TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 30.5.2011.
Fantastično, naravno. „Listajući“ stranice interneta i preturajući kroz arhivu modnih magazina, pripremajući za današnje članke naletjela sam na fotografije Lagerfeldovog studija koje je napravio fotograf Piotr Stoklosa. Uzbuđenje nevjerojatno. Kao da sam prva na svijetu dobila priliku pročitati kako završava saga o Harry Potteru ili isprobati prve haljine koje (možda) Carine sad
.jpg "Image")
.jpg "Image")
.jpg "Image")
Ne želim ni znati što bi se dogodilo da jednog dana, poput Joanne Przetakiewicz, novinarke VIVA magazina, sjedim s Karlom za futuristički dizajniranim stolom okružena zidovima knjiga. Lokacija Pariz, točnije Saint Germain.
Lažem, naravno da želim znati! I znate što? Bila bi fenomenalna i čitali biste odličan intervju s Karlom na modamo.info.
.jpg "Image")
.jpg "Image")
.jpg "Image")
O njemu smo već napisali fantastičan članak .
Iako je objavljen 2009. osjetim potrebu da vam ga ponovno predstavim, nadam se da ćete uživati čitajući ga.
Ja jesam. I nastavila sam dalje istraživati, što je rezultiralo fotografijama Karla koje kronološki prate njegovo djelovanje kao dizajnera. Svi ga vjerujem znate kao šašavog, ispijenog, sijedog starca koji sakriva godine rukavicama na rukama i tamnim naočalama. No kakav je bio kao momak? Čudi vas da je nosio bradu, imao bujnu kosu i probleme s težinom?
Pogledajte:
1964.
.jpg "Image")
1965.
.jpg "Image")
1970.
.jpg "Image")
4. 1973.
.jpg "Image")
10. 1977.
.jpg "Image")
1982.
.jpg "Image")
26. 7.1983.
.jpg "Image")
1985.
.jpg "Image")
14. 9.1987.
.jpg "Image")
1987.
.jpg "Image")
1990.
.jpg "Image")
1992.
.jpg "Image")
15. 3. 1993.
.jpg "Image")
3.1995.
.jpg "Image")
17. 5.1998.
.jpg "Image")
1999.
.jpg "Image")
22. 1. 2002.
.jpg "Image")
3. 6.2002.
.jpg "Image")
8. 7. 2002.
.jpg "Image")
3. 12. 2004.
.jpg "Image")
2. 11. 2005.
.jpg "Image")
7. 10. 2005.
.jpg "Image")
31. 8. 2005.
.jpg "Image")
6. 10. 2006.
.jpg "Image")
25. 8. 2006.
.jpg "Image")
2. 6. 2006.
.jpg "Image")
31. 10. 2007.
.jpg "Image")
17. 11. 2007.
.jpg "Image")
5. 12. 2007.
.jpg "Image")
19.11. 2007.
.jpg "Image")
23. 11. 2007.
.jpg "Image")
11. 7. 2008.
.jpg "Image")
29. 8. 2009.
.jpg "Image")
10. 9 .2010.
.jpg "Image")
10. 5. 2010.
.jpg "Image")
Za kraj da vas podsjetim - kada su Karla upitali što bi uradio da se pred njim stvori Coco Chanel i pita ga što je to učinio od njene tvrke, odgovorio je:
„Rekao bih joj, draga, ovo više nije tvoja tvrtka, od*ebi!“
Jedan je Karl.
Ana Perić
TEKST: Ada Ćeremida
Golden Globes su oduvijek bili svojevrsni uvod u sezonu nagrada, večer koja postavlja ton prije nego što Oscar mašinerija krene punom snagom.
Kao i svake i ove godine slavili su filmove i serije koji su obilježili proteklih dvanaest mjeseci, ali pažnja je, očekivano, vrlo brzo skliznula s pozornice na crveni tepih. Ono što je sinoć bilo drugačije nije bila lista dobitnika, već raspoloženje u kojem se moda pojavila.
Bez namjere da se nadglasa sama sebe, stil je djelovao tiše, promišljenije i sigurnije. Kao da je glamur odlučio stati korak unazad i prepustiti prostor kroju, teksturi i stavu. U nastavku nećemo tražiti “najbolje”, već ćemo razložiti lookove koji su suptilno oblikovali atmosferu večeri Golden Globes nagrada i pokazali kako danas izgleda samouvjeren crveni tepih.
Glamur oslobođen spektakla
Možda najzanimljiviji pomak večeri bio je odnos prema samom pojmu glamura. Nije nestao, ali je promijenio formu. Umjesto velikih modnih gesti, dobili smo lookove koji djeluju lično, gotovo intimno, kao da su nastali iz jasne svijesti o vlastitom stilu.
Ovdje glamur nije kostim, već produžetak identiteta nenametljiv, ali precizan. Golden Globes su sinoć pokazali da crveni tepih ne mora biti glasan da bi bio relevantan, niti teatralan da bi bio modno važan.
Tekstura kao glavni narativ
Umjesto boja koje dominiraju prostorom, fokus se prebacio na materijale i površine. Sjaj metala, mekoća perja, transparentni slojevi i bogati vezovi preuzeli su ulogu glavnih pripovjedača.
Ovi lookovi nisu se kretali oko ideje “wow efekta”, već oko osjećaja kako tkanina pada, kako reflektira svjetlo, kako se kreće u hodu. Upravo u toj suzdržanoj igri tekstura leži razlog zašto je crveni tepih djelovao promišljenije nego inače. Sve je bilo tu s razlogom, ali ništa nije bilo preglasno.
Tišina kroja i snaga siluete
Ako je sinoć postojala zajednička nit, bila je to vjera u siluetu. Haljine su se oslanjale na precizan kroj, čiste linije i tijelo kao centralnu tačku, bez potrebe za dodatnim objašnjenjima.
Od dugih, gotovo arhitektonskih formi do uskih, skulpturalnih konstrukcija, moda je djelovala disciplinovano i samouvjereno. Ovo nisu bili lookovi koji traže reakciju, već oni koji je dobiju upravo zato što je ne forsiraju. Crveni tepih se sinoć više ponašao kao produžetak modne piste nego kao pozornica za spektakl.
Sinoćnji Golden Globes nisu ponudili jedan dominantan modni trenutak, niti su pokušali da ga proizvedu. Umjesto toga, crveni tepih je djelovao kao niz promišljenih odluka koje su zajedno formirale mirniju, zreliju sliku savremenog glamura.
Moda je ovdje funkcionisala kao refleksija trenutka u kojem se nalazi industrija svjesna sebe, sigurnija u tišini nego u buci. Ako je ovo nagovještaj onoga što slijedi u sezoni nagrada, onda nas ne čeka povratak spektaklu, već njegova pažljivo kontrolisana verzija.
A to je, možda, promjena koja nam je bila potrebna.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
