TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.1.2026.
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
TEKST: Ada Ćeremida
U našoj rubrici Interijer & Dizajn posebno volimo stanove koji ne pokušavaju sakriti svoju kvadraturu, već je pametno koriste.
Ovaj stan u potkrovlju u Tuzli pokazuje kako mali prostor može djelovati otvoreno, funkcionalno i vizualno mirno kada su zone jasno definirane. Umjesto klasičnih zidova, ovdje se igra s arhitekturom, svjetlom i multifunkcionalnim elementima.
Rezultat je stan koji jednako dobro funkcioniše za svakodnevni život, ali i kao mjesto odmora. Posebnu ulogu u tome ima zatvorena lođa koja prostoru daje potpuno novu dimenziju.
Najposebniji dio ovog stana je zatvorena lođa koja funkcioniše kao sunroom i produžetak dnevnog boravka. Ovaj prostor koristi maksimalno dnevno svjetlo i nudi mjesto za odmor, čitanje ili jutarnju kafu s pogledom.
Umjesto da bude sporedna zona, lođa ovdje postaje ključni element doživljaja stana. Upravo ovakvi prostori pokazuju zašto potkrovlja, kada su dobro osmišljena, imaju posebnu atmosferu koju je teško ponoviti u standardnim tlocrtnim rješenjima.
Zoniranje bez zidova: kako je prostor jasno podijeljen
Jedan od ključnih kvaliteta ovog stana je način na koji su dnevna i spavaća zona razdvojene bez osjećaja zatvorenosti. Umjesto punih pregrada, korišten je centralni element koji istovremeno služi kao polica, TV zid i vizualni filter prostora.
Ovakvo rješenje omogućava da se prostor čita u zonama, ali da i dalje ostane protočan i svijetao. To je trik koji je posebno zahvalan u potkrovljima, gdje svaki dodatni zid može djelovati preteško.
Skladištenje koje je dio arhitekture, ne dodatak
U ovom potkrovlju skladištenje nije nametnuto kroz velike ormare, već integrisano u samu organizaciju prostora. Police, niše i elementi uz zidove prate linije krova i logiku tlocrta. Time se izbjegava vizualna zagušenost, a prostor ostaje lagan i pregledan. Ovo je posebno važno u malim stanovima, gdje previše namještaja brzo naruši balans.
Centralni element stana je zid s televizorom koji se može okretati prema dnevnoj ili spavaćoj sobi. Na taj način jedan uređaj služi dvjema zonama, bez dupliranja namještaja ili gubitka prostora.
Osim praktične funkcije, ovaj zid stvara i mali, ali vrlo funkcionalan ulazni hodnik koji prostoru daje strukturu. To je dobar primjer kako jedan promišljen detalj može riješiti više problema odjednom.
Na kraju, ovaj stan u potkrovlju ne pokušava biti veći nego što jeste, on samo koristi prostor pametno. Jasno zoniranje, multifunkcionalni elementi i svjetlo kao glavni saveznik čine ga primjerom kako mali stan može funkcionisati bez kompromisa.
Ovo je interijer koji se ne nameće detaljima, već ostaje zapamćen po osjećaju lakoće i reda.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
