Više od pet decenija glume, uloge koje su obilježile našu filmsku i pozorišnu scenu i jedan susret kojem smo se posebno radovali. Jasna Diklić prvi put stala je pred naš Bonjour.portraits objektiv.
Jasna Diklić pred našim objektivom: O životu na sceni i svemu što je čini onim što jeste
S Jasnom Diklić imali smo zadovoljstvo razgovarati već nekoliko sedmica ranije, uoči Adriatic Film Awards, kada smo kroz njen film „Paviljon“ otvorili teme glume, dostojanstva, iskustva i dugogodišnje posvećenosti umjetnosti.
Ovog puta imali smo priliku susresti je i uživo, a jedan od trenutaka koje smo željeli zabilježiti bio je upravo njen prvi Bonjour.portraits editorial.
Jasna pripada generaciji umjetnika bez čijeg rada je teško ispričati priču o bosanskohercegovačkom pozorištu i filmu. Od Kamernog teatra 55 i brojnih filmskih uloga do njenog predanog rada s mladima kroz Juventafest, njen profesionalni put već više od pola stoljeća ostaje snažno vezan za kulturni život Sarajeva.
Na Adriatic Film Awards stigla je kao nominovana glumica za ulogu Valerije u filmu „Paviljon“ Dine Mustafića, još jednom ostvarenju koje je obogatilo njenu bogatu filmografiju.
Ipak, za ovaj susret željeli smo prostor posvetiti i Jasni izvan njenih likova. Šta je nakon toliko godina još uvijek raduje, koliko je publika zaista poznaje i šta za nju danas znači ostati svoj?
Od našeg prvog razgovora do prvog Bonjour.portraits editoriala
U intervjuu koji smo objavili pred Adriatic Film Awards, Jasna nas je povela kroz različite trenutke svog profesionalnog života, od filma „Paviljon“ do iskustava koja su oblikovala njen odnos prema glumi.
Taj razgovor bio je lijepa prilika da se osvrnemo na njeno stvaralaštvo, a naš novi susret donio je mogućnost da priču nastavimo u nešto drugačijem, ličnijem formatu.
Ovog puta uz nekoliko portretnih fotografija i tri pitanja koja smo joj pripremili.
Šta Jasnu Diklić nakon svih ovih godina još uvijek jednako raduje?
Prvi profesionalni angažman dobila je 1969. godine u Narodnom pozorištu Banja Luka, nakon čega je veliki dio karijere provela na sceni sarajevskog Kamernog teatra 55.
Kroz decenije rada mijenjali su se pozorišni ansambli, filmske produkcije, generacije kolega i publika. Jasna je sve to vrijeme nastavila stvarati, ali i prenositi svoje iskustvo mladima.
Poznajemo njene likove, ali koliko poznajemo Jasnu?
Publika Jasnu Diklić poznaje kroz pozorišne predstave, filmove i televizijska ostvarenja koja su pratila različite generacije. Za naše portretno fotografisanje željeli smo je predstaviti i izvan te profesionalne biografije.
Zato smo joj postavili pitanje na koje odgovor ne možemo pronaći u filmskim arhivama ili pozorišnim programima.
Publika vas poznaje kroz toliko različitih likova. Koju stranu Jasne Diklić, onu koja nema veze s glumom, ljudi možda najmanje poznaju?
„Ja moram priznati da sam dosta ekstrovertna osoba, tako da su mnoge stvari koje imam i nosim u sebi vidljive. Ništa posebno ne tajim, nisam samozatajna, dosta sam otvorena, ali ono što sigurno ne mogu do kraja prepoznati kod mene jeste jedna posebna i velika ljubav i briga za moju djecu.“
Jedan savjet koji zaslužuje još jedno pitanje
Naš prethodni razgovor ostavio nam je i jednu zanimljivu temu kojoj smo se željeli vratiti.
Jasna nam je tada spomenula savjet starijeg kolege o tome koliko je u glumačkom poslu važno ostati normalan.
Bila je to dobra polazna tačka za novo pitanje, ovaj put manje o samoj profesiji, a više o vrijednostima koje su joj ostale važne tokom godina.
U jednom od naših prethodnih razgovora spomenuli ste savjet starijeg kolege da je u ovom poslu važno ostati normalan. Šta za vas danas znači ostati svoj?
Ono na što sam ja posebno ponosna u okviru svoje dugogodišnje karijere jeste taj kontinuitet.
Drugačija je Jasna na početku i drugačija je Jasna poslije skoro pola vijeka profesionalnog rada. To se mora priznati, i privatno i profesionalno. To je, ustvari, jedno veliko bogatstvo na iskustvenom planu. I to je ono što na neki način krasi moj životni vijek.
Ponosna sam i na taj kontinuitet u privatnom životu i na svoj profesionalni život
Kultura.leksikon Jasne Diklić
- Gdje je sve počelo? Prvi profesionalni angažman dobila je 1969. godine u Narodnom pozorištu Banja Luka, a kasnije je najveći dio svog pozorišnog života vezala za Sarajevo.
- Jedna od njenih najvažnijih pozorišnih adresa? Kamerni teatar 55, čijem se ansamblu pridružila 1972. godine i na čijoj je sceni ostvarila brojne uloge.
- Gdje smo je gledali na filmu? Od „Mirisa dunja“ i „Savršenog kruga“ do novijeg „Paviljona“, njena filmografija obuhvata nekoliko važnih perioda bosanskohercegovačke kinematografije.
- Njen rad s mladima zaslužuje zasebno poglavlje. Osnivačica je Juventafesta, međunarodnog festivala srednjoškolskog teatarskog stvaralaštva, koji od 2013. godine okuplja mlade zaljubljenike u pozorište.
- Nagrade i priznanja? Među brojnim priznanjima za svoj rad dobila je i Veliku povelju Leotara, a u 2026. godinu ušla je s nominacijom za najbolju glavnu glumicu na Adriatic Film Awards za film „Paviljon“.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Voditeljica projekta: Emina Smaka
Tekst: Ada Ćeremida
Video: Marko Jovančić
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
