TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 21.8.2025.
U punom amfiteatru Bosanskog kulturnog centra, Willem Dafoe nas je podsjetio da je gluma mnogo više od profesije, ona je zanat, poezija tijela i života.
Sedmi dan 31. Sarajevo Film Festivala obilježio je dolazak glumca Willem Dafoea, koji je publici u amfiteatru Bosanskog kulturnog centra priredio dvosatni masterclass vođen britanskim piscem, kustosom i filmskim kritičarem Neil Youngom.
Atmosfera je bila ispunjena očekivanjem, dok je prostorijom odjekivala pjesma Rapture od Anohni i Anthony and the Johnsons, numera korištena u filmu Animal Factory, s kojim je Dafoe stigao na Festival prvi put 2000 - te godine.
U tonu nostalgije i topline, ali i humora kojim se Neil Young našalio da će masterclass zapravo biti lekcija "Kako glumiti poput Willema Dafoea", započelo je putovanje kroz sedam decenija života i više od stotinu filmskih uloga ovog izuzetnog glumca.
Danas u Sarajevu, Willem je pokazao da se najveće lekcije često kriju u najjednostavnijim riječima, biti otvoren, ranjiv i spreman da primiš ono što dolazi. Mi smo bili tamo zabilježili sve i izdvajamo 10 stvari koje smo naučili iz njegovog masterclassa.
Rođen u Appletonu u Wisconsinu, Dafoe priznaje da u djetinjstvu nije poznavao nijednog umjetnika. Još kao tinejdžer znao je da želi pobjeći u New York, a ta umjetnička scena 70 - ih godina bila je epicentar energije koju je tražio.
Tu je postao dio Wooster Group, eksperimentalne pozorišne trupe u kojoj je proveo 27 godina. "Nismo bili školovani glumci, ali je bilo puno ljubavi i mladalačke energije," rekao je. Upravo tada je naučio poštovati tehničare i kolektivni rad, lekciju koju nosi i danas kada kameru vidi kao vlastiti produžetak: "Kamera je ekstenzija menei ja sam ekstenzija kamere."
Filmski debi doživio je 1979. u ostvarenju The Loveless rediteljice Kathryn Bigelow. Iskreno je priznao da tada nije znao ništa o industriji, između ostalog, ni koliko tražiti za honorar.
"Jedino se sjećam ugovora s tog filma. Sve ostalo pamtim po iskustvu koje mi je donio."
Publika je osjetila ranjivost i iskrenost trenutka, jer njegova poruka nije vrijedila samo za glumu: prvi koraci u bilo kojoj karijeri traže od nas da budemo spremni da učimo iz neznanja i da cijenimo proces više od rezultata.
Na pitanje da li bi se okušao kao reditelj, Dafoe je iskreno priznao da za to nema osobnost. "Da bi bio reditelj, moraš ljude voditi ka nečemu. Mene zanima da budem vođen kroz ulogu."
Najbolje stvari, kaže, nastaju iz neznanja i istraživanja, a upravo je to ono što glumu čini živom, riječima u kojima je sažeo vlastiti umjetnički credo.
Tokom razgovora prikazani su i isječci iz njegovih filmova, među njima i scena iz Lynchovog Wild at Heart. Dafoe je priznao da rijetko gleda vlastite filmove, jer ih ne doživljava kao gotova djela, već kao podsjetnik na lične trenutke.
"Ne sjećam ih se kroz ono što je na ekranu, već kroz to šta sam tada učio, čega sam se bojao, gdje sam bio u životu." Njegove uloge su, kaže, produžetak životnih iskustava, a filmovi mapa njegovog unutrašnjeg puta.
Prisjećajući se uloge Bobbyja Perua u filmu Wild at Heart, otkrio je da su mu upravo proteze za zube, zbog kojih nije mogao zatvoriti usta, otvorile potpuno novi osjećaj.
"Nisam ja vozio, vozilo je nešto drugo, a ja sam samo bio tu da to primim."
Za njega, vanjski detalji poput frizure, kostima ili fizičkog ograničenja postaju vrata ka mašti. Likovi ne nastaju naporom, već kroz prepuštanje i spremnost da ih primiš.
Govoreći o Shadow of the Vampire i svom ponovnom utjelovljenju lika u novom Eggersovom Nosferatu, Dafoe je priznao da je inspiraciju crpio direktno iz originalnog klasika iz 1922. godine.
“Jesam li ga gledao? Kopirao sam ga”, rekao je kroz smijeh, dodavši da u kopiranju nema ničeg lošeg, jer je ono zapravo nemoguće. Uz kostim i šminku, kaže, dolazi oslobođenje od sebe samog, trenutak u kojem postaje neko potpuno drugi.
Moderator Neil Young istakao je da nije slučajno što Dafoe često radi s novim, mladim autorima. Sam glumac objasnio je da ga često privuče plakat ili kadar nekog nepoznatog reditelja, pa poželi da ga upozna.
Tako je započela i saradnja s Robertom Eggersom. “Vidim nešto i pomislim, volio bih upoznati tu osobu.”
Film The Florida Project donio mu je nominaciju za Oscara, ali i novo iskustvo rada s djecom i amaterskim glumcima. Oduševilo ga je što kod njih nema “glumačkog ega” oni samo reaguju i stvaraju, bez kalkulacije.
“Oni vas natjeraju da se prilagodite njihovom ritmu i u tome je posebna ljepota,” rekao je, dodajući da ga je ta čista, nesputana energija duboko inspirisala.
Na pitanje o omiljenoj ulozi, Dafoe je odgovorio da “Favoriti ne pomažu, oni vas vuku nazad.” Ipak, izdvojio je rad na filmu At Eternity’s Gate, gdje je igrao Van Gogha.
Kroz pripreme je učio slikati, čitao Van Goghova pisma i otkrivao da nije bio “ludi genije”, već nježan i duboko osjećajan čovjek.
“Pročitajte njegova pisma, vidjet ćete ga drugim očima,” poručio je publici.
Dafoe je posljednjih godina postao neočekivana zvijezda modnih pista i kampanja od Pradine revije 2012. do Miu Miu kolekcije za proljeće 2025.
Na pitanje zašto mu to prija, odgovorio je da voli trenutnost i igru tijela. “Dobijete te sulude komade odjeće, ništa nalik onome što inače nosim i onda samo pravite oblike tijelom. To je zabavno, konkretno i instantno naročito kada radite s dobrim fotografom.”
Masterclass Willema Dafoea u Sarajevu bio je podsjetnik da istinska umjetnost nastaje iz otvorenosti i radoznalosti, a ne iz gotovih recepata.
Deset lekcija koje smo ponijeli s njegovog predavanja svjedoče o karijeri oblikovanoj strašću, igrom i neprestanim učenjem. Ono što ga čini nezaboravnim nije samo gluma, već i sposobnost da nas podsjeti kako se vrijednost krije u procesu, a ne u rezultatu.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Film „Do kraja dana“ Jelene Maksimović dio je zvaničnog takmičarskog programa Orizzonti 83. Venecijanskog filmskog festivala, a iza njega stoji koprodukcija koja povezuje šest evropskih zemalja.
Venecijanski filmski festival tek je počeo, a među naslovima koje ćemo posebno pratiti ove godine nalazi se i jedan iz regije. „Do kraja dana“, igrani prvijenac rediteljice Jelene Maksimović, uvršten je u zvanični takmičarski program Orizzonti, selekciju posvećenu novim estetskim i izražajnim pravcima savremenog filma.
Iza same selekcije krije se i podatak zbog kojeg ova premijera ima dodatnu težinu. Maksimović je prva rediteljica iz Srbije nakon Soje Jovanović i filma „Orlovi rano lete“ iz 1966. godine koja s dugometražnim igranim filmom stiže na festival u Veneciji. Šezdeset godina kasnije, tu pauzu prekida film koji govori o mladima, ljubavi i potrebi za slobodom u društvu koje se nalazi usred previranja.
Foto: La Biennale
U središtu filma su Lena i Stefan, dvoje mladih koji dolaze iz potpuno različitih svjetova, ali dijele istu želju – da budu slobodni. Njihov odnos razvija se tokom vrelih ljetnih dana, između porodičnog haosa, okupiranih fakulteta i ulica na kojima traju studentski i građanski protesti.
Njihovo bježanje iz grada postepeno ih vodi prema prirodi, prostoru u kojem pokušavaju pronaći mir i zamisliti drugačiju budućnost. Maksimović priču pritom gradi na granici melodrame, komedije i kriminalističkog filma, koristeći odnos dvoje protagonista i kao način da govori o generaciji koja odrasta u vrlo konkretnom društvenom trenutku.
Glavne uloge igraju Lena Trifunović i Andrija Krivokapić, a u filmu su i Irina Hotomski, Stefan Tarabić i Miodrag Miša Dragičević. Scenarij potpisuju Jelena Maksimović, Ivan Salatić i Olga Dimitrijević.
„Do kraja dana“ traje 91 minutu, a Venecija ga navodi kao produkciju koja povezuje Srbiju, Bugarsku, Sloveniju, Crnu Goru, Hrvatsku i Njemačku. Glavni producent je Taurunum Film iz Srbije, s producenticom Jelenom Angelovski, dok su među koprodukcijskim partnerima Staragara iz Slovenije, Meander Film iz Crne Gore i Kelek Film iz Njemačke.
Za Maksimović, koja iza sebe već ima rad na dokumentarnim filmovima i brojne projekte kao montažerka, ovo je prvi dugometražni igrani film i odmah dolazi u jednu od zvaničnih takmičarskih selekcija jednog od najvažnijih filmskih festivala.
Foto: IMDb
Prema trenutnom službenom rasporedu festivala, prve projekcije za press i industry publiku zakazane su za 9. septembar, dok će velika javna projekcija biti održana 10. septembra u 17:00 u Sali Darsena. Film će biti prikazan i 11. septembra u kinima Astra 1 i Astra 2.
Tako će se između velikih međunarodnih premijera ovogodišnje Venecije na programu naći i priča koja počinje mnogo bliže nama – i koja, prije nego što je publika uopće vidi, već nosi jedan podatak vrijedan pamćenja: šest decenija prošlo je od posljednjeg dugometražnog igranog filma rediteljice iz Srbije na ovom festivalu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
