TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 15.8.2025.
Sinoć, u ulici Zelenih beretki 8, jedan zid otvorio je prolaz u svijet gdje se prošlost i sadašnjost dotiču.
Izložba VilE umjetnice Šejle Kamerić, nastala u saradnji sa Zanatom, donijela je publici iskustvo koje nadilazi klasične granice izložbenog prostora, bio je to susret rituala, priča i vještina oblikovane kroz stoljeća. Ova postavka ima i dodatnu simboliku: njome je obilježena prva godišnjica Doma Zanata.
Rijetka prilika da Šejlini radovi budu izloženi u Bosni i Hercegovini, uz fizičko spajanje showrooma Zanata i Umjetničke galerije BiH, stvorila je trenutak koji se doživljava jednom i dugo pamti.
Hodanje između tih prostora bilo je poput tihog prelaza iz stvarnog u magijsko, trenutak koji ostaje pod kožom.
Koncept ideje za VilE nastala je iz ideje da predmeti mogu istovremeno biti i funkcionalni i simbolični. Svaki komad ručno je izrađen u Konjicu, koristeći tehniku rezbarenja drveta koja se nalazi na UNESCO listi nematerijalne kulturne baštine.
Ova vještina, prenošena kroz četiri generacije porodice Nikšić, dobila je novo poglavlje kroz Šejlinu interpretaciju: predmeti koji od alata postaju skulpture, od svakodnevnih objekata pretvaraju se u elemente igre, rituala i mašte.
Izloženi radovi otvaraju prostor za promišljanje o granicama između umjetnosti i zanata. Drvene vile, transformirane su u formu koja može biti alat, oružje, vješalica ili čak igračka.
Sam naziv VilE nosi slojevito značenje. U bosanskom jeziku “vile” su, s jedne strane, tradicionalni drveni alat, a s druge, mitska bića iz narodnih priča, eterealne žene izuzetne ljepote i magične moći. Upravo na tom spoju materijalnog i nadrealnog nastala je Šejlina ideja o “Objects for Magic Practice”.
Tako su drvene vile transformirane u formu koja može biti alat, oružje, vješalica ili čak igračka. Drveni rezbareni podijumi, pretvaraju se u svijećnjake, kutije za tisak ili platforme za igru, pozivajući posmatrača da u svakom predmetu prepozna više slojeva značenja.
Kroz VilE, Šejla Kamerić i Zanat dokazuju kako tradicionalna izrada može pronaći novo mjesto u savremenom umjetničkom diskursu. Ova saradnja ne samo da proširuje granice zanatskog umijeća, već i otvara prostor za dijalog između tradicije i savremenog izraza, funkcionalnog i konceptualnog. 
Rezultat je kolekcija koja slavi slobodu stvaranja i poziva publiku na igru, istraživanje i ponovno otkrivanje svakodnevnih predmeta kroz prizmu umjetnosti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Lokacija Dom Zanata
Foto: Monika Andrić, Almin Zrno
TEKST: Ada Ćeremida
Na Bonjour.ba već godinama pratimo umjetnički razvoj Hanne Dujmović, od novih slikarskih ciklusa do projekata koji iz izložbe u izložbu pomjeraju granice načina na koji doživljavamo umjetnost. Zato nas nije iznenadilo što je njena nova samostalna izložba "Svijet ispod koraka" otišla korak dalje i galerijski prostor pretvorila u iskustvo koje uključuje dodir, miris, zvuk i kretanje.
Umjesto da budete samo posmatrač, ovdje postajete dio rada. Nakon otvaranja razgovarali smo s Hannom Dujmović o tome kako je nastala ova ideja, zašto je važno pogled spustiti prema zemlji i šta želi da posjetitelji ponesu sa sobom kada izađu iz galerije.
Samostalna izložba "Svijet ispod koraka" predstavlja spoj slikarstva, prostorne instalacije i performansa u kojem publika nije samo posmatrač nego ravnopravan učesnik umjetničkog procesa.
Izložba posjetiocima pruža priliku da dožive jedno od onih umjetničkih iskustava koja se ne pamte samo po onome što smo vidjeli, nego i po onome što smo osjetili.
Kroz simboliku prirode, taktilne elemente, mirise i pažljivo oblikovan ambijent, Hanna Dujmović poziva nas da usporimo i obratimo pažnju na svijet koji se svakodnevno nalazi ispod naših stopala.
Izložba ostaje otvorena do 14. jula, u Galeriji savremenih umjetnosti Aleksić u Kragujevcu. 
Na pitanje šta danas najlakše previdimo u odnosu prema prirodi, Hanna kaže da problem nije samo u tome što zanemarujemo okoliš, nego što zaboravljamo vlastito mjesto unutar njega. Zato i sam naslov izložbe usmjerava pogled prema onome što se nalazi ispod naših stopala, prema nevidljivim mikroekosistemima koje svakodnevno prelazimo ne razmišljajući o njima.
Kako nam Hanna kaže: ‘’Mislim da danas najlakše previdimo činjenicu da smo i sami dio prirode, te koliko smo zapravo mali u odnosu na njenu moć. Ponašamo se kao da stojimo iznad nje, kao da je ona samo kulisa kroz koju prolazimo, a ne sistem koji nas održava u životu.
Pogled nam je stalno usmjeren prema horizontu, ekranima i obavezama, dok gotovo nikada ne spuštamo pogled prema zemlji koja nas nosi. Upravo ispod naših koraka odvijaju se čitavi svjetovi, sitni organizmi, biljke i procesi bez kojih ne bismo mogli postojati. Kada izgubimo svijest o tome, gubimo i dio svijesti o sebi.
Inspiracija za ovu izložbu nastala je zapravo tokom jedne od mnogih vožnji na relaciji Sarajevo - Beograd, gdje je moj pogled umjesto asfalta i ustaljenih prizora, krenuo da fokusira predivne promjene i buđenje prirode u rano proljeće. Ti trenuci su me doveli do pitanja, a šta ako vrlo skoro sođe vrijeme u kojem više nema prirode kakvu danas poznajemo…
Tu su se otvorili dijalozi između mene i slikarskih platana koja su pored priča koje nose i zapisi prirode nama znane u ovom vremenu.''
Jedan od najzanimljivijih trenutaka otvaranja bio je poziv posjetiteljima da kroz postavku prođu bosonogi.
Hanna objašnjava da to nije bio performans radi efekta, nego način da se priroda doživi cijelim tijelom:
‘’Željela sam da tijelo zapamti ono što um često zaboravlja. Hodanje bosim stopalima kroz zemlju, mahovinu, kamenje i prirodne materijale nije bilo zamišljeno kao performans, nego kao podsjetnik. Kada osjetimo različite teksture pod stopalima, usporimo i postanemo prisutni. U tom trenutku prirodu više ne posmatramo samo očima, nego je doživljavamo cijelim bićem. Voljela bih da su posjetitelji iz galerije ponijeli upravo taj osjećaj povezanosti osjećaj da pripadamo zemlji jednako koliko ona pripada nama.
Pored osjećaja pod stoplima, cijela galerija je mirisala na svježu poljsku lavandu što je vjerujem upotpunilo dojam. Želim da moje izložbe budu iskustva koja će živjeti u nekome, barem neko vrijeme.''
Hanna smatra da savremena umjetnost može ostaviti snažniji trag kada angažuje više čula odjednom. Njene slike, kaže, oduvijek traže aktivnog posmatrača, a ovaj projekat bio je prilika da taj odnos dodatno produbi kroz zvuk, miris, dodir i prostor. 
Priznaje da realizacija nije bila jednostavna, posebno zato što je od publike zahtijevala izlazak iz zone komfora i potpuno prepuštanje konceptu.
‘’Moje slike su pune simbola i uvijek traže aktivnog posmatrača. Iz izložbe u izložbu, kako moj izražaj sazrijeva, želim otići korak dalje i omogućiti da se izložba ne doživljava samo pogledom.
Smatram da umjetnost ostavlja mnogo dublji trag kada aktivira više osjetila istovremeno. Mirisi, zvukovi, dodir i prostor mogu probuditi uspomene i emocije koje slika sama ponekad ne može, pogotovo kod novih generacija koje su navikle na intenzivne istovremene podražaje.
Sama ideja je bila jako teška za realizaciju, pogotovo zbog činjenice da su mnogi poajetitelji/ke morali izaći iz svoje zone komfora i prepustiti se konceptu da ih uvuče u doživljaj.
Svakako ništa od ovog ne bi bilo moguće bez stručnog i profesionalnog tima galerije Aleksić koji predvodi galerista i jedan od najvećih kolekcionara savremene umjetnosti Dejan Aleksić, koji uvijek ispune moje vizije i nadmaše očekivanja.''
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
