TEKST: Adelisa Mašić
DATUM OBJAVE: 20.3.2026.
Neka vjenčanja ostanu u sjećanju zbog lokacije, neka zbog atmosfere, a neka zbog emocije koja se osjeti u svakom trenutku.
Upravo jedno takvo iskustvo podijelila je s nama fotografkinja Elvedina Nina Somun, koja stoji iza potpisa Photo Ninano.
Elvedina Nina Somun, fotografkinja
Iako kaže da joj je svako vjenčanje posebno na svoj način, jedno će posebno pamtiti, a riječ je o vjenčanju Almedine i Jasmina održanom u Italiji, u toskanskom dvorcu iz XIII stoljeća Castello Il Palagio. 
Kako nam je ispričala, ambijent je već sam po sebi nosio bezvremensku eleganciju, dok su arhitektura, svjetlo i pažljivo birani detalji stvorili atmosferu koja se dugo pamti.
‘Ono što ga je učinilo zaista posebnim nisu bili samo pejzaži i scenografija, već način na koji su mladenci proživljavali svaki trenutak, potpuno prisutni, svjesni simbolike dana i ljudi koji ih okružuju.’, prisjetila se Nina.
Kao fotografkinji, posebno joj je u sjećanju ostao trenutak neposredno prije ceremonije, kratka tišina prije susreta pogleda mladenaca. Upravo u tim sekundama, kako kaže, nastaju fotografije koje kasnije nose najveću emotivnu vrijednost.
Govoreći o svom radu, Nina ističe da autentične fotografije nastaju onda kada između fotografa i para postoji povjerenje i osjećaj opuštenosti.
Luksuz u fotografiji, objašnjava, ne ogleda se samo u lokaciji ili detaljima, nego u sposobnosti da se prepozna pravi trenutak i zabilježi bez nametanja.
‘Posebno volim zabilježiti tihe, gotovo neprimjetne scene, lagani dodir ruke dok gosti nazdravljaju, pogled roditelja koji zadržava suzu, trenutak kada mladenka na sekundu zatvori oči prije nego zakorači naprijed.’
Kako nam je rekla, upravo ti mali trenuci kasnije postaju najemotivniji podsjetnici na dan vjenčanja i fotografije kojima se parovi najradije vraćaju.
Priča Almedine i Jasmina tako je kroz njen objektiv dobila bezvremenski zapis, spoj italijanskog ambijenta, iskrenih emocija i detalja koji često prođu neprimijećeno, a ostanu najvrijedniji. 
Upravo takve fotografije, kako nam je Nina podijelila, s vremenom postaju mnogo više od uspomene, postaju osjećaj kojem se uvijek rado vraćamo.
Foto: @photo_ninano
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Dvije vjenčanice, beauty look koji je preživio i slučajno proliveno piće, detalji s njihovim potpisom i nekoliko minuta koje niko drugi nije vidio. Sedmicu nakon vjenčanja Amina Efendić vraća nas u dan koji je promišljeno oblikovala po mjeri sebe i Nikole.
Sedam dana kasnije, kada zatvori oči i vrati se na vjenčanje, Amina ne vidi haljinu, cvijeće ni stolove.
„[Vidim] Nikolu i mene kako silazimo prema ceremoniji i u tom trenutku ugledamo sve naše najbliže ljude na jednom mjestu. Mislim da mi je upravo taj prizor jedan od najemotivnijih cijelog dana. Toliko ljudi koje volimo, svi zajedno, zbog nas i s nama u tom trenutku… tada ponovo shvatiš koliko je zapravo posebno imati oko sebe ljude koji su ti cijeli život bili podrška. I mislim da ću taj pogled i osjećaj pamtiti zauvijek.“
U danu koji je mjesecima nastajao kroz haljine, cvijeće, muziku i stotine pažljivo donesenih odluka, najdublje se urezao trenutak koji se nije mogao dizajnirati. Jedan pogled prema ljudima koji su bili tu prije tog dana i koji će ostati dugo poslije njega.
Taj prvi kadar u sebi nosi više od početka ceremonije. U njemu je cijeli put koji je Aminu i Nikolu doveo do tog trenutka.
Njihova priča počela je znatno ranije. Amina Efendić i Nikola Gajić upoznali su se prije nekoliko godina, a početkom 2023. sasvim slučajno ponovo su se sreli na Jahorini. Veza je javnosti postala poznata krajem iste godine, a u aprilu 2025. Nikola ju je zaprosio tokom njihovog putovanja na Maldive.
Kada smo ih ranije ove godine imali zajedno u našem Bonjour 1 on 1, bilo je dovoljno nekoliko pitanja da se vidi dinamika zbog koje tako dobro funkcionišu. Amina voli rutinu, Nikola spontanost, ona bira seriju, on film, ona će zakasniti, on će doći ranije. Najviše su govorile sitnice, način na koji se dopunjuju, prekidaju i znaju odgovor prije onog drugog.
Sedam dana nakon njihovog „da“, ista se dinamika može pronaći u svakom detalju vjenčanja.
Prije nego što su se pojavili pred gostima, uz Aminu i Nikolu bili su njihovi kumovi, Beba i Marko. Cijeli dan prošao joj je u neobičnoj lakoći i miru, sve dok nisu stigli do mjesta s kojeg se silazi prema ceremoniji. Tek tada je, kaže, prvi put osjetila tremu i punu težinu trenutka koji je mjesecima postojao u planovima, a sada se stvarno događao.
Vrati nas u nekoliko minuta prije izlaska na ceremoniju. Ko je bio uz tebe i šta ti je iz tog trenutka ostalo najjasnije u sjećanju?
Amina: Kumovi su sišli prvi, a Nikola i ja smo ostali još minuticu sami, što mi je zapravo bilo baš posebno. Imali smo taj mali trenutak samo za nas, da udahnemo, pogledamo se i shvatimo da upravo počinje ono zbog čega smo se tog dana svi okupili. A onda smo, minuticu nakon njih, krenuli i mi.
Amina godinama profesionalno radi sa slikom i estetikom, pa je bridal svijet za nju dolazio s dodatnim slojem iskustva. Znala je kako izgledaju trendovi, znala je šta se ponavlja i, još važnije, nije željela da taj dan postane zbir stvari koje su u tom trenutku bile popularne.
Zanimalo nas je šta se dogodi kada sve reference koje svakodnevno gleda odjednom mora filtrirati kroz sebe.
Kada profesionalno toliko dugo radiš sa slikom i estetikom, razviješ prilično dobar radar za ono što je lijepo samo zato što je trenutno popularno. Šta si iz bridal svijeta pogledala i odmah znala da nikada neće završiti na tvom vjenčanju?
Amina: Nisam imala neku konkretnu stvar za koju sam rekla ‘ovo nikada’. Više sam znala da ne želim da naše vjenčanje bude vođeno trendovima niti da biramo stvari samo zato što su trenutno popularne. Bilo mi je mnogo važnije da kroz svaki detalj provučemo nešto naše i da cijela estetika bude odraz nas dvoje.
Zato smo, recimo, spojili zelenu, koja je Nikolina omiljena boja, i nježnu baby rozu, koju ja jako volim. Nekako mi je bilo najljepše da spojimo nešto njegovo i nešto moje i od toga napravimo estetiku koja je baš naša.
Zelena i baby roza postali su mali privatni kod, diskretan da ga gosti vide kao paletu, a njih dvoje prepoznaju kao nešto svoje.
A kada smo razgovor pomjerile s estetike na ona poznata pravila koja se uz vjenčanja često podrazumijevaju, Amina je bila vrlo precizna.
Da možeš zauvijek ukinuti jedan bridal klišej, koji bi prvi nestao?
Amina: Definitivno ono ‘to mora tako jer je vjenčanje’. Mislim da nema potrebe da mlada prati neka nepisana pravila ako to jednostavno nije ona. Vjenčanje treba da bude odraz vas dvoje, a ne lista bridal stvari koje ste morali precrtati.
Prva vjenčanica, raskošna u čipki i detalju, već je imala dovoljno prisustva, pa su veo, nakit, cipele i buket ostali suzdržani, pažljivo birani da zaokruže look, a ne da mu promijene ritam.
Kako si birala veo, nakit, cipele i buket tako da svaki detalj zaokruži look, a haljina ipak ostane u prvom planu?
Amina: Naručila sam predivne Steve Madden štikle, ali ih nisam probala sve do probe vjenčanice. I onda ih obujem na probi i shvatim da su mi velike. Tu kreće mala panika. Na kraju sam pronašla savršene Alevi štikle i sve je ipak došlo na svoje.
Pošto sam odabrala haljinu koja je već sama po sebi bogata i čipkana, željela sam da ostali detalji budu nježniji i mirniji, da je upotpune, a ne da se takmiče s njom. Zato sam i kod vela, nakita i buketa išla na jednostavnije i elegantnije izbore. Htjela sam da haljina ipak ostane glavna zvijezda.
Za drugi dio večeri promijenio se i ritam, pa je s njim stigla i druga vjenčanica.
Da prva i druga vjenčanica imaju potpuno različite ličnosti i sretnu se na istom partyju, ko su njih dvije?
Amina: Mislim da bi se prvo gledale s distance, a onda skontale da su zapravo najbolje drugarice. Iako imaju različite ličnosti, nekako se savršeno nadopunjuju, prva malo elegantnija i romantičnija, druga opuštenija i spremna za party.
Bridal beauty svoj pravi karakter pokaže tek nekoliko sati kasnije, kada prođu prvi kadrovi, ceremonija i početna preciznost svega što je tog jutra pažljivo složeno.
Amina svoj ne bi mijenjala. Šminka i kosa ostale su dovoljno meke da se u njima prepozna, ali dovoljno postojane da isprate cijeli dan. Onda je stigao i nešto ozbiljniji test.
Amina: Čak su me u jednom trenutku slučajno zalili pićem po licu i šminka se bukvalno nije pomjerila. Tako da mislim da je to dovoljan dokaz da ništa ne bih mijenjala.
Kada smo je pitali šta bi iz vlastitog iskustva prenijela budućim mladenkama, odgovor nije vodio prema još jednom trendu, već prema mnogo trajnijem kriteriju.
Da danas savjetuješ mladenku koja tek slaže svoj bridal look, na kojem fashion ili beauty detalju bi joj rekla da ne pravi kompromis, a oko čega može biti puno opuštenija?
Amina: Rekla bih joj da ne pravi kompromis oko onoga što joj je najviše ‘ona’. Kod mene je to bila haljina i cijeli beauty look. A oko trendova bih bila potpuno opuštena, ne moraš imati svaki detalj koji trenutno viđaš na Instagramu. Mislim da je mnogo ljepše kada nakon deset godina pogledaš fotografije i kažeš: ‘Da, ovo sam baš ja.’
Kada smo razgovor pomjerile s onoga što se nosilo na ono što će se sačuvati, Amina nije birala najskuplji predmet dana. Odabrala je stvari koje već sada imaju značenje samo za njih.
Vjenčanje traje jedan dan, ali neki predmeti iz njega s vremenom postanu mala porodična arhiva. Šta bi iz svog dana najradije sačuvala za neku buduću godišnjicu?
Amina: Definitivno bih sačuvala zahvalnice na kojima su se s druge strane nalazile zanimljive činjenice o Nikoli i meni kao paru. Taj detalj je baš privukao pažnju gostiju i bilo mi je simpatično koliko su svi uživali čitajući ih.
A posebno bih sačuvala i knjigu sa fotografijama naših gostiju, u koju su nam tokom večeri pisali poruke. Mislim da će nam upravo ona za nekoliko godina biti najljepša mala vremenska kapsula, da možemo ponovo pročitati njihove riječi i vratiti se u atmosferu tog dana.
I onda se priča zatvara tamo gdje je i počela: u ljudima. U licima koja su tog dana bila pred njima i u osjećaju da je, na jednom mjestu i u jednom trenutku, stao čitav njihov svijet.
Something old? Majkin prsten.
Something new? Štikle.
Something blue? Kumica je bila u plavom.
Pjesma koja sada zauvijek pripada tom danu? Našao sam te – Nikola Rokvić.
Jutro u jednoj riječi? Uzbudljivo.
Ponoć u jednoj riječi? Žurka.
Šta je bilo najbolje od svega što se nije moglo isplanirati? Atmosfera.
Haljine, beauty, boje i svaki posljednji detalj mogu se birati mjesecima. Atmosfera nastane tek kada se svi ti ljudi, emocije i iščekivanje nađu na istom mjestu. I upravo ona, kada se sve drugo jednom pretvori u fotografije, ostaje kao osjećaj kojem se vraćate.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Video i foto: Mrđa Lovers
Prostor: Akacia Open Concept
Makeup: Ivana Caniceva
Kosa: Studio Prostor
Vjenčanica duga: Salon venčanica WD
Vjenčanica kratka: Alexandra Bridal
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
