TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.3.2025.
Anderson je preoblikovao identitet španske kuće, spajajući vrhunsko zanatstvo s avangardnim dizajnom i umjetničkom ekspresijom.
Otkako je potvrđeno da Jonathan Anderson napušta Loewe nakon više od decenije na čelu kuće, osvrćemo se na naslijeđe jednog od najsmjelijih i najuticajnijih dizajnera svoje generacije.
Njegova karijera obilježena je ne samo inovativnim kolekcijama, već i projektima koji su nadilazili tradicionalne okvire. Izdvojili smo pet ključnih trenutaka koji su zauvijek obilježili njegov rad i ostavili neizbrisiv trag.
Loewe Foundation Craft Prize
Vođen dubokim poštovanjem prema zanatskoj tradiciji, Jonathan Anderson 2016. godine pokreće Loewe Foundation Craft Prize, prestižnu nagradu koja slavi izuzetne majstore i njihovu posvećenost ručnom radu.
Ovaj jedinstveni projekat ističe Andersonovu vjeru da upravo zanat, vještina, strpljenje i taktilnost čine srž istinske kreativnosti. Kroz ovu inicijativu, brend Loewe je postao platforma za očuvanje kulturnog naslijeđa i njegovanje savremenog dizajna kroz prizmu tradicije.
Puzzle torba
Među najprepoznatljivijim komadima koje je Jonathan Anderson ostavio Loeweu, ''Puzzle“ torba, predstavljena 2015. godine, zauzima posebno mjesto. Njen inovativni, asimetrični dizajn, sastavljen od precizno rezanih kožnih panel, postao je simbol Andersonove estetike, gdje se funkcionalnost susreće s arhitektonskom formom.
''Puzzle“ je manifest Andersonove filozofije koja predstavlja to da svaki predmet može biti praktičan i umjetnički, i s time ukorjenjen u zanatu, a gledajući ka budućnosti.
Kampanje
Loewe kampanje pokazale su se kao ključni element u transformaciji i redefiniciji identiteta ovog španskog brenda. Svake sezone, pod kreativnim vodstvom Jonathana Andersona nastajale su vizualno upečatljive i konceptualno bogate serije.
U jednoj od najupečatljivijih kampanja za Loewe, umjesto uobičajenih modela i scenografija, Anderson je u fokus stavio autoportrete legendarnog fotografa Stevena Meisela. Ono što je posebno u ovoj priči je da su to djela koja do sada nisu bila dostupna javnosti.
Time je odao počast Meiselovom umjetničkom naslijeđu, stavljajući u prvi plan ranjivost, introspektivnost i snagu individualne kreativnosti.
Maštoviti aksesoari
Jonathan Anderson je postao prepoznatljiv po kreiranju komada koji su brzo osvajali pažnju u industriji. Među najpoznatijim primjerima su torbica u obliku goluba za njegov brend, JW Anderson, i torba u obliku paradajza za Loewe.
Ovi neobični dizajni su postali simboli Andersonove sposobnosti da spoji humor s luksuznim dizajnom. Iako su ovi komadi postali viralni, Anderson naglašava da mu nije bila glavna motivacija. Njegov cilj je istraživati granice kreativnosti i propitivati tradicionalne pojmove o funkcionalnosti i estetskoj vrijednosti u modi.
Hollywoodska kostimografija
Jonathan Anderson je proširio svoje kreativne horizonte radeći kao kostimograf za film "Queer", režiran od strane Luca Guadagnina. Andersonov pristup kostimografiji bio je refleksija njegovog utemeljenog stila provokativnog, ali s jasnim umjetničkim smislom, koji je savršeno odgovarao atmosferi filma.
Kroz ovaj projekt, Anderson je istraživao kako moda može oblikovati likove, stvarajući kostime koji su jednako važni za narativni tok filma kao i sama radnja.
***
Naslovna fotografija: @jonathan.anderson
TEKST: Ada Ćeremida
Prvi dan Haute Couture Weeka je uvijek test uzbuđenja: da li će nas moda još uvijek moći iznenaditi, dirnuti, natjerati da vjerujemo u zanat?
Ove sezone odgovor je stigao odmah. Schiaparelli otvorio je Paris Fashion Week Haute Couture Spring Summer 2026 na način koji podsjeća zašto couture nije nostalgija, već živa forma umjetnosti.
Uz kuće poput Julie de Libran, Georges Hobeike, Christian Dior i Rahul Mishra, Schiaparelli je već na startu postavio ton sedmice. I iskreno, djeluje kao da je svaka nova sezona ovog brenda bolja od prethodne. Ne zato što pokušava biti veća, nego zato što postaje hrabrija, iskrenija i emocionalno jasnija.
Daniel Roseberryjeva strast je zarazna. Njegove kolekcije ne gledamo samo zbog forme, već zbog osjećaja da se ispred nas dešava nešto stvarno nešto što vraća uzbuđenje modi i poštovanje prema zanatu.
Couture kao bajka: The Agony and The Ecstasy
Kolekcija nosi naziv The Agony and The Ecstasy, i to nije tek poetski okvir. To je svijet u kojem se sanjiva bića, moćne kraljice i mitske životinje susreću s historijom kuće Elsa Schiaparelli . Roseberry gradi bajku, ali ne onu nježnu već onu u kojoj emocije imaju težinu, oštrinu i svrhu.
Ovaj trenutak dodatno potvrđuje njegovu poziciju na svjetskoj sceni. Godine 2024. Roseberry je proglašen International Designer of the Year na CFDA Awards, čime je njegova reinterpretacija Schiaparellinog nadrealizma dobila i institucionalno priznanje. On ne oživljava arhivu on je prevodi za sadašnjost i to s uvjerenjem.
Daniel Roseberry o bijesu, radosti i igri u couture
Roseberry kolekciju opisuje kroz dva pitanja koja je sebi postavio na početku sezone: kako koristiti bijes i gdje je radost stvaranja i da li su ta dva osjećaja povezana. Upravo tu nastaje srž ove kolekcije. Fokus više nije bio na tome kako nešto izgleda, već kako se osjeća dok nastaje.
Nakon sezona stroge discipline, SS26 je namjerno glasnija, ranjivija i izražajnija. Tehnike su sofisticirane, siluete moćne i agresivne, ali u svemu postoji igra, a pronaći igru u coutureu, kaže Roseberry, najveći je izazov. Upravo ta napetost između kontrole i slobode čini ovu kolekciju toliko uzbudljivom.
Foto: @dazed
Stvorenja, žene i mitologija mode
Umjesto nabrajanja lookova, ova kolekcija se čita kao niz likova. Svaki izgled spaja ženski arhetip i životinjsko biće, stvarajući novu modnu mitologiju.
Isabella Blowfish jedan je od ključnih trenutaka kolekcije. Transparentni „Elsa“ sako građen poput fotografske replike napuhane ribe, slojevi tila koji stvaraju oblačni efekat, kristali i organza bodlje — sve djeluje kao da prkosi gravitaciji. Ovdje couture nije ukras, već skulptura u pokretu.
Naziv nije slučajan. Referenca na Isabella Blow nosi cijelu emotivnu težinu ovog looka njenu ekscentričnost, instinkt, ljubav prema modi koja je bila radikalna, teatralna i duboko lična. U tom smislu, Blowfish djeluje kao duh jedne ere u kojoj je moda bila vizija, a ne proizvod.
Foto: @schiaparelli
Estetika priziva i onaj osjećaj koji pamtimo iz McQueenovih najjačih trenutaka dramatičnost Horn of Plenty i mračnu romantiku Widows of Culloden. Ne kao kopija, već kao isto stanje duha: moda koja je istovremeno lijepa i nelagodna, krhka i agresivna.
Upravo tu, u toj napetosti između zanata i emocije, Isabella Blowfish postaje jedan od onih lookova koji se ne zaboravljaju jer ne pokušava da se dopadne, već da se osjeti.
Foto: @oliviaphillipsbazaar
Foto: @davidmartingss
Scorpio Sisters donose možda i najjasniju emocionalnu poruku. Škorpionski repovi, čipka, crni crin i ručno rađeni detalji pretvaraju bijes u ljepotu. Inspirisane idejom da je bijes oblik brige, ove siluete spajaju djetinju noćnu moru i majstorstvo zanata sudar koji Schiaparelli čini tako prepoznatljivim.
Foto: @schiaparelli
U tom kontekstu posebno se ističe i povratak boje Sleeping Blue, Schiaparellijeve druge signature nijanse koja je prvi put predstavljena 1940. godine u ljetnoj haute couture kolekciji kuće.
Njeno pojavljivanje u kolekciji The Agony and The Ecstasy djeluje kao tihi most između arhive i sadašnjosti nijansa koja u sebi nosi melankoliju, snagu i smirenost, ali i podsjetnik da je emocija oduvijek bila jednako važna kao forma. Upravo kroz ovakve suptilne reference, kolekcija dobija dodatnu dubinu i osjećaj kontinuiteta koji couture čini bezvremenskim.
Foto: @upnextdesigner
Foto: @schiaparelliarchive
Završni look, A Bird in a Cage, vraća nas direktno Elsi Schiaparelli. Referenca na Picassovu sliku Birds in a Cage simbolizira vječnu borbu između prilagođavanja i slobode. Bijela ptica, crna ptica, kavez moda kao prostor otpora, a couture kao bijeg.
Foto: @upnextdesigner
Schiaparelli SS26 nije kolekcija koju samo gledamo to je kolekcija koju osjećamo. Ona podsjeća da couture nije o savršenstvu, već o emociji, riziku i strasti. Daniel Roseberry ne pokušava redefinisati modu, on je podsjeća zašto nam je uopće važna.
Sam Roseberry je ovu sezonu gradio iz promjene fokusa ne razmišljajući o tome kako nešto treba izgledati, već kako se osjeća dok nastaje. Ta sloboda se osjeti u svakom looku. Proces stvaranja postaje jednako važan kao i krajnji rezultat, a instinkt dobija prednost nad pravilima.
Možda je upravo to poenta. Kada se umjetnost stavi u centar zanata, a stvaranje vodi osjećajem, dobijemo kolekciju koja ne nameće značenje, već ga tiho prenosi.
U svijetu koji često traži brzinu i jednostavnost, Schiaparelli bira kompleksnost, zanat i maštu. I upravo zato, svake godine, s njihovih revija izlazimo s istim osjećajem uzbuđenjem za ono što moda još može biti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
