TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 27.1.2025.
Bh. kompozitor, gitarista i pedagog Sanel Sabitović, koji već dugi niz godina živi i stvara u Berlinu, predstavio je svoj novi album gitarske muzike pod nazivom "20 Preludes for Guitar and Warped Space".
Ovo izdanje predstavlja njegovu umjetničku refleksiju na godine istraživanja, života i stvaranja u različitim sredinama.
"Ovih 20 preludija su umjetnička sinteza svega što sam godinama slušao i upijao. Oni predstavljaju pročišćen izraz tonskog haosa koji me oblikovao, pretočen u fraze i ritmove, harmonije i melodije. Elementi različitih muzičkih stilova su dekonstruisani, reducirani i pažljivo uklopljeni u jezik koji je istovremeno kompleksan i pristupačan. Cilj mi je bio da ovaj izraz, iako duboko umjetnički, ostane razumljiv i onima koji nisu navikli na svijet gitarske umjetničke muzike", ističe Sabitović.
Detalji preludija otkrivaju slojeve koji se mogu u potpunosti doživjeti tek pažljivim slušanjem, posebno uz korištenje slušalica. Prostorna dimenzija ovih kompozicija dodatno je obogaćena suptilnim sound designom Mirze Redžepagića, koji je svojim doprinosom produbio koncept prostornosti i dao novu dimenziju ovoj muzičkoj viziji. Za cover art i video vizualizaciju albuma zaslužna je Livina Tanović, mlada sarajevska umjetnica i producentica, čiji je rad dodatno naglasio atmosferu i estetski dojam preludija.
https://www.youtube.com/watch?v=_XyhAWBlpwI
Sanel Sabitović je rođen u Mostaru i cijeli svoj život je posvetio muzici, stvarajući i nastupajući u različitim sredinama i životnim fazama. Nakon 12 godina provedenih u Berlinu, vratio se u Sarajevo na jednak vremenski period, a posljednjih osam godina ponovno se nastanio u Berlinu.
Tokom svoje karijere, nastupao je širom Njemačke u raznim formatima – kao solista, član kamernih sastava i u okviru teatarskih produkcija. Vremenom se u potpunosti posvetio komponovanju muzike za gitaru. Objavio je četiri albuma gitarske muzike, dok njegov opus broji preko 70 kompozicija, većinom pisanih za gitaru. Trenutno radi na orkestarskoj kompoziciji, čime dodatno širi svoj umjetnički izražaj. Njegova djela objavljuje prestižna danska izdavačka kuća Bergmann Edition, koja je do sada izdala osam njegovih kompozicija.
Pored svog kompozitorskog rada, Sabitović je aktivan i kao pedagog. Predavao je gitaru na brojnim muzičkim institucijama u Njemačkoj i Austriji, kao što su Landesmusikakademie NRW, Musikschule Stein Nürnberg i Spandau. Trenutno predaje na Musikschule Reinickendorf u Berlinu.
Album 20 Preludes for Guitar and Warped Space snimljen je u Berlinu i objavljen pod okriljem sarajevskog labela REKORD, koji podržava domaće umjetnike posvećene autorskom i umjetničkom izražaju. Ovaj mladi label, osnovan 2024. godine od strane Livine Tanović i Mirze Redžepagića, ima za cilj promociju originalnog sadržaja i njegovanje autentičnog zvuka.
Ovo je treće izdanje koje REKORD objavljuje u posljednjih godinu dana. Prethodno su izdali album CYCLES Mirze Redžepagića i EP When Sweet Things Become Bitter pjevačice Nejre Jerlagić, poznate kao NEYRA. U budućnosti label planira nova izdanja koja će nastaviti promovirati jedinstven umjetnički pravac.
Novi album Sanela Sabitovića dostupan je na svim većim streaming platformama.
* * *
Foto: Pexels.com
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
