TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.4.2015.
Davne 1899.godine poznati američki sociolog i ekonomista tog vremena, Thorstein Veblen napisao je knjigu 'Teorija dokoličarske klase' u kojoj piše o upadljivoj potrošnji, potrošnji 'za van' nazvavši je conspicous consumption, koja nastaje kao proizvod novčanog nadmetanja. Počasni viši slojevi teže pokazivanju svoje moći i raskoši te tako i moda nastaje kao potreba za statusnim raslojavanjem po ugl
Veblen je značajan jer se moda u sociologijskoj istoriji sve do prije dvadesetak godina smatrala klasnom modom, a modna dinamika se objašnjavala kao rezultat tog mehanizma socijalnog nadmetanja: niži slojevi oponašaju modele viših slojeva društva, a viši slojevi nameću standard dobrog ukusa koji svi nastoje usvojiti ili pak oponašati. Veblen kao da je u svojoj teoriji opisivao vrijeme koje tek dolazi i u kojem mi danas živimo ili je zapravo oduvijek bilo isto?!
Neki su možda bili privilegirani da svjedoče vremenu humanizma i renesanse, ali mi smo sigurno 'napredniji' jer smo otišli par koraka dalje, te svjedočimo vremenu gdje se termin 'fake' glorifikuje kao jedan potpuno novi pravac življenja. 'Fake' je prisutan u svim segmentima našeg društva u kojem danas živimo, radimo i preživljavamo i što je najfascinantnije od svega, lažnjak je postao mainstream. Ovaj put nema 'usvajanja ili oponašanja', ljudi žive lažno, kradu tuđe identitete, žive tuđe živote, izmišljaju profesije kojima se tobože bave, žive sa zamišljenim bračnim partnerima ili ih lažno predstavljaju, izgledaju lažno i troše nepostojeći novac na sve ono što je (ponovno) lažno. Sve u cilju da se predstave kao pripadnici društvenog staleža kojem nikada nisu pripadali, te da se približe istom. Svjestan sam da će mnogima od vas zvučati surovo ovo svrstavanje ljudi po društvenim staležima, ali to je činjenica koju nitko ne može osporiti i koja je prisutna otkako postoji ljudski rod. Moram naglasiti da se i sam protivim bilo kakvoj podjeli, do one na dobre i loše ljude, međutim činjenice govore nešto sasvim drugo.
Najkraći put ka kreiranju lažnog sebe i svog lažnog identitet je upravo kroz 'stil' i modnu industriju koja velikim dijelom i sama snosi odgovornost za nastalu situaciju, u saradnji s medijima, naravno. Posljednjih deset godina moda je doživjela veliku ekspanziju i kao takva ušla u domove svih nas, pa čak i onih koji do jučer nisu ni znali šta je to. Danas uz svesrdnu pomoć modnih magazina i internet portala preživljavamo pravo 'modno silovanje' na temu luksuznog životnog stila, poznatih i vrlo skupih modnih brendova te ideala fizičkog izgleda i ljepote.
U nemogućnosti mnogih da sebi kupe i priušte ono što vide na stranicama časopisa, na internetu, ali i na svjetski poznatim ličnostima, dolazi do procvata jedne drugačije 'modne industrije' - industrije replika, kopija ili žargonski rečeno u našem narodu - lažnjaka koji se zbog svojih niskih cijena serviraju kao na pladnju širokim narodnim masama. Iz oficijelnih i multibrand shopova, brandovi poput Dolce&Gabbana, Chanel, Gucci, Dior, Hermes, Michael Kors, Versace, Dsquared2, Louboutin i mnogi drugi su se brzinom svjetlosti 'preselili' na regionalne pijace, štandove, čaršije, ali i Facebook stranice koje iste nude i više nego 'povoljno' podmećući ih kao originale?!
U ponudi se nalaze i fake preparativna i dekorativna kozmetika, parfemi, preparati za mršavljenje, mobilni telefoni i ono najopasnije, fake lijekovi! Dakle, kupovina fake životnog stila nam je svima na dohvat ruke. Sve samo da ne budemo ono što zaista jesmo jer biti svoj je danas očigledno velika sramota. Istina, nove i mlade generacije imaju i pogubne uzore od kojih ne mogu naučiti kako da budu svoji i kako da budu ponosni na ono što zaista jesu, što je od krucijalne važnosti za ispravan razvoj nečije ličnosti. Takvi loši 'idoli' našu omladinu truju i zagađuju lažnim sjajem i stvaraju jedan sasvim izvitoperen svijet, svijet kojem se oni koji zaista znaju, javno podsmijevaju.
Šta zapravo radite kupujući fake?
Prije svega, podržavate klasični kriminal i crno tržište krivotvorina, podržavate kršenje zakona o autorskim pravima, opravdavate i direktno podupirete strašnu torturu i neljudske uslove pod kojima rade radnici tvornica u kojima nastaju lažnjaci, a od samih sebe pravite neugledni i neukusni hodajući cirkus, niti najmanje uvjerljiv.
Nositi na sebi svjetski poznate skupe brandove zahtjeva jedan poseban životni standard, životni stil, dobru ekonomsku situaciju te životnu priču koja eventualno može da opravda sve ono što nosite na sebi. Ok, nosite originale, ali kupljene kod 'šanera'? I ja sam nekolicinu puta, ali to je jedna posebna priča (ne tako daleka od ove 'fake'), o kojoj možemo neki drugi put...
Nego, uzmimo za primjer jedan od najcjenjenijih modnih dodataka, proizvod modne kuće Hermes, torbu Birkin koja je ime dobila po slavnoj glumici Jane Birkin, a koje konstantno gledamo u rukama djevojaka i žena iz regije. Da biste postali vlasnica takve torbe, vi morate izdvojiti od 7 000 do vrtoglavih 100 000 dolara, u zavisnosti od kojeg materijala želite da vam je naprave, no to nije sve. Do 2010. godine, Hermes je za spomenutu torbu imao listu čekanja na koju ste se morali prijaviti kako bi došli na red da vam vaša 'miljenica' bude dostavljena. Neki su čekali čak i do šest godina na isporuku iste jer se Birkin torba radi ručno od strane posebno i vrlo rigorozno odabranih različitih vrsta kože, kao i stručnjaka koji je pažljivo izrađuju.
https://www.youtube.com/watch?v=IPVooMHeCvc
Detalji izrade jednog od Hermes modela torbica
Sada vi meni recite kako je moguće da neko ko radi jedan prosječan posao u BiH ili u nekoj od naših susjednih zemlja, živi u dvosobnom stanu (često unajmljenom), muku muči s plaćanjem režija svaki mjesec, a posjeduje jednu ili više takvih torbica? To isto važi i za silnu pomamu Louis Vuitton torbi, Louboutin cipela, Michael Kors proizvoda itd... Takvi predmeti i modni dodaci se ne kupuju na okolnim buvljacima i putem socijalnih mreža, te nažalost, nisu svojim cijenama dostupni svima, niti su napravljeni da bi ih mogli priuštiti svi, pa samim tim nije realno vidjeti ih na tolikom broju pripadnica ljepšeg, nježnijeg spola. Da tuga bude veća, oni koji svjesno kupuju lažnjake, u biti često kupuju modele koji nikako ne postoje u zvaničnim kolekcijama spomenutih dizajnera.
Dragi moji, nije sramota nemati novac za (često) neopravdano skupe krpice, cipelice i torbice, sramota je stidjeti se sebe! Zaštitite i svoje zdravlje od kancerogenih materijala pomoću kojih se stvaraju lažnjaci. Budite realni, dostojanstveni i kupujte ono što je u skladu sa vašim životnim standardom i vašim mogućnostima. Postoji na desetine hiljada odjevnih brendova koji su jako pristupačni, a u kojima možete da zablistate baš poput onih koji na sebi nose milione eura, samo ako imate dovoljno stila i mašte da se zaigrate svojstveno sebi.
Nositi na sebi popularne brandove nikako ne znači da izgledate skupo i da imate stila! Znam da je mnogo lakše biti očigledna kopija nego dostojanstven original, ali itekako se vrijedi potruditi pronaći sebe. Priuštite si luksuz samo onda kada si možete priuštiti pravi, ne lažite ni sebe ni druge jer na kraju krajeva, sve su to samo 'predmeti' čije vrijednosti nisu onolike kolikim nam se predstavljaju. Oni su napravljeni da budu dodatni 'porez' za one koji novca imaju i previše, te su samim tim već odavno izgubili osjećaj za realnu vrijednost. Čak je i sjajni Georg Simmel dao gorku, ali istinitu definiciju mode još 1919. godine, a koja kaže: „Moda pripada višim slojevima društva; čim tu modu počnu prihvaćati niži slojevi, viši je slojevi odbacuju i zamjenjuju novom, jer je toliko profanisana da više nije u funkciji razdvajanja. Stoga viši slojevi stupaju na scenu s „novom modom“ s kojom igra ponovo započinje.“
Stoga, nemojte biti marionete u nečijoj igri, nego izgradite vlastiti stav prema životu, prema stilu i prema sebi. Stav koji će biti daleko bolji od industrije lažnjaka.
- Za MODAMO.info napisao: Fuad Backović Deen -
Fuad Backović Deen je pored glazbene karijere,
temelje postavio i u modnoj industriji kroz studij na Istituto Marangoni sveučilištu u Milanu,
gdje je dobio diplomu stratega modnog poslovanja i magistra brand managementa.
TEKST: Ada Ćeremida
Atelje Ismeta Mujezinovića oduvijek je disao između prošlosti i budućnosti.
Kao jedno od najvažnijih mjesta vizualne kulture u Tuzli, Atelje je simbol kontinuiteta i eksperimenta, galerijski prostor koji čuva duh velikog slikara, a istovremeno postaje živa scena za savremene autore, dizajnere i izvođače nove generacije.
U njegovim zidovima još odzvanja tišina starih platana, dok se u njih sada upisuje novi jezik onaj koji ne razdvaja digitalno i taktilno, globalno i lokalno, već ih spaja u puls zajedničkog trenutka.
Smješten u kompleksu nekadašnje Međunarodne galerije portreta, ovaj prostor već decenijama predstavlja središte likovnog života Tuzle, mjesto gdje su se susretale generacije, ideje i estetike.
13. decembra ovaj atelje pretvara se u mapu svjetla i pokreta pozivajući publiku da doživi Synesthesia, izložbu koja pomjera granice percepcije i poziva da umjetnost ne samo gledate, već i osjetite. Ako ste ikad željeli ući u prostor gdje se svjetlo čuje, a zvuk ima boju, Tuzla će vam ovog vikenda to omogućiti.
8 umjetnika koji će preplaviti vaša čula
Sinestezija je fenomen u kojem se čula prepliću gdje ton može imati nijansu, a boja može imati zvuk. U umjetnosti, ona postaje metafora za iskustvo koje briše granice između unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta.
Upravo na toj ideji počiva Synesthesia: da umjetnost ne mora biti tiha, da može biti fizička, živa i da nas poziva da je osjećamo svim čulima.
Jedan od umjetnika, Darko Jovičić, poznat po digitalnim radovima koji nastaju isključivo na njegovom telefonu, na svom je Instagram profilu podijelio misao koja savršeno objašnjava duh izložbe:
“Od novembra 2024. do novembra 2025. napravio sam više od 5.000 digitalnih radova. Ovi odabrani su kao stranice dnevnika tragovi trenutaka, emocija, muzike. Synesthesia je način da ih oslobodim, da ih pustim u prostor, u pokret.”
Njegovi radovi otvaraju pitanje: koliko je danas granica između onoga što stvaramo i onoga što osjećamo, između tijela i ekrana, zvuka i boje?
Balancer, brend iza kojeg stoji Darko, zajedno sa Dunjom Tanasić predstavlja vizuelni identitet koji spaja minimalizam, ritam i digitalnu estetiku. Kroz balans boje, forme i pokreta, ovaj brend istražuje emocionalne pejzaže svakodnevnih trenutaka.
Ova postavka okuplja grupu autora čije se vizualne poetike stapaju u zajednički senzibilitet onaj koji ne traži spektakl, već iskustvo.
Nejra Hadžigrahić, vlasnica brenda YUGA, je doktorica, vizualna umjetnica i dizajnerica poznata po toplim, ručno crtanim ilustracijama i vibrantnim bojama koje pretvara u digitalne forme.
Benjamin Čengić, sarajevski umjetnik, muralist i kulturni radnik, kojeg smo posljednji put pratili tokom Fasada Festivala u Sarajevu. Sada ga ponovo srećemo u Tuzli, gdje nastavlja svoj vizualni narativ o urbanoj solidarnosti i javnom prostoru. Njegovi radovi često osvajaju gradske zidove kao tihe, ali upečatljive poruke zajedništva i odgovornosti.
Ljubomir Todorović, muralist, dizajner i profesor grafičkog dizajna čije ste radove vjerovatno već sreli na zidovima Sarajeva. Njegove velike, apstraktne kompozicije spajaju akademsku preciznost i uličnu spontanost, čineći ga jednim od ključnih imena na sceni javne umjetnosti u BiH.
Miran Mujagić je grafički dizajner i umjetnik iz Tuzle. Ako ste prolazili pored Mlinara, vidjeli ste njegov rad, možda i ne znajući da stoji iza njega. Dizajnirao je i vizualni identitet Backyarda, a vodi i vlastiti streetwear brend koji povezuje tipografiju, boju i urbano naslijeđe.
Tea Hlavaček je grafička dizajnerica i digitalna umjetnica čiji rad balansira između hiperdigitalne estetike i poezije forme. Njene kompozicije spajaju teksture stakla, svjetlosne reflekse i portrete koji djeluju kao da su uhvaćeni između sna i ekrana.
Njihovi radovi stvaraju prostor između sjećanja i tehnologije, između analognog traga i digitalnog sjaja, pretvarajući Atelje Ismeta Mujezinovića u živi organizam svjetla, pokreta i emocije.
Uoči otvorenja, planirane su radionice koje će posjetiocima omogućiti da i sami dotaknu proces stvaranja, a tu večer, Atelje se pretvara u svjetlosnu mapu grada, prostor gdje će se vizualni i muzički svijet spojiti kroz DJ setove Intense, Daki i Giver.
Njihova energija povezat će publiku, umjetnike i prostor u jedno zajedničko iskustvo, u kojem zvuk postaje svjetlo, a svjetlo ritam.
U toj simfoniji pokreta, boje i muzike, Synesthesia dostiže svoje značenje, trenutak u kojem se čula prepliću, a umjetnost postaje fizičko iskustvo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
