Horor filmovi su uvijek bili poseban žanr koji se ističe zanimljivim psihološkim temama i uzbudljivim obratima koji vas uvijek drže na samom kraju kauča tijekom gledanja.

Bilo da su to horor filmovi po istinitom događaju ili horor filmovi sa demonima, gledajući strašne priče budi se specifična senzacija. Mnogi od njih su rađeni tako da glazba sa posebnim vizualnim efektima ubrzava srce, gradi uzbuđenje i pojačava pažnju. Taj osjećaj sve zaljubljenike uporno vraća ovom žanru.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Cinema Magic (@cinema.magic)

Uz te razloge izdvajamo u nastavku dodatne zanimljivosti koje otkrivaju zašto su horor filmovi tako uzbudljivi za gledanje, ali i ultimativnu listu horor filmova za gledanje koje ćete htjeti dodati na svoju listu.  

 

Horor filmovi – Zašto su tako uzbudljivi za gledanje?
 

Sigurno ste se barem jednom upitali zašto su horor filmovi tako privlačni, bez obzira jeste li solo ili s društvom. Iako neki od njih mogu učiniti da dugo ostanemo budni ili nam ostaviti brojne upitnike nad glavom, ovaj filmski žanr nas privlači zbog sljedećih razloga.

 

Strašni scenariji u sigurnom okruženju

U današnjem svijetu rijetko kad se možemo naći u situacijama opasnim po život, susresti paranormalne aktivnosti ili druge situacije tipične za horor filmove. Upravo to iskustvo strašnih situacija koje imamo priliku doživjeti tijekom gledanja, ali da pritom nismo u stvarnoj opasnosti omogućava gledatelju da doživi senzaciju emocija iako osobno ne doživljaja opasne situacije.

 

Foto: Unsplash
 

Čak i nakon gledanja filma određeni gledatelji se mogu osjećati kao pobjednici jer su uspjeli doživjeti nešto strašno, a da im se pritom nije ništa dogodilo. Ovo ohrabrenje može im pomoći da se osjećaju samopouzdanije u stvarnim situacijama kad se pojavi opasnost ili anksioznost. Taj nalet uzbuđenja ono je što mnoge zadržava na ovom žanru.

 

Mogu značajno zaokupiti misli
 

S obzirom da horor filmovi traže dosta pažnje i kradu pozornost do te granice da ste samo usredotočeni na film, mnogi biraju ovaj žanr jer čini da ne razmišljaju ni o čemu drugom. Kad žele večer u kojoj će nešto zaokupiti misli, strašni film koji obuzima sva osjetila može biti njihov odabir.

 

Istraživanje psihologije čovjeka
 

Horori često dolaze sa radnjom koja se temelji na teškim životnim i moralnim pitanjima i ponašanjima. Kroz gledanje ovih filmova gledatelj može ući u dublju analizu ljudske psihologije i upoznati tamnije strane ljudskog karaktera.

Kroz analizu likova može naći odgovor na neke vlastite dileme, kao i strahove.

 

Razbijanje monotonije
 

Nekad je najlakši način da unesemo nešto drugačije u našu svakodnevnu rutinu gledanje horor filmova. S obzirom da imaju mogućnost tako brzo djelovati na naše emocije, uzburkati naša osjetila i učiniti da se preispitujemo dugo nakon završetka filma, iskustvo gledanja ovakvih filmova brzo će razbiti monotoniju.

 

Horor filmovi – ultimativna lista
 

Možda je teško reći koji su najbolji horor filmovi ili koje horor film preporuke zaslužuju biti dio ultimativne liste, no mi smo svejedno postavili sebi ovaj teški zadatak. Kroz analizu Rotten Tomatoes i iMDB recenzija izdvojili smo one koji će vas držati u neizvjesnosti, prestrašiti i iznenaditi, baš kako i kaže naš naslov.

Neki su dostupni i na streaming servisima, sve što je trebate je kliknuti horor filmovi Netflix ili HBO Max, a ostale možete preuzeti sa online rent ili buy servisa. Pripremite se na straaaašno iskustvo i uživajte!
 

The Texas Chain Saw Massacre (1974.)
 

Radnja počinje kada skupina prijatelja odluči posjetiti djedov grob, no zaplet se događa kad postanu meta psihotične obitelji koju predvodi Leatherface sa svojom maskom od ljudske kože i bizarnim oružjem – pilom.

 

https://www.youtube.com/watch?v=-e3sv1NzrCA

 

The Conjuring (2013.)
 

Film temeljen na stvarnim događajima donosi priču o paranormalnim aktivnostima u kući u Rhode Islandu u kojoj su se dogodili zločini i rituali.

 

https://www.youtube.com/watch?v=k10ETZ41q5o

 

Let me In (2010.)
 

12-godišnji Owen i njegova susjeda Abby ulaze u posebnu vezu i prijateljstvo kada on saznaje da Abby vampir i da joj je potrebna krv da bi preživjela.

 

https://www.youtube.com/watch?v=x3guLR8aBpU

 

Theatre of Blood (1973.)
 

Nakon što su ga kritičari odbacili kao glumca u Shakespeareovim dramama, Vincent Price u ovom filmu izvodi ubojstva inspirirana scenama iz djela Williama Shakespearea kao osvetu protiv kritičara.

 

Eraserhead (1977.)
 

Bizaran film redatelja Davida Lyncha koristi uznemirujuće efekte, sporu radnju i mračne vizuale kako bi ilustrirao osjećaje i događaje kroz koje prolazi glavni lik Henry kad mu bivša djevojka Mary rodi dijete sa deformacijama.

 

https://www.youtube.com/watch?v=7WAzFWu2tVw

 

Housebound (2014.)
 

Kylie pokuša opljačkati banku radi čega je završila u kućnom pritvoru. No već nakon nekog vremena i misterioznih i bizarnih događaja otkriva da je kuća ukleta.

 

https://www.youtube.com/watch?v=Ysde4KaFirk

 

We Are Still Here (2015.)
 

Nakon što njihov sin tragično premine, bračni par Ean i Paul sele se u seosku kuću u kojoj žele dozvati duh svog sina. No, uskoro otkrivaju da nije prisutan samo njegov duh, nego i druge nadnaravne sile s kojima se trebaju boriti.

 

https://www.youtube.com/watch?v=FDJbCMvv9IU

 

Dawn of the Dead (1978.)
 

Ovaj horor klasik donosi radnju nakon apokalipse kada se grupa ljudi koji su preživjeli želi obraniti od sveprisutnih zombija dok osmišljavaju plan u tržnom centru.

 

Don't Breathe (2016.)
 

Napeti film donosi priču o troje mladih kriminalaca koji su htjeli obaviti sitnu pljačku u domu veterana, no otkrivaju da veteran ima nadnaravno dobar sluh i jedini način da prežive jeste da budu izuzetno oprezni. I tihi.

 

https://www.youtube.com/watch?v=76yBTNDB6vU

 

Zombieland (2009.)
 

Uz komičnu perspektivu na zombi apokalipsu, četvero protagonista koriste sve svoje resurse da se obrane od živih mrtvaca.

 

https://www.youtube.com/watch?v=8m9EVP8X7N8&t=9s 

 

The Shining (1980.)
 

Jedan od najpoznatijih horor filmova donosi priču o mladoj obitelji koja odsjeda u hotelu. No, cijela priča se zahuktava kada otac razvije agresivnu narav, a sin otkrije svoje natprirodne sposobnosti.

 

https://www.youtube.com/watch?v=FZQvIJxG9Xs

 

Dracula (1931.)
 

Klasična priča i klasična adaptacija priče o Drakuli. Kroz film pratimo njegovu transformaciju iz grofa u vampirsku narav u potrazi za svježom krvi.

 

https://www.youtube.com/watch?v=VoaMw91MC9k

 

Deep Red (1975.)
 

Kada pijanist Marcus svjedoči brutalnom ubojstvu žene u njenom stanu, ulazi u istraživanje ubojstva sa novinarkom Giannom ne znajući da će to otvoriti vrata prema mračnoj priči koja uključuje natprirodne elemente.

 

https://www.youtube.com/watch?v=wSgK9W9baN4

 

The Fly (1986.)
 

Nakon što u eksperimentu teleportacije u uređaj uvede muhu, naučnik Seth nesvjesno podstakne metamorfozu samog sebe u nešto sasvim neljudsko što postaje nestabilno i nevjerojatno opasno.

 

https://www.youtube.com/watch?v=fj1SHpBsY7w

 

The Loved Ones (2009.)
 

Nakon što Brent izgubi oca, sa njegovim gubitkom nosi se uz izolaciju i narkotike. Kada se približi školski ples, odluči ga posjetiti zajedno sa prijateljicom Holly, no priča dobiva zaplet kada ga Holly zajedno sa svojim tatom zadrži kao taoca i radi bizarne stvari kako bi ga zadržala.

 

https://www.youtube.com/watch?v=Xci4h83W3jY

 

Creep 2 (2017.)
 

Sara radi na projektu snimanja sa nepoznatim ljudima na internetu. Između ostalih, pronalazi Aarona čiji će život uskoro završiti jer se bori sa opakom bolesti. Dok snima njegove posljednje dane otkriva tamne strane njegove ličnosti.

 

https://www.youtube.com/watch?v=838PE2pbzM4

 

Green Room (2015.)
 

Punk bend The Ain't Rights odluči odraditi svirku u jednom gradiću, no uskoro saznaju da su svjedoci brutalnog ubojstva u backstageu. To vodi ka tome da ih neonacistička grupa koja vodi klub zatvori u zelenu sobu.

 

https://www.youtube.com/watch?v=Q8XSARX3DQg

 

Midsommar (2019.)
 

Dani i njeno društvo borave u jednom švedskom selu u čije se rituale sve više upuštaju. No kada se Dani još dublje uvuče u svijet ovog sela otkriva zastrašujuće i jezive tradicije kao što su ritualno žrtvovanje, nasilje…

 

https://www.youtube.com/watch?v=1Vnghdsjmd0

 

IT (2017.)
 

Ovaj film donosi priču o djeci koja se nazivaju "Losers Club" ili prevedeno klub gubitnika. Dok se bore sa opasnim silama koje dolaze u njihov grad i preuzimaju oblik njihovih najgorih strahova, upoznaju se i sa klaunom Pennywise. On dolazi izvan ovozemaljskog svijeta i hrani se dječjim strahom.

 

https://www.youtube.com/watch?v=FnCdOQsX5kc

 

Host (2020.)
 

Radnja filma prati grupu prijatelja održavaju online seansu sa spiritualnim medijumom putem video poziva. Ali, stvari brzo počinju izmicati kontroli kada se suoče s neobjašnjivim i zastrašujućim pojavama.

 

https://www.youtube.com/watch?v=SNlKbqHqGcY

 

The Silence of the Lambs (1991.)
 

Kroz film FBI pripravnica Clarice ispituje zatvorenog serijskog ubojicu Hannibala Lectera kako bi upoznala njegov način razmišljanja i pokušala uhvatiti ubojicu poznatog kao "Buffalo Bill". Uskoro će otkriti da je Hannibal Lecter genijalan i manipulativan ubojica, ali također i psihijatar i kanibal.

 

https://www.youtube.com/watch?v=W6Mm8Sbe__o

 

Psycho (1960.)
 

Nakon što sekretarica Marion ukrade novac i pobjegne u Bates Motel, biva ubijena pod tušem. Njeno ubojstvo uvest će nas u zamršenu priču o Bates Motelu, i njegovom tajanstvenom vlasniku Normanu Batesu.

 

https://www.youtube.com/watch?v=DTJQfFQ40lI
 

***
Foto: @welovecinemait

Zašto se u 2026. ponovo zaljubljujemo u priče stare 200 godina? Novi film s Daisy Edgar-Jones otvara pitanje je li nam dosta modernih romansi ili smo samo zaboravili koliko je uzbudljivo nekoga čekati.

 

Je li nam toliko dosta 2026. da opet želimo živjeti u 1811.?  

Čini se da je 2026. godina u kojoj smo kolektivno odlučili da nam je dosta modernog dejtanja i da bismo radije gledali dvoje ljudi kako se tri sata pokušavaju pogledati preko plesne dvorane.

I iskreno, razumijemo.

Nakon novih Orkanskih visova, Nolanove Odiseje i najavljene Netflixove adaptacije Pride & Prejudice, u kina je stigao i Sense and Sensibility, odnosno Razum i osjećaji, s Daisy Edgar-Jones u glavnoj ulozi. Jane Austen, očito, ponovo ima svoju godinu.

Ali šta nas toliko privlači pričama napisanim prije više od dva stoljeća? Jesu li korzeti, pisma i dugi pogledi stvarno privlačniji od sadašnjosti ili smo samo toliko zasićeni digitalnom komunikacijom da nam je ideja čekanja nečijeg pisma postala romantična?

Nova adaptacija romana Jane Austen iz 1811. godine, koju režira Georgia Oakley, pruža zanimljiv povod za ta pitanja.

U središtu su sestre Elinor i Marianne Dashwood koje, nakon očeve smrti i gubitka finansijske sigurnosti, pokušavaju pronaći svoje mjesto u društvu u kojem brak nije samo pitanje ljubavi nego i opstanka. Daisy Edgar-Jones igra suzdržanu Elinor, dok Esmé Creed-Miles utjelovljuje emotivnu i impulzivnu Marianne. Tu su još George MacKay, Frank Dillane, Caitríona Balfe i Fiona Shaw.  

I dok na papiru zvuči kao još jedna romansa s raskošnim kostimima, ovo je prije svega priča o tome koliko košta kada osjećaje sakrivamo, ali i kada im dozvolimo da odlučuju umjesto nas.  



 

Prije filma, moramo pričati o yearningu : Zašto nas toliko privlači ljubav koja se još nije dogodila?  

Yearning . Riječ koju posljednjih godina sve češće čujemo na TikToku, u filmskim komentarima i raspravama o tome zašto nam određene ljubavne priče jednostavno ne izlaze iz glave.

Najbliže bismo je preveli kao čežnju, ali yearning u pop kulturi podrazumijeva nešto konkretnije: emocionalnu napetost između dvoje ljudi koji nešto duboko osjećaju, ali to izgovaraju prekasno, pogrešno ili nikako.

To je onaj pogled preko prostorije. Ruka koja skoro dodirne drugu. Razgovor u kojem se govori o vremenu, a zapravo o ljubavi.

I možda je baš zato publika ponovo zainteresovana za Jane Austen i sestre Brontë.  




U savremenim romantičnim pričama često sve počinje fizičkom privlačnošću, a emocije dolaze kasnije. Kod Austen je obrnuto. Emocija se gomila kroz razgovore, društvena pravila, pogrešna tumačenja i neizgovorene rečenice.

Zanimljivo je i koliko je filmska 2026. okrenuta književnosti. Emerald Fennell već je izazvala rasprave svojim Orkanskim visovima, Christopher Nolan posegnuo je za Homerom u Odiseji, dok Netflix za 3. decembar priprema šestodijelni Pride & Prejudice prema scenariju Dolly Alderton, s Emmom Corrin i Jackom Lowdenom.

Naravno, Odiseja nije romantična historijska drama poput Austeninih priča, ali je dio šireg povratka velikim književnim narativima.

Možda ne želimo doslovno živjeti u prošlosti. Možda samo želimo ljubavne priče koje će nam dati vremena da nešto osjetimo.

A evo i osam misli kroz koje bih posmatrala novu adaptaciju.  



 

1. Daisy Edgar-Jones je praktično rođena za uloge žena koje osjećaju previše, a govore premalo  

Ako ste gledali Normal People, znate zašto Daisy Edgar-Jones djeluje kao gotovo prirodan izbor za Elinor Dashwood.

Elinor je žena koja razumije šta osjeća, ali je odgojena tako da to ne pokazuje. Ona preuzima odgovornost, razmišlja o posljedicama i pokušava ostati pribrana čak i kada joj se privatni život raspada.

Zanimljivo je kako se takva suzdržanost danas može tumačiti kao emocionalna zrelost, iako ponekad izgleda više kao potpuno odustajanje od vlastitih potreba.

Daisy je već u Normal People pokazala koliko emocije može prenijeti bez velikih monologa. Upravo je takva vrsta glume ključna za lik poput Elinor: publika mora razumjeti ono što njen lik ne dopušta sebi izgovoriti.

A možda je najzanimljivije pitanje koliko se zapravo promijenilo od Austenine 1811. do danas, ako još uvijek toliko dobro razumijemo ženu koja pokušava biti razumna na vlastitu štetu.  



 

2. Marianne je ona prijateljica kojoj biste rekli da se sabere, ali biste joj ipak pomogli da pošalje poruku  

Ako je Elinor razum, Marianne je osjećaj. I to ne osjećaj koji se može sakriti ili lijepo upakovati.

Esmé Creed-Miles igra mlađu sestru koja vjeruje da ljubav treba biti intenzivna, gotovo apsolutna. Za Marianne nema previše prostora između velike romantike i velikog razočaranja.

Upravo njihov kontrast nosi priču.

Jedna pokušava preživjeti tako što sve drži pod kontrolom. Druga vjeruje da život bez otvoreno iskazanih emocija nema mnogo smisla.

I zanimljivo je što film ne mora jednu proglasiti pametnijom od druge. Jer, ako malo razmislimo, ni jedna krajnost nije naročito zdrava.

Ono što mi je u toj dinamici najzanimljivije jeste da se dvije potpuno različite osobe mogu suočiti s istim problemom: kako voljeti nekoga, a pritom ne izgubiti sebe?  



 

3. Romantični interes koji se ne zna izraziti? Jane Austen ga je napisala prije nego što smo izmislili situationship    
 

Edward Ferrars, kojeg igra George MacKay, i John Willoughby, kojeg tumači Frank Dillane, predstavljaju dvije vrlo različite vrste romantične komplikacije.

Jedan je suzdržan, opterećen očekivanjima i obavezama. Drugi je šarmantan, spontan i mnogo lakši za idealiziranje.

Austen je ovakve likove pisala u društvu u kojem se nije moglo jednostavno izaći iz porodičnih obaveza, naročito kada su novac i ugled bili važniji od ličnih želja.

Danas su okolnosti drugačije, ali emocionalni obrasci djeluju iznenađujuće poznato.

Neko vam daje dovoljno pažnje da se zaljubite, ali ne i dovoljno sigurnosti da znate na čemu ste. Neko drugi možda ima iskrene osjećaje, ali nema hrabrosti da s njima nešto uradi.

I odjednom 1811. ne djeluje toliko daleko.  



 

4. Nije svaki period film automatski estetski spektakl i možda je to dobra stvar  

Nakon raskošnih, gotovo teatralnih Orkanskih visova Emerald Fennell, zanimljivo je gledati adaptaciju koja bira drugačiju vizualnu logiku.

Georgia Oakley pristupa svijetu Jane Austen prirodnije, s prigušenim bojama, manje glamuroznim prikazom odjeće i većim naglaskom na svakodnevicu likova. Čak je i kostimografija Grace Snell osmišljena tako da odražava finansijsku situaciju porodice Dashwood: odjeća se ponavlja, prilagođava i nosi kroz različite prilike.

To je važan detalj.

Jer nije svaka žena u 19. stoljeću imala garderober koji izgleda kao Pinterest board. Nisu svi interijeri bili raskošni, niti je svaka haljina bila potpuno nova.

Ovakav pristup može učiniti priču uvjerljivijom, iako istovremeno otvara pitanje gubi li adaptacija dio vizualne čarolije koju publika očekuje od historijske romanse.

Meni je kao tema posebno zanimljiva ideja da kostimografija i prostor ne služe samo tome da film bude lijep, nego da objasne društveni položaj njegovih likova.

Uostalom, kada je porodica suočena s gubitkom imovine, luksuz više nije samo estetika. On je pitanje moći.  



 

5. Sve priče o ljubavi, a film nas stalno vraća novcu  

Ovo je možda najvažnija stvar koju vrijedi imati na umu dok gledamo bilo koju adaptaciju Jane Austen.

Njene heroine ne pokušavaju pronaći ljubav u svijetu neograničenih mogućnosti.

One žive u društvu u kojem finansijska sigurnost, nasljedstvo i brak određuju kvalitet ostatka njihovog života.

Za Elinor i Marianne pitanje ljubavi ne može se potpuno odvojiti od pitanja novca. Njihovi izbori nisu samo romantični, nego i ekonomski.

Zbog toga Austenine priče i danas imaju mnogo više društvene oštrine nego što im se često priznaje.

Lako je romantizirati muškarca koji stoji na kiši i priznaje osjećaje. Malo je manje romantično razmišljati o tome da bi žena u takvom društvu mogla ostati bez finansijske sigurnosti zato što se zaljubila u pogrešnu osobu.

I možda je najveća ironija našeg povratka ovim pričama to što romantiziramo period u kojem žene nisu imale ni približno slobodu koju danas imamo.  



 

6. Najvažnija ljubavna priča možda uopšte nije romantična  

Naslov Sense and Sensibility vrlo lako navodi na očekivanje dvije paralelne ljubavne priče.

Međutim, odnos Elinor i Marianne ima potencijal da bude emocionalno najzanimljiviji dio filma.

Rediteljica Georgia Oakley i same glumice naglasile su da je sestrinska povezanost ključna za ovu adaptaciju, što je i jedan od načina na koji se film razlikuje od ranijih verzija.

Dvije žene koje se suočavaju s gubitkom, finansijskom nesigurnošću i ljubavnim razočaranjima, ali potpuno različito reaguju na iste okolnosti.

Takva dinamika daje filmu prostor da govori o nečemu mnogo širem od romantične kompatibilnosti.

Koliko smo spremni razumjeti osobu koja ne pokazuje emocije kao mi? Koliko često brigu pogrešno tumačimo kao hladnoću, a intenzitet kao iskrenost?

U priči koja se naizgled bavi pronalaskom ljubavi, možda je najvažniji odnos upravo onaj koji ne zavisi od toga hoće li se neko na kraju vjenčati.  



 

7. A sada malo kritike: Može li film biti previše vjeran klasiku?  

Ovo je pitanje koje prati gotovo svaku novu adaptaciju poznatog književnog djela.

Koliko daleko reditelj smije otići od originala? I ako ne ode dovoljno daleko, zašto nam je uopšte potrebna nova verzija?

Sense and Sensibility već ima izuzetno poznatu adaptaciju Anga Leeja iz 1995. godine, s Emmom Thompson, Kate Winslet, Hughom Grantom i Alanom Rickmanom.

Tridesetak godina kasnije nije dovoljno samo okupiti novu glumačku postavu i ponoviti istu priču.

Oakley donosi prirodniju estetiku i naglašeniji fokus na sestre Dashwood, ali ostaje zanimljivo pitanje je li to dovoljno da film dobije vlastiti identitet.

I kritičari su već podijeljeni oko toga. Dok jedni ističu nježnost i humanost nove interpretacije, drugi joj zamjeraju pretjeranu suzdržanost, tamniju fotografiju i nedostatak snažnije romantične hemije.

Za razliku od Emerald Fennell, koja je s Orkanskim visovima gotovo provocirala publiku da raspravlja o tome šta adaptacija smije biti, Oakley bira mnogo oprezniji pristup.

A oprez u filmskoj adaptaciji može biti i kvaliteta i problem.

Jer, iako od svakog novog filma ne treba očekivati revoluciju, od njega ipak želimo nešto što će nas natjerati da poznatu priču pogledamo drugim očima.  
 


 

8. Možda ne želimo ljubav iz prošlosti. Možda želimo da nas neko ponovo čeka.  

Ovo me vraća na pitanje s početka.

Zašto nam historijske romanse toliko privlače pažnju u 2026. godini?

Možda zato što su moderni odnosi postali previše dostupni, a istovremeno emocionalno nedostupni.

Danas možemo nekome poslati poruku u bilo kojem trenutku. Vidjeti kada je online. Znati da je pogledao naš Instagram story. Provjeriti posljednju aktivnost i iz nje izvući deset potpuno različitih zaključaka.

A opet se često osjećamo kao da nikada nismo imali manje sigurnosti u to šta druga osoba misli.

Historijske romanse nude nešto potpuno suprotno. Ograničenu komunikaciju, spore odnose, društvene prepreke i osjećaje koji moraju pronaći svoj put bez stalnog digitalnog kontakta.

Naravno, to ne znači da su odnosi tada bili zdraviji ili kvalitetniji. Jane Austen je, između ostalog, pisala o tome koliko su takvi sistemi ograničavali žene. Ali filmovi nam dozvoljavaju da izdvojimo jedan romantični dio te prošlosti bez potrebe da u njoj zaista živimo.

Možda je yearning toliko privlačan upravo zato što vraća vrijednost iščekivanju. A možda je taj naš kolektivni povratak Jane Austen samo vrlo elegantan način da priznamo kako nam nedostaju romantične priče u kojima se ljudi zaista trude razumjeti jedni druge.

Nakon Orkanskih visova, Odiseje i sada Razuma i osjećaja, jedno je jasno: filmska industrija ponovo pronalazi inspiraciju u književnim djelima starim stoljećima. A ako nešto možemo naučiti od Austen, onda je to da biti zaljubljen i biti sposoban voljeti nisu uvijek ista stvar.  
 

 

Kultura gledali smo leksikon: Sense and Sensibility u 8 bilješki    
 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: IMDb

Pogledajte slične teme

Gledali smo Odiseju i imamo 7 razloga zašto ga stvarno treba gledati u kinu

Pročitaj više

Gledali smo 'Orkanske Visove': Zašto vam se možda neće svidjeti (i zašto nekima hoće)?

Pročitaj više