Fantastično, naravno. „Listajući“ stranice interneta i preturajući kroz arhivu modnih magazina, pripremajući za današnje članke naletjela sam na fotografije Lagerfeldovog studija koje je napravio fotograf  Piotr Stoklosa. Uzbuđenje nevjerojatno. Kao da sam prva na svijetu dobila priliku pročitati kako završava saga o Harry Potteru ili isprobati prve haljine koje (možda) Carine sad

Ne želim ni znati što bi se dogodilo da jednog dana, poput Joanne Przetakiewicz, novinarke VIVA magazina, sjedim s Karlom za futuristički dizajniranim stolom okružena zidovima knjiga. Lokacija Pariz, točnije Saint Germain.
Lažem, naravno da želim znati! I znate što? Bila bi fenomenalna i čitali biste odličan intervju s Karlom na modamo.info.

O njemu smo već napisali fantastičan članak .
Iako je objavljen 2009. osjetim potrebu da vam ga ponovno predstavim, nadam se da ćete uživati čitajući ga.

Ja jesam. I nastavila sam dalje istraživati, što je rezultiralo fotografijama Karla koje kronološki prate njegovo djelovanje kao dizajnera. Svi ga vjerujem znate kao šašavog, ispijenog, sijedog starca koji sakriva godine rukavicama na rukama i tamnim naočalama. No kakav je bio kao momak? Čudi vas da je nosio bradu, imao bujnu kosu i probleme s težinom?

Pogledajte:

1964.

1965.

1970.

4. 1973.

10. 1977.

1982.

26. 7.1983.

1985.

14. 9.1987.

1987.

1990.

1992.

15. 3. 1993.

3.1995.

17. 5.1998.

1999.

22. 1. 2002.

3. 6.2002.

8. 7. 2002.

3. 12. 2004.

2. 11.  2005.

7. 10. 2005.

31. 8. 2005.

6. 10. 2006.

25. 8. 2006.

2. 6. 2006.

31. 10. 2007.

17. 11. 2007.

5. 12. 2007.

19.11. 2007.

23. 11. 2007.

11. 7. 2008.

29. 8. 2009.

10. 9 .2010.

10. 5. 2010.

Za kraj da vas podsjetim - kada su Karla upitali što bi uradio da se pred njim stvori Coco Chanel i pita ga što je to učinio od njene tvrke, odgovorio je:
„Rekao bih joj, draga, ovo više nije tvoja tvrtka, od*ebi!“

Jedan je Karl.


Ana Perić

Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.

A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by CHANEL (@chanelofficial)

Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Véronik (@aboutchanelhere)

 

Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.

S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.


Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by CHANEL (@chanelofficial)

Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome. 

No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.

U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
 

Naslovna fotografija: @sourcewhere