TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 22.11.2024.
Kuhinja je srce svakog doma, prostor gdje se pripremaju obroci i stvaraju uspomene, okupljaju obitelj i prijatelji.
S obzirom na svoju središnju ulogu, dizajn kuhinje mora biti savršen spoj funkcionalnosti, estetike i ugode. Odabir materijala za izradu kuhinjskih elemenata jedan je od najvažnijih koraka u oblikovanju ovog prostora. Drvo je, bez sumnje, jedan od najomiljenijih materijala, koji unosi toplinu, dašak prirode i eleganciju u svaki prostor.
No, kada se radi o drvenim kuhinjama, može se birati između različitih tonova, od tamnog drva do svijetlih nijansi. Svaka od ovih opcija donosi svoj specifičan šarm i atmosferu, stvarajući prostor za luksuz i sofisticiranost. U nastavku ćemo se detaljnije osvrnuti na dvije popularne varijante – kuhinje u tamnom i svijetlom drvu, istražujući kako svaka od njih doprinosi stvaranju luksuznog i sofisticiranog ambijenta.
Kuhinje od tamnog drva: Elegancija i sofisticiranost u dubokim tonovima
Kuhinje u tamnom drvu, bilo da se radi o hrastu, orahu ili mahagoniju, odišu luksuzom i elegancijom. Tamni tonovi drva stvaraju duboku, dramatičnu atmosferu koja unosi dozu sofisticiranosti u prostor. Ovakve kuhinje često se povezuju s klasičnim i luksuznim stilovima, no također mogu biti vrlo moderne i minimalističke, ovisno o detaljima i načinu oblikovanja.
Foto: @idismartensson
Tamno drvo u kuhinji često daje osjećaj ozbiljnosti i stabilnosti, ali i topline. Kombinacija tamnih drvenih površina s metalnim ili staklenim elementima može stvoriti savršen balans između rustikalne i modernističke estetike.
Ovakvi interijeri ne samo da osvajaju svojim izgledom, već i svojom dugovječnošću, jer tamno drvo s vremenom samo dobiva na karakteru i ljepoti.
Svijetlo drvo: Svježina, prozračnost i jednostavna elegancija
Kuhinje u svijetlom drvu, poput hrasta, javora ili breze, nude sasvim drugačiju atmosferu u odnosu na tamne varijante. Svijetli tonovi drva stvaraju prozračan, svjež i otvoren prostor koji je savršen za kuhinje od kojih želite da predstavljaju prozračnost, lakoću i eleganciju. Ovaj tip kuhinje daje dojam prostornosti, a svjetlost koja se odbija od svijetlih površina čini prostor još svjetlijim, što je osobito korisno u manjim kuhinjama. Posebno će se dobro uklopiti u kuhinje bez gornjih ormarića.
Svijetlo drvo nosi u sebi sofisticiranost koja nije pretenciozna. Sposobno je stvoriti smiren, ali elegantan prostor, idealan za moderne kuhinje koje naglašavaju čiste linije i jednostavnost. Iako svijetlo drvo često ima "lakši" i manje dramatičan izgled od tamnog drva, ono se može jednako povezati s luksuzom kroz kvalitetu materijala i dizajnerske detalje. Kombinacija svijetlih drvenih elemenata s minimalističkim pristupom, poput kamenih ili metalnih površina, može stvoriti sofisticiranu kuhinju koja je u isto vrijeme elegantna i funkcionalna.
Svijetle kuhinje također imaju prednost u tome što stvaraju osjećaj prozračnosti i prostranosti, čineći ih odličnim odabirom za kuhinje s otvorenim planom.
* * *
Naslovna fotografija: @emmamelins
TEKST: Ada Ćeremida
Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.
Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.
Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.
Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.
Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.
Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.
Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja
Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.
Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.
Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce
Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.
Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.
Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.
Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.
Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo
Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.
Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.
Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea
Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.
Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.
Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu
Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.
Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.
Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol
Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.
Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.
Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.
Narodno pozorište teatar monumentalnosti
Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.
To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.
Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir
Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.
Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.
Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice
Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.
Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.
Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
