TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.3.2025.
Anderson je preoblikovao identitet španske kuće, spajajući vrhunsko zanatstvo s avangardnim dizajnom i umjetničkom ekspresijom.
Otkako je potvrđeno da Jonathan Anderson napušta Loewe nakon više od decenije na čelu kuće, osvrćemo se na naslijeđe jednog od najsmjelijih i najuticajnijih dizajnera svoje generacije.
Njegova karijera obilježena je ne samo inovativnim kolekcijama, već i projektima koji su nadilazili tradicionalne okvire. Izdvojili smo pet ključnih trenutaka koji su zauvijek obilježili njegov rad i ostavili neizbrisiv trag.
Loewe Foundation Craft Prize
Vođen dubokim poštovanjem prema zanatskoj tradiciji, Jonathan Anderson 2016. godine pokreće Loewe Foundation Craft Prize, prestižnu nagradu koja slavi izuzetne majstore i njihovu posvećenost ručnom radu.
Ovaj jedinstveni projekat ističe Andersonovu vjeru da upravo zanat, vještina, strpljenje i taktilnost čine srž istinske kreativnosti. Kroz ovu inicijativu, brend Loewe je postao platforma za očuvanje kulturnog naslijeđa i njegovanje savremenog dizajna kroz prizmu tradicije.
Puzzle torba
Među najprepoznatljivijim komadima koje je Jonathan Anderson ostavio Loeweu, ''Puzzle“ torba, predstavljena 2015. godine, zauzima posebno mjesto. Njen inovativni, asimetrični dizajn, sastavljen od precizno rezanih kožnih panel, postao je simbol Andersonove estetike, gdje se funkcionalnost susreće s arhitektonskom formom.
''Puzzle“ je manifest Andersonove filozofije koja predstavlja to da svaki predmet može biti praktičan i umjetnički, i s time ukorjenjen u zanatu, a gledajući ka budućnosti.
Kampanje
Loewe kampanje pokazale su se kao ključni element u transformaciji i redefiniciji identiteta ovog španskog brenda. Svake sezone, pod kreativnim vodstvom Jonathana Andersona nastajale su vizualno upečatljive i konceptualno bogate serije.
U jednoj od najupečatljivijih kampanja za Loewe, umjesto uobičajenih modela i scenografija, Anderson je u fokus stavio autoportrete legendarnog fotografa Stevena Meisela. Ono što je posebno u ovoj priči je da su to djela koja do sada nisu bila dostupna javnosti.
Time je odao počast Meiselovom umjetničkom naslijeđu, stavljajući u prvi plan ranjivost, introspektivnost i snagu individualne kreativnosti.
Maštoviti aksesoari
Jonathan Anderson je postao prepoznatljiv po kreiranju komada koji su brzo osvajali pažnju u industriji. Među najpoznatijim primjerima su torbica u obliku goluba za njegov brend, JW Anderson, i torba u obliku paradajza za Loewe.
Ovi neobični dizajni su postali simboli Andersonove sposobnosti da spoji humor s luksuznim dizajnom. Iako su ovi komadi postali viralni, Anderson naglašava da mu nije bila glavna motivacija. Njegov cilj je istraživati granice kreativnosti i propitivati tradicionalne pojmove o funkcionalnosti i estetskoj vrijednosti u modi.
Hollywoodska kostimografija
Jonathan Anderson je proširio svoje kreativne horizonte radeći kao kostimograf za film "Queer", režiran od strane Luca Guadagnina. Andersonov pristup kostimografiji bio je refleksija njegovog utemeljenog stila provokativnog, ali s jasnim umjetničkim smislom, koji je savršeno odgovarao atmosferi filma.
Kroz ovaj projekt, Anderson je istraživao kako moda može oblikovati likove, stvarajući kostime koji su jednako važni za narativni tok filma kao i sama radnja.
***
Naslovna fotografija: @jonathan.anderson
TEKST: Lamija Muratagić
Met otvara Gallianov arhiv, ali prava priča tek počinje. Otkrijte sedam razloga zbog kojih njegov utjecaj i dalje određuje kako moda izgleda, kreće se i pripovijeda.
Metropolitan Museum of Art objavio je da će proljetnu izložbu Costume Institutea 2027. posvetiti Johnu Gallianu, čiji će opus biti i tema naredne Met Gale. Bit će to prvi veliki muzejski pregled koji obuhvata čitavu širinu njegova rada, od diplomske kolekcije Les Incroyables iz 1984, preko vlastitog brenda, Givenchyja i Diora, do završne Artisanal revije za Maison Margielu iz 2024, dok njegovo najnovije poglavlje donosi dvogodišnju saradnju sa Zarom.
Galliano će tako postati tek treći živući dizajner kojem je Costume Institute posvetio monografsku izložbu, nakon Yvesa Saint Laurenta 1983. i Rei Kawakubo 2017. godine. Tokom četiri decenije stvaranja od odjeće je pravio historiju, fikciju, karakter i ponekad gotovo kolektivnu halucinaciju.
Foto: @zara
Izložba također otvara teži zadatak. Kako predstaviti cijeli opus autora čija je karijera 2011. prekinuta zbog postupaka koje nijedna ozbiljna institucija ne može prešutjeti.
Foto: @thismonthsissue
Njegov opus izaziva divljenje, postupci nelagodu, a prostor između te dvije reakcije ostaje neugodno uzak. Upravo se u tom prostoru nalazi odgovor na pitanje zbog čega ga i dalje smatramo jednim od najvećih živućih dizajnera.
Gallianov uticaj nije moguće razmatrati bez događaja koji su njegovu karijeru trajno promijenili. Njegovi antisemitski, rasistički i anti-azijski ispadi iz 2010. i 2011. ne mogu se svesti na njegovu ekscentričnost niti još jedan skandal u karijeri poznatoj po teatralnosti.
Rezultirali su njegovim odlaskom iz Diora i brenda koji nosi njegovo ime, kao i presudom francuskog suda. 
Foto: @johngallianoofficial
Gallianov talent ne ublažava težinu tih postupaka. Istovremeno, oni sami ne mogu objasniti četiri decenije rada koje su promijenile način na koji moda koristi historiju, gradi siluetu i režira reviju. Ozbiljan pogled na njegov opus mora zadržati obje činjenice u kadru.
1. Historiju nije prepisivao
Galliano je u diplomskoj kolekciji Les Incroyables postrevolucionarnu Francusku provukao kroz energiju londonskih New Romanticsa. Kasnije će jednako slobodno spajati rusku aristokratiju, japanski kimono, Belle Époque, flamenco, slikarstvo i film.
John Galliano, Les Incroyables 1984
Foto: @maxsuperhero
Izvori su ostajali prepoznatljivi, ali nikada netaknuti. Galliano nije rekonstruirao prošlost. Krojio je njezine alternativne verzije.
2. Rezanje ukoso vratio je u sadašnjost
Iza teatralnosti koja je obilježila njegovu karijeru nalazi se gotovo opsesivno poznavanje konstrukcije. Galliano je rezanje ukoso, tehniku koju je proslavila Madeleine Vionnet, oslobodio nostalgije za tridesetim godinama i pretvorio u jedan od ključnih jezika mode devedesetih.
Gallianova haljina s karanfilima iz kolekcije Dolores iz 1995. rezana je ukoso i bez šavova, pa na tijelu djeluje gotovo bestežinski.
Carla Bruni u Gallianovoj haljini s karanfilima iz kolekcije Dolores za jesen 1995.
Foto: @hautecoutureglobal
3. Veliku reviju mogao je napraviti i bez velikog budžeta
Godine 1994. bio je bez novca i spavao na podu stana jednog prijatelja, dok mu je pariška domaćica São Schlumberger ustupila svoj hôtel particulier za reviju. U nekoliko prostorija spojio je japanske kimone s krojenjem četrdesetih i napravio kolekciju koja mu je vratila karijeru. Godinu kasnije preuzeo je Givenchy.
Njezina snaga nije dolazila iz veličine produkcije. Odjeća, casting i prostor bili su dovoljno precizno povezani da se nekoliko soba pretvori u cijeli Gallianov svijet.
Foto: @gazette_pierre
4. Siluetom je određivao ko je osoba koja je nosi
U Artisanal kolekciji za Maison Margielu iz 2024. ekstremno stegnuti strukovi, podstavljeni bokovi, prozirna čipka i kaputi nošeni gotovo naopako nisu bili tek stilistički trikovi.
Od njih su nastajali ljubavnici, bjegunci, plesačice i noćni likovi inspirisani Brassaïjevim fotografijama Pariza. Tijelo je prvo bilo rekonstruirano krojem, a tek onda odjeveno. Zbog toga modeli nisu predstavljali kolekciju. Igrali su njezine likove.
Foto: @gallianoarchive
5. Znao je promijeniti veliku kuću, a da joj ne izbriše identitet
U Dior nije došao kako bi disciplinirano ponavljao New Look. Uzeo je stegnuti struk, korzete, pune suknje i ceremonijalnu ženstvenost kuće, a zatim ih provukao kroz druge epohe, kulture, subkulture i vlastitu sklonost pretjerivanju.
U couture kolekciji za proljeće 2007. kimono, obi i geometriju origamija preveo je u Diorove peplume, pune suknje i korzetirani struk. Nije japansku referencu postavio preko New Looka. Dopustio je da jedno promijeni konstrukciju drugog.
Foto: @missbottega_
Dior je pod njim ostao nepogrešivo Dior, ali više nije bio predvidljiv. Arhivu nije tretirao kao granicu, već kao konstrukciju dovoljno snažnu da podnese rizik.
6. Margiela je dokazala da nije imao samo jedan veliki trik
Dolazak u Maison Margielu djelovao je kao estetski nesporazum. Gallianova grandioznost susrela se s kućom izgrađenom na anonimnosti, dekonstrukciji, reciklaži i vidljivim tragovima procesa.
Umjesto da ponovi Dior u skromnijem prostoru, promijenio je način rada. Odjevni predmeti rastavljali su se do konstrukcijskog kostura, podstave izlazile na površinu, a pronađeni komadi dobivali novi identitet.
Foto: @maisonmargiela
Margiela je pokazala da Gallianov potpis ne zavisi od raskoši. Kada su se povukli monumentalna scenografija i couture obilje, ostao je njegov odnos prema konstrukciji.
7. Malo ko je sve to mogao držati u istoj kolekciji
Galliano nije bio jedini majstor kroja, spektakla, historijske reference ili koncepta. Njegova posebnost bila je u tome što je sve te discipline mogao povezati bez jasne granice među njima.
Foto: @szilvesztermako
Rezanje ukoso nije služilo samo tehnici. Historijsko istraživanje nije završavalo kostimom. Casting, makeup i scenografija nisu prikrivali odjeću, već su objašnjavali kome ona pripada.
Čak i kada bi rezultat bio pretjeran, nije ga bilo moguće zamijeniti za rad drugog dizajnera.
Foto: @szilvesztermako
Met će pokušati pokazati cijeli opus bez popravljanja njegove biografije.
Ne kao figura koju moda mora ponovo prihvatiti, nego kao autor kojeg iz vlastite historije ne može izostaviti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @szilvesztermako
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
