TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.3.2025.
Anderson je preoblikovao identitet španske kuće, spajajući vrhunsko zanatstvo s avangardnim dizajnom i umjetničkom ekspresijom.
Otkako je potvrđeno da Jonathan Anderson napušta Loewe nakon više od decenije na čelu kuće, osvrćemo se na naslijeđe jednog od najsmjelijih i najuticajnijih dizajnera svoje generacije.
Njegova karijera obilježena je ne samo inovativnim kolekcijama, već i projektima koji su nadilazili tradicionalne okvire. Izdvojili smo pet ključnih trenutaka koji su zauvijek obilježili njegov rad i ostavili neizbrisiv trag.
Loewe Foundation Craft Prize
Vođen dubokim poštovanjem prema zanatskoj tradiciji, Jonathan Anderson 2016. godine pokreće Loewe Foundation Craft Prize, prestižnu nagradu koja slavi izuzetne majstore i njihovu posvećenost ručnom radu.
Ovaj jedinstveni projekat ističe Andersonovu vjeru da upravo zanat, vještina, strpljenje i taktilnost čine srž istinske kreativnosti. Kroz ovu inicijativu, brend Loewe je postao platforma za očuvanje kulturnog naslijeđa i njegovanje savremenog dizajna kroz prizmu tradicije.
Puzzle torba
Među najprepoznatljivijim komadima koje je Jonathan Anderson ostavio Loeweu, ''Puzzle“ torba, predstavljena 2015. godine, zauzima posebno mjesto. Njen inovativni, asimetrični dizajn, sastavljen od precizno rezanih kožnih panel, postao je simbol Andersonove estetike, gdje se funkcionalnost susreće s arhitektonskom formom.
''Puzzle“ je manifest Andersonove filozofije koja predstavlja to da svaki predmet može biti praktičan i umjetnički, i s time ukorjenjen u zanatu, a gledajući ka budućnosti.
Kampanje
Loewe kampanje pokazale su se kao ključni element u transformaciji i redefiniciji identiteta ovog španskog brenda. Svake sezone, pod kreativnim vodstvom Jonathana Andersona nastajale su vizualno upečatljive i konceptualno bogate serije.
U jednoj od najupečatljivijih kampanja za Loewe, umjesto uobičajenih modela i scenografija, Anderson je u fokus stavio autoportrete legendarnog fotografa Stevena Meisela. Ono što je posebno u ovoj priči je da su to djela koja do sada nisu bila dostupna javnosti.
Time je odao počast Meiselovom umjetničkom naslijeđu, stavljajući u prvi plan ranjivost, introspektivnost i snagu individualne kreativnosti.
Maštoviti aksesoari
Jonathan Anderson je postao prepoznatljiv po kreiranju komada koji su brzo osvajali pažnju u industriji. Među najpoznatijim primjerima su torbica u obliku goluba za njegov brend, JW Anderson, i torba u obliku paradajza za Loewe.
Ovi neobični dizajni su postali simboli Andersonove sposobnosti da spoji humor s luksuznim dizajnom. Iako su ovi komadi postali viralni, Anderson naglašava da mu nije bila glavna motivacija. Njegov cilj je istraživati granice kreativnosti i propitivati tradicionalne pojmove o funkcionalnosti i estetskoj vrijednosti u modi.
Hollywoodska kostimografija
Jonathan Anderson je proširio svoje kreativne horizonte radeći kao kostimograf za film "Queer", režiran od strane Luca Guadagnina. Andersonov pristup kostimografiji bio je refleksija njegovog utemeljenog stila provokativnog, ali s jasnim umjetničkim smislom, koji je savršeno odgovarao atmosferi filma.
Kroz ovaj projekt, Anderson je istraživao kako moda može oblikovati likove, stvarajući kostime koji su jednako važni za narativni tok filma kao i sama radnja.
***
Naslovna fotografija: @jonathan.anderson
TEKST: Lamija Muratagić
Na Polimoda Graduate Showu, koji je otvorio sedmicu Pitti Uomo u Firenci, mladi italijanski dizajner Vincenzo Junior Marrazzo predstavio je kolekciju Il Latte delle Vergini i detalj koji izgleda kao modna greška, ali se čita kao vrlo precizna izjava.
Pitti Uomo modni događaj koji se ne prati samo zbog odjeće, nego zbog načina na koji Firenca nekoliko dana postaje laboratorij savremenog mensweara, mjesto na kojem se susreću kupci, urednici, dizajneri, stilisti, studenti, etablirani brendovi i nova imena koja tek pokušavaju objasniti vlastiti jezik.
16. juna počelo je 110. izdanje sajma Pitti Uomo, koje je i ove sezone okupilo najvažnija imena muške mode i postavilo ton za dane koji slijede. Paralelno je na prvi dan održan i Polimoda Graduate Show, studentska revija koja uz Pitti Uomo ne funkcioniše kao prateći program, nego kao jedan od najvažnijih trenutaka sedmice za čitanje onoga što dolazi nakon već formiranih modnih sistema.
Ovogodišnji Graduate Show okupio je 19 odabranih završnih kolekcija studenata Polimode, firentinske modne škole koja ima posebno mjesto u razgovoru o novoj generaciji dizajnera. Među njima se izdvojio Vincenzo Junior Marrazzo, italijanski dizajner koji je predstavio kolekciju Il Latte delle Vergini i pokazao jedan od onih detalja zbog kojih se revija ne završava kada se ugase svjetla: štiklu koja na prvi pogled izgleda kao da se slomila.
Virtuozno izveden aksesoar nikada ne završava look samo dekorativno. Njegova moć je u tome da poremeti očekivanu siluetu, uvede napetost i cijelo izdanje prevede u potpuno drugačiji vizuelni registar. Marrazzova štikla upravo to radi. Ona ne djeluje kao aksesoar koji mirno završava siluetu, nego kao mali poremećaj u sistemu odijevanja i trenutak nestabilnosti koji tijelo, hod i odjeću odjednom uvodi u isti dramaturški prostor.
To je posebno snažno jer se ne radi o spektakularnom efektu koji pokušava nadglasati kolekciju, nego o detalju koji izgleda gotovo incidentno, kao greška koju je neko odlučio pokazati. Upravo smo nedavno pisali o tome kako moda sve češće napušta ideju besprijekornosti i okreće se detaljima koji djeluju nesavršeno, ali nose snažnu priču. Moda je dugo gradila autoritet kroz savršenstvo izrade, čistu završnicu i kontrolisanu liniju, ali nova generacija dizajnera sve češće najpreciznije govori upravo kroz napuknuće, trag, asimetriju, trošenje i ono što izgleda kao da je već preživjelo neku priču prije nego što je došlo na pistu.
Vincenzo Junior Marrazzo dolazi iz Italije, a njegova kolekcija Il Latte delle Vergini već samim naslovom otvara prostor između nevinosti, rituala, tijela i nečega što nije sasvim čisto ni udobno. Kolekcija se gradi oko tenzije između čistoće i kontaminacije, kroz namjerno istrošene komade inspirisane Pasolinijem i Batailleom, što objašnjava zašto slomljena štikla ovdje ne djeluje kao izolovan trik, nego kao vizuelni produžetak cijelog koncepta.
Pasolini i Bataille nisu reference koje u modi služe samo da kolekciji dodaju intelektualni sloj. Obojica otvaraju pitanja tijela, svetog, profanog, želje, krhkosti i društvenih granica, pa se u tom svjetlu Marrazzov rad može čitati kao pokušaj da odjeća ne bude površina za uljepšavanje, nego prostor konflikta. Zato štikla koja izgleda slomljeno postaje više od obuće: ona je mala arhitektura nestabilnosti, predmet koji odbija ideju da ženstvenost, elegancija ili ljepota moraju stajati ravno da bi bile uvjerljive.
Najbolji dio graduate revija je upravo to što se u njima moda još uvijek ne mora ponašati kao proizvod spreman za policu. Ona smije biti neugodna, nedovršena, previše lična, konceptualna, riskantna i ponekad neodmah razumljiva. Takav prostor često proizvede detalje koji kasnije izgledaju kao najtačniji signal smjera u kojem se moda pomjera.
Marrazzova slomljena štikla zato ne privlači pažnju samo zato što je neobična, nego zato što pogađa širi trenutak u modi. Nakon godina u kojima se luksuz često prevodio kroz tišinu, uglađenost i kontrolisanu neutralnost, sve je vidljivija potreba za predmetima koji nose trag, napetost i narativ. Ne savršen look, nego look koji ima unutrašnji konflikt.
Dok veliki brendovi često definišu šta će industrija kupovati, mladi dizajneri ponekad mnogo preciznije pokažu šta industrija osjeća A ako je suditi po ovoj štikli, Vincenzo Junior Marrazzo razumije da jedan mali pomak u konstrukciji može imati veću težinu od cijelog savršeno ispoliranog izlaza.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @vimarrazzo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
