TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 6.5.2025.
Hamza Kulenović, fotograf iza STUDIO HAMZA, već godinama gradi prepoznatljiv vizuelni narativ tih ali prodoran, suptilan, a opet pun snage.
Njegov dugoročni projekt 1 ON 1 je intiman portret individualnosti, gdje moda i priroda vode nijeme dijaloge. U trećem poglavlju, HOWDY, Kulenović se okreće Zapadu, ali ne onom iz filmova, već onom iz osjećaja.
Gucci košulja i Fendi džemper
HOWDY ne pokušava preslikati Divlji zapad. Umjesto prašine i prerije, ovdje imamo travu, maslačke i blagu svjetlost bosanskog podneblja. Nema teatralnosti ovo je kontemplativna dekonstrukcija slike tišine. Zapad, filtriran kroz melanholiju i estetiku istočnoevropskog sela.
‘’Vizuali prate narativ osame, unutrašnje snage i ljepote koja izvire iz jednostavnosti. Bez potrebe za pretencioznošću, priča je vođena ideologijom slobode izražavanja i suptilnog sudara stilskih opozita – grube teksture i nježnih silueta, utilitarnog i romantičnog.'' rekao nam je Hamza.
Miu Miu majica i šešir, Prada potkošulja i J.W. Anderson vesta
Stajling koji potpisuju Matheus Franca i Kulenović spaja diskretnu sofisticiranost s hrabrim siluetama. Kombinacija tekstura i detalja stvara dojam nespretne elegancije, gdje luksuzne torbe i odjevni komadi ne djeluju samo kao modni izričaj, već kao predmeti s pričom. Ovdje se osjećaju naslijeđeni, proživljeni, kao da su pronađeni sa karakterom koji dolazi iz prepoznatljivih modnih arhiva.
Brunello Cucinelli bermude , Miu Miu jakna i čizme, torba J.W. Anderson, naočale Loewe i J.W. Anderson vesta.
U pozadini fotografija titra i blagi bunt. HOWDY ne vrišti, ali suptilno prisvaja western estetiku na svoj način. Granica više nije teritorijalna, već suptilna i intimna, gdje se prostor za osobnu izražajnost stvara kroz detalje, tonove i gestu.
Brunello Cucinelli bermude, Miu Miu čizme,Gucci košulja i Emilio Pucci hlače
U svijetu gdje je moda često bučna, teatralna i pomalo distancirana od stvarnosti, ovakav editorijal nas može podsjetiti na tihe priče koje postoje i bez publike. U tome i jeste moć ovog editorijala sve izgleda kao da se već dešava.
TEKST: Ada Ćeremida
Golden Globes su oduvijek bili svojevrsni uvod u sezonu nagrada, večer koja postavlja ton prije nego što Oscar mašinerija krene punom snagom.
Kao i svake i ove godine slavili su filmove i serije koji su obilježili proteklih dvanaest mjeseci, ali pažnja je, očekivano, vrlo brzo skliznula s pozornice na crveni tepih. Ono što je sinoć bilo drugačije nije bila lista dobitnika, već raspoloženje u kojem se moda pojavila.
Bez namjere da se nadglasa sama sebe, stil je djelovao tiše, promišljenije i sigurnije. Kao da je glamur odlučio stati korak unazad i prepustiti prostor kroju, teksturi i stavu. U nastavku nećemo tražiti “najbolje”, već ćemo razložiti lookove koji su suptilno oblikovali atmosferu večeri Golden Globes nagrada i pokazali kako danas izgleda samouvjeren crveni tepih.
Glamur oslobođen spektakla
Možda najzanimljiviji pomak večeri bio je odnos prema samom pojmu glamura. Nije nestao, ali je promijenio formu. Umjesto velikih modnih gesti, dobili smo lookove koji djeluju lično, gotovo intimno, kao da su nastali iz jasne svijesti o vlastitom stilu.
Ovdje glamur nije kostim, već produžetak identiteta nenametljiv, ali precizan. Golden Globes su sinoć pokazali da crveni tepih ne mora biti glasan da bi bio relevantan, niti teatralan da bi bio modno važan.
Tekstura kao glavni narativ
Umjesto boja koje dominiraju prostorom, fokus se prebacio na materijale i površine. Sjaj metala, mekoća perja, transparentni slojevi i bogati vezovi preuzeli su ulogu glavnih pripovjedača.
Ovi lookovi nisu se kretali oko ideje “wow efekta”, već oko osjećaja kako tkanina pada, kako reflektira svjetlo, kako se kreće u hodu. Upravo u toj suzdržanoj igri tekstura leži razlog zašto je crveni tepih djelovao promišljenije nego inače. Sve je bilo tu s razlogom, ali ništa nije bilo preglasno.
Tišina kroja i snaga siluete
Ako je sinoć postojala zajednička nit, bila je to vjera u siluetu. Haljine su se oslanjale na precizan kroj, čiste linije i tijelo kao centralnu tačku, bez potrebe za dodatnim objašnjenjima.
Od dugih, gotovo arhitektonskih formi do uskih, skulpturalnih konstrukcija, moda je djelovala disciplinovano i samouvjereno. Ovo nisu bili lookovi koji traže reakciju, već oni koji je dobiju upravo zato što je ne forsiraju. Crveni tepih se sinoć više ponašao kao produžetak modne piste nego kao pozornica za spektakl.
Sinoćnji Golden Globes nisu ponudili jedan dominantan modni trenutak, niti su pokušali da ga proizvedu. Umjesto toga, crveni tepih je djelovao kao niz promišljenih odluka koje su zajedno formirale mirniju, zreliju sliku savremenog glamura.
Moda je ovdje funkcionisala kao refleksija trenutka u kojem se nalazi industrija svjesna sebe, sigurnija u tišini nego u buci. Ako je ovo nagovještaj onoga što slijedi u sezoni nagrada, onda nas ne čeka povratak spektaklu, već njegova pažljivo kontrolisana verzija.
A to je, možda, promjena koja nam je bila potrebna.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
