Krajem prošle godine IT Girls tim i BIT Alijansa su pokrenuli crowdfunding kampanju „IT Girls dolaze u vaše škole“ s ciljem da opreme osnovne škole Arduino opremom i potaknu djevojčice da se bave robotikom. Ideja je to koja je oduševila tim koji stoji iza prvog bh.planera za žene CHICovnik, kao i BINGO kompaniju koja već treću godinu zaredom na svojim policama kupcima uz mnoge druge sjajne bh.proizvode nudi ovaj bh.planer za žene.

„Ideja da djevojčice još u osnovnoj školi dobiju priliku raditi s Arduino setovima i kreiraju svoje robotičke projekte nas je oduševila! S obzirom na to da je CHICovnik planer namijenjen ženama, sjajno je to što je svaka žena koja je kupila svoj CHICovnik u Bingo trgovinama širom BiH, time donirala 1 KM za održavanje ove Arduino radionice za djevojčice. Svi znamo da je danas informatika isprepletena kroz svaku karijeru i presretni smo što će ove sjajne djevojčice već u osnovnoj školi krenuti s praktičnim iskustvima u IT tehnologijama.“, rekla je Ana Ćavar ispred CHICovnik tima.

Ana Ćavar

Podsjećamo, kroz crowdfunding kampanju IT Girls tim je prikupio sredstva potrebna za održavanje devet Arduino radionica, a CHICovnik i BINGO su zajedničkim snagama osigurali dodatnih 3.660 KM koliko je bilo potrebno za održavanje još jedne, desete Arduino radionice.

Tim povodom je Tatjana Paunoski, rukovoditeljica marketinga kompanije Bingo izjavila: “Ovo je treća godina zaredom da imamo sjajnu suradnju sa CHICovnik timom kojeg ponosno kao MADE IN BIH proizvod nudimo našim kupcima. Ulaganje u obrazovanje je jedan od segmenata društveno odgovornog poslovanja kompanije Bingo i drago nam je da u tom dijelu uvijek možemo računati na CHICovnik tim. Užitak je biti dio priče u kojem djevojčice još u osnovnoj školi dobiju priliku raditi na konkretnim robotičkim projektima. Sigurni smo da ćemo od tih djevojaka doživjeti puno uspjeha kroz njihovo daljnje školovanje.“

Ana Ćavar i Fuad Alikadić, predstavnik kompanije Bingo

Donacija je u obliku Arduino setova uručena danas u prostorijama OŠ „Mustafa Ejubović – Šejh Jujo“ u Mostaru. Na uručenju donacije su pored predstavnika CHICovnika i Binga, bili prisutni i Aleksandra Kuljanin, službenica za komunikacije IT Girls tima, direktor škole Mustafa Džafić, Haris Palalija i Sumeja Čakalović ispred BIT Alijansa kompanije u suradnji s kojom IT Girls provodi Arduino radionice, kao i dvadeset djevojčica iz ove osnovne škole koje su odmah nakon donacije imale priliku isprobati Arduino setove uz prvu robotičku vježbu.

Program radionica je započeo još u prošlom mjesecu kada je IT Girls tim proveo obuku nastavnika informatike, tehničkog odgoja, matematike i fizike koju su uspješno prošle nastavnice Nerina Abazović, Mihreta Kaminić i Fatima Ćorić iz OŠ „Mustafa Ejubović – Šejh Jujo“, i koje su nakon donacije s djevojčicama radile na ovoj, pokaznoj vježbi.

O cijelom programu IT Girls Arduino radionica je na današnjem druženju govorila i Aleksandra Kuljanin istaknuvši: „Arduino je jedna od platformi koja se može koristiti za praktično učenje informatike, a IT Girls želi omogućiti djevojčicama da ovu kompjutersku platformu koriste u školama koje pohađaju. U suštini, želimo biti dio digitalne revolucije koja se trenutno odvija u svijetu.“

Aleksandra Kuljanin

A oduševljenje ovom donacijom nije krio ni direktor škole gdin. Mustafa Džafić koji je govorio o značaju ovakve donacije za njihovu osnovnu školu istaknuvši: „Nama kao najstarijoj školi u Mostaru koja je ove godine proslavila svoj 160 rođendan, te kao školi sa skoro 700 đaka, ova donacija je dodatni poticaj za ulaganje u obučavanje na polju IT tehnologija. Zadovoljstvo mi je ovim putem obećati i našim učenicama da ćemo za narednu školu godinu posebno opremiti IT opremom i 3D printerom jednu učionicu u kojoj će moći raditi svoje IT i robotičke projekte na Arduino setovima koje smo danas dobili.“

Mustafa Džafić

O važnosti projekta je govorio i Haris Palalija ispred BIT Alijanse rekavši kako je važno raditi na tome da povećamo broj žena zaposlenih u IT sektoru koji za sada u BiH iznosi oko 30%, te kako su upravo ovakvi projekti poput IT Girls inicijative sjajan put prema tome.

Haris Palalija

Nakon donacije svi prisutni su prvu Arduino vježbu s djevojčicama ispratili do kraja, a nije izostao ni veliki aplauz nakon što su sve djevojčice na kraju vježbe uspjele postići da led dioda zasvijetli što je bio traženi rezultat njihove prve vježbe s Arduino setom.

Sigurni smo da je to samo početak njihovog daljnjeg školovanja i buduće karijere koju će uspješno graditi zahvaljujući i ovim, konkretnim iskustvima koje stječu na području IT tehnologija koristeći IT Girls Arduino setove.

Ako govorimo o umjetnicama koje su obilježile i preoblikovale savremenu vizuelnu scenu Bosne i Hercegovine, ime Šejla Kamerić zauzima mjesto koje nosi i težinu i emociju, kao podsjetnik na generacije umjetnosti koje su iz ovog prostora otišle u svijet, ali ostale duboko vezane za njegovo iskustvo, memoriju i senzibilitet.  

 

Šejla Kamerić  
 

Jedna je od najistaknutijih savremenih umjetnica koja kroz svoj rad već godinama oblikuje snažan i prepoznatljiv umjetnički jezik koji povezuje lično iskustvo s univerzalnim temama zajednice, sjećanja i odgovornosti. Njena praksa razvija se kroz promišljene i emotivno slojevite radove koji publiku pozivaju na aktivno promišljanje i osjećanje.

Ako govorimo o ikonama savremene umjetnosti, Šejla zauzima posebno i neupitno mjesto, zahvaljujući dosljednoj i međunarodno prepoznatoj praksi.   

U MuseumsQuartier u Beču sutra predstavlja AWAKE , svjetlosnu instalaciju nastalu u dijalogu s prostorom i vremenom u kojem živimo. Tim povodom, razgovarali smo s njom o ovom radu, njegovim značenjima i kontekstu u kojem nastaje, ali i o širem umjetničkom istraživanju koje kontinuirano razvija.

Ovaj trenutak u MuseumsQuartieru predstavljen je vašim radom AWAKE. Da li ga doživljavate kao novu fazu ili logičan nastavak onoga što već gradite godinama?

AWAKE je intervencija u javnom prostoru i kao takva nastavak moje umjetničke prakse. U isto vrijeme ona je i tačka u kojoj se različiti slojevi mog rada susreću. Već dugo se bavim odnosom ličnog i kolektivnog, prije svega kroz pitanja sjećanja, tuge, gubitka, ali i empatije i odgovornosti. Preživjela sam rat i upravo iz tog iskustva razvila se potreba da promišljam šta spomenik može biti. Kako napraviti spomenik koji nije fiksan ni prostorno ni ideološki, već u procesu.   

Sa radom AWAKE pokušavam odgovoriti na ta pitanja. On oslikava vrijeme u kojem živimo – permanentnu krizu, nesigurnost i alarmantnu potrebu za promjenom. Zamišljen je kao svjetlosna instalacija koja pulsira i poziva. Koristim elemente koji su nam bliski, svijeće i rotaciona svjetla, ali njihova kombinacija mijenja značenje. Prostor oko njih je prilika za refleksiju. AWAKE tako postaje neka vrsta privremenog, živog spomenika. Ovaj rad nije nova faza, već daljnje istraživanje onoga čime se već godinama bavim. To je pokušaj da se kroz umjetnost otvori prostor zajedničkog iskustva, ali i način da se govori o važnim društvenim temama.  

 

AWAKE je najavljen kao svjetlosna instalacija koja poziva na kolektivnu refleksiju. Šta za vas danas znači “probuditi se”?

Probuditi se znači biti svjestan – sebe, ali i svijeta oko sebe. Ne pristajati na ravnodušnost, ne ostati pasivan. U javnom prostoru to znači prepoznati da nismo sami, da dijelimo odgovornost. AWAKE pokušava stvoriti upravo taj trenutak zastajanja, osvještavanja i moguće povezanosti. Probuditi se može značiti i promijeniti se, biti bolji, svjesniji, sigurniji, empatičniji.  

 

Radite u prostoru glavnog dvorišta MQ-a, koje je samo po sebi vrlo dinamično i specifično za Beč, kako pristupate intervenciji u prostoru koji već ima svoju energiju i ritam?

Imala sam ideju za AWAKE, ali on je zaista nastao tek kada se ta ideja povezala s prostorom. Velika je čast i privilegija raditi na tako značajnoj lokaciji. MuseumsQuartier ove godine slavi 25 godina postojanja; to je jedna od najvećih svjetskih kulturno-umjetničkih institucija, s više od pet miliona posjetilaca godišnje.  

 

Kustosica Verena Kaspar je prije dvije godine vidjela moj rad CEASE u Veneciji i pozvala me na saradnju. Ona, kao i kustosica moje izložbe Astrid Peterle te direktorica MQ-a Bettina Leidl, zaista su fantastične žene. Dale su mi mnogo slobode, ali su mi istovremeno pomogle da razumijem kako njihova institucija funkcioniše u odnosu s publikom i kako moj rad može doprinijeti njihovom programu, ali i širem javnom diskursu. Ritam i trajanje rada upravo su uslovljeni tim razumijevanjem prostora i konteksta u kojem se AWAKE prvi put pokazuje.  

 

Instalacija traje samo jednu noć. Koliko vam je važna ta prolaznost i da li ona mijenja način na koji publika doživljava rad?

Željela sam da rad u prvom pokazivanju ima karakter performansa, upravo sa takvim kratkim trajanjem i dinamikom svjetla, smjene dana i noći. Ovaj rad postaje aktivan i tako aktivira publiku i prolaznike. Kao dokumentacija ili sjećanje, rad će nastaviti da živi. Kao skulptura, AWAKE će biti prikazan u maju u galerijskom kontekstu Fondacije Dr. Eva Kahan u Budimpešti. Izazov je napraviti rad koji može funkcionisati u različitim formatima i kontekstima. I sama sam radoznala da vidim kako će se rad dalje razvijati.  

 

Svjetlo u vašem radu često nosi simboličku težinu, u ovom slučaju, da li je ono više alat komunikacije ili prostor tišine?

I jedno i drugo. U posljednjih nekoliko godina sve češće koristim svjetlo u svojim radovima. Radovi poput Refugees Welcome, Place to Stay i Present nastavak su serije u kojoj koristim i svjetlo i tekst. Ovaj put svjetlo je neka vrsta koda, jezika, signal koji publika mora pročitati.

U okviru saradnje sa MQ koji podržava UNIQA SEE Future Fondacija preuzimate i ulogu mentorice. Šta ste prepoznali u radu i senzibilitetu Milice Živojević što vas je navelo da uđete u ovaj mentorski odnos?

Divno je stvarati odnose koji su zasnovani na razmjeni znanja i iskustva i koji su mreža podrške nužna za stvaranje umjetnosti. Posebno mi je važno što se ovakav oblik saradnje dešava kroz podršku UNIQA SEE Future fondacije. Oni su me pozvali da budem mentor jednoj mladoj umjetnici iz regiona. Oni, kao i partneri poput MuseumsQuartiera i NOMAD-a, platforme su koje omogućavaju kontinuitet, razmjenu i jačanje umjetničke scene u našem regionu.  

Rad sa Milicom Živojević bio je divan. U njenom radu prepoznala sam senzibilitet i promišljenost, kao i sposobnost da lično i društveno poveže na suptilan način, bez potrebe za pojednostavljivanjem. Upravo ta otvorenost i spremnost svih uključenih da ulože u razmjenu bili su mi važni za odluku da uđem u ovaj mentorski odnos.  

 

Ove godine učestvujete na međunarodnim bijenalima u Mardinu i na Manifesti 16, radite li nove produkcije i da li vas takve prilike i dalje jednako uzbuđuju kao na početku karijere?

Da, ove godine učestvujem na dva međunarodna bijenala – u Mardinu u Turskoj i na Manifesti 16, Evropskom bijenalu savremene umjetnosti – i za oba radim nove radove. Takve prilike su važne i uvijek ih prihvatam s velikom odgovornošću, ali i radoznalošću. Svaki novi kontekst traži da ponovo promislim vlastitu poziciju, način rada i odnos prema temama kojima se bavim. Sve mi je to još uvijek izazovno.  

Važno mi je da svaki rad nastane iz stvarne potrebe, a ne samo kao odgovor na izložbenu priliku. Upravo taj balans između konteksta i lične pozicije čini proces živim i uzbudljivim, bez obzira na to gdje se nalazim u karijeri.  

 

Prošle godine smo u Sarajevu imali priliku vidjeti vašu izložbu “Vile” u saradnji sa ZANAT-om . Postoji li mogućnost da vas uskoro ponovo vidimo u BiH?

Saradnja sa Zanatom je zaista bila čisti užitak, nadam se da će se nastaviti, a  Vile   će se sigurno dalje razvijati. Sretna sam kad imam priliku raditi u BiH i ove godine se ona ponovo stvorila. Na poziv direktorice SARTR-a Maje Salkić i producenta Ishaka Jalimama, po prvi put ću raditi režiju u pozorištu. Radi se o projektu ZID, a premijera će biti krajem juna, pa pozivam i vas i vaše čitatelje da nam se tada pridružite u SARTR-u.   

 

Fotografije: Monika Andrić