TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.11.2018.
U prosjeku 70% vas ovaj članak čita na svom mobilnom uređaju ili tabletu. Prema malom internom istraživanju CHICovnik tima, 85% vas koji ste kliknuli na članak ste ženskog roda. To nam je drago jer upravo vi (uz ovih 15% sjajnih muškaraca koji se zanimaju za temu vezanu za djevojke u informacijskim tehnologijama) možete danas napraviti mali korak za vas, ali velik za digitalnu revoluciju kakvu s
Naime, IT Girls su djevojke kojima je dosadio stereotip koji kaže: „Ostavi to, to je za dječake.“, te su se okupile oko cilja da potaknu mlade žene da već od rane dobi počnu razmišljati u smjeru IT tehnologija kako bi povećale svoje mogućnosti u odabiru karijernog puta koji ih čeka.
„Početkom 2016. godine smo, u želji da inspirišemo mlade žene da otkrivaju čarobni svijet tehnologije, održale prvi trening iz osnova programiranja web stranica za djevojčice od 13 do 15 godina. Oduševljene web stranicama koje su napravile naše polaznice, iz Sarajeva smo se uputile ka Doboju, Srebrenici, Drvaru, Zenici, Prijedoru, Mostaru i Banjaluci. U svakom od gradova u kojima smo održale treninge primijetile smo isto: želju za otkrivanjem IKT svijeta, radoznalost, ideje i vještine. Međutim, primijetile smo još nešto: mogućnosti nisu svugdje iste i upravo zato smo odlučile pokrenuti kampanju 'IT Girls dolazi u vaše škole!'“, kažu iz IT Girls tima.
Njihova ideja da u osnovnim školama širom BiH organiziraju Arduino radionice za djevojčice kako bi na zanimljiv i praktičan način učile o informacijskim tehnologijama je oduševila naš CHICovnik tim, te smo odlučili upregnuti svoje snage i zajedno sa domaćim trgovačkim lancem BINGO prikupiti sve što je potrebno za održavanje jedne Arduino radionice.
Naime, IT Girls su kroz Indiegogo kampanju (koja još uvijek traje i o kojoj sve možete saznati na njihovim službenim stranicama) uspjele prikupiti potrebna sredstva za održavanje šest Arduino radionica. Do 30.11.2018. kroz kampanju žele osigurati sredstva za još šest dodatnih radionica za šest različitih škola, a CHICovnik i Bingo žele zajedničkim snagama osigurati sredstva za još jednu radionicu u još jednoj školi. Kako bi ostvarili svoj cilj CHICovnik i Bingo će do 1.5.2019. od svakog prodanog CHICovnika donirati 1KM za IT Girls radionicu s ciljem da osiguramo 3.000 KM koliko je potrebno da jedna škola u BiH dobije svoju Arduino radionicu. Svi nabavljeni Arduino setovi će ostati u školama nakon održanih radionica, a nastavnici i nastavnice će biti uključeni u realizaciju radionica. Pored toga što želimo da se što veći broj djevojčica pridruži digitalnoj revoluciji, želimo da ih potičemo da postanu #ITSuperGirls. Zato će stečeno znanje prenositi na druge djevojčice, ali i dječake, te ih obučavati da prave svoje robotičke projekte.
„CHICovnik je postao hit među djevojkama i ženama i zašto ne spojiti potrebu za savremenim planerom sa dobrim djelom? Ulaganje u obrazovanje je jedan od segmenata društveno odgovornog poslovanja kompanije Bingo i drago nam je da u tom dijelu uvijek možemo računati na CHICovnik tim. Sigurni smo da će ova sredstva uz sjajno mentorstvo IT Girls pomoći djevojkama u školama da postanu pravi mali IT stručnjaci. Radujemo se što možemo našim kupcima ponuditi CHICovnik, jer nam dolaze i praznici, a ovaj ženski planer trebaju uzeti u obzir i pripadnici suprotnog spola, jer je idealan poklon za njihove prijateljice, majke, djevojke, supruge.“, poručila je Tatjana Paunoski, rukovoditeljica službe marketinga kompanije Bingo.
I zato, već danas požurite u jednu od odabranih BINGO trgovina, kupite svoj CHICovnik koji ćete naći izložen na blagajnama i zajedno podržimo IT Girls digitalnu revoluciju!
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.
Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti. 
Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.
Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.
One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo. 
Foto: Inia Herenčić
Foto: Vedad Divović
Foto: Matea Leš
U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja.
"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti." 
Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti.
Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.
Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.
"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima."
Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u petak, 5. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.
Foto: Matea Leš
Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.
"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."
Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje. 
U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.
“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”
Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena. 
Foto: Inia Herenčić
Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.
Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.
"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju." 
Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.
U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti. 
"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."
U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.
"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju." 
Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.
Foto: Vedad Divović
Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.
Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.
Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
