Kad se poželite stopiti s prirodom i dubinski osjetiti da ste dio iste, svakako preporučujemo da iskusite blagodati jahanja.

Upravo su ravnoteža, koordinacija i motorika odlike koje ćete dodatno usavršiti nakon što uspostavite suradnju s ovim plemenitim životinjama.

Osim što ćete ojačati sve grupe mišića, razbistriti um, rasteretiti se briga i uživati u povezanosti s konjima, nakon jahanja ćete osjetiti i pravi terapijski učinak za sebe.
Istražujući zanimljiva mjesta za boravak u prirodi i druženje sa životinjama, otkrili smo lokaciju koju doista vrijedi posjetiti. Riječ je o Konjičkom klubu "Stina" koji uspješno vode sestre Melani i Marija Pejić. Vidno uživaju u poslu koji rade i svoju ljubav prema konjima šire i prenose na svakog koga upoznaju.

Tako nam je Marija, jedna od sestara, koja je ujedno i trenerica jahanja, kroz intervju otkrila sve detalje o uzgoju i održavanju konja, jahanju i ostalim sadržajima koje nudi ovaj konjički klub. Vodimo vas u "Stinu". 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Konjički klub Stina (@konjicki_klub_stina_)

Konjički klub „Stina“ osnovan je 2009. godine i nalazi se u zaseoku Sovići, općina Grude i zbilja ga je lako pronaći. Smješten je svega 500-tinjak metara od glavne magistralne ceste. 
„Naziv 'Stina' odabrali smo simbolično kao simbol Hercegovine ali i čvrstoće i postojanosti. Zaštitna, crvena boja kluba simbolizira ljubav s kojom svakodnevno radimo“, ističe trenerica Marija.

Foto: Konjički klub "Stina" 

Na naše pitanje, koje usluge Konjički klub nudi svojim posjetiteljima Marija odgovara:
"Naša najtraženija ponuda je terensko jahanje (kako mu i sam naziv kaže), jašemo kroz prirodu po prkosnim terenima i bajkovitim pejsažima Bekijskog polja.
Napominjemo kako za aktivnost terenskog jahanja prethodno iskustvo nije neophodno. Zahvaljujući mirnim i školovanim konjima te profesionalnom osoblju svatko se može upustiti u terensku avanturu s nama. Škola jahanja je dio naše stalne ponude, a otvoreni smo i za upis novih članova."

Foto: Konjički klub "Stina"

Terapijsko jahanje je također naša svakodnevna aktivnost. Želimo napomenuti kako ovu vrstu aktivnosti ne naplaćujemo, to je samo mali doprinos od nas za roditelje djece s poteškoćama u razvoju i najmanje što mi možemo učiniti za njih. Ovim putem pozivamo sve potrebite da nam se jave ukoliko žele terapiju konjima.

Foto: Konjički klub "Stina"

Također, organiziramo i izlete s konjima u prirodi, a veseli nas biti domaćin školskih i vrtićkih ekskurzija. Pri rezervaciji jahanja možete rezervirati i obrok, koji će vas čekati spreman i topao nakon što se vratite s jahanja. Osim navedenih ponuda, na imanju se nalaze kamena konoba „Stina“ i kuća za odmor s unutarnjim bazenom, slobodne za iznajmljivanje i priređivanje raznih vrsta događaja, od team buildinga, rođendanskih proslava, djevojačkih večeri...

Foto: Konjički klub "Stina"

Koliko konja Konjički klub „Stina“ trenutno broji i kako se mogu izvršiti rezervacije za jahanje?

Konjički klub „Stina“ trenutno na imanju ima 15 konja. Osim toga, tu su i naši psi, koze i mace, tako da posjetitelji imaju dosta toga za vidjeti. Rezervacije primamo putem profila Konjičkog kluba „Stina“ na društvenim mrežama Instagram i Facebook kao i na broj 063/832-997.

Foto: Konjički klub "Stina" 

Sigurni smo da je jedan radni dan osobe koja brine o konjima ispunjen obvezama i brigom o ovim plemenitim životinjama. Možete li opisati što radite od trenutka kada dođete u klub pa dok sve ne napustite isti?

Da, uistinu svaki naš dan je potpuno ispunjen obavezama, ali kada radimo ono što volimo onda apsolutno svaki dan radimo s osmijehom i zadovoljstvom. Često se zezamo kako imamo najljepši „ured“ na svijetu koji ne bismo mijenjale ni za jedan drugi.

Foto: Konjički klub "Stina" 

Rano jutro započinje hranjenjem naših konja i ostalih životinja. Nakon toga se timare i čiste, a u ljetnim mjesecima kupaju kako bi bili dotjerani za naše goste.
Konji koji ne rade s gostima idu na pašnjak s društvom i tako naizmjenično.
Dan se završava hranjenjem konja i čišćenjem opreme. Konji odmaraju u svojim štalama a mi se, u zimskim mjesecima opuštamo uz vatru u kaminu, a ljeti uživamo na terasi naše kamene konobe uz hladno piće i zvuk cvrčaka.

Foto: Konjički klub "Stina"

Što sve mogu očekivati osobe koje rezerviraju termin i požele iskusiti čari jahanja?

Iskreno, nama je jako nezahvalno da hvalimo same sebe, ali ono što naši gosti kažu kada im postavimo pitanje o njihovom iskustvu s nama, obično dobijemo pregršt komplimenata za naše divne konje mirne naravi i općenito za opuštenu i veselu atmosferu u klubu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Konjički klub Stina (@konjicki_klub_stina_)

Nama je najveći kompliment taj što se naši gosti nakon prvog jahanja vraćaju, povedu prijatelje, obitelj, i onda smo sigurni da im je iskustvo jahanja s nama bilo nezaboravno. Generalno, iskustvo jahanja je čarobno, osjetite mir i opuštenost, rasteretite se briga i uživate u prekrasnim konjima i prirodi.

Osim toga, jahanje je odlična tjelovježba, za vrijeme jahanja aktivirane su sve grupe mišića, jahanje blagotvorno djeluje na ravnotežu, koordinaciju te poboljšanje motorike. 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Konjički klub Stina (@konjicki_klub_stina_)

Druženje sa životinjama posebno veseli one najmlađe. Jesu li vaši konji prilagođeni i mališanima i pamtite li neku nezaboravnu anegdotu koju rado prepričavate?

Mališani su uvijek dobro došli. Za njih imamo poseban „Šumski krug“ koji traje 20-ak minuta a mališani idu uz pratnju vodiča na našim posebno mirnim konjima.
Bitnije od samog jahanja je to što djeca kod nas ne koriste mobitele, uživaju sa životinjama i igraju se s ostalom djecom. Sama briga oko konja uči ih odgovornosti i samostalnosti, tako da boravak djece kod nas ima više blagodati.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Konjički klub Stina (@konjicki_klub_stina_)

Oduvijek su interesantna imena životinja pa bismo rado saznali neka koja nose konji iz vašeg kluba.

Moramo istaknuti da smo posebno ponosni na naš vlastiti uzgoj konja, ali kada dođe do dijeljenja imena onda je to vrlo zapetljana priča. Naime, čistokrvni konji nose prvo slovo imena oca/majke, ovisno o spolu ždrijebeta.
Tako se na primjer sin našeg Saabicha (najtrofejnijeg konja BiH) zove Scarlet. Osim toga imamo i Spirita (poznati lik konja iz istoimenog crtića), Atilu iz Grčke mitologije, naše divne kobile rodice Hibu i Hanu, a tu su još i Kadija, Farah, Azar, Disney, Gray, Kalif, Kaan, Kadir, Sait...

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Konjički klub Stina (@konjicki_klub_stina_)

Za sve posjetitelje koji prvi puta dolaze jahati i željeli bi znati više informacija, recite nam nekoliko osnovnih smjernica koje trebaju znati.

Pri samom dolasku u klub dočekati će vas vodič koji će vam se predstaviti i objasniti sve osnove koje su vam dovoljne za početak. Konji vas čekaju spremljeni i s opremom, tako da odmah možete krenuti u avanturu, a po povratku s jahanja možete prošetati po imanju i popiti piće sa svojom ekipom u našoj konobi.

Foto: Konjički klub "Stina" 

Možemo li konjima donijeti i neku hranu i ako da, koju?

Apsolutno da, naši konji će se razveseliti poklonima u vidu poslastica. Najviše vole mrkve i jabuke u beskonačnim količinama, a našim curama vodičima slobodno možete donijeti čokoladu. (smijeh)

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Konjički klub Stina (@konjicki_klub_stina_)

Što odjenuti za jahanje?

Najbolje je odjenuti nešto u čemu se ugodno osjećate, ali budući da u ponudi imamo i fotografiranje mladenaca, iskusni smo i sa svim varijantama haljina i haljinica, iako za terenska jahanja prakticiramo udobnu i ležernu odjeću.
Budući da nam dolaze topliji mjeseci bitno je napomenuti kako se na jahanje dolazi obavezno u zatvorenoj obući (tenisice, gojzerice) i u dugim hlačama.

***

Naslovna fotografija: @konjickiklubstina
Tekst: Ana Bošnjak 

Šest lokacija, nekoliko vrlo dobrih priča i Sarajevo kakvo poznaje Aida Islam. Od Birtije do autopijace, ovo je njena mapa grada.

Sarajevo mimo vodiča kroz šest omiljenih mjesta Aide Islam  

Sarajevo ima mnogo mjesta koja vrijedi posjetiti, ali ona koja zaista zavolimo rijetko biramo prema listama najboljih. Nekad je dovoljno da nas tamo uvijek čeka poznato lice, da smo upravo tu proslavili nešto važno ili da izađemo s predmetom za koji nismo ni znali da nam treba.

Aida Islam, osnivačica sarajevskog Katkus Shopa , kreativnog prostora koji okuplja lokalne umjetnike, dizajn i ljubav prema biljkama, dobro poznaje tu razliku. Njen odnos prema gradu oblikuju mjesta na kojima je odrasla, ljudi koje susreće i pomalo nepredvidivi rituali, poput odlaska na autopijacu u potrazi za još jednim keramičkim slonom.   



 

Prošetale smo s njom kroz šest sarajevskih adresa, od kultnih lokala do mjesta koja otkrivaju njenu slabost prema retro detaljima i lokalnom dizajnu. Usput smo razgovarale o odrastanju, promjenama koje grad prolazi i tome zašto poneka mjesta vrijedi sačuvati upravo onakvima kakva jesu.

Birtija  

Neke uspomene sasvim slučajno dobiju stalnu adresu. Za Aidu je jedna od njih Birtija, za koju je kao omiljenu uspomenu izdvojila proslavu diplomskog rada s petnaestak najbližih prijatelja.

„ To je bio dernek kojeg se svi jako rado sjećamo “, govori nam, prisjećajući se večeri koja je ovom mjestu osigurala posebno mjesto u njenoj ličnoj geografiji Sarajeva.  




 

A kada se sjetimo gdje smo izlazili prije deset godina, postaje jasno da odrastanje mijenja i naš odnos prema gradu. Neki lokali nestanu, neki novi postanu omiljeni, a pojedini ostaju gotovo nepomične tačke na našoj mapi.

Koliko se tvoje Sarajevo promijenilo zajedno s tobom? Postoji li mjesto koje si prije deset godina potpuno zaobilazila, a danas ti je među dražim adresama, ili neko koje voliš upravo zato što je ostalo isto?

Aida: S obzirom na to da sam prije 10 godina imala 18 i izlazila gdje mi raja izlazi i gdje je piva najjeftinija, mislim da sam dosta mjesta na koje danas izlazim zaobilazila, a većina mjesta gdje smo provodili vrijeme prije, kao npr. Ćumez i stari Mesh kod BKC-a, sada su zatvoreni. Celtic i Birtija su možda mjesta koja su ostala ista otkako ja znam za njih i čija mi atmosfera odgovara skoro uvijek.

Boardroom  

Boardroom ljeti ima nekoliko ozbiljnih prednosti: hladovinu tokom vrelih sarajevskih dana, grafite u prolazu i prilično velike šanse da ćete naletjeti na nekoga poznatog. Aidi Islam ta kombinacija sasvim je dovoljan razlog da ga uvrsti među omiljene sarajevske adrese.

„ Volim šarenilo, volim ovu neku street kulturu i volim ljude koje ovdje jako često sretnem“, govori nam.

Boardroom je jedno od onih mjesta čija se atmosfera ne može sasvim objasniti enterijerom ili ponudom. Važan je i onaj nepredvidivi dio, ko će se pojaviti, koga ćete sresti i koliko će se planirano kratka kafa odužiti. Ali šta neko mjesto zapravo čini kultnim?  



 

Sarajevo voli vlastite mitove. Neka mjesta odavno imaju status kultnih, dok druga, jednako zanimljiva, prolaze gotovo neprimijećeno. Koji naizgled nevažan dio Sarajeva bi ti branila zauvijek? I postoji li mjesto koje za tebe najbolje pokazuje razliku između Sarajeva koje predstavljamo drugima i onog koje stvarno volimo?

Aida: Pa ja mislim da svako mjesto u Sarajevu može pronaći svoju klijentelu i postati kultno u tim krugovima. Znam za dosta mjesta koja ne žele neku “viralnost” ili instagramičnost, jer imaju svoje stalne klijente, i nije im cilj neka popularnost, već ugodnost u tom prostoru i da se posvete svakom gostu. 

Svi znamo barem jedno mjesto koje na jednom, dva stola uvijek drži znak REZERVISANO, iako svi dobro znamo da niko nije rezervisao ta mjesta, već se čuvaju za nekog “njihovog” ako naleti, ili jednostavno da imaju kontrolisan obim posla. Ja ne znam za neki nevažni dio Sarajeva, iskreno. Ja sam odrasla na Vratniku i volim ga mnogo, ne mogu reći da je neprimijećen, sama Kamarija je jedan od najljepših kafića u gradu, a tu su odmah i dvije tabije sa možda najljepšim pogledima. Samim tim, najviše vremena sam provela u Starom Gradu i Centru te mislim da većina mjesta na tim područjima već žive svoj život. 

Nadam se samo da nećemo previše početi pratiti trendove i šta je popularno na zapadu, jer iskreno najbolja mjesta su ona koja su autentična sebi i mjestu gdje se nalaze.

 

Von Habsburg  

Ispred Von Habsburga razgovor skreće prema tablama s porukama. Aidu pitamo šta bi napisala kada bi joj na jedan dan prepustili prostor da se obrati cijelom Sarajevu.

Njen odgovor staje u jednu rečenicu: „To be cringe is to be free.“

„ Svi se nekako bojimo, sve nam je nešto ofirno, a zapravo nikoga na kraju krajeva nije briga za vas “, objašnjava nam.  



 

U vremenu kada se čak i spontanost pažljivo oblikuje, Aidina poruka ima dovoljnu dozu prkosa. Strah od toga da ćemo ispasti smiješni često je dovoljan da odustanemo od stvari koje nas iskreno vesele. A možda je baš spremnost da ponekad budemo pomalo ofirni najbolji pokazatelj koliko smo se oslobodili potrebe za tuđim odobravanjem.  
 

Kutcha  

Pet minuta u Kutchi i Aidin ukus postaje poprilično jasan. Boje imaju prednost nad neutralnim tonovima, retro detalji nad predvidivim komadima, a posebno mjesto zauzima lokalni dizajn koji, kako sama kaže, ima funkciju i smisao.

Međutim, razgovor o lijepim predmetima kod Aide se vrlo brzo pretvara u razgovor o ljudima koji ih proizvode. Kao neko ko i sama vodi mali biznis, dobro zna koliko toga ostane nevidljivo iza gotovog proizvoda, posebno kada se domaći brendovi pokušavaju izboriti za pažnju pored mnogo većih međunarodnih imena.  





 

„ Voljela bih da ljudi malo više razmisle šta se sve dešava behind the scenes jednog biznisa i da više cijenimo to nešto lokalno nego nešto tuđe. “

Aidu posebno raduje kada u Sarajevu neko pokrene nešto novo, bilo da je riječ o umjetnicima, ručno rađenim predmetima ili proizvodima koje ranije nismo imali priliku vidjeti na domaćem tržištu.

Autopijaca  

Autopijacu smo očekivale na Aidinoj listi. Zapravo, više bi nas iznenadilo da je izostala. Njena ljubav prema antikvitetima, neobičnim predmetima i retro detaljima odavno je poznata, a sarajevska autopijaca pruža joj upravo ono što se teško može pronaći u klasičnim prodavnicama: nepredvidivost.  




 

Kada smo prvi put pričale o ovom konceptu, autopijaca je bila prvo mjesto koje si spomenula. Šta te toliko vuče tamo? Imaš li neki posebno dobar ulov ili priču zbog koje se i danas smiješ kad je se sjetiš? Zanima nas i šta misliš da takva mjesta otkrivaju o Sarajevu, a što često promakne onima koji grad poznaju samo kroz njegove popularnije adrese.

Aida: Ja volim općenito autopijace, buvljake, najlone, kako ko hoće da ih naziva i kad putujem trudim se uvijek da nađem nešto tako u tom gradu. Jako puno volim điđe i antikvitete, a toga na tim mjestima ima more. Dosta stvari koje možete vidjeti u Katkus shopu su zapravo ulovi sa autopijace - ćilim, keramički slonovi, fotelje i razne sitnice. 

Nekako mi se sviđa što imaju neki karakter i što se ne mogu naći u prosječnim prodavnicama, jer pored buvljaka apsolutno nisam veliki fan shoppinga. Autopijaca je baš posebna jer možete naći bukvalno od igle do lokomotive. Ima jedan čiko koji prodaje antikvitete, a između ostalog ima neka stara pisma i razglednice, pa tu znam provesti dosta vremena čitajući to, dosta me inspiriše i osjetim neku nostalgiju za tim vremenom i ljudima s kojima nisam imala nikakvog dodira. 

Mislim da mi se sviđa ta nepredvidivost šta ću danas naći i mislim da zato općenito treba obilaziti manje posjećene ulice, lokale, prodavnice, jer nikad ne znate šta ćete zateći. Kod velikih prodavnica i uslužnih lanaca, kao i “instagramičnih” mjesta, je jako bitno da održavaju taj standard i da usluga, ponuda i izgled budu poprilično identični svaki put - što je baš dobro kad vam treba nešto poznato i možda komforno, ali treba istražiti nešto novo kad imate priliku, jer možda otkrijemo i nešto novo o sebi.

 Volim mjesta gdje imam osjećaj da pričam sa čovjekom, sa stvarnom osobom sa svojim individualnim životom, a ne mjesta gdje se osjećam kao kupac i pričam sa prodavačem i to je vrhunac našeg odnosa.

Na autopijaci se čuva jedna drugačija historija grada, sastavljena od sasvim običnih predmeta i tragova nečijih svakodnevica. Od starih pisama do razgovora koji se nikada ne bi dogodili da smo ostali na poznatoj ruti.  



 

Katkus Shop  

Dobar dio tih pronalazaka danas ima novu adresu. U Katkus Shopu Aidini ulovi s autopijace postali su dio interijera, od ćilima i fotelja do sitnica koje teško možemo svrstati u jednu estetsku kategoriju.

Posebno mjesto zauzima njena kolekcija keramičkih slonova. Aida je od potrage za njima napravila mali ritual: svaki odlazak na autopijacu prilika je da pronađe još jednog, u novoj boji, veličini ili s nekom neočekivanom funkcijom. Kolekcija se širi bez naročitog plana, što je vjerovatno i dio njenog šarma.  

Aidina kolekcija keramičkih slonova

Aida u svom Katkus shopu, Buka 8, Sarajevo  
 

Ipak, kada smo je zamolile da izdvoji jedan predmet koji najbolje opisuje njen karakter, pokazala nam je mali kaktus s natpisom „I am not a control freak, you're just doing it all wrong.“  



 

Katkus je prikladno mjesto za završetak naše šetnje. U njemu se susreću Aidina ljubav prema lokalnom dizajnu, predmetima s prošlošću i detaljima koji ne pokušavaju zadovoljiti svačiji ukus.

Nakon šest lokacija postaje jasno da je njena mapa Sarajeva sastavljena od mnogo više od omiljenih adresa. Tu su uspomene, ljudi, svakodnevni rituali i sasvim slučajna otkrića.

Aida nas je povela kroz svoje Sarajevo, ali nam je usput dala i dobar razlog da se ponovno osvrnemo na vlastito.  




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Bonjour.ba  
Autopijaca u Sarajevu | Foto: Privatna arhiva Aide Islam