Može li se strpljenje utkati u umjetnost, a tradicija pretvoriti u savremeni izraz? Upravo to pokazuje Zehra Bakou kroz svoje ručno vezene priče na platnu.

U svijetu u kojem brzina diktira ritam, Zehra Bakou bira iglu i konac da ispriča priče koje odolijevaju vremenu. Zehra stvara vez na slikarskom platnu, spajajući klasične tehnike sa savremenim senzibilitetom. 

Njeni radovi su čin nostalgije i most između generacija. Dok mladi često traže nove vizuelne jezike, Zehra pokazuje da su naši stari motivi i dalje neiscrpan izvor inspiracije, a vez postaje prostor dijaloga između tradicije i sadašnjosti.

U našem razgovoru, Zehra otkriva kako pristupa svom radu, šta za nju znači njegovanje baštine i kako vidi ulogu veza u današnjem vremenu. Donosimo vam njene misli, inspiracije i poruke utkane u svaki ubod igle.

Vaš prvi susret s vezom sigurno je bio poseban. Možete li nas vratiti na taj početni trenutak  kada ste prvi put shvatili da igla i konac postati vaš način izražavanja?  

Moja ljubav prema vezu rodila se sasvim spontano, iako sam još od malih nogu osjećala privlačnost prema tom svijetu, jer je i moja mama izrađivala goblene koji su krasili zidove našeg doma. 

Ona me nikada nije forsirala da se bavim vezom, ljubav prema ovom umjetničkom izrazu javila se sama, kada sam po prvi put uzela konac i platno u ruke i to na radionici vezanja na kojoj sam se slučajno našla. 


Moja prijateljica, primijetivši moju novu strast, odlučila mi je pokloniti konac i platno, sjećam se, bio je to žuti konac na bijelom platnu. Od tog trenutka zaljubila sam se u vez i shvatila da je on način da izrazim sebe.


Ručni rad često se marginalizira kao hobi, a vi dokazujete da može biti ozbiljan profesionalni put.   

Šta vam je bilo najvažnije da pokažete kroz LART?  

LART je nastao iz moje želje da mladim ljudima pokažem koliko je vez predivan i važan dio naše tradicije, i da dokažem da nije zastario. Kroz LART spajam line art i tradicionalni vez, stvaram novi oblik umjetnosti koji poštuje naslijeđe, ali ga istovremeno približava modernom dobu. 

Moj cilj je bio pokazati da rukotvorina može biti ozbiljan, profesionalan i kreativan put, te inspirisati druge da prepoznaju ljepotu i vrijednost ovakvog izraza.
 

Tradicionalno, vez se stoljećima prenosio unutar porodice. Danas vi od toga gradite svoj profesionalni rad.   

Da li smatrate da mladi ljudi kroz ovakve prakse mogu pronaći i karijeru i duboku povezanost sa svojim korijenima?  

U brzom tempu života u kojem živimo, važno je zastati i dati sebi vremena da se opustimo. Vez je savršen način za to, ali istovremeno nas podsjeća na ljepotu tradicije i na sve što su radile naše nane i majke. 


Smatram da tehnologija i mašine nikada ne mogu zamijeniti ručni rad, a drago mi je vidjeti da sve više mladih pronalazi prave vrijednosti u takvom radu i interesuje se za naše naslijeđe. 

Tako kroz vez mladi mogu pronaći i karijeru i dublju povezanost sa svojim korijenima.


U vašem radu spajate stare motive i savremeni izraz. Kako pronalazite balans između očuvanja tradicije i njenog modernijeg prikaza?  

Svako vrijeme nosi svoje ljepote i promjene. Smatram da je važno tradiciju modernizovati onoliko koliko to ne narušava njenu autonomnost i unikatnost. 

Kroz konac i stare tehnike održavam osnovu tradicije, a kroz moderan dizajn je prilagođavam vremenu u kojem živimo. Na taj način staro i novo koegzistiraju u harmoniji, čuvajući autentičnost, ali je istovremeno približavajući savremenom oku.


U vremenu kada digitalni sadržaji dominiraju, vi birate rukotvorinu koja je sporija, ali trajnija.   

Da li smatrate da je upravo ta trajnost ono što će vez održati relevantnim i za generacije koje dolaze?  

Apsolutno. Mislim da rukotvorine, svojim sporijim procesom i pažnjom koja se ulaže u svaki detalj, posjeduju trajnu vrijednost koju digitalni sadržaji ne mogu zamijeniti. 

Ta trajnost i autentičnost čine vez relevantnim i za buduće generacije, jer u sebi nosi priču, tradiciju i ljudsku posvećenost, što je nešto što se ne može replicirati mašinama ili instant sadržajem.


Vaši radovi nastaju na platnu, ali ponekad koristite i manja kružna postolja.   

Privlači li vas ideja da u budućnosti radite i nešto veće, možda vezove koji prelaze u drugačije dimenzije?  

U početku sam radila isključivo na slikarskom platnu, ali kako volim izazove, odlučila sam se okušati i u radu na đerđefima, torbama, pa čak i omotima za indekse i pasoše. 

U budućnosti planiram proširiti svoj rad i na odjevne predmete, posebna motivacija mi je da u svijetu prepunom konzumerizma i zagađenja unesem novu vrijednost u stare odjevne predmete, stvarajući nešto jedinstveno i održivo. 

Ideja da vez prelazi u različite dimenzije i objekte izvan platna me izuzetno inspiriše i motiviše.


 

Foto: Zehra Bakou

Ako tražite razlog za kratku kulturnu pauzu u Sarajevu ovo je idealan trenutak. Povodom pravoslavnog Božića, danas je besplatan ulaz u Kuću Despića, jedan od najautentičnijih muzejskih prostora u gradu i važan dio zbirke Sarajevskog Muzeja.

Smještena u samom srcu stare gradske jezgre, Kuća Despića čuva priču o životu imućne sarajevske trgovačke porodice, ali i o prvim teatarskim iskoracima u gradu. Prije nego krenete, donosimo nekoliko stvari koje vrijedi znati kako biste posjetu doživjeli punim intenzitetom.

Foto: @nerminamemic_art

Kuća Despića je vremenska kapsula Sarajeva iz 18. i 19. stoljeća. Izgrađena i nastanjena od strane porodice Despić, danas djeluje kao jedan od najintimnijih i najautentičnijih muzejskih prostora u gradu. 

Kao dio Muzeja Sarajeva, kuća svjedoči o trgovačkom, kulturnom i društvenom životu tadašnjeg Sarajeva, ali i o njegovim prvim teatarskim koracima. Ako je do sada niste posjetili, današnji besplatan ulaz je savršena prilika.

Foto: @jacakalac

5 stvari koje vrijedi znati prije nego uđete u Kuću Despića

Ovdje je zapravo počela teatarska scena Sarajeva

Prve pozorišne predstave u Sarajevu održane su upravo u salonu Kuće Despića. U vrijeme kada grad nije imao institucionalno pozorište, ova privatna kuća postala je mjesto susreta umjetnika, publike i novih ideja. 

Zbog toga se Kuća Despića smatra pretečom modernog teatra u Sarajevu. Taj salon i danas zadržava atmosferu intimnog kulturnog okupljanja.




Kuća je rijedak primjer spoja orijentalne i austrougarske arhitekture

Arhitektonski, Kuća Despića predstavlja slojevit identitet Sarajeva. Orijentalni raspored prostora i detalji interijera susreću se s kasnijim austrougarskim utjecajima u namještaju i dekoraciji. 

Ovaj spoj nije dekorativan, već govori o stvarnim historijskim promjenama koje je grad prolazio. Upravo zato je kuća posebno zanimljiva i arhitektima i ljubiteljima dizajna.

Foto: @nerminamemic_art

Foto: @tramp_collection

Porodica Despić bila je među najutjecajnijim trgovačkim porodicama u gradu

Despići su bili imućni i društveno aktivni sarajevski trgovci, blisko povezani s kulturnim i političkim tokovima svog vremena. Njihov dom nije bio zatvoren porodični prostor, već mjesto okupljanja uglednih građana i putnika. 

Kroz lične predmete, dokumente i namještaj, muzej danas priča priču o svakodnevici gradske elite 19. stoljeća. To je rijedak uvid u privatni život tadašnjeg Sarajeva.

Foto: @jelenapojuzina

Foto: @nerminamemic_art

Foto: @tomislav.kovacevic.sestrinstvo

Interijeri su sačuvani kao autentičan prikaz građanskog života

Za razliku od mnogih muzeja koji rekonstruišu prostor, Kuća Despića čuva originalne elemente života jedne porodice. Namještaj, raspored soba i dekoracije ostavljaju utisak da su stanari tek nakratko izašli. Ovakav pristup čini posjetu intimnijom i emocionalnijom. Ne gledate eksponate nego ulazite u nečiji dom.

Foto: @poslednji_sarajlija

Foto: @nerminamemic_art

Foto: @tramp_collection

Grijanje u Kući Despića otkriva kako se živjelo kroz sarajevske zime

Kuća Despića grijala se kombinacijom peći na drva i ćumur, pažljivo raspoređenih po glavnim prostorijama kako bi se toplina zadržavala što duže. 

Debeli zidovi i manji otvori prema ulici dodatno su pomagali u očuvanju toplote, što je bio standard u tadašnjoj gradskoj arhitekturi. Zanimljivo je da su se prostorije grijale selektivno nisu svi dijelovi kuće bili jednako topli, već se život zimi koncentrisao oko nekoliko ključnih soba. 

Ovakav način grijanja jasno pokazuje koliko je svakodnevni ritam bio prilagođen prostoru, a ne obrnuto.

Foto: @nerminamemic_art

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @nerminamemic_art