TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.2.2021.
Dodatnu dozu pozitivne energije, inspiraciju i motivaciju da ostvarimo sve naše ciljeve, bez obzira koliko se ponekad odvažni činili, već nekoliko dana pronalazimo u intervjuima s bh. poduzetnicama koje s vama dijelimo u sklopu projekta #FEELGOODmajica.
Podsjećamo, #FEELGOODmajica je kreirana od strane BONJOUR.ba u suradnji s dm drogerie markt, a njenom kupovinom, sve sjajne dame (i muškarci) su donirali 2 KM za projekt #poduzetneZajedno u potpisu domaće neprofitne organizacije Fondacija 787.
Nakon što smo krajem 2020. godine prikupili i donirali 10 000 KM za edukaciju i promociju više od 50 bh. poduzetnica, kroz intervjue vas upoznajemo s Made in BiH pričama iza kojih stoji entuzijazam, rad, upornost i malo odvažnosti.
Emina Ćatić i Leila Šteta, dvije su prijateljice koje su prepoznale važnost i potrebu za kvalitetnim kulinarskim proizvodima u našoj svakodnevnici, koji će obogatiti naš tjedni meni i pružiti mu hranjive sastojke, ali i istovremeno nahraniti naše tijelo i pružiti mu potrebne nutrijente.
Foto: Ines Selimović
Tako je i nastao brend FooDish, temeljac koji sadrži samo kvalitetne, prirodne sastojke, nema aditive i gluten te će biti baza brojnih vaših kulinarskih priča.
S Eminom smo detaljnije o čarima ovog proizvoda upakiranog u staklenke razgovarali tijekom druženja u Sarajevu, a više detalja donosimo u nastavku.
Emina Ćatić, suosnivačica FooDish brenda & Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba
***
Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći izazov sa kojim ste se susrele na početku?
Ideja o proizvodnji gotovog prirodnog temeljca nastala je u mjesecu maju 2019. godine kao rezultat nedostatka slobodnog vremena i želje za zdravijom ishranom jedne nove mame i jedne zaposlene supruge. FooDish d.o.o. zvanično je registrovano društvo od mjeseca novembra 2019. godine, a prvi temeljac je prodat krajem mjeseca jula 2020. godine.
Jako dugo smo radile na recepturi i ispitivanju proizvoda gdje je bilo slatkih muka, a obzirom da se radi o proizvodima životinjskog porijekla bile su potrebne mnogobrojne dozvole za rad. Kada pogledamo iza sebe, sve je nekako išlo prirodno i svojim tokom.
Kako biste opisali FooDish u 3 riječi?
Jednostavan, prirodan, domaći.
Koji su proizvodi dostupni u sklopu vašeg brenda?
Trenutno se bavimo isključivo proizvodnjom goveđeg temeljca, uporedno se radi na novim recepturama i proizvodima koji će, nadamo se, uskoro biti plasirani na tržište. Kod nas se uvijek kuha nešto novo. ?
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Jedan radni dan zahtjeva odlazak u proizvodni prostor, spremanje jedne tople šolje čaja, sjedanja za radni sto i dan može da počne. Prvo odgovaramo na sve pristigle mailove, zatim popunjavamo informacije u obrasce za taj dan, nakon toga spremamo narudžbe i šaljemo iste. Prevladavamo dnevne prepreke ukoliko ih ima. ?
Šta je ono što Foodish čini posebnim na domaćem tržištu?
Sam proizvod po sebi je inovativan na našem tržištu, obzirom da na policama ne možete pronaći isti pod drugim brendom. Težimo da tržište prepozna potpunu prirodnost, jednostavnost, korist po zdravlje koje naši proizvodi nude, kao i trud i ljubav uložen u svaku teglu. Obzirom da su zapakovani u staklenu ambalažu odmah su spremni za korištenje te ga mogu koristiti svi članovi domaćinstva. Cilj nam je da barem malo olakšamo svakodnevnicu svim zaposlenim ženama, majkama i osobama koje teže zdravijoj ishrani.
Kako se nosite sa neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva ?
Tako što neuspjeh ne gledamo kao zasebnu stavku, već ga smatramo sastavnim dijelom posla. Bitno je postaviti glavni cilj prema kojem se krećemo, a svaki manji ili veći problem rješavamo u hodu i pozitivno gledamo na ishod istih.
Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili do sad?
Svaki početak je izuzetno težak, a najteži dio je upravo odlučiti se na rizik i biti spreman na sve da ostvariš svoj cilj. Prepreke se prevazilaze ukoliko vjerujete u svoju ideju, spremni ste da radite i učite svakodnevno.
Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti ?
Smatramo da je sve veći broj ljudi upoznat sa #MadeinBiH etiketom i što je najbitnije, da ljudi sve više prepoznaju kvalitet istih proizvoda. Nekako su nas sve učili da ono što je strano ima veću vrijednost ili kvalitetu i to je ona navika kod kupaca koju je najteže promijeniti. Podizanjem svijesti o domaćim proizvođačima, kvaliteti njihovih proizvoda, educiranjem proizvođača o važnosti njihove komunikacije sa tržištem i ispravne vizualizacije brenda možemo postići čuda za našu ekonomiju.
Knjiga koja je na vas ostavila najviše utisaka?
Emina: Iskreno, poslije svake pročitane knjige ostane neki mali pečat u mojoj memoriji i svaka knjiga barem malo promijeni moj pogled na svijet. Od posljednje pročitanih izdvojila bi Četrdeset pravila ljubavi od Elif Šafak i Prolazim kroz zidove od Marine Abramović.
Leila: Kao vječitom sanjaru jedna od njih je Mali princ, a svakako bi u zadnje vrijeme to bila The personal MBA Josh Kaufmana koju svakako preporučujem svim malim poduzetnicima.
Šta birate kada se želite opustiti i napuniti baterije ?
Emina: Tada najaviše volim sama ostati kući, topla kupka, maskice za lice i neke kremice, dobar film ili knjiga i topla šolja čaja.
Leila: Za mene je to ipak odlazak u prirodu, smijeh i zagrljaj voljenih.
Koji su najveći benefiti koji proizlaze iz projekta poput ovog #poduzetneZajedno i #FEELGOODmajica?
Motivacija za sve mlade i starije žene, inspirativne priče i jačanje ženskog poduzetništva će možda biti razlog odvažnosti jedne od nas da se upusti u svoju ludu avanturu na koju se do tada ne bi usudile.
Što biste preporučili BONJOUR. čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?
Poručile bi im da ne dozvole strahu da diktira njihovim životima, da on ne bude razlog da ostanu uskraćene za vlastito razvijanje u poslovnom i privatnom smislu. Najteži je prvi korak, preći sa ideje na realizaciju, ali nakon toga sve dođe na svoje mjesto.
***
Sve o FooDish proizvodima možete pronaći na web stranici, Facebook stranici i Instagram profilu.
***
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba
Razgovarala: Dijana Ćavar
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
