TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.11.2018.
U prosjeku 70% vas ovaj članak čita na svom mobilnom uređaju ili tabletu. Prema malom internom istraživanju CHICovnik tima, 85% vas koji ste kliknuli na članak ste ženskog roda. To nam je drago jer upravo vi (uz ovih 15% sjajnih muškaraca koji se zanimaju za temu vezanu za djevojke u informacijskim tehnologijama) možete danas napraviti mali korak za vas, ali velik za digitalnu revoluciju kakvu s
Naime, IT Girls su djevojke kojima je dosadio stereotip koji kaže: „Ostavi to, to je za dječake.“, te su se okupile oko cilja da potaknu mlade žene da već od rane dobi počnu razmišljati u smjeru IT tehnologija kako bi povećale svoje mogućnosti u odabiru karijernog puta koji ih čeka.
„Početkom 2016. godine smo, u želji da inspirišemo mlade žene da otkrivaju čarobni svijet tehnologije, održale prvi trening iz osnova programiranja web stranica za djevojčice od 13 do 15 godina. Oduševljene web stranicama koje su napravile naše polaznice, iz Sarajeva smo se uputile ka Doboju, Srebrenici, Drvaru, Zenici, Prijedoru, Mostaru i Banjaluci. U svakom od gradova u kojima smo održale treninge primijetile smo isto: želju za otkrivanjem IKT svijeta, radoznalost, ideje i vještine. Međutim, primijetile smo još nešto: mogućnosti nisu svugdje iste i upravo zato smo odlučile pokrenuti kampanju 'IT Girls dolazi u vaše škole!'“, kažu iz IT Girls tima.
Njihova ideja da u osnovnim školama širom BiH organiziraju Arduino radionice za djevojčice kako bi na zanimljiv i praktičan način učile o informacijskim tehnologijama je oduševila naš CHICovnik tim, te smo odlučili upregnuti svoje snage i zajedno sa domaćim trgovačkim lancem BINGO prikupiti sve što je potrebno za održavanje jedne Arduino radionice.
Naime, IT Girls su kroz Indiegogo kampanju (koja još uvijek traje i o kojoj sve možete saznati na njihovim službenim stranicama) uspjele prikupiti potrebna sredstva za održavanje šest Arduino radionica. Do 30.11.2018. kroz kampanju žele osigurati sredstva za još šest dodatnih radionica za šest različitih škola, a CHICovnik i Bingo žele zajedničkim snagama osigurati sredstva za još jednu radionicu u još jednoj školi. Kako bi ostvarili svoj cilj CHICovnik i Bingo će do 1.5.2019. od svakog prodanog CHICovnika donirati 1KM za IT Girls radionicu s ciljem da osiguramo 3.000 KM koliko je potrebno da jedna škola u BiH dobije svoju Arduino radionicu. Svi nabavljeni Arduino setovi će ostati u školama nakon održanih radionica, a nastavnici i nastavnice će biti uključeni u realizaciju radionica. Pored toga što želimo da se što veći broj djevojčica pridruži digitalnoj revoluciji, želimo da ih potičemo da postanu #ITSuperGirls. Zato će stečeno znanje prenositi na druge djevojčice, ali i dječake, te ih obučavati da prave svoje robotičke projekte.

„CHICovnik je postao hit među djevojkama i ženama i zašto ne spojiti potrebu za savremenim planerom sa dobrim djelom? Ulaganje u obrazovanje je jedan od segmenata društveno odgovornog poslovanja kompanije Bingo i drago nam je da u tom dijelu uvijek možemo računati na CHICovnik tim. Sigurni smo da će ova sredstva uz sjajno mentorstvo IT Girls pomoći djevojkama u školama da postanu pravi mali IT stručnjaci. Radujemo se što možemo našim kupcima ponuditi CHICovnik, jer nam dolaze i praznici, a ovaj ženski planer trebaju uzeti u obzir i pripadnici suprotnog spola, jer je idealan poklon za njihove prijateljice, majke, djevojke, supruge.“, poručila je Tatjana Paunoski, rukovoditeljica službe marketinga kompanije Bingo.
I zato, već danas požurite u jednu od odabranih BINGO trgovina, kupite svoj CHICovnik koji ćete naći izložen na blagajnama i zajedno podržimo IT Girls digitalnu revoluciju!
TEKST: Ada Ćeremida
U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.
U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.
U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.
Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.

I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.
Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.
Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.
Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?
Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja.
Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave.
Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.
Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.
Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.
Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?
Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija.
U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.

Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.
Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?
Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram.
Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.
Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.
Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?
Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.
U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.
Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.
Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?
Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove.
Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić
Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?
Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.
U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!