TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 24.1.2022.
Sa svojim prvim pojavljivanjem na međunarodnom ženskom kupu u Mađarskoj, hokejaška ekipa iz BiH pod imenom „Lavice“, se predstavila svijetu, i napravila jedan značajan korak u bosanskohercegovačkom hokeju. Mi smo ih odlučili predstaviti vama.
Kroz razgovor sa Majdom, smo željeli saznati sve o ovom sportu o kojem se malo govori u BiH, o ženama koje prave historijske korake u BiH u jednom od olimpijskih sportova. Pitali smo ih odakle naziv Lavice, kako ih možemo podržati i koji su njihovi naredni koraci.
Za početak nam recite, kada je klub osnovan i koliko igračica broji vaš tim?
Ženski hokejaški klub „Lavice“ je osnovan u Sarajevu 2016. godine. Nosi epitet prvog, za sad i jedinog, ženskog hokejaškog kluba u Bosni i Hercegovini, ali i šire.
2011. godine nekolicina djevojčica počinje, iz radoznalosti, da igra hokej, trenirajući s dječacima, a već 2015. godine djevojčice su dobile poziv da igraju svoju prvu međunarodnu utakmicu kao ženski tim u Hrvatskoj. Naše hokejašice su tada pobijedile, iako u brojčano veoma malom broju, i time privuku pažnju medija, i postale senzacija u svijetu „muškog sporta“ u BiH.
U tom trenutku se vidjela perspektiva formiranja ženskog tima i bilo je odlučeno da se pokrene program ženskog hokeja na ledu u BiH. Vjetar u leđa koji su djevojke dobile, rezultirao je realizacijom da postoji perspektiva za ženski hokej u BiH, te se time pokreće program ženskog hokeja osnivanjem kluba ŽHK „Lavice“.
Ovom prilikom se zahvaljujemo treneru Adnanu Mrkvi što je prepoznao potencijal i perspektivu djevojčica i žena u ovom sportu tada te nas je motivisao da nikad ne odustanemo od hokeja, a i u konačnici prepoznao važnost formiranja ženskog kluba.
Bitno je napomenuti da je ovaj sport u proteklih 15 godina u velikoj ekspanziji i novi klubovi se razvijaju u regionu.
Kako u regionu tako i kod nas, interesovanje raste, te se danas možemo pohvaliti značajnim brojem članica. Djevojke marljivo i strpljivo treniraju i prilagođavaju se uslovima za ovaj sport. Trenutno klub broji preko 40 članica uzrasta od 6 do 40+, što nam ujedno govori koliko je hokej kao sport inkluzivan.
Da li naziv tima 'Lavice' ima posebno značenje za vas?
Da, nekako i sam naziv tima došao je spontano. Dugo vremena smo igrale s dječacima i uvijek smo se morale izboriti za svoje mjesto u timu i za svojih „5 minuta“ na ledu. Prepoznale smo u nama samima dosta tih karakteristika jedne „lavice“ dok smo zajedno na ledu. Lavice same po sebi kriju tu ženstvenu, nježniju, ali opreznu i borbenu stranu. Predstavljaju kombinaciju ljepote i snage, majčinsku figuru, porodicu, a opet lavice uvijek svoj cilj ostvaruju timski. Naš tim odraz je borbenosti i jedinstva, ali i ujedno nježnosti i emocije. Sada imamo male Lavice koje su dodatno obogatile naš klub, a one su pravi sinonim šta znači biti jedna Lavica.
Do sada ste učestvovale na takmičenjima, kakva su bila vaša iskustva i da li ste zadovoljne rezultatima?
Svaka nova utakmica i novi protivnik za nas je izazov i jedno veliko iskustvo. Radujemo se svakoj prilici da igramo bilo u BiH ili u zemljama regiona. Volimo da upoznajemo hokejašice, otvaramo mogućnosti za saradnju u budućnosti, igramo hokej i naučimo nešto novo.
Od ove sezone 2021/22 započele smo da igramo u Ženskoj razvojnoj hokejaškoj ligi (Women Development Hockey League) zajedno sa timovima iz Hrvatske i Srbije. To je prekretnica za ženski hokej u BiH i nova stepenica za kreiranje pretpostavki za daljnji razvoj ženskog hokeja.
Nedavno smo, također, učestvovale prvi put na ženskom kupu u Mađarskoj i igrale sa odličnim ženskim timovima. Obzirom da je ovo naše prvo oficijelno međunarodno iskustvo, zadovoljne smo dosadašnjim napretkom i trudimo se da u svakoj novoj prilici i utakmici ostvarimo što bolji rezultat. Sve to nam je bila jedna od stepenica da budemo dio međunarodne ženske hokejaške priče.
Vođene vašim iskustvom, šta je po vama potrebno kako bismo vidjele više žena u ovom sportu?
Vrlo se rijetko spominje prisutnost ovog sporta u našoj bh. zajednici. Nažalost, hokej na ledu u Bosni i Hercegovini nije toliko popularan sport i ljudi nemaju često priliku da gledaju velike utakmice, a vidjeti žene u ovom olimpijskom sportu još je veći raritet, iako dolazimo iz olimpijskog grada. Općenito hokej nije toliko posjećen i gledan sport u BiH, a za ženski hokej rijetko ko zna da postoji. Zato uvijek vrlo rado pozivamo ljude da gledaju, navijaju i nauče nešto novo o hokeju, a uvijek smo otvorene za nove članice.
Hokej na ledu je poprilično zahtjevan sport, kako fizički tako i psihički. Igra se odvija brzo, dinamično i energično. Zahtjeva se od nas da budemo brze i efikasne, da brzo donosimo odluke i procjenjujemo situacije u milisekundama.
Stvaranje mogućnosti i pretpostavki da se veći broj međunarodnih utakmica, turnira, liga i kupova odvija u BiH zasigurno bi popularizovalo i privuklo veći broj djevojčica i djevojaka da se okušaju i zaigraju hokej sa nama.
Kao sportašice u ovoj perspektivi obavljamo funkciju državnog i kantonalnog sporta. S obzirom na to da su „Lavice“ trenutno jedini ženski hokejaški klub jasno je i da se ujedno u okviru našeg kluba vrši selekcija djevojka koje će od ove godine imati priliku da predstavljaju BiH na međunarodnim svjetskim takmičenjima. Ovim putem pozivamo sve nadležne da podrže razvoj i skupa sa nama počnu da njeguju kulturu ovog olimpijskog sporta u Bosni i Hercegovini, i stvore bolje uslove za razvoj i uspjeh ženskog hokeja na ledu.
Također, prisutnost i medijska podrška je veoma bitna kako bi se javnost upoznala, prvenstveno s činjenicom da ovaj sport postoji u našoj državi, te podržala u razbijanju stigme kako je hokej na ledu grubi sport namijenjen samo muškarcima. Ženski hokej doprinosi povećanju popularnosti ovog sporta, a indirektno vraća našem gradu titulu olimpijskog Sarajeva u pravom smislu te riječi. Želja nam je da ženski hokej na ledu bude prepoznat u Sarajevu, ali i u cijeloj BiH, te da otvorimo put za nove generacije djevojaka koje će, vjerujemo, prepoznati ljepotu ovog dinamičnog sporta. Želimo da steknemo i izgradimo vlastiti identitet u svijetu sporta.
U želji da za vaš klub saznaju mnogi, na koji način vas mogu podržati naši čitatelji?
Vaši čitatelji mogu da nas prate na društvenim mrežama, kao što su Facebook stranica i Instagram profil, na kojima objavljujemo naše aktivnosti. Putem društvenih mreža objavljujemo i naša takmičenja, kao i gostovanja naših prijateljskih klubova u Sarajevu na koja ovim putem pozivamo sve ljubitelje zimskih sportova da dođu i da podrže naše Lavice.
Također, mogu da nas podrže i u fundraising aktivnostima koje smo započeli u proteklom periodu u svrhu nabavke kvalitetnije opreme za igračice, obzirom da manjak opreme predstavlja jedan od problema s kojima se naš klub i igračice susreću. Trenutno, nam je to veoma bitno pitanje koje limitira širenje tima, što je naš krajnji cilj, jer samo tako možemo doprinijeti razvoju hokeja u BiH. Pored fundraisinga u potrazi smo i za društveno odgovorim kompanijama koje će prepoznati značaj i podržati u širenju kapaciteta kluba za nabavku hokejaške opreme, uniformi, općih uslova treniranja i promociju žena u ovom sportu.
Kakva vas sezona očekuje i da li se posebno radujete nekom takmičenju u budućnosti?
Naša hokejaška sezona uveliko je počela još u septembru 2021. godine, a pred nama je još jedno kolo Ženske razvojne hokejaške lige koje bismo trebale odigrati u Hrvatskoj. U planu su i pripremne utakmice s lokalnim muškim timovima iz HK Vukovi i HK Medvjedi.
Naš veliki cilj i motiv za ovu sezonu je učestvovati prvi put kao Ženska reprezentacija BiH u hokeju na ledu na Svjetskom prvenstvu u IIIB diviziji, koje će se održati u mart 2022. godine u Beogradu, Srbiji. Igrat ćemo zajedno u ovoj diviziji sa reprezentacijama Srbije, Izraela i Estonije. Članice Lavica ujedno i čine žensku hokejašku reprezentaciju, obzirom da klub okuplja sve hokejašice na jednom mjestu. Tako da bez Lavica ujedno nema ni reprezentacije. Poprilično smo uzbuđene i radujemo se našem prvom velikom nastupu.
Na koji način mlade djevojke, koje imaju interesovanje i želju za bavljenjem ovim sportom, mogu doći u kontakt s vama. Da li u ovom trenutku imate prostor za nove članice?
U ovom trenutku su klub i naše članice okrenute intenzivnim pripremama za Svjetsko prvenstvo, ali svaka djevojčica ili djevojka koja je zainteresovana da proba hokej, može nas kontaktirati putem društvenih mreža (Facebook i Instagram) ili eventualno putem emaila [email protected], a mi im vrlo rado stojimo na raspolaganju za sva pitanja i informacije.
Možete li nam reći nešto više o ženama u vašem klubu, ko su sportašice jedinog hokejaškog kluba u BiH?
Naš tim poprilično je raznolik, sastoji se od inženjerki, arhitektica, ekonomistkinja, pravnica, pa sve do psihologinja, muzičarki, umjetnica i lingvistkinja – a sve igračice koje se bave hokejom su uspješne u oblastima kojima se bave.
Ono što klub čini interesantnim i drugačijim od drugih jesu različite starosne dobi, hokejašice koje variraju od djevojčica od 6 godina pa sve do žena od 40+ godina koje jednako pokazuju žar i ljubav za ovim dinamičnim sportom na ledu. Hokejom smo uspjele pomiriti mladost i mudrost i izbrisati neku prepreku kada su godine u pitanju. Za ljude neobično je vidjeti ženstvenu djevojku da oblači toliku opremu i zaštitu, ali ona zato i postoji – da nas čuva i štiti naše tijelo od povreda. Na neki način smo tim spojem - žena i hokeja – za neke ljude povezale dvije nespojive stvari. Ne tražimo i ne očekujemo ništa posebno. Skromne smo, ali borbene i motivisane.
Kao žene, u klubu smo stvorile porodičnu atmosferu, gdje su se zapravo i mame hokejašica osjećale slobodne i hrabre da iz štikli pređu u hokejaške klizaljke i ravnopravno treniraju sa mlađim djevojkama. U trenažnom procesu zanimljivo je vidjeti obrnuti pristup, u kojem su kćerke te koje uče svoje mame kako da kližu, šutaju na gol i jednostavno igraju hokej. To je posebna veza koja nas povezuje kao žene, suigračice i partnerke u igri, ali hokej je i poznat po tome da je porodičan sport.
Nerijetko ćete vidjeti dvije sestre ili braću i sestre da zajedno igraju hokej, a u našem slučaju su tu uključene i mame.
Za kraj, otkrijte nam koja je poruka vašeg kluba?
Budi lavica, u svim aspektima života!
* * *
Fotografije: Press "Lavice"
TEKST: Ada Ćeremida
Dok odbrojavamo dane do prvih utakmica Svjetskog prvenstva i još jednog ljeta ispunjenog navijanjem, analizama i emocijama koje samo fudbal može donijeti, razgovarali smo s čovjekom čije je ime godinama povezano sa sportskim pričama koje pamtimo.
Jasmin Ligata je ime koje ćete prepoznati iz svijeta sporta, medija, humanitarnog rada i brojnih priča koje su godinama punile naslovnice.
Za mnoge je glas utakmica, za druge čovjek koji stoji iza velikih sportskih i humanitarnih projekata, a za neke jednostavno neko ko je cijeli život proveo među ljudima i njihovim pričama. 
Uoči početka Svjetskog prvenstva, razgovarali smo s njim o fudbalu, Edinu Džeki, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, trenucima koji su ga obilježili, ali i lekcijama koje je naučio daleko od stadiona.
Iako ga mnogi povezuju prvenstveno sa sportom, Jasmin Ligata je tokom karijere bio mnogo više od posmatrača sa strane. Kao novinar, PR menadžer, humanitarac i dugogodišnji saradnik nekih od najvećih imena regionalnog sporta, svjedočio je trenucima koji su obilježili generacije navijača. 
U razgovoru, otkrio nam je kako je doživio plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, šta ga je Edin Džeko naučio o životu i zašto je fudbal i dalje njegova najdraža stresna stvar na svijetu. 
Fudbal je i dalje tema oko koje se u našoj regiji okuplja najviše emocija.
Nakon svih godina provedenih uz ovaj sport, šta je ono zbog čega vas fudbal i dalje jednako privlači?
Mogu sada pričati o tome kako fudbal spaja ljude, kako su mnogi fudbaleri najveći ambasadori svojih država, kako je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali za mene je najjednostavnije objašnjenje da je to nešto bez čega ne mogu.
Ne mislim samo na gledanje, jer sam u životu pogledao i previše utakmica, nego na sam sport, na sam taj fenomen, globalnu ljubav. Fudbal iz ljudi izvlači najbolje i najgore osobine, frustracije na tribinama, strast na terenu, zato ga toliko i volimo, a plus je što je i dobar ispusni ventil.
Godinama ste blisko sarađivali s Edinom Džekom i imali priliku vidjeti ga i van terena.
Koja osobina kod njega najviše iznenadi ljude koji ga poznaju samo kroz fudbal?
Ta njegova skromnost, poniznost i strpljenje za sve ljude. Nevjerovatno je koliko je strpljiv i koliko je dobra osoba.
Svi oni koji ga prvi put vide ostanu oduševljeni njegovom skromnošću, a to je osobina koju je ponio iz porodice i koja ga je, zaista, i nakon svih ovih godina Edinovih uspjeha zadržala čvrsto na zemlji.
Što bismo rekli narodski: „O sebi, pri sebi“.
Postoji li situacija u kojoj ste kao PR menadžer morali reagovati u nekoliko minuta, a koja vam je danas ostala u sjećanju kao jedna od najstresnijih u karijeri?
Niz je takvih situacija bilo, ali najstresnija je bila s Mirzom Teletovićem i Džananom Musom nakon „incidenta“ na utakmici između BiH i Rusije.
Desio se jedan sukob njih dvojice, a navijači su stali na stranu mlađeg, kao što bih i ja lično, da nisam znao cijeli kontekst. Te noći Mirza Teletović je dobio 1.000 prijetnji i ružnih psovki na svojim profilima i lično, i situacija je zaista izmakla kontroli, toliko da se Teletović odlučio napustiti kamp. 
Sutradan smo organizovali press konferenciju, gdje je prva Mirzina rečenica bila izvinjenje svima – navijačima, Musi, medijima i javnosti.
Nakon toga svi novinari su saslušali Teletovića, koji je bio iskren i dao pojašnjenje onoga što se dogodilo. Isti dan sam spojio Mirzu i Džanana, gdje su oni jedan drugom pružili ruku, zagrlili se, pomirili, gdje je i Džanan priznao da je i on snosio dobar dio krivice. 
Objavili smo to i cijela stvar se izgladila, barem što se tiče javnosti, jer od onih 1.000 prijetnji došli smo do 990 pohvala. Par dana poslije neka marketing agencija iz Amerike radila je analizu tog događaja i načina na koji je reagovano u kriznom PR-u te napisala tekst o tome kako je tim Mirze Teletovića skoro savršeno izgladio situaciju u manje od 24 sata.
Pisao sam im i zahvalio se, uz naglasak da nisam imao tim ljudi iza sebe, što ih je prilično iznenadilo. Međutim, imao sam Mirzu, koji je jako inteligentan i dobar čovjek i koji je bio svjestan onoga što je uradio, a kada si iskren i kada to svi prepoznaju, onda je mnogo lakše raditi.
Svjetsko prvenstvo 2026. sve je bliže. Kao neko ko je pratio brojne velike turnire, po čemu mislite da će ovo prvenstvo biti drugačije od prethodnih?
Osim što je najveći broj reprezentacija ikad na jednom SP-u, smatram da će ovo prvenstvo donijeti pregršt iznenađenja. Velike reprezentacije su umorne, imaju mnogo igrača koji iza sebe imaju po 50–60 utakmica na visokom nivou.
Izašli su iz sezone u kojoj nije bilo mnogo prostora za odmaranje i sada ih očekuje prvenstvo dugo 39 dana. Vjerujem da će favoriti pobjeđivati, ali da će se jako mnogo mučiti i da ćemo biti svjedoci velikih iznenađenja.
Utakmica protiv Italije izazvala je mnogo emocija među navijačima.
Gdje ste vi bili u tom trenutku, kako ste je pratili i šta vam je prvo prošlo kroz glavu nakon posljednjeg zvižduka?
Dugo poslije penala nisam bio uopšte siguran da smo prošli.
Neki šok je bio u meni, koji mi nije dao priliku da se odmah radujem, da uživam, jer sam bio u nevjerici. Danima prije toga sam pisao o tome kako je Edin Džeko, zbog svega što je on mimo fudbala, ali i u fudbalu, zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje i onda kada se to desilo, sve sam čekao da će neko doći i reći: „E, nije, šalili smo se“.
Tek nakon pola sata, kada me je šok prošao, počeo sam i slaviti i pjevati, pa čak sam i zaplakao Ninoslavu Milenkoviću na ramenu.
Osjećaj je i dalje nevjerovatan, pogotovo kada vidim koliko to našem narodu znači, koliko znači Edinu, koliko znači svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu.
Koja je najčešća rečenica koju vam ljudi izgovore kada vas sretnu, a koja je najčešća rečenica koju ste vi izgovarali tokom utakmica pa je s vremenom postala interna šala među vašim prijateljima?
Kakav si da mi završiš dres Edina Džeke, ili bilo šta vezano za Edina. E, to je nekako sada u posljednje vrijeme zaista rečenica koja preovladava, ali ja sam mnogo toga mimo onoga što radim za Edina ili što sam radio za Mirzu, Tuku i ostale sportiste. 
Trudim se da budem odan i lojalan prijatelj svima i da, u svojim mogućnostima, svima pomognem. A internih šala ima i previše, s obzirom na to da sam u međuvremenu komentarisao futsal utakmice i postao viralan zbog svojih šala. Mnogo je toga, ali papir je premali da bi sve na njega moglo stati.
Da možete ponovo proživjeti jednu utakmicu koju ste gledali ili pratili tokom svoje karijere, bez da znate njen ishod, koju biste odabrali?
5. juni i utakmica između Želje i Sarajeva na Koševu, kada je Zuban dao gol za pobjedu, na moj 20. rođendan.
Postoji li poziv ili poruka koju ste primili zahvaljujući fudbalu, a koju nikada nećete zaboraviti?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo i rad u medijima, u humanitarnom udruženju, bilo je više takvih poruka i poziva. Svaka poruka ili poziv koji se tiču fudbala, a koji za cilj imaju pomaganje drugima, za mene su zaista velika stvar.
Organizovao sam mnoge sportske događaje, ali Remake utakmica između Želje i Sarajeva, nakon 26 godina, sa istim akterima, za mene je bila poseban događaj i posebna emocija.
Bilo je stresno okupiti iste ljude na istom mjestu 26 godina nakon što su igrali međusobnu utakmicu, ali onog trenutka kada je počela ta utakmica, sjeo sam na tribinu, uživao i nekako je suza potekla, ona radosnica.
Koji je trenutak u fudbalu kod vas izazvao najviše emocija, kao navijača, novinara ili čovjeka?
Pa sigurno da je bilo više takvih trenutaka. Volim lijepe priče, poput te od 5. juna, kada je Željo bio autsajder protiv moćnog Sarajeva, a presudilo je veće srce. I sam sam tada bio dio kolektiva FK Željezničar, pa mi ta pobjeda jako znači.
Utakmica u Kaunasu mi je bila jako stresna, kada je Džeko asistirao Vedi za gol koji nas je odveo na SP. Pa zatim pobjeda protiv Slovačke u gostima, kada je Hajrović dao gol, pa onda himna naše zemlje protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu.
Milion malih i velikih stvari zbog kojih je fudbal najomiljenija stresna stvar na svijetu.
I za kraj, kada bi vaš život danas imao naslov sportske rubrike, kako bi on glasio?
„Liga bez briga“
Daleko od toga da sam bez briga i da u karijeri nisam imao briga, jesam, itekako, ali to me je oblikovalo kao čovjeka.
Velike nepravde su od mene učinile i napravile me čovjekom koji se trudi pomoći drugima, jer znam koliko boli nepravda i uvijek sam spreman pomoći drugima, jer me to zaista ispunjuje kao čovjeka.
Nesebično pomaganje je blagodat i svi oni koji se tako ponašaju znaju koliko je to dobro za čovjeka, koliko donosi olakšanja, koliko se ljepše živi i spava.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
