TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 6.5.2025.
Hamza Kulenović, fotograf iza STUDIO HAMZA, već godinama gradi prepoznatljiv vizuelni narativ tih ali prodoran, suptilan, a opet pun snage.
Njegov dugoročni projekt 1 ON 1 je intiman portret individualnosti, gdje moda i priroda vode nijeme dijaloge. U trećem poglavlju, HOWDY, Kulenović se okreće Zapadu, ali ne onom iz filmova, već onom iz osjećaja.
Gucci košulja i Fendi džemper
HOWDY ne pokušava preslikati Divlji zapad. Umjesto prašine i prerije, ovdje imamo travu, maslačke i blagu svjetlost bosanskog podneblja. Nema teatralnosti ovo je kontemplativna dekonstrukcija slike tišine. Zapad, filtriran kroz melanholiju i estetiku istočnoevropskog sela.
‘’Vizuali prate narativ osame, unutrašnje snage i ljepote koja izvire iz jednostavnosti. Bez potrebe za pretencioznošću, priča je vođena ideologijom slobode izražavanja i suptilnog sudara stilskih opozita – grube teksture i nježnih silueta, utilitarnog i romantičnog.'' rekao nam je Hamza.
Miu Miu majica i šešir, Prada potkošulja i J.W. Anderson vesta
Stajling koji potpisuju Matheus Franca i Kulenović spaja diskretnu sofisticiranost s hrabrim siluetama. Kombinacija tekstura i detalja stvara dojam nespretne elegancije, gdje luksuzne torbe i odjevni komadi ne djeluju samo kao modni izričaj, već kao predmeti s pričom. Ovdje se osjećaju naslijeđeni, proživljeni, kao da su pronađeni sa karakterom koji dolazi iz prepoznatljivih modnih arhiva.
Brunello Cucinelli bermude , Miu Miu jakna i čizme, torba J.W. Anderson, naočale Loewe i J.W. Anderson vesta.
U pozadini fotografija titra i blagi bunt. HOWDY ne vrišti, ali suptilno prisvaja western estetiku na svoj način. Granica više nije teritorijalna, već suptilna i intimna, gdje se prostor za osobnu izražajnost stvara kroz detalje, tonove i gestu.
Brunello Cucinelli bermude, Miu Miu čizme,Gucci košulja i Emilio Pucci hlače
U svijetu gdje je moda često bučna, teatralna i pomalo distancirana od stvarnosti, ovakav editorijal nas može podsjetiti na tihe priče koje postoje i bez publike. U tome i jeste moć ovog editorijala sve izgleda kao da se već dešava.
TEKST: Ada Ćeremida
Nekada simbol prevelikog hypea, Dior tote se vraća kao tiha kulturna referenca koju Gen Z zapravo želi nositi.
Svi se sjećamo tog trenutka kada je jedna torba prešla granicu između poželjne i prezasićene. Diorove tote torbe bile su svuda na ulicama, Instagramu, aerodromima i vrlo brzo prestale su govoriti išta novo.
No moda ima kratko pamćenje i još kraći ciklus oprosta. U novoj interpretaciji Dior, pod vodstvom J.W. Andersona vraća ovaj format, koji smo vidjeli na njegovoj debitantskoj Dior Mens reviji prošle godine.
S potpuno drugačijim razlogom postojanja, ovaj put, torba ne pokušava da bude statusni simbol, već nosilac kulture, reference i ličnog identiteta.
Kada je Dior Book Tote postao “previše”?
Originalni Dior Book Tote lansiran je 2018. godine pod kreativnim vodstvom Maria Grazia Chiuri za Dior . Inspirisan praktičnošću i idejom svakodnevne luksuzne torbe, brzo je postao jedan od najprepoznatljivijih komada modne kuće.
No već do 2019. i 2020. torba je doživjela ekstremnu saturaciju od street style scene do masovnih kopija. Logo i monogram preuzeli su glavnu riječ, dok je sama torba izgubila emocionalni i estetski kontekst. Nije bila ružna, ali je postala prazna i upravo zato je mnogima dosadila.
Taj umor bio je vidljiv i kasnije, čak i kada se torba pojavila u muškom kontekstu na Paris Fashion Week Menswear FW 2025/2026 , u okviru revije Dior Men Winter 2025/2026 pod kreativnim vodstvom Kim Jones tada ukrašena sa Labubu privjescima, više kao styling trik nego kao stvarna reinterpretacija.
Tek dolaskom J.W. Andersona dolazi do suštinskog zaokreta: torba se ne stilizira, već se ponovo osmišljava, oslobođena ironije i vraćena značenju.
Dior Book Cover Tote kao kulturni objekt
Nova Dior Book Cover Tote ide u potpuno suprotnom smjeru. Umjesto logotipa, u prvi plan dolazi književnost. Umjesto savršeno stiliziranih kampanja, Dior bira bouquiniste uz obale Seine stvarne ljude, stvarne reference, stvarni Pariz.
Kampanja fotografa Angèle Châtenet djeluje gotovo dokumentarno, bez viška scenografije. Torbe nose naslove knjiga, porodična imena i kulturno naslijeđe, a ne samo brend. Luksuz ovdje nije performans, već navika.
Zašto ovo rezonira s Gen Z publikom?
Gen Z ne kupuje simbole moći, već skuplja reference. Knjiga na torbi nije dekor, već kod znak pripadnosti, interesa i vrijednosti.
Upravo zato je casting ključan: od 070 Shake do book influencera Travawyn Taylor , identitet kampanje gradi se kroz kulturu, ne status. Najemotivniji trenutak dolazi s Denis Westhoff , gdje roman Bonjour Tristesse postaje naslijeđe koje se nosi, a ne arhivira.
Ovo su torbe koje su nosive, funkcionalne i tiho luksuzne dizajnirane za stvarni život, ne za feed.
Dior nije samo “popravio” staru torbu promijenio je razlog zašto ona postoji. Book Cover Tote nije pokušaj povratka hypea, već odgovor na sadašnji trenutak u kojem moda mora slušati, a ne diktirati.
Upravo zato ova verzija djeluje uvjerljivo: jer ne traži da je volimo dovoljno je da je razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
