Kada su u pitanju savjeti za kuhanje, obično ih očekujemo dobiti od neke ljubazne gospođe ili simpatičnog kuhara koji su svojim inovacijama u kuhinji zaslužili emisiju na nekom od kulinarskih TV kanala ili svoje mjesto na polici s kuharicama u knjižari.

Thug Kitchen ima potpuno drugačiji koncept i nudi jednako dobre recepte servirane uz - dozu psovki.

Pripravljanje hrane obično se prezentira uz lagane i tople riječi i povezuje s okupljanjem obitelji za stolom i načinom da ugodite bližnjima. Iznenadit će vas stoga da postoji kuharica koja svoje recepte dodatno začinjava riječima bitch, fuck, shit, motherfucker...

Upoznajte Thug Kitchen, vegansku kuharicu koja ima za cilj "verbalnim zlostavljanjem natjerati ljude da jedu zdravije" i ponosi se motom: "Eat like you give a fuck."

Da promovirati zdravu prehranu i korištenje svježih namirnica u kuhinji ne mora podrazumijevati tepanje i fino upakovane rečenice dokazuje činjenica da je online projekt Thug Kitchen u samo dvije godine postojanja prikupio zavidnu bazu obožavatelja diljem svijeta zbog čega je dobio i svoju ukoričenu verziju.

https://www.youtube.com/watch?v=Ar7g_26QWu0

Iza kuharice stoje Matt Holloway i Michelle Davis (u videu se pojavljuju kao par koji jede kokice oko 1:26) koji za sebe kažu da su odrasli uz uobičajenu prehranu koja je podrazumijeva konzervirana i gotova jela i brzu hranu, sve to pod izlikom da su svježe namirnice preskupe i da je kuhanje gubitak vremena. S godinama, sami su se uvjerili da to nije istina, ali ipak se nisu mogli poistovijetiti sa poetičnim i sladunjavim receptima na koje su nailazili. Upravo to nagnalo ih je da pokrenu blog na kojem će predstavljati jednostavne recepte na jedan ležeran način uz slobodno korištenje psovki i izraza koje ne očekujete u jednoj kuharici.

Thug Kitchen možete pratiti putem njihove službene stranice ili društvenih mreža, a svoj primjerak kuharice možete naručiti ovdje.

***

Naslovna fotografija: badmanners.com

Tekst: BONJOUR.ba

U serijalu The Bonjour List volimo i stati. Doslovno. Usporiti korak, sjesti bez žurbe i pustiti da nas prostor pronađe. Ovaj put, lista nas vodi na adresu Malta 27 u Sarajevu, u Lumé Café, mjesto koje ne pokušava da bude „instagramično po svaku cijenu“. Ono jednostavno diše nekom posebnošću.
 

Iskreno, ni sami nismo odmah znali šta je to tačno. Nije samo kafa, nije samo interijer, nije ni desert zbog kojeg se dolazi s druge strane grada, ali nešto vas zadrži duže nego što ste planirali. 

Odlučili smo pitati vlasnicu Draganu Kurtagić i njen tim nekoliko kratkih pitanja. Ideja je bila jednostavna: kroz prve, instinktivne reakcije pokušati shvatiti šta Lumé Café zapravo čini Lumé Café.

Odgovori su nas, očekivano, odveli pravo tamo gdje ovaj prostor i želi da budete u sporijem ritmu, bez žurbe i s osjećajem da je sasvim u redu ostati još malo.
 

Kako nastaje prostor u kojem je lijepo biti, a da ne znaš odmah zašto?    
 

Na pitanje kako je nastala estetika Lumé Caféa, otkrili su nam: “Polako. Iz svjetla, tišine i potrebe da prostor diše.”

Šta zapravo postavi ton dana – desert ili prva kafa?

U dilemi između deserta i prve jutarnje kafe, izbor je jasan. “Prva kafa. Ona postavi ton.” kažu u Lumé Café. I baš taj ton osjeti se u Lumé Café od ranih sati… mirno, nenametljivo i bez pritiska da se dan odmah uhvati za tempo.

Mi smo odlučili da taj ton i isprobamo kako treba: latte, svježe cijeđeni sok i tiramisu by Lumé (Da! Njihove tiramisu kuglice uz mascarpone kremu za umakanje). Kombinacija koja savršeno funkcioniše kao početak dana.

Jedna stvar koju ovdje nećete naći. Namjerno.

Dok smo još uvijek uživali u tiramisu kuglicama, pogled nam je neprestano bježao po prostoru. Sat na zidu koji kao da ne žuri nikuda, lampe s toplim svjetlom, sitni vintage detalji koji djeluju kao da su tu oduvijek, a ne kao da su pažljivo složeni radi efekta. Sve vas, nekako, podsjeti da usporite.
 

Upravo tada smo i pitali šta je to što u Lumé Café namjerno nećemo pronaći. Odgovor je bio kratak: “žurbu”. To je svjesna odluka. Ovdje se ne dolazi brzinski, niti se gosti podsjećaju na sat. Ideja je jednostavna ostani koliko ti prija.

Šta želite da gosti ponesu kući, a nema veze s kafom?  
 

Odgovor stiže bez razmišljanja: “Osjećaj kao da je bio kod kuće.” Ne doslovno, nego ono poznato, ugodno stanje kada vam je lijepo i ne razmišljate gdje biste dalje.

Šta u ovom prostoru govori o vlasnici, a da gosti to ne znaju?

Možda baš to da gosti ne znaju za pojedinca. Ovdje prostor ne nosi potpis jedne osobe, nego energiju ljudi koji ga svaki dan žive: "Znaju za tim koji im je omogućio da im bude lijepo."
 

Šta naručiti kad ne znate da li vam treba energija ili pauza?  
 

U Lumé Café nema isključivosti. Kafa i matcha imaju svoje vrijeme, baš kao i gosti, reći će vam. Neko dolazi da se razbudi, neko da uspori. I jedno i drugo je ovdje sasvim u redu.

Kada smo pitali da li je banoffee desert koji se čuva za sebe ili dijeli, odgovor je bio jasan: “Dijeli se. Uvijek.” I baš zato smo se ovaj put odlučili za tiramisu, dok nam je banoffee ostao na listi. Sasvim jasna namjera kako bismo imali još jedan razlog za povratak.
 

Stalni gosti ili oni koji tek otkrivaju grad?

Izbor ne ide prema onima koji dolaze prvi put, nego prema onima koji se vraćaju. “Oni koji se vrate.” I tu smo se, iskreno, prepoznali. Jer već dok smo sjedili, znali smo da ćemo biti upravo takvi.

Sarajevo koje žuri ili Sarajevo koje stane?

U Lumé Café kažu: “Sarajevo koje stane. Makar na jednu kafu.” Upravo tu, između dva zadatka i bez velikih planova, Lumé Café pronađe svoje mjesto u danu.
 

Kada se vratimo na ono pitanje s početka, šta je to nešto zbog čega u Lumé Café  ostajemo duže nego što smo planirali, odgovor se nekako sam složi. Nije jedna stvar. Nije ni kafa, ni desert, ni interijer zasebno. To je taj osjećaj blage topline, ritma bez žurbe i dozvole da usporite.

Lumé Café u tom smislu, podsjetio nas je na onaj pravi sarajevski vibe. Grad koji zna stati, sjesti i produžiti razgovor još jednom kafom. Baš zato se ovo mjesto prirodno upisuje na The Bonjour List.

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa LUMÉ Cafe & Brunch

Foto/Video: Bonjour.ba
Autorica članka: Ilda Lihić-Isović