TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 8.5.2023.
Ljubiteljima interijera poznata je činjenica da su tapete postale svojevrsni imperativ u uređenju interijera. U posljednje vrijeme naglasak je stavljen na minimalizam i jednostavnost, održivost i ekološku osviještenost materijala te personalizaciju i individualnost.
U želji da našim čitateljima otkrijemo nešto o regionalnom brendu koji se vodi filozofijom održivosti, a koji stoji iza veoma nagrađivanih tapeta, zavirili smo u Studijo i doznali veoma zanimljive detalje o samom timu, ali i interijeru. Naša sugovornica u rubrici Interijer i dizajn bila je osnivačica brenda Josipa Maras - umjetnica i uspješna poduzetnica koja nam je otkrila kako izgleda tipičan dan tog dizajnerskog studija.
Tim Studijo
Tajna brenda leži u snazi ženskog tima
Da se dizajn i interijeri vole javno - nije neka nepoznanica. Dodate li tome snažnu žensku energiju, timski duh i puno smijeha - mogli biste naslutiti da se nalazite na adresi zagrebačkog dizajnerskog studija koji posljednjih godina osvaja tržište svojim kreativnim i inovativnim zidnim tapetama. Ovaj dinamičan tim čine prvenstveno žene, stručnjakinje za dizajn i kreativu, istinske vizionarke u svijetu dizajna, dok su muški članovi tima zaduženi za brojke, proizvodnju i logistiku.
“Ako stavimo na stranu ovaj kaotični dio izlaska iz stana - djeca, pas, škola, vrtić, promet… mogu reći da mi je jutarnja kava s mojim curama u uredu - istinski smiraj. Tu proradi onaj pravi girl power i nebo nam postaje granica. Prolazimo check liste, dizajn tim radi na razvijanju kreative i doradi dizajnerskih rješenja, dok je produkcija usmjerena na testiranje materijala i prototipova te praćenje proizvodnog procesa. Ja crtam, oni sve ostalo i nekako uspijevamo!” - podijelila je Josipa Maras.
Inovativnost kao mindset
Studijo tapete su među prvim u regiji predstavili tržištu vodootporne tapete. Jedinstvenost na tržištu osigurali su ekološki prihvatljivim materijalima, inovativnom kombinacijom premaza završnog sloja te jednostavnošću postavljanja. Još prošle godine cjelokupan proizvodni proces stavili su pod isti krov i pokrenuli prvu hrvatsku tvornicu zidnih tapeta.
"Inovativnost je ključna odrednica rasta svakog suvremenog biznisa. Da bismo imali globalno konkurentan proizvod, konstantno ulažemo u najnovije tehnologije i edukaciju tima. No, prije svega svom timu želim približiti inovativnost kao način razmišljanja, mindset koji uvijek preispituje postojeće ideje i traži nove načine ostvarivanja ciljeva. Rado ih potičem hrabro istraživati nove ideje, koncepte i razmišljati van okvira.
Želim im osvijestiti prednosti kritičkog razmišljanje, poticati ih na kreativnost, originalnost i spremnost na promjene. Budući svaki dan započinjemo s inspirativnim brainstormingom - mogu reći da je ovakav mindset urodio plodom.” - izdvojila je dizajnerica.
Umjetnost kao jedini bezvremenski trend
Za Studijo tapete karakterističan je kreativan proces nastajanja pojedine tapete. Naime, Josipa je prvenstveno umjetnica, slikarica i grafička dizajnerica koja je još prije 10-ak godina, platno na štafelaju zamijenila digitalnim slikarstvom i tako uspjela odgovoriti trendovima na tržištu: “Vjerujem kako je ključ našeg uspjeha upravo originalan i autentičan dizajn, odnosno umjetnost koju svakodnevno donosimo u domove naših klijenata. Upravo taj bezvremenski trend je ono što stvara dosljednost i kredibilitet u poslovanju i što nas dugoročno veže uz ljude.”
Iz Studija su nam otkrili kako personalizacija prostora postaje sve popularniji trend. Ljudi žele prostor koji odražava njihov karakter, interese i stil te se sve više odlučuju za individualne pristupe uređenja prostora, jedinstvene komade namještaja i kreativna, umjetnička djela.
“Personalizirani projekti su oni koji nam zadaju najviše muke i neprospavanih noći, no na kraju oni su ti koji povežu tim, zbog kojih se osjećamo najjači zajedno i čiju finalizaciju uvijek pošteno proslavimo.” - zaključila je Josipa Maras.
* * *
Foto: Studijo Promo
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
