Ovih dana društvene mreže bruje o trenutcima s filmskog festivala u Veneciji, a posebne simpatije na ovom eventu osvaja mladi australski glumac, Jacob Elordi.
Nakon njegove sjajne izvedbe u seriji Euphoria s kojom je osvojio fanove diljem svijeta, sada nam dolazi s novom ulogom koju ćete svi željno iščekivati. U novom filmu Sofie Coppole, Priscilla, Jacob utjelovljuje slavnog pjevača Elvisa Presleya, a mi se već radujemo vidjeti njegov pristup ulozi po kojoj se prošle godine istaknuo Austin Butler.
Dva hollywoodska miljenika koja predstavljaju isto veliko ime u razmaku od samo godinu dana, zasigurno će donijeti nezaobilazno uspoređivanje i publici dati na izbor jesu li tim Butler ili tim Elordi. Te dileme su se već uhvatili i mnogi filmski kritičari koji su imali priliku pogledati obje verzije, a nekolicina je istaknula kako Elordi donosi interpretaciju koja je više ljudska, iskrenija i srceparajuća od Butlerove.
To nam ostaje za vidjeti i čini iščekivanje filma još uzbudljivijim, a do tada možemo samo reći da nam se sviđa pristup glumca Austina Butlera, koji unatoč komentarima ovo ne gleda kao rivalstvo pa je svom glumačkom kolegi poželio dobar provod prilikom snimanja.
Odluka kojem timu pripadate morat će pričekati do kraja desetog mjeseca kada film stiže u kina, a do tada pogledajte trailer koji izaziva nestrpljivost.
Jedan milion pregleda. Za studentski kratki film iz Bosne i Hercegovine to nije samo broj, nego možda još uvijek rijedak kulturni fenomen. Majkino zlato, film koji je započeo svoj život na festivalskom platnu, danas živi novu, digitalnu fazu i to punom snagom.
Od studentske vježbe do filma koji je prešao festivalske okvire, Majkino zlato nastaje 2018. godine kao diplomski film, u produkcijskim uslovima tipičnim za studentski rad skromnim, ali fokusiranim.
Već na samom startu film ulazi u Takmičarski program studentskog filma na Sarajevo Film Festival, gdje osvaja nagradu za najbolji studentski film. Time priča ne završava, zapravo, tek počinje.
Režiju potpisuje Irfan Avdić , tada student Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Zajedno sa scenaristom Adijem Lučićem, Avdić gradi film koji ne pokušava da “objasni” društvo, već da ga pokaže.
Kamera Alena Alilovića dodatno pojačava osjećaj nelagode – bliski kadrovi, prirodno svjetlo i sirova atmosfera čine da gledalac nema gdje pobjeći od priče.
Festivalski život: nagrade, publika i međunarodno priznanje
Nakon Sarajeva, film nastavlja svoj put evropskim festivalima. Osvojio je nagradu publike na Premiers Plans festivalu u Angersu, kao i posebna priznanja na regionalnim festivalima.
Posebno važan trenutak dolazi selekcijom u program Future Frames na Karlovy Vary International Film Festival , koji okuplja najperspektivnije mlade evropske autore. Za jedan studentski film to je potvrda ozbiljnog autorskog potencijala.
Radnja koja boli jer je previše stvarna
U središtu filma je Alem, sedamnaestogodišnjak koji živi s bakom i pokušava da zaradi novac za školski izlet. Kada sistem zakaže, ostaje mu samo vlastita snalažljivost – i moralne granice koje se brzo brišu pod pritiskom siromaštva. Film ne nudi laka rješenja, niti traži empatiju na silu. Njegova snaga je u tišini, pogledima i odlukama koje djeluju sitno, a nose ogromnu težinu.
Zašto se Majkino zlato i danas gleda? Zato što ne zastarijeva. Teme klasnih razlika, srama zbog siromaštva i mladosti koja prerano mora odrasti danas su možda još vidljivije nego prije osam godina. Film ne nudi spektakl, nego istinu – onu tihu, nelagodnu, ali univerzalnu.
Digitalni život filma: Kako se dođe do milion pregleda?
Godinama nakon festivalskog kruga, Majkino zlato dobija novu publiku online, na YouTubeu je objavljen prije pet godina, gdje se potom počeo širiti organski kroz dijeljenje, preporuke i komentare. Upravo ta sporost i postepenost rasta govore mnogo: milion pregleda nije rezultat trenda već dugotrajne relevantnosti. Publika se u Alemovoj priči i dalje prepoznaje.
Da je riječ o uspjehu koji nadilazi lokalni i studentski okvir, potvrđuje i podatak da film na IMDb ima ocjenu 8.4, što je izuzetno visoko i za mnogo veće, produkcijski snažnije projekte. Majkino zlato tako postaje dokaz da studentski film može imati dug život, da festivalska nagrada nije krajnja stanica i da kvalitetna, iskrena priča uvijek pronađe publiku.
Osam godina kasnije, ovaj bh. kratki film nije samo uspomena na jedan uspjeh nego snažan podsjetnik koliko daleko može stići autorski glas koji ostaje vjeran svojoj priči.
