Sa svojim prvim pojavljivanjem na međunarodnom ženskom kupu u Mađarskoj, hokejaška ekipa iz BiH pod imenom „Lavice“, se predstavila svijetu, i napravila jedan značajan korak u bosanskohercegovačkom hokeju. Mi smo ih odlučili predstaviti vama.

Kroz razgovor sa Majdom, smo željeli saznati sve o ovom sportu o kojem se malo govori u BiH, o ženama koje prave historijske korake u BiH u jednom od olimpijskih sportova. Pitali smo ih odakle naziv Lavice, kako ih možemo podržati i koji su njihovi naredni koraci. 

Za početak nam recite, kada je klub osnovan i koliko igračica broji vaš tim?

Ženski hokejaški klub „Lavice“ je osnovan u Sarajevu 2016. godine. Nosi epitet prvog, za sad i jedinog, ženskog hokejaškog kluba u Bosni i Hercegovini, ali i šire.

2011. godine nekolicina djevojčica počinje, iz radoznalosti, da igra hokej, trenirajući s dječacima, a već 2015. godine djevojčice su dobile poziv da igraju svoju prvu međunarodnu utakmicu kao ženski tim u Hrvatskoj. Naše hokejašice su tada pobijedile, iako u brojčano veoma malom broju, i time privuku pažnju medija, i postale senzacija u svijetu „muškog sporta“ u BiH.

U tom trenutku se vidjela perspektiva formiranja ženskog tima i bilo je odlučeno da se pokrene program ženskog hokeja na ledu u BiH. Vjetar u leđa koji su djevojke dobile, rezultirao je realizacijom da postoji perspektiva za ženski hokej u BiH, te se time pokreće program ženskog hokeja osnivanjem kluba ŽHK „Lavice“.

Ovom prilikom se zahvaljujemo treneru Adnanu Mrkvi što je prepoznao potencijal i perspektivu djevojčica i žena u ovom sportu tada te nas je motivisao da nikad ne odustanemo od hokeja, a i u konačnici prepoznao važnost formiranja ženskog kluba.

Bitno je napomenuti da je ovaj sport u proteklih 15 godina u velikoj ekspanziji i novi klubovi se razvijaju u regionu.

Kako u regionu tako i kod nas, interesovanje raste, te se danas možemo pohvaliti značajnim brojem članica. Djevojke marljivo i strpljivo treniraju i prilagođavaju se uslovima za ovaj sport. Trenutno klub broji preko 40 članica uzrasta od 6 do 40+, što nam ujedno govori koliko je hokej kao sport inkluzivan.





Da li naziv tima 'Lavice' ima posebno značenje za vas?

Da, nekako i sam naziv tima došao je spontano. Dugo vremena smo igrale s dječacima i uvijek smo se morale izboriti za svoje mjesto u timu i za svojih „5 minuta“ na ledu. Prepoznale smo u nama samima dosta tih karakteristika jedne „lavice“ dok smo zajedno na ledu. Lavice same po sebi kriju tu ženstvenu, nježniju, ali opreznu i borbenu stranu. Predstavljaju kombinaciju ljepote i snage, majčinsku figuru, porodicu, a opet lavice uvijek svoj cilj ostvaruju timski. Naš tim odraz je borbenosti i jedinstva, ali i ujedno nježnosti i emocije. Sada imamo male Lavice koje su dodatno obogatile naš klub, a one su pravi sinonim šta znači biti jedna Lavica.

 

Do sada ste učestvovale na takmičenjima, kakva su bila vaša iskustva i da li ste zadovoljne rezultatima?

Svaka nova utakmica i novi protivnik za nas je izazov i jedno veliko iskustvo. Radujemo se svakoj prilici da igramo bilo u BiH ili u zemljama regiona. Volimo da upoznajemo hokejašice, otvaramo mogućnosti za saradnju u budućnosti, igramo hokej i naučimo nešto novo.

Od ove sezone 2021/22 započele smo da igramo u Ženskoj razvojnoj hokejaškoj ligi (Women Development Hockey League) zajedno sa timovima iz Hrvatske i Srbije. To je prekretnica za ženski hokej u BiH i nova stepenica za kreiranje pretpostavki za daljnji razvoj ženskog hokeja.

Nedavno smo, također, učestvovale prvi put na ženskom kupu u Mađarskoj i igrale sa odličnim ženskim timovima. Obzirom da je ovo naše prvo oficijelno međunarodno iskustvo, zadovoljne smo dosadašnjim napretkom i trudimo se da u svakoj novoj prilici i utakmici ostvarimo što bolji rezultat. Sve to nam je bila jedna od stepenica da budemo dio međunarodne ženske hokejaške priče.

 

Vođene vašim iskustvom, šta je po vama potrebno kako bismo vidjele više žena u ovom sportu?

Vrlo se rijetko spominje prisutnost ovog sporta u našoj bh. zajednici. Nažalost, hokej na ledu u Bosni i Hercegovini nije toliko popularan sport i ljudi nemaju  često priliku da gledaju velike utakmice, a vidjeti žene u ovom olimpijskom sportu još je veći raritet, iako dolazimo iz olimpijskog grada. Općenito hokej nije toliko posjećen i gledan sport u BiH, a za ženski hokej rijetko ko zna da postoji. Zato uvijek vrlo rado pozivamo ljude da gledaju, navijaju i nauče nešto novo o hokeju, a uvijek smo otvorene za nove članice.

Hokej na ledu je poprilično zahtjevan sport, kako fizički tako i psihički. Igra se odvija brzo, dinamično i energično. Zahtjeva se od nas da budemo brze i efikasne, da brzo donosimo odluke i procjenjujemo situacije u milisekundama.

Stvaranje mogućnosti i pretpostavki da se veći broj međunarodnih utakmica, turnira, liga i kupova odvija u BiH zasigurno bi popularizovalo i privuklo veći broj djevojčica i djevojaka da se okušaju i zaigraju hokej sa nama.

Kao sportašice u ovoj perspektivi obavljamo funkciju državnog i kantonalnog sporta. S obzirom na to da su „Lavice“ trenutno jedini ženski hokejaški klub jasno je i da se ujedno u okviru našeg kluba vrši selekcija djevojka koje će od ove godine imati priliku da predstavljaju BiH na međunarodnim svjetskim takmičenjima. Ovim putem pozivamo sve nadležne da podrže razvoj i skupa sa nama počnu da njeguju kulturu ovog olimpijskog sporta u Bosni i Hercegovini, i stvore bolje uslove za razvoj i uspjeh ženskog hokeja na ledu.

Također, prisutnost i medijska podrška je veoma bitna kako bi se javnost upoznala, prvenstveno  s činjenicom da ovaj sport postoji u našoj državi, te podržala u razbijanju stigme kako je hokej na ledu grubi sport namijenjen samo muškarcima. Ženski hokej doprinosi povećanju popularnosti ovog sporta, a indirektno vraća našem gradu titulu olimpijskog Sarajeva u pravom smislu te riječi. Želja nam je da  ženski hokej na ledu bude prepoznat u Sarajevu, ali i u cijeloj BiH, te da otvorimo put za nove generacije djevojaka koje će, vjerujemo, prepoznati ljepotu ovog dinamičnog sporta. Želimo da steknemo i izgradimo vlastiti identitet u svijetu sporta.

 

U želji da za vaš klub saznaju mnogi, na koji način vas mogu podržati naši čitatelji?

Vaši čitatelji mogu da nas prate na društvenim mrežama, kao što su Facebook stranica i Instagram profil, na kojima objavljujemo naše aktivnosti. Putem društvenih mreža objavljujemo i naša takmičenja, kao i gostovanja naših prijateljskih klubova u Sarajevu na koja ovim putem pozivamo sve ljubitelje zimskih sportova da dođu i da podrže naše Lavice. 

Također, mogu da nas podrže i u fundraising aktivnostima koje smo započeli u proteklom periodu u svrhu nabavke kvalitetnije opreme za igračice, obzirom da manjak opreme predstavlja jedan od problema s kojima se naš klub i igračice susreću. Trenutno, nam je to veoma bitno pitanje koje limitira širenje tima, što je naš krajnji cilj, jer samo tako možemo doprinijeti razvoju hokeja u BiH.  Pored fundraisinga u potrazi smo i za društveno odgovorim kompanijama koje će prepoznati značaj i podržati u širenju kapaciteta kluba za nabavku hokejaške opreme, uniformi, općih uslova treniranja i promociju žena u ovom sportu.

 

 

Kakva vas sezona očekuje i da li se posebno radujete nekom takmičenju u budućnosti?

Naša hokejaška sezona uveliko je počela još u septembru 2021. godine, a pred nama je još jedno kolo Ženske razvojne hokejaške lige koje bismo trebale odigrati u Hrvatskoj. U planu su i pripremne utakmice s lokalnim muškim timovima iz HK Vukovi i HK Medvjedi.

Naš veliki cilj i motiv za ovu sezonu je učestvovati prvi put kao Ženska reprezentacija BiH u hokeju na ledu na Svjetskom prvenstvu u IIIB diviziji, koje će se održati u mart 2022. godine u Beogradu, Srbiji. Igrat ćemo zajedno u ovoj diviziji sa reprezentacijama Srbije, Izraela i Estonije. Članice Lavica ujedno i čine žensku hokejašku reprezentaciju, obzirom da klub okuplja sve hokejašice na jednom mjestu. Tako da bez Lavica ujedno nema ni reprezentacije. Poprilično smo uzbuđene i radujemo se našem prvom velikom nastupu.

 

Na koji način mlade djevojke, koje imaju interesovanje i želju za bavljenjem ovim sportom, mogu doći u kontakt s vama. Da li u ovom trenutku imate prostor za nove članice?

U ovom trenutku su klub i naše članice okrenute intenzivnim pripremama za Svjetsko prvenstvo, ali svaka djevojčica ili djevojka koja je zainteresovana da proba hokej, može nas kontaktirati putem društvenih mreža (Facebook i Instagram) ili eventualno putem emaila [email protected], a mi im vrlo rado stojimo na raspolaganju za sva pitanja i informacije. 

Možete li nam reći nešto više o ženama u vašem klubu, ko su sportašice jedinog hokejaškog kluba u BiH?

Naš tim poprilično je raznolik, sastoji se od inženjerki, arhitektica, ekonomistkinja, pravnica, pa sve do psihologinja, muzičarki, umjetnica i lingvistkinja – a sve igračice koje se bave hokejom su uspješne u oblastima kojima se bave.

Ono što klub čini interesantnim i drugačijim od drugih jesu različite starosne dobi, hokejašice koje variraju od djevojčica od 6 godina pa sve do žena od 40+ godina koje jednako pokazuju žar i ljubav za ovim dinamičnim sportom na ledu. Hokejom smo uspjele pomiriti mladost i mudrost i izbrisati neku prepreku kada su godine u pitanju. Za ljude neobično je vidjeti ženstvenu djevojku da oblači toliku opremu i zaštitu, ali ona zato i postoji – da nas čuva i štiti naše tijelo od povreda. Na neki način smo tim spojem - žena i hokeja – za neke ljude povezale dvije nespojive stvari. Ne tražimo i ne očekujemo ništa posebno. Skromne smo, ali borbene i motivisane.

Kao žene, u klubu smo stvorile porodičnu atmosferu, gdje su se zapravo i mame hokejašica osjećale slobodne i hrabre da iz štikli pređu u hokejaške klizaljke i ravnopravno treniraju sa mlađim djevojkama. U trenažnom procesu zanimljivo je vidjeti obrnuti pristup, u kojem su kćerke te koje uče svoje mame kako da kližu, šutaju na gol i jednostavno igraju hokej. To je posebna veza koja nas povezuje kao žene, suigračice i partnerke u igri, ali hokej je i poznat po tome da je porodičan sport.

Nerijetko ćete vidjeti dvije sestre ili braću i sestre da zajedno igraju hokej, a u našem slučaju su tu uključene i mame.

 

Za kraj, otkrijte nam koja je poruka vašeg kluba? 

Budi lavica, u svim aspektima života!

* * * 
Fotografije: Press "Lavice"

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club