TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 7.7.2023.
Možete li zamisliti ljeto bez knjiga u koferu? Ako ste otvorili ovaj link onda vjerovatno ne.
Na odmoru, srećom, mnogi od nas čitaju više, tačnije sa porastom temperatura mnogi od nas odluče da se odvoje od svojih mobilnih telefona. Bilo da je to zbog toga što imamo više vremena, smireniji smo i želimo otkriti tajnu najnovijeg bestselera ili jednostavno uživati u dobrom romanu ili beletrističnoj knjizi... vjerujemo da dijelite mišljenje sa nama da čitanje nije samo odličan hobi, već je i dobra navika koja nam donosi mnoge prednosti. Malo više o tome možda zna i naša gošća rubrike za književnost, Jasna Vegar koju pratimo na Instagram profilu @jv_readinglist, a koja je izdvojila odlične naslove za vas.
Dakle, ako spremate skori bijeg na plažu ili bazen, knjiga je dodatak koji ne smije nedostajati u vašem koferu. No, ako ste neodlučni i niste sigurni koji naslov odabrati, Jasna je izdvojila 6 knjiga zbog kojih ćete uživati u najsmješnijim i najzamršenijim pričama, biti dio najuzbudljivijih misterija i avantura, ali i imati priliku upoznati zanimljive likove koji će postati vaši najbolji saputnici boravka na plaži.
Jasna Vegar
***
Iako zbog različitih obaveza u posljednje vrijeme i nisam aktivna kao ranije na svom bookstagram profilu, ipak od čitanja ne odustajem nikad, te se s toga uvijek kod mene nalazi neka knjiga koju trenutno čitam. Možda se moje preporuke za ovo ljeto ne odnose na najnovija izdanja izdavačkih kuća u regionu, ali su zato definitivno preporuke knjige koje će vam uljepšati ljetnu svakodnevnicu i sa kojima ćete se smijati i uživati čitajući.
Pa da krenemo....
Upravo sam završila čitanje jedne knjige koja je idealna za odmor i putovanja, te bi s njom i počela sa svojim preporukama za ljeto 2023. godine.
Ljudi koje srećemo na odmoru ili Ti i ja na odmoru by Emily Henry
Knjiga idealna za ljetni odmor i opuštanje bilo na plaži ili na balkonu u toplim ljetnim večerima. Ljubavna priča koja se razvila iz dugogodišnjeg prijateljstva Popi i Aleksa. Priča koja prati dva najbolja prijatelja koja naizgled nemaju ništa zajedničko. Ona živi za zabavu i sanja o tome da proputuje svijet, a on bi se radije krio u svom stanu uz dobru knjigu. Nakon njihovog sudbonosnog susreta u srednjoj školi prije mnogo godina, oni postaju najbolji prijatelji.
Popi sada živi u New Yorku i radi u časopisu „Odmor i opuštanja“, dok je Aleks odan svom rodnom gradu u koji se vratio nakon studija književnosti i predaje na tamošnjem fakultetu. Veći dio godine njih dvoje žive svako na svojoj strani države, međutim odlučili su da će svako ljeto bar jednu sedmicu odmora provoditi zajedno, te su tako te ljetne sedmice postale onaj dio godine kojem se oboje posebno raduju i ludo provode na svojim putovanjima.
U ovoj priči pratimo ta njihova zajednička putovanja tokom deset godina i s njima putujemo u početku kroz Sjedinjene Američke Države, a kasnije i kroz Evropu. Na jednom takvom putovanju kroz Evropu, tačnije kroz Hrvatsku, dolazi do promjene u njihovom odnosu i narušava se njihova neraskidiva prijateljska veza. Nakon Hrvatske dolazi do dvogodišnjeg šuma u komunikaciji između njih i naredne godine ne idu na svoje tradicionalno putovanje. Međutim Popi je nemirna i želi opet da ljeta provodi sa svojim najboljim prijateljem jer jedino kad je s njim onda je ona istinski sretna. Da li će Popi uspjeti nagovoriti Aleksa na još jedno putovanje na kojem će izgladiti svoje nesuglasice i obnoviti svoje prijateljstvo, a možda čak razviti i nešto više ostavljam vam da sami saznate.
Razgovori između Popi i Aleksa su puni humora i njihove putešetvije su ono što čini ovu knjigu laganim, a odličnim ljetnim štivom.
Sve što nismo preboljeli by Lucy Score
Ovu sam knjigu čitala kad je tek izašla na inostranom tržištu i zaljubila se u ovu priču od 500+ stranica. Ovo je ona vrsta knjige koja se čita u jednom dahu, i to tako da kada dođete do samog kraja ne možete da vjerujete da ste uspjeli pročitati toliki broj stranica za samo dan-dva. Priča prati Naomi i Knoxa i za divno čudo ovo nije još jedna ljubavna priča u kojoj su protagonisti relativno mladi ili tek završavaju koledž.
Foto: Jasna Vegar
Slobodno mogu reći da je ovo priča za nas što bi rekli u najboljim godinama, jer ovdje Naomi ima 36, a Knox 43 godine. Naomi je prava djevojka iz komšiluka, dok je Knox onaj bad boy sa posebnom reputacijom i iskustvom. Na samom početku knjige čitalac biva uvučen u priču jer Naomi je odbjegla nevjesta u potrazi za svojom problematičnom sestrom Tinom. Dolazi u mali grad Knockemout gdje svako zna svakoga, te tako pri pokušaju da popije kafu u jednom kafiću bude izbačena iz istog od strane gazde jer on misli da je ona zapravo ta njena problematična sestra bliznakinja kojoj je zabranjen tu ulaz.
Pri izlasku iz kafića Naomi shvata da joj nema auta, te se Naomi nakon tog događaja osvještava i zapravo shvata da je prevarena od strane svoje vlastite sestre koja je u međuvremenu pokrala i zauzvrat joj ostavila novu informaciju, a to je da Naomi ima jedanaestogodišnju sestričnu o kojoj se treba brinuti. Knox shvativši da Naomi nije osoba za koju je mislio da jeste, i bez obzira što uopšte ne voli dramu i zahtjevne žene ipak odluči pokazati svoju ljudsku stranu i pomoći Naomi kako bi izvela svoju sestričinu na pravi put u odsustvu majke.
Ovo je samo početak priče, a kako čitate dalje vidjećete da u ovoj priči od samog početka ima svega i svačega od drame, mafije, lošeg djetinjstva, porodičnih problema, života u malom gradu gdje se svako miješa u tuđa posla i na kraju puno ljubavi i prilično paprenih scena. Nakon završetka čitanja Naomi i Knox će vam dugo, dugo ostati u sjećanju.
The Simple Wild ili Čista divljina by K.A. Tucker
Iako bi mnogi rekli da se knjiga sa radnjom smještenom na Aljasci nikako ne bi trebala čitati tokom ljetnih mjeseci, sa tom konstatacijom se apsolutno ne bih složila kada se radi o ovoj knjizi. Ova knjiga odiše tolikom ljudskom toplinom da može otopiti i ledena bespuća Aljaske, a vaše srce napuniti nekom posebnom ljubavlju i saosjećanjem. Od kada sam je pročitala prvi put (a to nije jedini put da sam je čitala) ova knjiga se nalazi na samom vrhu liste mojih najdražih knjiga.
Foto: Jasna Vegar
Možda ćete kada počnete čitati ovu knjigu shvatiti odmah nakon par strana kako će ona i završiti, ali od te tačke A do tačke B desiće se toliko toga. Glavna junakinja Calla je rođena na Aljasci, ali kao jednoipolgodišnja beba napušta je zajedno sa majkom i seli se u Toronto gdje odrasta i postaje samostalna žena. 26 godina nakon njenog odlaska sa Aljaske dobija poziv od očeve komšinice u kojem je ona obavještava da joj je otac bolestan.
Bez obzira što nisu bili u nekim normalnim otac-kćerka odnosima, i što se uopšte nisu čuli od njene dvanaeste godine, ona ipak odluči da ode u posjetu ocu. Ni slutila tada nije da će se njen život promijeniti iz korijena, jer će dolazak na Aljasku označiti neki novi početak za nju. Ponovo će se upoznati sa nevjerovatnom hladnoćom tog krajolika, ali i sa toplinom ljudi koji ga naseljavaju, ratovaće vječito sa komarcima, ali i sa jednim veoma iritantnim pilotom koji radi za njenog oca, Jonahom.
Kada budete pročitali kratak sadržaj ove knjige, očekivat ćete da je ovo neki klasični ljubić, ali čitajući dobićete puno više. Da, dobićete ljubav, ali i složene porodične odnose, a sve je to upakovano tako lijepo da se na čas smijete naglas, a na momente pustite i suzu. Ovo je jednostavno knjiga koja vas neće ostaviti ravnodušnim.
Otok nestalih stabala by Elif Šafak
Ko voli malo složenije teme i složenije pisanje onda od srca preporučujem knjigu Otok nestalih stabala od Elif Šafak. Odmah da napomenem da pisanje Elif Šafak i nije baš za svakoga, ali možda će vama, kao i meni, odgovarati njen stil. Ovo je knjiga o ljubavi u vrijeme podjela i njena radnja je smještena djelimično na otok Kipar gdje se Defne i Kostas zaljubljuju u neko ružno doba. Ali istinska ljubav ne zna za granice koje joj ljudi postavljaju te Defne koja je kiparska Turkinja i Kostas, kiparski Grk, odlučuju da napuste svoju zemlju kako bi pronašli mir i sreću zajedničkog života. Sa sobom nose samo drvo smokve koje ih prati od njihovog samog upoznavanja. I ono što je veoma specifično za ovu knjigu je to da je baš ta smokva glavni narator koji priča priču o ovo dvoje zaljubljenih. Sreću nalaze u Engleskoj, ali kao i svi iseljenici sa sobom nose neku traumu koja se kasnije prenosi na potomke pa tako Ada, njihova kćerka, bez tereta podijeljenosti koji je pratio njene roditelje, traži odgovore o svom porijeklu.
Foto: Jasna Vegar
U ovoj knjizi o naizgled nemogućoj ljubavi osjetit ćete dašak Mediterana i spisateljica će vas mislima odvesti na Kipar da vidite sve njegove prirodne ljepote, ali će priču o baš tim ljepotama upotpuniti pričom o iskustvima iseljenika te besmislu ratova i podjela i na kraju će priču zaokružiti započinjanjem života iznova na mjestu gdje se ne može u zraku osjetiti so iz mora.
Prvi put i zauvijek, Nešto predivno i Jedan začarani trenutak by Sarah Morgan
Knjige Sarah Morgan su definitivno knjige sa kojima nikad nećete pogriješiti ukoliko se odlučite da ih ponesete sa sobom na odmor. Knjige koje se lagano čitaju, a nekako ispunjavaju srce i dušu nekim lijepim osjećajem.
Foto: Jasna Vegar
Ova trilogija prati tri najbolje prijateljice i njihove doživljaje na otoku Puffinu, koji im inače služi kao utočište i bijeg od gradske vreve. Svaka knjiga je priča o jednoj prijateljici i slobodno se mogu čitati odvojeno tako da se nećete osjećati zakinuto kao da ste nešto propustili, već je jedini problem što ćete tražiti još. Ovo su tri priče o ljubavi, ustrajnosti i strasti, priče o povjerenju i podršci i pružanju neizmjerne ljubavi bez ikakvih očekivanja, priča u kojoj ćete uživati dok je čitate na plaži jer ovo su baš onakve knjige koje zamišljamo kada nam neko spomene ljetno štivo.
Ne brini za sutra ili Jezero od riječi by Emily Henry
Svoje preporuke za ljeto 2023. godine završiću sa istom spisateljicom sa kojom sam ih i počela, Emily Henry. Ovo je knjiga za nas sve ljubitelje knjiga i čitanja jer su dva glavna lika pisci po zanimanju. January je autorica popularnih ljubavnih romana, dok je Gus autor “ozbiljnih” knjiga koje kritika obožava. Njeni su romani slatki, puni romantike, te se svi zaljubljuju i žive sretno do kraja života, dok su u njegovim romanima svi nesretni i na kraju umiru. Oni nemaju ništa zajedničko, osim činjenice da sticajem okolnosti ovog ljeta stanuju jedno do drugog te da oboje prolaze kroz spisateljsku blokadu. Kako bi nekako potaknuli svoju kreativnost, January i Gus sklapaju jedan neobičan dogovor: ona će napisati remek-djelo “ozbiljne” književnosti, a on lepršavu ljubavnu priču. I tada se priča tek razmotava jer će on nju voditi na intervjue s bivšim članovima kulta (naravno, što drugo?), a ona će za njega organizovati posjetu zabavnom parku i maraton romantičnih komedija. Plan je da do kraja ljeta oboje završe svoje knjige i da se ne zaljube jedno u drugo bez obzira što puno vremena provode zajedno. Da li će uspjeti u svojim namjerama i u kojoj mjeri nadam se da ćete saznati kada pročitate ovu knjigu.
Foto: Jasna Vegar
Čitanje romana „Ne brini za sutra“ u početku mi je išlo baš sporo i sad ćete pomisliti kakva je ovo preporuka, međutim radnja se pokreće nakon nekih 70-ak stranica i kreće zabava gdje sam se na momente pošteno nasmijala, a negdje mi je čak bila i knedla u grlu. Ovo je sve u svemu jedna baš lijepa priča koja će vam obogatiti ove ljetne dane.
U konačnici ne postoji ništa bolje od dobre priče koja vas prati na odmoru i koja vas doziva da svaki put završite "još samo jedno poglavlje".
***
Naslovna fotografija: Jasna Vegar
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“
I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“
Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.
Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“
Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“
In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.
Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
