Američke slastice polako, ali sigurno su se zavukle na našu gourmet scenu i da budemo iskreni ne možemo se žaliti.

Najčešće je riječ o kremastim desertima koji vrlo brzo postanu zvijezda našeg nedjeljnog ručka. Jedan takav je popularni cheesecake koji je veoma jednostavnom pripremom, ali i osvježavajućim okusima dobio titulu onog omiljenog za ljetne dane.

Ova fuzija kremastih i mliječnih okusa često nas inspirira na male gourmet avanture, a jednu veoma drugačiju otkrili smo na profilu Lamije Trešnjo Muharemi. Radi se o nešto drugačijoj verziji torte sa sirom u kojoj glavnu ulogu ima ukusni Lotus keks. Stoga, ako ste se ovih dana poželjeli zasladiti kremastim okusima u nastavku donosimo recept i samu pripremu. 





Sastojci:

Korica:

• 250 g Lotus keksa
• 80 g putera

Fil:

• 300 g Lotus krema
• 250 g maskarpone sira
• 100 g krem sira
• 100 ml slatke pavlake

Preliv:

• 150 g Lotus krema

Priprema:

• Keks samljeti, dodati mu otopljen puter, pomiješati i utisnuti u kalup promjera 20 cm. Ostaviti u frižider dok pravite fil.
• Slatku pavlaku skroz umutiti, pa dodati maskarpone i krem sir, promiješati tek toliko da sjedini. Zatim dodati i Lotus krem, sjediniti, izliti preko korice i odložiti u frižider.
• Lotus krem otopiti na pari i preliti preko fila.
• Tortu je potrebno ostaviti par sati u frižider da se stegne.

* * *
Foto: Lamija Trešnjo Muharemi 

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba