TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 17.5.2023.
Rubrika 'Interijeri' na Bonjour.ba, sudeći po vašem interesovanju, je jedna od najbrže rastućih na portalu.
Volite zavirivati s nama u zanimljivo uređene domove, idete s nama u shopping dekorativnih predmeta, ali i volite čitati od dizajn savjetima koje vam donosimo. No, jedna od najzanimljivijih tema je sigurno i razgovor s arhitektom/-icom.
Ovaj put govorimo s Ivanom Krilić mag.ing.arh. iz Studia 21. Ivana je nedavno u potpunosti preuredila stan u Mostaru. U nastavku donosimo priču o njemu, kao i fotkama prije i poslije.

Ivana Krilić, arhitektica
Ulazeći u ovaj eklektični stan, odmah ćete primijetiti miks modernog i industrijskog dizajna s neobičnim i neočekivanim detaljima koji stvaraju intrigantan ambijent.

,,Prilikom dizajna prostora, kako ovog stana tako i inače u našem radu, vodimo se stilom života naših klijenata. Ovaj put se radi o momku koji voli putovanja, druženja s prijateljima, umjetnost, dizajn i antikvitete. Htjeli smo stvoriti interijer jednostavan i zanimljiv u isto vrijeme kako bismo napravili mjesta za brojne uspomene.'' – kaže Ivana.
Sveukupno uređenje stana je sofisticirano, s tamnim bojama koje dominiraju prostorom.
Paleta boja temelji se na raznim nijansama sive i smeđe, kombinirajući tamnije i svjetlije tonove kako bi se postigao kontrast i dubina. Drvo kao detalj u interijeru se također prožima cijelim stanom, ali također u nekoliko tonova - od svijetlog hrasta na podu, do tamnog oraha na namještaju.
,,Dnevni boravak je srce stana, prostor za druženje i opuštanje s prijateljima. Prostor dnevnog boravka od kuhinje i blagovaonice razdvaja viseći element za TV s kaminom na bioetanol ispod, tako da stvara dojam poluotvorenog prostora. Pored dnevnog boravka se nalazi radni prostor s otvorenom policom koji je postao i najzanimljiviji dio stana. Ovaj dio će biti djelimično pregrađen crnom metalnom pregradom koja još uvijek nije finalizirana.'' - objašnjava Ivana
Prostor za objedovanje smješten je u blizini kuhinje, koja je uređena u modernom stilu s tamnim kuhinjskim elementima u kombinaciji s drvenim dekorom. Dio interijera kuhinje predstavlja i zid od cigle koji pruža rustikalnu notu u prostoru.

,,Pored kuhinje je nekad bio izlaz na lođu. Taj dio smo ukomponirali u interijer, kao zasebni kutak za čitanje i opuštanje uz pogled na rijeku Radobolju
Rasvjetna tijela su pažljivo odabrana kako bi stvorila ugodnu atmosferu.'' – za kraj je rekla Ivana.
Fotografije stana prije renovacija


* * *
Fotografije: Studio 21
TEKST: Ada Ćeremida
Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.
Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.
Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.
Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.
Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.
Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.
Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja
Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.
Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.


Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce
Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.
Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.

Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.
Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.
Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo
Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.
Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.

Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea
Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.
Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.



Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu
Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.
Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.
Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol
Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.
Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.
Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.
Narodno pozorište teatar monumentalnosti
Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.
To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.

Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir
Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.
Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.

Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice
Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.
Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.


Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!