TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.3.2025.
Anderson je preoblikovao identitet španske kuće, spajajući vrhunsko zanatstvo s avangardnim dizajnom i umjetničkom ekspresijom.
Otkako je potvrđeno da Jonathan Anderson napušta Loewe nakon više od decenije na čelu kuće, osvrćemo se na naslijeđe jednog od najsmjelijih i najuticajnijih dizajnera svoje generacije.
Njegova karijera obilježena je ne samo inovativnim kolekcijama, već i projektima koji su nadilazili tradicionalne okvire. Izdvojili smo pet ključnih trenutaka koji su zauvijek obilježili njegov rad i ostavili neizbrisiv trag.
Loewe Foundation Craft Prize
Vođen dubokim poštovanjem prema zanatskoj tradiciji, Jonathan Anderson 2016. godine pokreće Loewe Foundation Craft Prize, prestižnu nagradu koja slavi izuzetne majstore i njihovu posvećenost ručnom radu.
Ovaj jedinstveni projekat ističe Andersonovu vjeru da upravo zanat, vještina, strpljenje i taktilnost čine srž istinske kreativnosti. Kroz ovu inicijativu, brend Loewe je postao platforma za očuvanje kulturnog naslijeđa i njegovanje savremenog dizajna kroz prizmu tradicije.
Puzzle torba
Među najprepoznatljivijim komadima koje je Jonathan Anderson ostavio Loeweu, ''Puzzle“ torba, predstavljena 2015. godine, zauzima posebno mjesto. Njen inovativni, asimetrični dizajn, sastavljen od precizno rezanih kožnih panel, postao je simbol Andersonove estetike, gdje se funkcionalnost susreće s arhitektonskom formom.
''Puzzle“ je manifest Andersonove filozofije koja predstavlja to da svaki predmet može biti praktičan i umjetnički, i s time ukorjenjen u zanatu, a gledajući ka budućnosti.
Kampanje
Loewe kampanje pokazale su se kao ključni element u transformaciji i redefiniciji identiteta ovog španskog brenda. Svake sezone, pod kreativnim vodstvom Jonathana Andersona nastajale su vizualno upečatljive i konceptualno bogate serije.
U jednoj od najupečatljivijih kampanja za Loewe, umjesto uobičajenih modela i scenografija, Anderson je u fokus stavio autoportrete legendarnog fotografa Stevena Meisela. Ono što je posebno u ovoj priči je da su to djela koja do sada nisu bila dostupna javnosti.
Time je odao počast Meiselovom umjetničkom naslijeđu, stavljajući u prvi plan ranjivost, introspektivnost i snagu individualne kreativnosti.
Maštoviti aksesoari
Jonathan Anderson je postao prepoznatljiv po kreiranju komada koji su brzo osvajali pažnju u industriji. Među najpoznatijim primjerima su torbica u obliku goluba za njegov brend, JW Anderson, i torba u obliku paradajza za Loewe.
Ovi neobični dizajni su postali simboli Andersonove sposobnosti da spoji humor s luksuznim dizajnom. Iako su ovi komadi postali viralni, Anderson naglašava da mu nije bila glavna motivacija. Njegov cilj je istraživati granice kreativnosti i propitivati tradicionalne pojmove o funkcionalnosti i estetskoj vrijednosti u modi.
Hollywoodska kostimografija
Jonathan Anderson je proširio svoje kreativne horizonte radeći kao kostimograf za film "Queer", režiran od strane Luca Guadagnina. Andersonov pristup kostimografiji bio je refleksija njegovog utemeljenog stila provokativnog, ali s jasnim umjetničkim smislom, koji je savršeno odgovarao atmosferi filma.
Kroz ovaj projekt, Anderson je istraživao kako moda može oblikovati likove, stvarajući kostime koji su jednako važni za narativni tok filma kao i sama radnja.
***
Naslovna fotografija: @jonathan.anderson
TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
