TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 21.9.2025.
Može li se strpljenje utkati u umjetnost, a tradicija pretvoriti u savremeni izraz? Upravo to pokazuje Zehra Bakou kroz svoje ručno vezene priče na platnu.
U svijetu u kojem brzina diktira ritam, Zehra Bakou bira iglu i konac da ispriča priče koje odolijevaju vremenu. Zehra stvara vez na slikarskom platnu, spajajući klasične tehnike sa savremenim senzibilitetom.
Njeni radovi su čin nostalgije i most između generacija. Dok mladi često traže nove vizuelne jezike, Zehra pokazuje da su naši stari motivi i dalje neiscrpan izvor inspiracije, a vez postaje prostor dijaloga između tradicije i sadašnjosti.
U našem razgovoru, Zehra otkriva kako pristupa svom radu, šta za nju znači njegovanje baštine i kako vidi ulogu veza u današnjem vremenu. Donosimo vam njene misli, inspiracije i poruke utkane u svaki ubod igle.
Vaš prvi susret s vezom sigurno je bio poseban. Možete li nas vratiti na taj početni trenutak kada ste prvi put shvatili da igla i konac postati vaš način izražavanja?
Moja ljubav prema vezu rodila se sasvim spontano, iako sam još od malih nogu osjećala privlačnost prema tom svijetu, jer je i moja mama izrađivala goblene koji su krasili zidove našeg doma.
Ona me nikada nije forsirala da se bavim vezom, ljubav prema ovom umjetničkom izrazu javila se sama, kada sam po prvi put uzela konac i platno u ruke i to na radionici vezanja na kojoj sam se slučajno našla. 
Moja prijateljica, primijetivši moju novu strast, odlučila mi je pokloniti konac i platno, sjećam se, bio je to žuti konac na bijelom platnu. Od tog trenutka zaljubila sam se u vez i shvatila da je on način da izrazim sebe.
Ručni rad često se marginalizira kao hobi, a vi dokazujete da može biti ozbiljan profesionalni put.
Šta vam je bilo najvažnije da pokažete kroz LART?
LART je nastao iz moje želje da mladim ljudima pokažem koliko je vez predivan i važan dio naše tradicije, i da dokažem da nije zastario. Kroz LART spajam line art i tradicionalni vez, stvaram novi oblik umjetnosti koji poštuje naslijeđe, ali ga istovremeno približava modernom dobu.
Moj cilj je bio pokazati da rukotvorina može biti ozbiljan, profesionalan i kreativan put, te inspirisati druge da prepoznaju ljepotu i vrijednost ovakvog izraza.
Tradicionalno, vez se stoljećima prenosio unutar porodice. Danas vi od toga gradite svoj profesionalni rad.
Da li smatrate da mladi ljudi kroz ovakve prakse mogu pronaći i karijeru i duboku povezanost sa svojim korijenima?
U brzom tempu života u kojem živimo, važno je zastati i dati sebi vremena da se opustimo. Vez je savršen način za to, ali istovremeno nas podsjeća na ljepotu tradicije i na sve što su radile naše nane i majke. 
Smatram da tehnologija i mašine nikada ne mogu zamijeniti ručni rad, a drago mi je vidjeti da sve više mladih pronalazi prave vrijednosti u takvom radu i interesuje se za naše naslijeđe.
Tako kroz vez mladi mogu pronaći i karijeru i dublju povezanost sa svojim korijenima.
U vašem radu spajate stare motive i savremeni izraz. Kako pronalazite balans između očuvanja tradicije i njenog modernijeg prikaza?
Svako vrijeme nosi svoje ljepote i promjene. Smatram da je važno tradiciju modernizovati onoliko koliko to ne narušava njenu autonomnost i unikatnost.
Kroz konac i stare tehnike održavam osnovu tradicije, a kroz moderan dizajn je prilagođavam vremenu u kojem živimo. Na taj način staro i novo koegzistiraju u harmoniji, čuvajući autentičnost, ali je istovremeno približavajući savremenom oku.
U vremenu kada digitalni sadržaji dominiraju, vi birate rukotvorinu koja je sporija, ali trajnija.
Da li smatrate da je upravo ta trajnost ono što će vez održati relevantnim i za generacije koje dolaze?
Apsolutno. Mislim da rukotvorine, svojim sporijim procesom i pažnjom koja se ulaže u svaki detalj, posjeduju trajnu vrijednost koju digitalni sadržaji ne mogu zamijeniti.
Ta trajnost i autentičnost čine vez relevantnim i za buduće generacije, jer u sebi nosi priču, tradiciju i ljudsku posvećenost, što je nešto što se ne može replicirati mašinama ili instant sadržajem.
Vaši radovi nastaju na platnu, ali ponekad koristite i manja kružna postolja.
Privlači li vas ideja da u budućnosti radite i nešto veće, možda vezove koji prelaze u drugačije dimenzije?
U početku sam radila isključivo na slikarskom platnu, ali kako volim izazove, odlučila sam se okušati i u radu na đerđefima, torbama, pa čak i omotima za indekse i pasoše.
U budućnosti planiram proširiti svoj rad i na odjevne predmete, posebna motivacija mi je da u svijetu prepunom konzumerizma i zagađenja unesem novu vrijednost u stare odjevne predmete, stvarajući nešto jedinstveno i održivo.
Ideja da vez prelazi u različite dimenzije i objekte izvan platna me izuzetno inspiriše i motiviše.
Foto: Zehra Bakou
TEKST: Ada Ćeremida
U zgradi Vijeća Evrope, u prestižnom Palais de l’Europe u Strasbourgu, 3. novembra otvorena je samostalna izložba bosanskohercegovačke umjetnice Hanne Dujmović.
Izložba pod nazivom “Theatrum imaginativum” donosi ciklus radova koji istražuju prostor između sjećanja i imaginacije, stvarnog i simboličnog, te uvode posmatrača u vizuelni svijet u kojem su granice između sna i jave gotovo neprimjetne.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Kroz niz slojevitih kompozicija, Hanna Dujmović stvara teatar emocija, gdje se svakodnevni motivi stapaju s elementima mitologije, djetinjstva i kolektivnog pamćenja. Njene slike, intenzivne u boji, teksturi i simbolima, djeluju poput pozornica na kojima svaka figura, predmet ili uzorak ima svoju ulogu.
Umjetnica uspijeva istovremeno biti intimna i univerzalna, stvarajući vizuelni jezik koji govori o ženstvenosti, snovima i nostalgiji kroz savremeni izraz.
Dujmović je ovom postavkom, koja će biti otvorena do 12. decembra 2025. godine, predstavila savremenu bosanskohercegovačku umjetnost na međunarodnoj sceni, djelujući simbolično kao ambasadorica kulture svoje zemlje.
Izložba je postavljena u sklopu programa koji promoviše kulturnu raznolikost država članica Vijeća Evrope, čime je umjetnica postala dio važnog dijaloga između umjetnosti i evropskog identiteta.
Na društvenim mrežama, Hanna je istakla: “Radujem se prilici da moje umjetničko putovanje bude bogatije za još jedno iskustvo, te da slike budu napunjene novom energijom, nekih novih ljudi.”
Naziv izložbe referira na zamišljeni prostor u kojem se unutrašnji svjetovi pretvaraju u scenske slike. U tom “pozorištu imaginacije”, likovi i životinje, predmeti i simboli, koegzistiraju u gustim, kolorističkim prizorima koji podsjećaju na moderne tapiserije slojevite, narativne i pune skrivenih značenja.
Hanna nastavlja svoj prepoznatljivi autorski rukopis u kojem kombinira nadrealizam, folklorne motive i pop estetiku, stvarajući vizualni jezik koji je jednako pristupačan koliko i misaono izazovan.
Nakon uspjeha u Strasbourgu, umjetnica već priprema veliku samostalnu izložbu u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine.
Za one koji njene radove prate godinama, Theatrum imaginativum je poziv na introspekciju, na povratak u svijet gdje se mašta uzima ozbiljno i gdje umjetnost postaje način da razumijemo sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
