se uklapaju u kremasti mascarpone sir i luksuznu lotus kremu, stvarajući desert koji je istovremeno lagan i bogat. Osim što je izuzetno ukusan, ovaj desert je i nevjerojatno brz za pripremiti – što ga čini idealnim rješenjem za sve one trenutke kada vam je potrebna brza slastica, ali želite impresionirati svoje prijatelje ili obitelj.
TikTok kaže da su dovoljna samo 3 sastojka za Lotus cheesecake u čaši. Pripremite Mascarpone, Lotus kremu i kekse i brzo možete kušati ovu neodoljivu deliciju.
Lotus cheesecake u čaši
Sastojci
Priprema
Lotus kekse usitnite u čaše po želji. To možete napraviti tako da ih stavite u vrećicu i lagano usitnite valjkom za tijesto ili ih izmiksate u blenderu. Keksi će poslužiti kao podloga za vaš cheesecake.
Za kremu, u zdjeli pomiješajte mascarpone i lotus kremu. Dobro promiješajte dok ne dobijete glatku i bogatu kremu.
Slažite desert u čaše (ili zdjelice) tako što ćete prvo staviti malo usitnjenih lotus keksa, zatim preko njih rasporedite kremu od mascarponea i lotus kreme. Ponavljajte postupak dok ne napunite čaše.
Desert stavite u hladnjak na najmanje 2 sata, kako bi se okusi dobro upili, a krema stisnula. Preporučuje se i nekoliko sati da desert odmori prije posluživanja.
Pogledajte više inspiracije na TikToku
@nurcanskitchen No bake lotus cheesecake cups? ?? Bardakta pişmeyen lotus cheesecake? ?? No bake lotus cheesecake im glas? Ingredients (for 8 cups) for the cream: •400 ml heavy cream •250 gr mascarpone •3 tbsp powdered sugar •300 gr cream cheese and •250 gr lotus biscuits •400 gr lotus spread (creamy) ->mix the cream with a mixer until it solidifies. crush the cookies and melt the lotus spread (in a microwave or with the bain-marie technique)layer them as it’s in the video let it cook down in the refrigerator for 1-2 hours before serving? ?? Malzemeler (8 bardak için) kreması için: •400 ml krema •250 gr mascarpone •3 yemek kaşığı pudra şeker •300 gr labne peynir ve •250 gr lotus bisküvi •400 gr lotus bisküvi kreması (parçacıksız) ->kremayı sertleşene kadar çırpın. bisküvileri mutfak robotundan geçirin ve kremayı sıvı haline gelen kadar eritin (ister mikrodalgada ister benmari usulü)videodaki gibi katları hazırlayın ve servis etmeden önce buzdolabında 1-2 saat bekletin? ?? Zutaten (für 8 gläser) für die creme: •400 ml schlagsahne •250 gr mascapone •3 esslöffel puderzucker •300 gr frischkäse und •250 gr lotus kekse •400 gr lotus aufstrich (cremig) ->die creme wird mit einem mixer solange verrührt bis sie fester wird. die kekse werden mit einem multi zerkleinerer zerkleinert und der aufstrich wird erwärmt bis dieser flüssig wird (entweder in der mikrowelle oder in einem wasserbad). wie im video werden die schichten geschichtet und vor dem servieren im kühlschrank für 1-2 stunden gekühlt? #lotusbiscoff #nobakecheesecake #nobakedessert #easyrecipe #easyrecipes #einfacherezepte #glasdessert #cheesecake #tatlitarifleri #tatlıtarifleri #tatlıtarifi #kolaytarifler #bardaktatlısı #viral #viralvideo #viraltiktok #fy #fyp #fypシ #fürdich #fürdichpage #kesfet #kesfetteyiz ♬ Eyes on You x Zara Zara - Anchita Hari
@irenevu0 Lotus Cheesecake in a cup ? Ingredients: 150gr cream cheese 2tbp lotus topping for the cream 4 biscuits crushed 2tbp lotus topping on top #lotus #lotusbiscoff #cheesecake #dessert #food #foodie #foodporn #viral #viralvideo #viraltiktok ♬ Old Disney Swing Jazz - Nico
* * *
Naslovna fotografija: @nurcanskitchen
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
