Na Bonjour.ba, a posebno u našoj rubrici Mame rulz, volimo priče koje griju srce, mirišu na dom i istovremeno podučavaju one koje spajaju igru, ljubav i odgoj u jednu finu, životnu smjesu.

Još 2017. godine pisali smo o njenoj školi kuhanja za djecu u Sarajevu, mjestu gdje su se pravile prve palačinke, učilo se kako se drži nož i slavio svaki prosuti jogurt. Tada je Danni’s Little Kitchen bila samo jedna sarajevska ideja s velikim snovima. Danas? Danira Šabić se vraća s novim projektom.
 

Nakon dvije godine kreativne pauze, poklanja nam slikovnicu koja ne samo da se čita, ona se i miješa, valja, kuha i dijeli. I da, ukrala nam je pažnju i prije nego što smo do kraja okrenuli prvu stranicu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Danni’s Little Kitchen (@dannislittlekitchen_)

Šta se krije u slikovnici?

U središtu ove tople, pažljivo osmišljene slikovnice nalazi se Danni, znatiželjna djevojčica koja sa svojom mamom odlazi u svakodnevnu kupovinu, ne sluteći da će je kod kuće dočekati nešto mnogo uzbudljivije od obične užine: kulinarska avantura s najboljim prijateljima.
 

Stranice ove slikovnice vraćaju u djetinjstvo. U trenutke kad se brašno prosipa kao konfeti, kad je smijeh najglasniji baš kad se sve zalijepi i kada nije važno da je savršeno već da je zajedno rađeno.

I, da, Danni’s Little Kitchen – Kulinarsko iznenađenje ide korak dalje. Na kraju svake slikovnice mali čitaoci (i njihovi odrasli pomagači!) pronaći će jednostavan recept.
 

Projekat s dušom, začinjen iskustvom

Za one koji su poznavali Danirin rad kroz radionice, ova knjiga je prirodan nastavak priče. Danni’s Little Kitchen već osam godina bila je učionica bez klupa, ali s dovoljno brašna, improvizacije i dječije mašte da se u njoj nauči puno više od kuhanja.

Tu su se gradile vještine poput samopouzdanja, samostalnosti i sigurnosti u vlastite ruke. Tu su djeca prvi put razbijala jaje s previše žara, sjeckala krastavac s ozbiljnošću malog šefa kuhinje i, ono najvažnije, učila da su greške sastavni dio svakog recepta.

I baš zbog toga ova knjiga  je podsjetnik da odgoj počinje u svakodnevnim trenucima, između dvije kore za pitu, u razgovoru dok se mijesi tijesto, u pogledu kad dijete pita: „Mogu li ja?“

Danira je, kako sama kaže, pustila da ideja odleži kao dobro tijesto. Čekala je pravi trenutak da ispriča priču koja će imati i smisao i miris. I uspjela je jer je ovo knjiga koju ne želite pospremiti na policu, već ostaviti na dohvat ruke… odmah pored brašna i drvene kašike jer trebat će. Kupiti je možete ovdje.

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Danni’s Little Kitchen

Foto: Ines Selimović

Kada roditelji razmišljaju o sportu za svoje dijete, često se među prvim opcijama pojavi tenis. S razlogom.

Osim što je riječ o sportu koji razvija motoriku, ravnotežu i koordinaciju, tenis nosi sa sobom i jednu važnu lekciju, a to je kako samostalno donositi odluke pod pritiskom.   
 

Upravo zbog te kombinacije fizičkog i mentalnog razvoja, sve više roditelja se pita: kada je pravo vrijeme da dijete počne s tenisom? Kako prepoznati da li ima potencijal ili barem želju koja će s vremenom prerasti u nešto više od igre?

Upravo zbog toga smo razgovarali s Vanjom Stuhli, jedinom ženskom teniskom trenericom u BiH s najvišim ITF zvanjem, kako bismo saznali ono što ne piše u prospektima škola tenisa.  
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Rafa Nadal Academy Kuwait (@rafanadalacademykuwait)

Zašto tenis? Zašto baš sad?  

Kako Vanja kaže, tenis je sport koji djetetu daje nešto što timski sportovi ne mogu, a to je sposobnost donošenja odluka pod pritiskom.

Vanja: "To nije samo udaranje loptice, već razvijanje samostalnosti, preuzimanje odgovornosti, sposobnost donošenja odluka bez konsultacija sa saigračem. Djeca ranije sazrijevaju upravo kroz te situacije." 

Idealna dob? Između 5 i 6 godina. 

Vanja: "Ali to nije strogo pravilo. Bitno je gledati znakove: može li se dijete fokusirati, prati li upute, ima li osnovnu koordinaciju."

Foto: @rafanadalacademykuwait  
 

Može li dijete 'kliknuti' već sa četiri?  

"Može," kaže Vanja, "ali sve zavisi od djeteta. Najvažnije je da prvi susret s tenisom bude kroz igru. Mali reketi, sporije loptice, niža mreža – prilagođena oprema čini igru zabavnom i jednostavnom. Bez toga, tenis može djelovati frustrirajuće malim početnicima."

Prvih pet minuta sve govori  

Na pitanje šta prvo primijeti kada dijete stane na teren, Vanja nema dilemu: “Balans, koordinacija, motoričke vještine, fokus. To su stvari koje trener vidi vrlo brzo, čak i u tih prvih pet minuta. Kod neke djece se razvoj navedenih vještina može primjetiti već sa 4 godine. Svakako, djeca koja počnu tenis dosta ranije imaju vecću mogućnost bržeg te boljeg razvoja navedenih vještina.”

Foto: @rafanadalacademykuwait  
 

Koliko sve to košta? I kako izbjeći troškove koji nisu potrebni?  

Vanja: Želim reći da u ovom uzrastu još uvijek nisu potrebni dodatni individualni treninzi koji svakako povećavaju trošak. Djeci je za početak potrebna ogovarajuća oprema kao što je reket prilagođen uzrastu, adekvatne patike te udobna sportska odjeća. Veći troškovi za roditelje nastanu kada djeca počinju igrati turnire te pokazu zainteresovanost za takmičarski tenis. Tada je potrebno više sati treninga, odlazak na turnire koje roditelji finansiraju itd."

Timski sport ili tenis: kako prepoznati šta više odgovara?  

"Promatramo njegovu osobnost, društvene preferencije i kako reagira na različita sportska okruženja" objašnjava Vanja. “Timski igrači često napreduju u suradničkim okruženjima i uživaju u društvenoj interakciji, dok su entuzijasti individualnog sporta skloniji samostalnom  fokusu na ispunjavanje osobnih ciljeva.” Zaključak? "U konačnici, koristi koje mladi ljudi dobivaju kada se bave sportom manje su povezane s tim jesu li to timski ili individualni sportovi, a više s kvalitetom rada i iskustva. To je uvelike utemeljeno na podršci - tj. kako mreža podrške odraslih oko mladih sportista oblikuje njihova iskustva.

I ono najvažnije: šta ako dijete napravi pauzu?  

Može se vratit kaže Vanja, ali je "bitno da se to radi postepeno, sa pravim pristupom." Tenis nije zatvoreno poglavlje ako se pauzira jer uvijek ima prostora za novi početak.

Ako ste dakle razmišljali o tome da vaše dijete u ruke uzme reket, sada znate da ključ leži u jednostavnosti i prilagođenom pristupu. I naravno, u tome da sve krene kroz igru.  
 

Foto: unsplash.com