Iako gotovo uvijek prepunih rasporeda, nevjerojatno je kako ovih 5 dama čiji uspjeh svi prepoznajemo uspije naći vremena za neke sjajne aktivnosti u danu.

Od vježbanja i do dva puta na dan preko navika kao što su gledanje omiljene emisije ili meditiranja – ove dame su našle kompromis i vrijeme za sebe iako im se dan uistinu sastoji od podugačke TO-DO liste.

Osim toga, one imaju naviku ustajati rano, kao i mi i uživaju u omiljenom boostu – šalici kave, ali i ne zaboravljaju da je doručak najvažniji obrok u danu tako da vjerujemo da će vas iznenaditi s kojim jelima one započinju svoj dan.
Kako svoje jutro i prvih nekoliko sati dana provode Jennifer Aniston, Kate Hudson, Oprah Winfrey, Rosie Huntington-Whiteley i Victoria Beckham, otkrijte u nastavku.

JENNIFER ANISTON

Jennifer je jedna od onih dama koja se budi jako rano. Ustaje u 4:30h ujutro, ako ne radi, a kad radi, ustaje u 8 ili 9 sati. Nakon toga čisti i hidratizira svoje lice, a potom meditira 20 minuta. Jutro joj započinje uz shake s kakaom i maka prahom te uz 30 minuta trčanja na biciklu, a nakon toga 40 minuta yoge. Često voli iskušati i neke druge strojeve za vježbanje ili odraditi vježbe snage kako bi još više izjutra zbunila svoje tijelo i malo promijenila svoju rutinu po želji.

KATE HUDSON

Kate se budi između 6:30 i 7:30 sati ujutro, ali uvijek odgodi buđenje i pritisne snooze 15 minuta. Uključi svoj aparat za kavu i vraća se u krevet kako bi gledala show Morning Joe. Nakon toga odveze svoju djecu u školu, u raspored ugura vježbanje prije doručka s dva jaja, pola avokada i slaninom.

OPRAH WINFREY

Ova dama svoje jutro počinje uz meditiranje i opušteno sjedenje oko 20 minuta, čak i blagdanima i vikendom. Vjeruje kako joj ovakva rutina ujutro pruža nadu, zadovoljenje i duboku sreću, a kad je u žurbi ujutro ovu rutinu smanji na 12 minuta, no ponovi ju još jednom u danu.
 

ROSIE HUNTINGTON-WHITELEY

Nakon buđenja i maženja sa svojim psima, ali i malenom bebom, Rosie odradi svoju jutarnju beauty rutinu te ispije jednu čašu vode. Nakon toga priprema kavu te pripravlja doručak s jajima i tostom te šalicom granole s različitim bobičastim voćem, muffinom te zelenim sokom. Nakon toga se vraća u krevet kako bi se družila s obitelji te kako bi pročitala vijesti i odgovorila na mailove. Jutro također provodi uz 10 minuta biranja što odjenuti, što na kraju najčešće završi uz izbor traperica, majice i blejzera.

VICTORIA BECKHAM

Ova dama svoje jutro započinje u šest sati ujutro. Prije no što išta pojede popije dvije žlice jabučnog octa, a nakon toga priprema smoothie za sebe i svoje četvero djece koji se sastoji od nasjeckane jabuke, kivija, limuna, špinata, brokule i chia sjemenki. Victoria također vježba dvaput dnevno, jednom prije doručka, a drugi put nakon što svoju djecu odveze u školu i prije no što ode u ured.

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR