Fo4a Architecture je dobio zadatak da projiciraju i urede stambeni prostor za mladi bračni par. Nakon godinu dana rada, nastao je ugodan prostor za život i kvalitetno provođenje vremena u kojem otvorena kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak predstavljaju epicentar svih događanja. Svi elementi koji su se koristili u stanu su izrađeni od prirodnih materijala kao što su drvo i kamen.

O samom procesu uređenja i inspiraciji za uređenje, razgovarali smo sa arhitektom Arminom Mešićem.

Od kada postoji Fo4a Architecture i tko čini vaš tim?

Fo4a Architecture kao koncept postoji već nekoliko godina, ali je studio Fo4a Architecture oficijelno počeo sa radom prije godinu dana. Od ideje koncepta Fo4a pa do današnjeg dana, iza Fo4a Arhitekture stojim samo ja (Armin Mešić), iako bih volio naglasiti da je arhitektura timski rad i da iza svakog uspješno realiziranog projekta stoji tim ljudi.

Površina stana?

Prostor je zatečen kao prazno platno tj. imali smo otvoreni prostor sa jasno definisanom pozicijom ulaza u isti, ostalo je bila olakšavajuća okolnost da je ostavljena sloboda projektantu da optimalno organizuje prostorije, otvore i sl. Ukupna korisna površina stana iznosi 155.00m2 sa izrazito velikim dnevnim boravkom, kuhinjom i trpezarijom.

Kako je započeo sam proces uređenja? Jeste li prvo na umu imali stil uređenja ili je prostor taj koji je diktirao uređenje? Što vam je bila inspiracija i nit vodilja za uređenje stana?

Kod individualnih stambenih jedinica tj. stanova za mene je najvažnija uska saradnja sa investitorom. Osnovni cilj je da ta osoba bude zadovoljna sa ambijentom i energijom, jer na kraju krajeva to je ipak „njihov“ stambeni prostor u kojem će boraviti većinu svog vremena. Ovo je bila baza oko koje smo gradili ostalo, dispoziciju, raspored, detalje i ostalo. Da bi dobili uspješnu realizaciju potrebno je mnogo toga da se poklopi, reći ću samo da je izvođenje i opremanje ovog stana trajalo oko godinu dana jer se mnogo vremena posvećivalo detalju – iako se investitoru nije žurilo. :)

Tko potpisuje namještaj korišten za uređenje stana?

Stan se nalazi u Bosni i Hercegovini tako da smo skoro sve izvođače, dobavljače i namještaj angažovali lokalno, sa što više „domaćih“ proizvoda. Namještaj je iz poznate tešanjske firme Artisan, dijelom dizajnerski, dijelom custom made za potrebe investitora. Mislim da su svi koji su angažovani i koji su radili na projektu dali veliki doprinos uspješnoj realizaciji.

Najveći izazov s kojim ste se susreli prilikom uređenja?

Kod svakog projekta prilikom izvođenja dolazi do manjih problema –veći problemi  se povaljuju kod slabe pripreme projekta. Na ovom projektu nije bilo velikih problema, :) iako smo na zidu u dnevnom boravku gdje se nalaze velike kamene ploče morali raditi dodatna pojačanja zida i obratiti pažnju na vezivni materijal i ljepilo jer je riječ o jako teškim kamenim pločama. 

{gallery}2017/2017_033/stan{/gallery}

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.



Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Foto: Monika Andrić

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Irfan Redžović