TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 27.1.2025.
Bh. kompozitor, gitarista i pedagog Sanel Sabitović, koji već dugi niz godina živi i stvara u Berlinu, predstavio je svoj novi album gitarske muzike pod nazivom "20 Preludes for Guitar and Warped Space".
Ovo izdanje predstavlja njegovu umjetničku refleksiju na godine istraživanja, života i stvaranja u različitim sredinama.
"Ovih 20 preludija su umjetnička sinteza svega što sam godinama slušao i upijao. Oni predstavljaju pročišćen izraz tonskog haosa koji me oblikovao, pretočen u fraze i ritmove, harmonije i melodije. Elementi različitih muzičkih stilova su dekonstruisani, reducirani i pažljivo uklopljeni u jezik koji je istovremeno kompleksan i pristupačan. Cilj mi je bio da ovaj izraz, iako duboko umjetnički, ostane razumljiv i onima koji nisu navikli na svijet gitarske umjetničke muzike", ističe Sabitović.
Detalji preludija otkrivaju slojeve koji se mogu u potpunosti doživjeti tek pažljivim slušanjem, posebno uz korištenje slušalica. Prostorna dimenzija ovih kompozicija dodatno je obogaćena suptilnim sound designom Mirze Redžepagića, koji je svojim doprinosom produbio koncept prostornosti i dao novu dimenziju ovoj muzičkoj viziji. Za cover art i video vizualizaciju albuma zaslužna je Livina Tanović, mlada sarajevska umjetnica i producentica, čiji je rad dodatno naglasio atmosferu i estetski dojam preludija.
https://www.youtube.com/watch?v=_XyhAWBlpwI
Sanel Sabitović je rođen u Mostaru i cijeli svoj život je posvetio muzici, stvarajući i nastupajući u različitim sredinama i životnim fazama. Nakon 12 godina provedenih u Berlinu, vratio se u Sarajevo na jednak vremenski period, a posljednjih osam godina ponovno se nastanio u Berlinu.
Tokom svoje karijere, nastupao je širom Njemačke u raznim formatima – kao solista, član kamernih sastava i u okviru teatarskih produkcija. Vremenom se u potpunosti posvetio komponovanju muzike za gitaru. Objavio je četiri albuma gitarske muzike, dok njegov opus broji preko 70 kompozicija, većinom pisanih za gitaru. Trenutno radi na orkestarskoj kompoziciji, čime dodatno širi svoj umjetnički izražaj. Njegova djela objavljuje prestižna danska izdavačka kuća Bergmann Edition, koja je do sada izdala osam njegovih kompozicija.
Pored svog kompozitorskog rada, Sabitović je aktivan i kao pedagog. Predavao je gitaru na brojnim muzičkim institucijama u Njemačkoj i Austriji, kao što su Landesmusikakademie NRW, Musikschule Stein Nürnberg i Spandau. Trenutno predaje na Musikschule Reinickendorf u Berlinu.
Album 20 Preludes for Guitar and Warped Space snimljen je u Berlinu i objavljen pod okriljem sarajevskog labela REKORD, koji podržava domaće umjetnike posvećene autorskom i umjetničkom izražaju. Ovaj mladi label, osnovan 2024. godine od strane Livine Tanović i Mirze Redžepagića, ima za cilj promociju originalnog sadržaja i njegovanje autentičnog zvuka.
Ovo je treće izdanje koje REKORD objavljuje u posljednjih godinu dana. Prethodno su izdali album CYCLES Mirze Redžepagića i EP When Sweet Things Become Bitter pjevačice Nejre Jerlagić, poznate kao NEYRA. U budućnosti label planira nova izdanja koja će nastaviti promovirati jedinstven umjetnički pravac.
Novi album Sanela Sabitovića dostupan je na svim većim streaming platformama.
* * *
Foto: Pexels.com
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
