Helena Vuković je mlada bh. glumica koja iz godine u godinu, za crveni tepih Sarajevo Film Festivala bira kreacije koje odišu elegancijom i autentičnošću.

Ove godine, Helena je svoju naklonost ponovno poklonila bh. dizajnerici Belmi Tvico. Belma Tvico je kroz godine izgradila prepoznatljiv stilski izričaj na bh. modnoj sceni te je svojim kreacijama unijela dozu autentičnosti, elegancije i vedrine kroz vibrantni custom made print koji se često provlači kroz njen dizajn.

Foto: Vedad Krkbešević

Iako su njen pečat postale živopisne boje, od jarkih tonova do nježnih pastelnih, odlično interpretira i akromatske tonove kroz profinjene kreacije. Upravo ta dva kontrasta birala je i Helena za 30. Sarajevo film Festival. Osvojila nas je gracioznim stavom s kojim je ponijela obje kreacije, koje su potpuna suprotnost jedna drugoj.


Nježnost u vibrantnim tonovima

Korzet bez naramenica stvara dojam timeless elegancije, a plisirani detalji na prednjem dijelu u savršenom su skladu s geometrijskim uzorkom koji donosi idiličnu kombinaciju pastelnih ružičastih i koraljnih nijansi. Inspirirana ljepotom noćnog neba i zvijezda, Belma Tvico je kreirala print koji donosi dašak magije i misterije.

Foto: Vedad Krkbešević

Gornji dio haljine prati suknja koja elegantno pada i stvara decentne nabore kojima dodatnu dinamiku daje print. Ova reinterpretacija klasične siluete pokazuje kako jedan posebno osmišljen print može transformirati čak i najjednostavnije haljine u izvanredna modna izdanja.

Na posebnosti joj daje dugi šal na jednoj ruci, čime se stvara zanimljiva asimetrična dinamika. Prateći dužinu haljine, stvorio je dojam lepršavosti i posebne sofisticiranosti. 

Foto: Vedad Krkbešević

Akromatski tonovi za 6. večer Sarajevo Film Festivala

Za šetnju crvenim tepihom 6. večeri ovogodišnjeg izdanja Festivala, Helena je birala potpunu suprotnost prvoj kreaciji. Ovog puta pojavila se u crno – bijeloj kreaciji koja odiše bezvremenskim stilom starog Hollywooda.

Foto: Sarajevo Film Festival

U jednostavnu bijelu haljinu utkani su suptilni detalji koji ju čine glamuroznom. Gornji dio krije složene nabore koji korzetu haljine daju dubinu i slojevitost, dok donji dio haljine jednostavno prati liniju tijela. Posebna nota u ovoj kreaciji je široki crni pojas od tkanine koji prelazi dužinu haljine i nalazi se u ulozi šlepa – detalj stvoren za glamur crvenog tepiha.

Foto: Sarajevo Film Festival

* * *
Naslovna fotografija: Sarajevo Film Festival

Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.

A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by CHANEL (@chanelofficial)

Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Véronik (@aboutchanelhere)

 

Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.

S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.


Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by CHANEL (@chanelofficial)

Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome. 

No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.

U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
 

Naslovna fotografija: @sourcewhere