TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 30.11.2014.
Kada su u pitanju savjeti za kuhanje, obično ih očekujemo dobiti od neke ljubazne gospođe ili simpatičnog kuhara koji su svojim inovacijama u kuhinji zaslužili emisiju na nekom od kulinarskih TV kanala ili svoje mjesto na polici s kuharicama u knjižari.
Thug Kitchen ima potpuno drugačiji koncept i nudi jednako dobre recepte servirane uz - dozu psovki.
Pripravljanje hrane obično se prezentira uz lagane i tople riječi i povezuje s okupljanjem obitelji za stolom i načinom da ugodite bližnjima. Iznenadit će vas stoga da postoji kuharica koja svoje recepte dodatno začinjava riječima bitch, fuck, shit, motherfucker...
Upoznajte Thug Kitchen, vegansku kuharicu koja ima za cilj "verbalnim zlostavljanjem natjerati ljude da jedu zdravije" i ponosi se motom: "Eat like you give a fuck."


Da promovirati zdravu prehranu i korištenje svježih namirnica u kuhinji ne mora podrazumijevati tepanje i fino upakovane rečenice dokazuje činjenica da je online projekt Thug Kitchen u samo dvije godine postojanja prikupio zavidnu bazu obožavatelja diljem svijeta zbog čega je dobio i svoju ukoričenu verziju.
https://www.youtube.com/watch?v=Ar7g_26QWu0
Iza kuharice stoje Matt Holloway i Michelle Davis (u videu se pojavljuju kao par koji jede kokice oko 1:26) koji za sebe kažu da su odrasli uz uobičajenu prehranu koja je podrazumijeva konzervirana i gotova jela i brzu hranu, sve to pod izlikom da su svježe namirnice preskupe i da je kuhanje gubitak vremena. S godinama, sami su se uvjerili da to nije istina, ali ipak se nisu mogli poistovijetiti sa poetičnim i sladunjavim receptima na koje su nailazili. Upravo to nagnalo ih je da pokrenu blog na kojem će predstavljati jednostavne recepte na jedan ležeran način uz slobodno korištenje psovki i izraza koje ne očekujete u jednoj kuharici.

Thug Kitchen možete pratiti putem njihove službene stranice ili društvenih mreža, a svoj primjerak kuharice možete naručiti ovdje.
***
Naslovna fotografija: badmanners.com
Tekst: BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Postoje mjesta na koja ne odlazite samo po kolač, nego po iskustvo.
Novo otvoreni (i pažljivo redizajnirani) Atelje 51 u Banja Luci upravo je takva adresa, prostor u kojem će vas prvo zaustaviti vizual, a tek onda okus.
Na prvi pogled, dio deserta izgleda gotovo previše stvarno da bi bio jestiv. Jabuka koja to nije, čaša kafe koja krije slojeve moussea, teksture koje više podsjećaju na dizajn nego na klasično slastičarstvo.
I tu počinje priča.
Ponovno otvaranje donijelo je ne samo novi prostor, nego i jasnije definisan koncept: devet pažljivo osmišljenih deserata koji balansiraju između prepoznatljivog i potpuno neočekivanog.


Interijer Ateljea 51 nastavlja istu logiku kao i deserti, sve je promišljeno, čisto i fokusirano na detalj.
Kombinacija bijelih ploha, toplog drveta i terrazzo zida daje prostoru gotovo laboratorijsku preciznost, ali bez hladnoće. Plavi akcenti uvode identitet i ritam, dok centralni otok i visoki stolovi pozivaju na kratko zadržavanje, posmatranje i, naravno, degustaciju.
Prostor ne pokušava biti “instagramičan” na prvu, već funkcionalan i jasan, ostavljajući desertima da preuzmu glavnu ulogu.
Iza koncepta stoji Stefan Ilić , mladi chef i osnivač koji je svoje znanje gradio između Banja Luke, Beograda, ali i međunarodnih kuhinja u Grčkoj i Zagrebu. Taj miks iskustava danas se jasno vidi u njegovom radu, preciznost tehnike, ali i sloboda u interpretaciji.
Atelje 51 nije zamišljen kao klasična slastičarna, nego kao platforma za moderno slastičarstvo u kojoj desert postaje medij.
Njegovi kolači već su prepoznati i van ovog prostora, možete ih probati i u restoranima poput Stepa bara i Milunke, ali upravo ovdje dolaze u svom najčišćem obliku.


Na meniju se nalazi devet deserata, ali svaki od njih nosi svoju mikro-priču. “Makijato” reinterpretira svakodnevni ritual kafe kroz slojeve bijele čokolade, karamele i kafe.
“Pina Kolada” donosi svježinu citrusa i kokosa u formi koja izgleda gotovo kao skulptura. “Rošer” i “823” igraju na sigurno. ali samo u okusima, dok vizual ostaje potpuno savremen.


Posebno se izdvajaju forme koje imitiraju voće: “Zlatni Delišes” i “Amarena” izgledaju kao višnje, ali kriju kompleksne unutrašnje strukture. Tu je i “Fistiki”, desert koji balansira pistaciju i voćne note, te “Anja” kao laganija, svježija opcija.
Ono što ih povezuje jeste balans, nijedan okus nije preglasan, nijedna tekstura suvišna.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!