TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.3.2025.
Uživali smo u Hotel Baškući tokom svih sezona, od otvorenja prošle godine, u njihovom nevjerovatnom interijeru i smještaju.
Ali ovo proljeće su nas iznenadili nečim novim. Ono što nas je posebno oduševilo i privuklo, pored ambijenta, jeste hrana koja je sada dodatno unaprijeđena otvaranjem specijalnog restorana Kiren u sklopu hotela.
Ovaj restoran nije samo novost na sarajevskoj gourmet sceni, već pravo osvježenje koje slavi tradiciju, dok istovremeno nudi modernu ekskurziju okusa.
Smješten u srcu Baščaršije, Kiren je savršeno mjesto za uživanje u prvim proljetnim danima i noćima, gdje možete osjetiti harmoniju tradicije i inovacije na tanjiru.
S velikim uzbuđenjem u ekskluzivnom razgovoru, zavirujemo i donosimo vam detalje ovog nevjerovatnog gourmet iskustva Hotela Baškuća.
Kako je nastala ideja za otvaranje restorana Kiren i širenje koncepta Baškuće?
Ideja za otvaranje restorana Kiren nastala je iz iste vizije koja je stajala iza osnivanja Hotela Baškuća – želje da Sarajevo i njegovi posjetioci dobiju prostor koji kombinuje vrhunski kvalitet, jedinstvenost i inovativnost. Cilj je bio stvoriti restoran koji nadmašuje očekivanja i nudi autentično gastronomsko iskustvo kroz spoj tradicije i modernih kulinarskih trendova.
Poseban fokus stavljen je na tradicionalni doručak, večere i specijalitete koji nisu dostupni u svakom restoranu. Kiren nije samo mjesto za objedovanje, već destinacija koja nudi jedinstven doživljaj - spoj kulture, ukusa i estetike.
Kako biste opisali dizajn interijera restorana? Koji su ključni elementi?
Dizajn interijera restorana Kiren osmišljen je kao harmoničan spoj tri kulturna pravca – bosanskog, turskog i evropskog. Svaki detalj u prostoru ima svoje mjesto, stvarajući atmosferu koja goste vodi kroz različite epohe i stilove.
Uređenje objedinjuje toplinu tradicionalnih elemenata i sofisticiranost modernog dizajna, omogućujući gostima da se osjećaju kao kod kuće. Pažljivo osmišljena sinergija tradicije i savremenosti, u blizini srca Sarajeva, čini Kiren posebnim mjestom na gastronomskoj sceni.
Ko je bio zadužen za uređenje prostora i koja je bila inspiracija?
Uređenje prostora bilo je u rukama vlasnika koji su s velikom pažnjom osmislili svaki detalj kako bi prostor reflektovao njihovu viziju i priču restorana Kiren. Inspiracija je proizašla iz želje da se kroz dizajn stvori ambijent koji odiše toplinom, elegancijom i gostoprimstvom, stvarajući prostor u kojem se gosti mogu opustiti i uživati u svakom trenutku.
Posebna pažnja posvećena je stvaranju atmosfere koja odražava ljubav, posvećenost i strast prema ugostiteljstvu. Svaki element enterijera pažljivo je biran kako bi prenio poruku da je Kiren mjesto gdje su briga o detaljima, udobnost i estetika podjednako važni kao i gastronomsko iskustvo.
Šta gosti mogu očekivati od menija – koje su glavne vrste jela u ponudi?
Kiren nudi gastronomsko iskustvo koje spaja tursku i anatolijsku kuhinju, s posebnim naglaskom na kvalitet, autentičnost i raznovrsnost jela. Posebna pažnja posvećena je tradicionalnom doručku, koji se izdvaja ne samo svojim ukusom i kvalitetom, već i načinom serviranja koji donosi autentičnu atmosferu prošlih vremena.
Što se večere tiče, meni je osmišljen kako bi zadovoljio različite gastronomske preferencije. Gosti mogu uživati u anatolijskim i turskim specijalitetima koji nisu lako dostupni u Sarajevu, kao i inovativnim kombinacijama slatkih i slanih ukusa u jelima s mesom. Tu je i raznolika selekcija hladnih i toplih predjela, pažljivo pripremljenih s posebnim naglaskom na kvalitetu i autentičnost. Svako jelo pažljivo je osmišljeno kako bi pružilo nezaboravan doživljaj okusa i zadovoljilo i najistančanija nepca.
Neki od glavnih specijaliteta uključuju zirvu – carski osmanski gulaš, balli mahmudiye – jelo čiji recept datira iz prošlih stoljeća, te mantije, pripremljene baš onako kako se služe u tradicionalnim turskim domaćinstvima. Tu je i naš autentični kuća steak, te janjeći tandir poslužen s "iç pilav" – bogatom i začinjenom rižom, kao i mnoga druga jela koja će očarati sva osjetila.
Kakvo iskustvo želite da gosti ponesu iz restorana Kiren?
Naša želja je da svaki gost iz restorana Kiren izađe ispunjen osjećajem zadovoljstva – oduševljen uslugom, atmosferom i gastronomskim iskustvom. Želimo da se gosti osjećaju kao kod kuće, ali i kao da su zakoračili u sasvim drugačiji svijet—topao, elegantan i inspirativan.
Kiren nije samo restoran; to je mjesto gdje se svaki detalj pomno kreira kako bi gosti doživjeli poseban trenutak, bilo da uživaju u pažljivo pripremljenim jelima, atmosferi ispunjenoj harmonijom ili trenucima provedenim s prijateljima i porodicom.
Naša vizija je da svaki dolazak u Kiren bude novo otkriće, novo iskustvo koje nadmašuje očekivanja.
Kako vidite budućnost Kirena? Imate li planove za dodatne sadržaje?
Naša ambicija je ostaviti trajni pečat na gastronomskoj sceni Sarajeva i stvoriti ime koje će biti sinonim za vrhunsko iskustvo, kvalitet i jedinstvenost. Planiramo proširiti usluge kako bismo pružili još širi spektar gastronomskih doživljaja, uključujući fine dining i različite oblike bruncha, a neke od naših ideja držimo kao iznenađenje.
Naša vizija je donijeti autentično i svjetski relevantno gastronomsko iskustvo, i s ponosom možemo reći da smo na dobrom putu da to i ostvarimo.
***
Foto: Kiren
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
