TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 24.9.2024.
Na KIKO Milano x Bonjour.ba eventu povodom otvorenja prve poslovnice KIKO Milano u BiH, među brojnim zaljubljenicama u ljepotu i modnim entuzijasticama družili smo se i sa Dunjom Jovanić.
Dunja je jedna od najutjecajnijih regionalnih insajderica za modu i beauty, s kojom smo i ranije imali priliku razgovarati kroz naš stilski upitnik, ali ovaj put nas je zaintrigirala svojim svježim pogledom na makeup i beauty rutinu.
Dunja Jovanić
Ona je i kreatorka jednog od najpoznatijih domaćih modnih brendova, BÉBÉ, a otkrila nam je tajne svoje beauty rutine i kako je izgledao njen put kroz svijet makeupa. U ekskluzivnom intervjuu za Bonjour.ba, ispričala nam je o svom prvom makeup proizvodu, koji bi beauty proizvod lansirala ako bi proširila svoj brend i kako bi u samo 5 minuta kreirala svoj look.
Dunja Jovanić i Ana Ćavar
Za Dunju, sve je počelo kada je 2012. godine ušla u trend iscrtavanja obrva, a danas joj je rutina mnogo sofisticiranija. Danas, njeni must have proizvodi na putovanjima su KIKO Milano proizvodi poput maskare i maski koje pomažu njenoj koži da ostane svježa i blistava.
Dunja, odmah na početku vam dajemo challenge. Imate 5 minuta za kreiranje makeup looka, na šta biste se fokusirali?
Ten, obrve, rumenilo, podočnjaci.
Kako ste se zaljubili u beauty industriju? Koji je to bio 'aha!' momenat?
Za mene je to bio momenat kada je počelo iscrtavanje obrva. Čini mi se da je to bilo 2012. godine.
Sjećate li se svog prvog makeup proizvoda. Da li bi ga koristili danas?
To je bila olovka za oči, odnosno beli kreon, koji sam, naravno, krala od mame.
BÉBÉ by Dunja Jovanić je sada jedan od najprepoznatljivijih domaćih modnih brendova u regiji. Ako bi se BÉBÉ proširio i na beauty industriju, koji bi to bio vaš prvi proizvod i zašto?
Verujem da bi to bio neki sjaj za usne, koji može da se nosi i dok ste u pidžami, ali i na nekom ultra glam eventu.
Koji je najvažniji, a često zanemaren aspekt beauty rutine koji biste voljeli da svi više cijeni?
Kada pričamo o make up-u, mislim da ljudi nemaju osećaj koliko rumenilo može da doprinese celom izgledu i da licu da svežinu. A kada se radi o nezi pre i nakon šminkanja, mislim da je jako važno temeljno skidanje šminkanje, umivanje (bez obzira da li ste imali šminku ili ne) kao i dnevna nega.
S poslom kojim se bavite, mnogo i putujete. Koji su vam must have skincare proizvodi za putovanja?
Dualni skidač za maskaru KIKO; Maska od kamilice KIKO; Maskice sa kofeinom KIKO.
Možete li podijeliti primjer kada ste se morali odlučiti između popularnog trenda i vašeg vlastitog stila?
Kada sam bila mlađa, više sam isprobavala različite trendove, a sada sam već izgradila svoj stil i pravac. Ukoliko mi se trend dopadne “na prvu”, to je to, ukoliko ne, ne trudim se da se uklapam u isti.
Kada i zbog čega se osjećate lijepo?
Kada ustanem na “dobru nogu” i imam dobru energiju.
Brzi beauty talk s Dunjom Jovanić:
* * *
Dunja nas je još jednom podsjetila zašto je tako voljena i cijenjena u beauty i modnom svijetu. Njen opušteni pristup, autentičnost i osjećaj za balans između glamura i svakodnevnog stila osvajaju publiku širom regije. Bilo da kreira look za samo 5 minuta ili planira buduće beauty projekte, jasno je da ćemo od Dunje Jovanić još učiti i biti inspirisani njenom kreativnošću.
Au revoir!
* * * *
Foto: @studiosoba_ za Bonjour.ba
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
