TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 18.11.2021.
Conde Naste je Eugénie Trochu imenovao novom glavnom urednicom francuskog Vogue magazina.
S njenim dolaskom na mjesto glavne urednice desila se i značajna promjena u magazinu.
Naime, već stogodišnji naziv Vogue Paris, koji je bio jedini naziv ovog magazina sa glavnim gradom u imenu, a ne državom, promijenio je svoje ime u Vogue France.
Ko je ustvari Eugenie Trochu?
Ona je novinarka za ovaj magazin radila već cijelu deceniju, a svoj put u ovom magazinu je započela dok je još uvijek bila studentica.
Na početku je radila kao dopisnica za američki Vogue, a s godinama je njena karijera samo napredovala.
Odlučila je napisati članak koji će biti objavljen u printanom izdanju magazina.
Kada je završila s pisanjem članka, čekala je da to preda uredniku do kasno u noć i uspjela u tome.
I sama Eugénie za sebe kaže kako može ostvariti dosta kada to zaista želi: ,,Mogu biti jako uvjerljiva i mislim da je to ono što privlači ljude.“
Sa svojom bazom u Parizu, Eugénie će raditi pod vodstvom Anne Wintour koja polaže velike nade u nju.
Uz novi naziv Vogue France, na prvoj naslovnici koju je uredila kao urednica ovog magazina, nalazi se pop pjevačica Aya Nakamura, za koju Eugénie kaže da je francuska ikona nove generacije.
Jedva čekamo vidjeti šta nam to još sve sprema nova urednica.
* * *
Naslovna fotografija: @eugenietrochu
TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!