Svi oni koji prate Danni's Little Kitchen na društvenim mrežama, znaju da se iza ovog gourmet kutka krije simpatična zaljubljenica u zdrave namirnice i recepture, koja uživa u malim sitnicama, poput ispijanja jutarnje doze matcha čaja ili aranžiranja raw kolača uz svježe cvijeće.

Danira vas već prilikom upoznavanja osvoji pristupačnošću, ljubaznošću i pozitivnim duhom, a mi smo u sklopu fotografiranja koje je rezultiralo kao nastavak #FEELGOODmajica projekta i realizacije #poduzetneZajedno priče imali priliku isprobati njene kulinarske čarolije.
Bila je to najslađa pauza iza koje smo željeli postati redovit gost njene kuhinje. Danira nam je otkrila kako je počela njena priča i kako joj je bilo u BiH pokrenuti radionice koje tada, još uvijek nitko nije održavao niti pohađao.

***

Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći poslovni izazov s kojim ste se susreli na početku?

Danni´s Little Kitchen je 14. februara slavio svoj 4. rođendan, od dana nastanka i pojavljivanja online. :)
U tom periodu ja sam dosta vremena odsustvovala iz BiH pa sam bila spriječena da održavam radionice, ali sam njegovala vezu sa klijentima i pratiocima, dijelila recepte i savjete o zdravoj ishrani te na taj način održavala brend živim iz dalekih zemalja.
Najveći izazov bio je objasniti domaćem tržištu važnost kuhanja za djecu te da iza kuhanja koje ja radim postoji veća svrha i misija kao što su razvijanje motorike kod djece te širenje svijesti o zdravoj prehrani. Početkom 2017. godine bila sam pionir u ovakvim aktivnostima u našoj zemlji i imala sam tu čast, ali i ogromnu odgovornost da otvorim djeci i roditeljima Sarajeva vrata u novi svijet holističkih, edukativnih radionica kuhanja za djecu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Danni´s Little Kitchen ??‍? (@dannislittlekitchen)

Kako biste opisali svoj brend u 3 riječi?

Razigran, inspirativan, inovativan.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Danni´s Little Kitchen ??‍? (@dannislittlekitchen)

Koji su proizvodi/usluge dostupne u sklopu vašeg brenda?

Primarne usluge su radionice kuhanja za djecu, Little Chef rođendanske proslave, online radionice kuhanja za djecu i roditelje. Odnedavno su dostupne i online radionice kuhanja isključivo za odrasle na kojima kuhamo zdrava jela i dijelimo iskustva i savjete o biljnoj prehrani.
Što se proizvoda tiče, trenutno su dostupne sirove torte i slastice te zdrave torte za djecu. Uskoro planiram da širim ponudu i na interesantna, zdrava, slana jela.

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Moj svaki radni dan je različit i rijetko kada se odvije onako kako sam ga zamislila dan prije. :)

Ja sam navikla ovako da radim i volim to što nemam rutinu. U većini slučajeva dan se sastoji od planiranja radionica, testiranja recepata, slikanja hrane,  planiranja menija za radionice i rođendanske proslave.  Zatim se odvoji oko sat-dva vremena na pripremu grafike za radionice, objavljivanje evenata na društvenim mrežama te komunikaciju sa klijentima i kupcima.
Kada je dan ispunjen radionicama i rođendanskim proslavama, onda sve druge aktivnosti padaju u drugi plan jer je sav fokus na djeci.

Što je ono što vaš brend čini posebnim na domaćem tržištu?

Inovativnost, holistički pristup, Montessori način edukacije, promocija zdravih namirnica i zdravog načina života.

Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?

„Failure is feedback“ je odličan moto kojim se ja vodim. Život sam po sebi je jedan ogroman projekat, ispunjen raznim „trial & error“ momentima i što ranije shvatimo da su svi neuspjesi i greške koje pravimo samo nova šansa da naredni put budemo bolji i pametniji, sve je lakše.
Djeca su moja najveća motivacija, zbog njih je nastala Danni – dadilja, zatim Danni – Montessori učiteljica i trenutna Danni – poduzetnica, učiteljica kuhanja i osoba koja želi da im omogući kvalitetne radionice, zdravu hranu te nauči njihove roditelje kako da, zajedno sa njima, kuhaju balansirana, nutritivna jela.
Čak i sa radionicama za odrasle koji još uvijek nemaju djecu, ja razmišljam o tome da će ih jednoga dana možda i imati i moći će od samog početka svoje uloge roditelja da iskoriste stečeno znanje. :)

Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?

Da ništa nije onako kako izgleda nama koji posmatramo poduzetnike sa strane. Ja sam se dugo plašila da pokrenem nešto jer sam mislila da svi znaju mnogo više i mnogo bolje od mene. Mnogi znaju, to stoji, ali također mnogi uče kroz sami proces stvaranja. Kao što sam i ja i kao što su mnogi veliki, ostvareni poduzetnici i kao što će mnogi koji krenu ovim putem.

Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti?

Smatram da još uvijek nisu i da većina ljudi još uvijek smatra da su uvozni proizvodi bolji i kvalitetniji.  Ljudi u našoj zemlji posjeduju nevjerojatan dar za stvaranje, kreiranje i potrebno je da ih podržimo svim silama. To možemo da postignemo međusobnom podrškom, dijeljenjem dobrih priča, konstruktivnom kritikom, savjetima. Kolaboracijom postižemo mnogo više nego natjecanjem sa konkurencijom i preduzetnicima u našoj zemlji. 

Knjiga koja je na vas ostavila najviše utisaka?

Ima mnogo knjiga koje su ostavile dubok utisak na mene, na razne aspekte moga života. Sada bih voljela da pomenem knjigu koju sam nedavno pročitala i koja se tiče poduzetništva, uspona i padova, novih početaka, dizanja iz pepela i nove nade. „Shoe Dog“ su memoari osnivača Nike brenda koji otvoreno, bez filtera, priča o svemu što mu se zadesilo na putu od prodavanja patika iz prtljažnika svog automobila do momenta kada je Nike postao gigant za kojeg svi sada znamo.

Što birate kada se želite opustiti i napuniti baterije?

Putujem, provodim vrijeme u prirodi, šetam.
Cilj za ovu godinu je i da savladam meditaciju, iskreno se nadam da će mi uspjeti. :)

Ovaj naš intervju rezultat je projekta koji radimo s dm drogerie markt i Fondacija 787. Jeste li kroz njega za svoj brend osjetili benefite i ako da, koje?

Apsolutno da! Ogromna je čast biti dijelom ovoga projekta i podržan od strane nevjerojatnih žena koje rade magične stvari za poduzetnice BiH.
Edukacija i mentorstvo koje smo dobile su od ogromne važnosti i prijeko potrebna karika koja će nam omogućiti da poboljšamo svoje poduzetničke sposobnosti. Dodatna vrijednost je svakako i konekcija sa ostalim učesnicama te mogućnost planiranja moguće suradnje.

Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba & Danira Šabić

Što biste preporučili BONJOUR.čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?

Samo krenite. :) 
Ja sam puno godina izgubila planirajući, a ne djelujući. Perfekcionista sam i želim da sve bude savršeno prije nego nešto započnem, a činjenica je da je u biznisu nemoguće na početku biti savršen niti znati šta nas čeka. Ja ni u najluđim snovima nisam mogla da zamislim kuda će me odvesti radionica kuhanja od 14. februara 2017.-te godina na koju je došao samo jedan dječak, sin od moje prijateljice.:)

Danni's Little Kitchen pratite i na njenoj službenoj Facebook stranici, kao i Instagram profilu.

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR