Fo4a Architecture je dobio zadatak da projiciraju i urede stambeni prostor za mladi bračni par. Nakon godinu dana rada, nastao je ugodan prostor za život i kvalitetno provođenje vremena u kojem otvorena kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak predstavljaju epicentar svih događanja. Svi elementi koji su se koristili u stanu su izrađeni od prirodnih materijala kao što su drvo i kamen.

O samom procesu uređenja i inspiraciji za uređenje, razgovarali smo sa arhitektom Arminom Mešićem.

Od kada postoji Fo4a Architecture i tko čini vaš tim?

Fo4a Architecture kao koncept postoji već nekoliko godina, ali je studio Fo4a Architecture oficijelno počeo sa radom prije godinu dana. Od ideje koncepta Fo4a pa do današnjeg dana, iza Fo4a Arhitekture stojim samo ja (Armin Mešić), iako bih volio naglasiti da je arhitektura timski rad i da iza svakog uspješno realiziranog projekta stoji tim ljudi.

Površina stana?

Prostor je zatečen kao prazno platno tj. imali smo otvoreni prostor sa jasno definisanom pozicijom ulaza u isti, ostalo je bila olakšavajuća okolnost da je ostavljena sloboda projektantu da optimalno organizuje prostorije, otvore i sl. Ukupna korisna površina stana iznosi 155.00m2 sa izrazito velikim dnevnim boravkom, kuhinjom i trpezarijom.

Kako je započeo sam proces uređenja? Jeste li prvo na umu imali stil uređenja ili je prostor taj koji je diktirao uređenje? Što vam je bila inspiracija i nit vodilja za uređenje stana?

Kod individualnih stambenih jedinica tj. stanova za mene je najvažnija uska saradnja sa investitorom. Osnovni cilj je da ta osoba bude zadovoljna sa ambijentom i energijom, jer na kraju krajeva to je ipak „njihov“ stambeni prostor u kojem će boraviti većinu svog vremena. Ovo je bila baza oko koje smo gradili ostalo, dispoziciju, raspored, detalje i ostalo. Da bi dobili uspješnu realizaciju potrebno je mnogo toga da se poklopi, reći ću samo da je izvođenje i opremanje ovog stana trajalo oko godinu dana jer se mnogo vremena posvećivalo detalju – iako se investitoru nije žurilo. :)

Tko potpisuje namještaj korišten za uređenje stana?

Stan se nalazi u Bosni i Hercegovini tako da smo skoro sve izvođače, dobavljače i namještaj angažovali lokalno, sa što više „domaćih“ proizvoda. Namještaj je iz poznate tešanjske firme Artisan, dijelom dizajnerski, dijelom custom made za potrebe investitora. Mislim da su svi koji su angažovani i koji su radili na projektu dali veliki doprinos uspješnoj realizaciji.

Najveći izazov s kojim ste se susreli prilikom uređenja?

Kod svakog projekta prilikom izvođenja dolazi do manjih problema –veći problemi  se povaljuju kod slabe pripreme projekta. Na ovom projektu nije bilo velikih problema, :) iako smo na zidu u dnevnom boravku gdje se nalaze velike kamene ploče morali raditi dodatna pojačanja zida i obratiti pažnju na vezivni materijal i ljepilo jer je riječ o jako teškim kamenim pločama. 

{gallery}2017/2017_033/stan{/gallery}

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV