Ako vaš posao podrazumijeva da ste online većinu vremena, dani su vam se postepeno pretopili u noći i u jednom trenutku ste se probudili u 4 ujutro kako bi odgovorili na email, a zatim nakon posla većinu vremena provedete na društvenim mrežama ili pregledavanju vijesti... nešto radite pogrešno.

Tačnije, pritisak koji sebi stvarate sa potrebom da budete dostupni online većinu vremena iscrpljuje i opterećuje.

Upravo zbog toga u nastavku donosimo ideje kako napraviti digitalnu detoksikaciju i koji su najbolji načini da to učinite bez posljedica na vaš posao.

Foto: pixabay.com

Postavite granice i recite 'ne' kada je to potrebno

To bi moglo značiti postavljanje strožijeg radnog i početnog radnog vremena ili praćenje vašeg vremena na društvenim mrežama kako ne biste pretjerali.

Granica može značiti i stvaranje vlastitog radnog prostora - ne nužno i kućnog ureda - kako biste bili odgovorni prema vlastitoj rutini; ili prihvatate da ne možete odgovoriti na svaki poslovni mail ili nazvati 'odmah'.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by WFH Well-Being Mentor (@wfhwithjess)

Često pravite mini pauze tokom dana

Zdrastvena korist od pauze je prepoznati da mozak može održati samo određeni nivo fokusa i produktivnosti.

Ovo je posebno korisno ako gledate u mobitel ili laptop iz dana u dan. Tokom svog osmosatnog posla pravite dvije do tri pauze i to vrijeme provodite opuštajući se ili, ako imate priliku, ležeći.

Također, prioritet možete dati i kretanju tokom dana - bilo da to znači pauzu da napravite dok odete po vodu ili mini istezanje.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Viktoria Dahlberg (@viktoria.dahlberg)

Ove pauze za vaše opuštanje moraju se događati svakodnevno kako bi se postigao nivo ravnoteže koji pomaže da se bolje nosite s izazovima na poslu.

Za neke dame odlično funkcionira i planiranje pauze u kalendaru gdje posebno odvajaju vrijeme za obroke i užine.

Pravite pauze bez gledanja u mobitel, televizor ili laptop. Odredite sebi „offline" hobi

Kada radite osam sati sjedeći, važno je imati na umu da ovaj način života može pridonijeti nekim negativnim zdrastvenim posljedicama.

Mnogi stručnjaci savjetuju pravilo 20-20-20. Tačnije, prema savjetu Američkog optometrijskog udruženja, to znači da napravite pauzu od 20 sekundi i svakih 20 minuta da pogledate nešto 20 metara dalje.

Ovo djeluje tako da spriječi digitalno naprezanje očiju i zaštiti oči.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Viktoria Dahlberg (@viktoria.dahlberg)

Također tehnike poput dubokog disanja su odličan trik.

Isključite zvuk, otkažite pretplatu i uklonite sadržaj koji vas ometa

Ako pratite ili ste pretplaćeni na više računa na društvenim medijima u mjeri u kojoj oni ometaju vašu produktivnost ili negativno utječu na vas, dobra je ideja smanjiti to što je više moguće.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Viktoria Dahlberg (@viktoria.dahlberg)

Pratite vrijeme koliko koristite društvene mreže i internet

Danas zahvaljujući velikom broju softvera i aplikacija, lako je pratiti vrijeme koliko provedete na  internetu, te prema potrebi preraspodijeliti vaše vrijeme.

Također vam to omogućuje da procijenite kako i gdje provodite višak vremena - je li to samo za posao? - i na kraju smanjite prekomjernu upotrebu digitalnih uređaja.

Foto: unsplash.com

Jedite obroke bez telefona/TV-a/laptopa

Jedenje dok radite nešto drugo postalo je u posljednje vrijeme toliko društveno prihvatljivo da se smatra čudnim ne raditi nešto dok jedete.

Ostavite mobitel i uživajte u hrani - zaista se odmorite na pauzi.

Foto: unsplash.com

Vaš posao će se vjerovatno nastaviti čak i ako odvojite 20 minuta slobodnog vremena za jelo na miru.

Savjet plus: provedite ručak negdje vani bez gledanja u telefon, na primjer u parku.

Prošetajte

Ponekad su najjednostavnije ideje najbolje. Jedan od najboljih načina da se odvojite od gledanja u ekran je da odete na mjesto gdje računari ne postoje.

Izađite iz kuće i prošetajte svojim susjedstvom. Namjerno se izgubite kako biste otkrili mjesta i kutke za koje niste ni znali da postoje.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by M O L L Y ? (@molly.marsland)

Veliko NE za mobitel u krevetu

Plavo svjetlo koje emitira ekran dovoljno je da poremeti čak i najidealniji raspored spavanja jer sprječava vaše tijelo da proizvodi melatonin, hormon spavanja.

Čitajte, napravite kupku, pripremite neki novi recept i jednostavno se opustite nakon radnog vremena.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by FASHION | INSPO | CREATIVE (@anajohnson)

Planirajte „offline“ dan

Ako zbog posla ste često online, vjerojatno osjećate stalni pritisak da budete prisutni cijeli dan, svaki dan, ali ako zaista želite smanjiti stres i napor na poslu, morate naučiti povremeno isključiti utikač iz utičnice.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by romanenkovika (@romanenkovika)

Počnite sa malim koracima - prvo isključite utikač iz utičnice na nekoliko sati. Zatim isključite utikač cijelo jutro/večer/popodne, a onda provedite cijeli dan offline. 

Iznenadit ćete se kako će vam se svidjeti. Ovo možete, u dogovoru sa šefom, uzeti nekoliko puta godišnje kako bi se motivisali i odmorili.

***

Naslovna fotografija: @viktoria.dahlberg
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR