TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 17.5.2023.
Rubrika 'Interijeri' na Bonjour.ba, sudeći po vašem interesovanju, je jedna od najbrže rastućih na portalu.
Volite zavirivati s nama u zanimljivo uređene domove, idete s nama u shopping dekorativnih predmeta, ali i volite čitati od dizajn savjetima koje vam donosimo. No, jedna od najzanimljivijih tema je sigurno i razgovor s arhitektom/-icom.
Ovaj put govorimo s Ivanom Krilić mag.ing.arh. iz Studia 21. Ivana je nedavno u potpunosti preuredila stan u Mostaru. U nastavku donosimo priču o njemu, kao i fotkama prije i poslije.
Ivana Krilić, arhitektica
Ulazeći u ovaj eklektični stan, odmah ćete primijetiti miks modernog i industrijskog dizajna s neobičnim i neočekivanim detaljima koji stvaraju intrigantan ambijent.
,,Prilikom dizajna prostora, kako ovog stana tako i inače u našem radu, vodimo se stilom života naših klijenata. Ovaj put se radi o momku koji voli putovanja, druženja s prijateljima, umjetnost, dizajn i antikvitete. Htjeli smo stvoriti interijer jednostavan i zanimljiv u isto vrijeme kako bismo napravili mjesta za brojne uspomene.'' – kaže Ivana.
Sveukupno uređenje stana je sofisticirano, s tamnim bojama koje dominiraju prostorom.
Paleta boja temelji se na raznim nijansama sive i smeđe, kombinirajući tamnije i svjetlije tonove kako bi se postigao kontrast i dubina. Drvo kao detalj u interijeru se također prožima cijelim stanom, ali također u nekoliko tonova - od svijetlog hrasta na podu, do tamnog oraha na namještaju.
,,Dnevni boravak je srce stana, prostor za druženje i opuštanje s prijateljima. Prostor dnevnog boravka od kuhinje i blagovaonice razdvaja viseći element za TV s kaminom na bioetanol ispod, tako da stvara dojam poluotvorenog prostora. Pored dnevnog boravka se nalazi radni prostor s otvorenom policom koji je postao i najzanimljiviji dio stana. Ovaj dio će biti djelimično pregrađen crnom metalnom pregradom koja još uvijek nije finalizirana.'' - objašnjava Ivana
Prostor za objedovanje smješten je u blizini kuhinje, koja je uređena u modernom stilu s tamnim kuhinjskim elementima u kombinaciji s drvenim dekorom. Dio interijera kuhinje predstavlja i zid od cigle koji pruža rustikalnu notu u prostoru.
,,Pored kuhinje je nekad bio izlaz na lođu. Taj dio smo ukomponirali u interijer, kao zasebni kutak za čitanje i opuštanje uz pogled na rijeku Radobolju
Rasvjetna tijela su pažljivo odabrana kako bi stvorila ugodnu atmosferu.'' – za kraj je rekla Ivana.
Fotografije stana prije renovacija
* * *
Fotografije: Studio 21
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
