TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.8.2025.
U punom amfiteatru Bosanskog kulturnog centra, Willem Dafoe nas je podsjetio da je gluma mnogo više od profesije, ona je zanat, poezija tijela i života.
Sedmi dan 31. Sarajevo Film Festivala obilježio je dolazak glumca Willem Dafoea, koji je publici u amfiteatru Bosanskog kulturnog centra priredio dvosatni masterclass vođen britanskim piscem, kustosom i filmskim kritičarem Neil Youngom.
Atmosfera je bila ispunjena očekivanjem, dok je prostorijom odjekivala pjesma Rapture od Anohni i Anthony and the Johnsons, numera korištena u filmu Animal Factory, s kojim je Dafoe stigao na Festival prvi put 2000 - te godine.
U tonu nostalgije i topline, ali i humora kojim se Neil Young našalio da će masterclass zapravo biti lekcija "Kako glumiti poput Willema Dafoea", započelo je putovanje kroz sedam decenija života i više od stotinu filmskih uloga ovog izuzetnog glumca.
Danas u Sarajevu, Willem je pokazao da se najveće lekcije često kriju u najjednostavnijim riječima, biti otvoren, ranjiv i spreman da primiš ono što dolazi. Mi smo bili tamo zabilježili sve i izdvajamo 10 stvari koje smo naučili iz njegovog masterclassa.
Rođen u Appletonu u Wisconsinu, Dafoe priznaje da u djetinjstvu nije poznavao nijednog umjetnika. Još kao tinejdžer znao je da želi pobjeći u New York, a ta umjetnička scena 70 - ih godina bila je epicentar energije koju je tražio.
Tu je postao dio Wooster Group, eksperimentalne pozorišne trupe u kojoj je proveo 27 godina. "Nismo bili školovani glumci, ali je bilo puno ljubavi i mladalačke energije," rekao je. Upravo tada je naučio poštovati tehničare i kolektivni rad, lekciju koju nosi i danas kada kameru vidi kao vlastiti produžetak: "Kamera je ekstenzija menei ja sam ekstenzija kamere."
Filmski debi doživio je 1979. u ostvarenju The Loveless rediteljice Kathryn Bigelow. Iskreno je priznao da tada nije znao ništa o industriji, između ostalog, ni koliko tražiti za honorar.
"Jedino se sjećam ugovora s tog filma. Sve ostalo pamtim po iskustvu koje mi je donio."
Publika je osjetila ranjivost i iskrenost trenutka, jer njegova poruka nije vrijedila samo za glumu: prvi koraci u bilo kojoj karijeri traže od nas da budemo spremni da učimo iz neznanja i da cijenimo proces više od rezultata.
Na pitanje da li bi se okušao kao reditelj, Dafoe je iskreno priznao da za to nema osobnost. "Da bi bio reditelj, moraš ljude voditi ka nečemu. Mene zanima da budem vođen kroz ulogu."
Najbolje stvari, kaže, nastaju iz neznanja i istraživanja, a upravo je to ono što glumu čini živom, riječima u kojima je sažeo vlastiti umjetnički credo.
Tokom razgovora prikazani su i isječci iz njegovih filmova, među njima i scena iz Lynchovog Wild at Heart. Dafoe je priznao da rijetko gleda vlastite filmove, jer ih ne doživljava kao gotova djela, već kao podsjetnik na lične trenutke.
"Ne sjećam ih se kroz ono što je na ekranu, već kroz to šta sam tada učio, čega sam se bojao, gdje sam bio u životu." Njegove uloge su, kaže, produžetak životnih iskustava, a filmovi mapa njegovog unutrašnjeg puta.
Prisjećajući se uloge Bobbyja Perua u filmu Wild at Heart, otkrio je da su mu upravo proteze za zube, zbog kojih nije mogao zatvoriti usta, otvorile potpuno novi osjećaj.
"Nisam ja vozio, vozilo je nešto drugo, a ja sam samo bio tu da to primim."
Za njega, vanjski detalji poput frizure, kostima ili fizičkog ograničenja postaju vrata ka mašti. Likovi ne nastaju naporom, već kroz prepuštanje i spremnost da ih primiš.
Govoreći o Shadow of the Vampire i svom ponovnom utjelovljenju lika u novom Eggersovom Nosferatu, Dafoe je priznao da je inspiraciju crpio direktno iz originalnog klasika iz 1922. godine.
“Jesam li ga gledao? Kopirao sam ga”, rekao je kroz smijeh, dodavši da u kopiranju nema ničeg lošeg, jer je ono zapravo nemoguće. Uz kostim i šminku, kaže, dolazi oslobođenje od sebe samog, trenutak u kojem postaje neko potpuno drugi.
Moderator Neil Young istakao je da nije slučajno što Dafoe često radi s novim, mladim autorima. Sam glumac objasnio je da ga često privuče plakat ili kadar nekog nepoznatog reditelja, pa poželi da ga upozna.
Tako je započela i saradnja s Robertom Eggersom. “Vidim nešto i pomislim, volio bih upoznati tu osobu.”
Film The Florida Project donio mu je nominaciju za Oscara, ali i novo iskustvo rada s djecom i amaterskim glumcima. Oduševilo ga je što kod njih nema “glumačkog ega” oni samo reaguju i stvaraju, bez kalkulacije.
“Oni vas natjeraju da se prilagodite njihovom ritmu i u tome je posebna ljepota,” rekao je, dodajući da ga je ta čista, nesputana energija duboko inspirisala.
Na pitanje o omiljenoj ulozi, Dafoe je odgovorio da “Favoriti ne pomažu, oni vas vuku nazad.” Ipak, izdvojio je rad na filmu At Eternity’s Gate, gdje je igrao Van Gogha.
Kroz pripreme je učio slikati, čitao Van Goghova pisma i otkrivao da nije bio “ludi genije”, već nježan i duboko osjećajan čovjek.
“Pročitajte njegova pisma, vidjet ćete ga drugim očima,” poručio je publici.
Dafoe je posljednjih godina postao neočekivana zvijezda modnih pista i kampanja od Pradine revije 2012. do Miu Miu kolekcije za proljeće 2025.
Na pitanje zašto mu to prija, odgovorio je da voli trenutnost i igru tijela. “Dobijete te sulude komade odjeće, ništa nalik onome što inače nosim i onda samo pravite oblike tijelom. To je zabavno, konkretno i instantno naročito kada radite s dobrim fotografom.”
Masterclass Willema Dafoea u Sarajevu bio je podsjetnik da istinska umjetnost nastaje iz otvorenosti i radoznalosti, a ne iz gotovih recepata.
Deset lekcija koje smo ponijeli s njegovog predavanja svjedoče o karijeri oblikovanoj strašću, igrom i neprestanim učenjem. Ono što ga čini nezaboravnim nije samo gluma, već i sposobnost da nas podsjeti kako se vrijednost krije u procesu, a ne u rezultatu.
TEKST: Bonjour.ba/PR
Cannes, Berlin, Venecija i Rotterdam već su ih imali na programu. Sada sedam zapaženih filmova stiže u U fokusu Sarajevo Film Festivala.
Program U fokusu 32. Sarajevo Film Festivala ove godine okuplja sedam regionalnih filmova koji u Sarajevo stižu nakon zapaženih festivalskih puteva kroz Cannes, Berlin, Veneciju i Rotterdam.
Selekcija spaja etablirane autore i debitante, historijske epohe i savremene priče, političke teme i intimne lomove. Zajednička tačka, kako ističe selektorica programa Elma Tataragić, jeste snažan autorski glas.
„Ovogodišnji program donosi nekoliko filmova epohe koji su svi tematski i stilski potpuno različiti poput filmova Rose, Najusamljeniji čovjek u gradu i Majka Tereza. No, i ti filmovi bave se savremenim temama na originalan način“, istaknula je Tataragić.
Uz njih, program donosi i naslove smještene čvrsto u sadašnjost, od intimne priče Škole za sirene do politički obojenih Žutih slova i Obećanih prostora, dok 3 dana u septembru donosi i komične elemente karakteristične za rumunski novi talas.
Majka Tereza / Majka, film Teone Strugar Mitevske, u Sarajevo stiže nakon Venecije. Riječ je o koprodukciji Belgije, Sjeverne Makedonije, Danske, Švedske i Bosne i Hercegovine iz 2025. godine, a uz Noomi Rapace igraju Sylvia Hoeks, Nikola Ristanovski, Ekin Corapci i Labina Mitevska.
Radnja nas vodi u Kalkutu u augustu 1948. godine. Tereza, nadstojnica samostana Sestara od Loreta, čeka pismo koje bi joj trebalo omogućiti da napusti samostan i osnuje novu kongregaciju. Upravo kada se čini da je sve spremno, suočava se s dilemom koja je prisiljava da preispita vlastite ambicije i vjeru.
Iz Berlina stiže Rose Markusa Schleinzera, austrijsko-njemačka produkcija iz 2026. godine u kojoj glavnu ulogu ima Sandra Hüller, uz Caro Braun, Marisu Growaldt, Roberta Gwisdeka i Godeharda Giesea.
Film je smješten na početak 17. stoljeća. U izolirano protestantsko selo dolazi misteriozni vojnik koji se predstavlja kao nasljednik davno napuštenog imanja. Vrijedan, skroman i izrazito pobožan, postepeno osvaja povjerenje zajednice, iako čitav njegov novi život počiva na velikoj laži.
Još jedan naslov prikazan u Berlinu je Najusamljeniji čovjek u gradu / The Loneliest Man in Town, film Tizze Covi i Rainera Frimmela.
Austrijski film iz 2026. godine donosi Aloisa Kocha, Brigitte Medunu, Alfreda Blechingera i Flurinu Schneider u glavnim ulogama.
U središtu priče je blues muzičar Al Cook, čiji su stan i podrumski studio ispunjeni knjigama, videokasetama, pločama i uspomenama na nekadašnji život. Dok je svijet izvan njegovog prostora nastavio dalje, Al je ostao gotovo zamrznut u vremenu. Sve se mijenja kada kompanija za promet nekretnina odluči srušiti njegov dom i prisili ga da se suoči s gubitkom jedinog utočišta koje mu je ostalo.
Škola za sirene / Titanic Ocean Konstantine Kotzamani jedna je od vizuelno najintrigantnijih priča u programu, a prethodno je prikazana u Cannesu.
Koprodukcija Grčke, Njemačke, Rumunije, Francuske, Španije i Japana iz 2026. godine okuplja Arisu Sasaki, Melinu Mardini, Harunu Matsui, Kotone Hanase i Hannu Muro.
Radnja je smještena u japanski školski internat u kojem se tinejdžerke obučavaju da postanu profesionalne sirene. Sedamnaestogodišnja Akame uči zadržavati dah, nastupati pred publikom i plivati uz ajkule, dok paralelno otkriva vlastiti glas, prvu ljubav i transformaciju koja postupno prerasta okvir samog nastupa.
U Cannesu su prikazani i Obećani prostori / Promised Spaces Ivana Markovića.
Riječ je o koprodukciji Francuske, Njemačke, Srbije i Kambodže iz 2026. godine, a glume Vollak Kong, Chea Loch, Vita Vong, Lyer Von, Theara Or i Kanitha Tith.
Film paralelno prati Sokuna, koji jedne vrele noći napušta prenapučenu radničku spavaonicu i pridružuje se kolegama u jednom od nedovršenih nebodera, te Sedu, koja se useljava u dugo očekivani luksuzni stan u jednom od tih istih kompleksa. Kao njegova prva i jedina stanarka, ubrzo se suočava s potpuno drugačijim oblikom usamljenosti.
Posebnu težinu ovogodišnjoj selekciji daje Žuta slova / Gelbe Briefe İlkera Çataka, dobitnik Zlatnog medvjeda u Berlinu.
Njemačko-francusko-turski film iz 2026. godine okuplja Özgü Namal, Tansua Biçera, Leylu Smyrnu Cabas, İpek Bilgin, Aydina Isika i Aziza Capkurta.
Aziz, univerzitetski profesor, prima „žuto pismo“ kojim ga obavještavaju da je dobio otkaz. Kada isto pismo dobije i njegova supruga Derya, slavna glumica, politički pritisak vrlo brzo prerasta u egzistencijalnu krizu. Nakon gubitka posla i društvene sigurnosti prisiljeni su preseliti kod Azizove majke, dok iznenadno siromaštvo i njihova uvjerenja počinju stavljati na kušnju i sam brak.
Za sasvim drugačiji tempo zadužen je film 3 dana u septembru / 3 Zile în Septembrie Tudora Giurgiua, prikazan u Rotterdamu.
Rumunski film iz 2026. godine donosi Andreeu Vasile, Emiliana Opreu, Conrada Mericoffera, Adelu Popescu i Mirelu Zețu.
Na dan Biancinog vjenčanja, usred posljednjih priprema za ceremoniju, pojavljuje se ljubavnica njenog zaručnika i pred svima otkriva njihovu vezu. Bianca u šoku bježi turističkim vozom kroz napušteno ljetovalište, čime započinje cjelonoćna odiseja nadrealnih susreta i haotičnih situacija. Poniženje se postupno pretvara u bunt i odluku da odbaci život koji je do tog trenutka smatrala svojim.
Tataragić upravo raznolikost ovih filmova vidi kao jednu od ključnih vrijednosti selekcije, od filmova epohe do savremenih političkih i intimnih priča. Ono što ih, uprkos svim razlikama, povezuje jeste jasno prepoznatljiv autorski rukopis.
Filmovi programa U fokusu bit će prikazani u okviru 32. Sarajevo Film Festivala, koji traje od 14. do 21. augusta 2026. godine.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Sarajevo Film Festival PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
