TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 19.7.2025.
Baščaršija zna imati svoja pravila koja se ne pišu, ali se žive. Jedno od njih, koje svi koji dolaze odavno znaju, glasi: Ko se jednom napije vode sa Baščaršije... opet se vrati.
A tu negdje, među kamenim ulicama, čini se da je dodano još jedno pravilo… sasvim tiho, bez velikih riječi: Ko baklavu iz Baklava Dućana ne proba, kao da nije ni prošao.
Ne treba vam velika tabla ni miris koji se osjeti pola ulice dalje. Dovoljno je da pogledate izlog: crvene kutije, zlatna slova i unutra složene baklave, tanane kore, sirup koji se sjaji taman koliko treba.
Jedna ulica, jedan sto, jedan zalogaj
Pred dućanom drveni sto i dvije-tri stolice s ćilim motivom. Tu sjednu oni što ne vole jesti baklavu s nogu i oni koji znaju da dobra baklava traži čašu vode pored i da je najbolje pojesti je polako, u sjeni tende, gledajući kako Baščaršija živi.
Na kutiji piše: 100% tradicionalno, ručno rađeno, vrhunski kvalitet, autentično. I stvarno je tako. Ovdje nema varanja. “Nema folova." - što bi rekli lokalci. Samo čista priča o tome kako se baklava pravi kad je ne praviš zato što moraš, nego zato što želiš da ostane upamćena.
Dok sjedite ispred Baklava Dućana, čini se da sve drugo stane. Negdje iz ulice dopire glas Amire Medunjanin, sevdalinka u pozadini kao tiha pratnja. Miriše agda iz izloga, slatko, ali ne prejako.
Baklava je ritam Sarajeva. Pod zubima komadići: taman kako treba… pola orah mljeven, pola nasjeckan, da se osjeti. Ni premekano, ni pregrubo. Isto kao i Sarajevo samo: slatko kao agda, slojevito, s mekanim i grubim trenucima.
Nekad vas uhvati miris, nekad zvuk sevdalinke u prolazu, nekad okus, ali uvijek ostane isto. Ko jednom to osjeti, uvijek će znati gdje da se vrati.
Za kraj ne morate ponijeti kutiju, ali bi bilo šteta da ne uzmete bar jednu
Sarajevo ima puno baklava, ali ova ima nešto što se ne može zapakovat: onu pravu mjeru starog zanata, mirnog tempa i okusa koji se pamti.
Foto: Bonjour.ba produkcija
TEKST: Adelisa Mašić
Police u kuhinji često kriju male staklenke začina koje čuvamo godinama, ali jeste li se ikada zapitali: može li začinima zapravo isteći rok trajanja?
Iako su sušeni začini poznati po dugotrajnosti, njihova aroma i snaga s vremenom ipak blijede. Koliko dugo će zadržati pun okus zavisi od vrste, načina obrade i najvažnije, od uslova u kojima ih čuvamo.
Biljni začini poput bosiljka, origana, timijana, lovora, peršuna ili metvice traju u prosjeku do tri godine, ali nakon tog perioda postaju blaži i manje mirisni.
Mljeveni začini poput cimeta, đumbira, kurkume ili paprike gube intenzitet nešto brže, najčešće nakon dvije godine, jer su sitno mljeveni i više izloženi zraku i svjetlu.
So je izuzetak: ona traje neograničeno, ali ako je aromatizovana drugim začinima i oni s vremenom gube snagu.
Važno je znati da se začini ne kvare u klasičnom smislu: ne mogu izazvati zdravstvene probleme, ali nakon određenog vremena više neće obogatiti jelo onako kao svježi.
Najbolji način da to provjerite je jednostavan: pomirišite i okusite. Ako miris nije snažan i prepoznatljiv, vrijeme je da začinu kažete zbogom.
Mali savjet: čuvajte začine u dobro zatvorenim posudama, daleko od svjetla i vlage i uživat ćete u njihovoj aromi duže nego što mislite, jer čak i najmanji prstohvat svježeg začina može promijeniti cijelo jelo.
Foto: @photo.xzera
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
