Može li se strpljenje utkati u umjetnost, a tradicija pretvoriti u savremeni izraz? Upravo to pokazuje Zehra Bakou kroz svoje ručno vezene priče na platnu.

U svijetu u kojem brzina diktira ritam, Zehra Bakou bira iglu i konac da ispriča priče koje odolijevaju vremenu. Zehra stvara vez na slikarskom platnu, spajajući klasične tehnike sa savremenim senzibilitetom. 

Njeni radovi su čin nostalgije i most između generacija. Dok mladi često traže nove vizuelne jezike, Zehra pokazuje da su naši stari motivi i dalje neiscrpan izvor inspiracije, a vez postaje prostor dijaloga između tradicije i sadašnjosti.

U našem razgovoru, Zehra otkriva kako pristupa svom radu, šta za nju znači njegovanje baštine i kako vidi ulogu veza u današnjem vremenu. Donosimo vam njene misli, inspiracije i poruke utkane u svaki ubod igle.

Vaš prvi susret s vezom sigurno je bio poseban. Možete li nas vratiti na taj početni trenutak  kada ste prvi put shvatili da igla i konac postati vaš način izražavanja?  

Moja ljubav prema vezu rodila se sasvim spontano, iako sam još od malih nogu osjećala privlačnost prema tom svijetu, jer je i moja mama izrađivala goblene koji su krasili zidove našeg doma. 

Ona me nikada nije forsirala da se bavim vezom, ljubav prema ovom umjetničkom izrazu javila se sama, kada sam po prvi put uzela konac i platno u ruke i to na radionici vezanja na kojoj sam se slučajno našla. 


Moja prijateljica, primijetivši moju novu strast, odlučila mi je pokloniti konac i platno, sjećam se, bio je to žuti konac na bijelom platnu. Od tog trenutka zaljubila sam se u vez i shvatila da je on način da izrazim sebe.


Ručni rad često se marginalizira kao hobi, a vi dokazujete da može biti ozbiljan profesionalni put.   

Šta vam je bilo najvažnije da pokažete kroz LART?  

LART je nastao iz moje želje da mladim ljudima pokažem koliko je vez predivan i važan dio naše tradicije, i da dokažem da nije zastario. Kroz LART spajam line art i tradicionalni vez, stvaram novi oblik umjetnosti koji poštuje naslijeđe, ali ga istovremeno približava modernom dobu. 

Moj cilj je bio pokazati da rukotvorina može biti ozbiljan, profesionalan i kreativan put, te inspirisati druge da prepoznaju ljepotu i vrijednost ovakvog izraza.
 

Tradicionalno, vez se stoljećima prenosio unutar porodice. Danas vi od toga gradite svoj profesionalni rad.   

Da li smatrate da mladi ljudi kroz ovakve prakse mogu pronaći i karijeru i duboku povezanost sa svojim korijenima?  

U brzom tempu života u kojem živimo, važno je zastati i dati sebi vremena da se opustimo. Vez je savršen način za to, ali istovremeno nas podsjeća na ljepotu tradicije i na sve što su radile naše nane i majke. 


Smatram da tehnologija i mašine nikada ne mogu zamijeniti ručni rad, a drago mi je vidjeti da sve više mladih pronalazi prave vrijednosti u takvom radu i interesuje se za naše naslijeđe. 

Tako kroz vez mladi mogu pronaći i karijeru i dublju povezanost sa svojim korijenima.


U vašem radu spajate stare motive i savremeni izraz. Kako pronalazite balans između očuvanja tradicije i njenog modernijeg prikaza?  

Svako vrijeme nosi svoje ljepote i promjene. Smatram da je važno tradiciju modernizovati onoliko koliko to ne narušava njenu autonomnost i unikatnost. 

Kroz konac i stare tehnike održavam osnovu tradicije, a kroz moderan dizajn je prilagođavam vremenu u kojem živimo. Na taj način staro i novo koegzistiraju u harmoniji, čuvajući autentičnost, ali je istovremeno približavajući savremenom oku.


U vremenu kada digitalni sadržaji dominiraju, vi birate rukotvorinu koja je sporija, ali trajnija.   

Da li smatrate da je upravo ta trajnost ono što će vez održati relevantnim i za generacije koje dolaze?  

Apsolutno. Mislim da rukotvorine, svojim sporijim procesom i pažnjom koja se ulaže u svaki detalj, posjeduju trajnu vrijednost koju digitalni sadržaji ne mogu zamijeniti. 

Ta trajnost i autentičnost čine vez relevantnim i za buduće generacije, jer u sebi nosi priču, tradiciju i ljudsku posvećenost, što je nešto što se ne može replicirati mašinama ili instant sadržajem.


Vaši radovi nastaju na platnu, ali ponekad koristite i manja kružna postolja.   

Privlači li vas ideja da u budućnosti radite i nešto veće, možda vezove koji prelaze u drugačije dimenzije?  

U početku sam radila isključivo na slikarskom platnu, ali kako volim izazove, odlučila sam se okušati i u radu na đerđefima, torbama, pa čak i omotima za indekse i pasoše. 

U budućnosti planiram proširiti svoj rad i na odjevne predmete, posebna motivacija mi je da u svijetu prepunom konzumerizma i zagađenja unesem novu vrijednost u stare odjevne predmete, stvarajući nešto jedinstveno i održivo. 

Ideja da vez prelazi u različite dimenzije i objekte izvan platna me izuzetno inspiriše i motiviše.


 

Foto: Zehra Bakou

Konkurs za Zvono nagradu 2026 ponovo otvara prostor mladim umjetnicima iz Bosne i Hercegovine da iz Bihaća naprave korak prema međunarodnoj sceni.

U prostoru nekadašnjeg tekstilnog kombinata Kombiteks u Bihaću danas djeluje jedan od najzanimljivijih centara savremene kulture u Bosni i Hercegovini. Upravo tu djeluje KRAK, kulturni centar koji spaja industrijsko naslijeđe grada s novim umjetničkim praksama i društveno angažiranim projektima. 





Jedan od najvažnijih programa koji se ovdje razvija je Zvono nagrada, priznanje namijenjeno mladim vizuelnim umjetnicima iz BiH koje postoji još od 2006. godine. Osim profesionalne reference, nagrada donosi i dvomjesečni umjetnički boravak u njujorškom Residency Unlimited, iskustvo koje otvara vrata međunarodnoj umjetničkoj sceni.

Za 2026. godinu KRAK ponovo raspisuje konkurs, pozivajući umjetnike i umjetnice do 33 godine da prijave svoje radove i projekte. Riječ je o prilici koja svake godine okuplja novu generaciju autora čiji radovi reflektuju društvene teme, savremene medije i kritičko promišljanje stvarnosti.




 

Platforma koja povezuje lokalnu scenu i svijet

Zvono nagrada tokom godina izgradila je reputaciju jednog od najvažnijih priznanja za mlade umjetnike u Bosni i Hercegovini. Program ne završava samom dodjelom nagrade on uključuje mentorski proces, međunarodnu rezidenciju i izložbu finalista koja okuplja radove različitih umjetničkih praksi.

Upravo ta kombinacija lokalne platforme i međunarodnih veza čini ovu nagradu važnim mostom između domaće umjetničke scene i globalnog konteksta. 

Bihać se na taj način svake godine pretvara u mjesto susreta umjetnika, kustosa i kulturnih radnika koji prate nove generacije autora.
 




 

Kako je izgledalo prošlogodišnje izdanje?

Na posljednjem izdanju Zvono nagrade predstavljeni su radovi finalista koji su kroz različite medije istraživali društvene, političke i lične teme. Izložba je pokazala širok raspon umjetničkih pristupa od instalacija i fotografije do performativnih projekata i istraživanja kolektivnog sjećanja.

Dobitnica nagrade bila je umjetnica Milena Ivić, čiji radovi kroz feminističke i participativne metode istražuju nasilje, empatiju i društvenu odgovornost. Jedan od njenih radova, projekt „Pisma Ireni“, mnogi su mogli vidjeti i u javnom prostoru Sarajeva kroz prepoznatljiv neonski natpis „Draga Irena“.

Takvi projekti pokazuju kako savremena umjetnost sve češće izlazi iz galerija i postaje dio svakodnevnog urbanog prostora.
 


 

Konkurs za Zvono nagradu 2026

Na konkurs za 2026. godinu mogu se prijaviti umjetnici i umjetnice iz Bosne i Hercegovine do 33 godine starosti koji djeluju u području vizuelnih umjetnosti. To uključuje širok spektar praksi od slikarstva, grafike i skulpture do fotografije, videa, instalacija i novih medija.

Prijava se vrši putem online obrasca na engleskom jeziku, a rok za slanje aplikacija je 30. april 2026. godine do 23:59. Nakon evaluacije prijava u maju, žiri će odabrati finaliste, dok će zajednička izložba biti održana u KRAK centru u Bihaću tokom jeseni.





Pobjednik ili pobjednica nagrade dobit će i dvomjesečni umjetnički boravak u New Yorku, što ostaje jedna od najvažnijih prilika koje ova nagrada nudi mladim umjetnicima iz BiH.

Zvono nagrada tokom godina pokazala je koliko je važno stvarati prostor za nove umjetničke glasove. Upravo kroz ovakve programe lokalna scena dobija priliku za vidljivost, razmjenu ideja i povezivanje s međunarodnim kontekstom.

Zato ćemo i ove godine pratiti konkurs, izbor finalista i završnu izložbu u Bihaću jer upravo ovdje često nastaju radovi i autori o kojima će se u regionalnoj umjetničkoj sceni tek govoriti.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: KRAK