TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 27.11.2019.
Dalal je već osvojila simpatije publike svojim vokalnim sposobnostima, kao i emotivnim pjesmama koje rado iznova dodajemo na naše playliste.
Velika je radoholičarka i apsolutni perfekcionista što nam je i pokazala kroz novi video spot koji će sutra u 12:00 sati biti premijerno prikazan i objavljen na YouTube profilu Tempo Production.
To je i razlog zašto smo pozvali Dalal da kroz blic intervju s nama podjeli i djelić atmosfere sa snimanja spota za pjesmu 'Instant' za koju ćete vjerujemo često birati opciju 'replay'.
Prošlo je više od godinu dana od tvog posljednjeg singla. Osjećaš li i dalje tremu prije predstavljanja nove pjesme?
Tačno dvije godine od posljednjeg singla i da, svaki put osjećam tremu, kako pred predstavljanje pjesme, tako i pred svaki nastup. To je samo velika odgovornost koju osjećam prema publici koja prati moj rad već evo 20 godina.
Koja je glavna poruka koju si željela dočarati slušateljima kroz ovu pjesmu?
Video za pjesmu nosi i snažnu poruku. Moja nova pjesma „Instant“ na šaljiv i ironičan način govori o brzini modernog života gdje se ljudi najviše posmatraju kroz društvene mreže. Volim da kroz svoje pjesme ukažem na pojave, situacije, probleme sa kojima se sama susrećem jer mogu pjevati samo o onome što zaista doživim i osjetim. Ono što pokušavam da promijenim, prvo kod sebe, jesu predrasude o drugim ljudima. Nikada ne znate šta se zapravo krije iza nečijeg osmijeha. To je zapravo moja poruka.
https://www.youtube.com/watch?v=S9x4zoObZA0
Tko su 'krivci' koji se kriju iza cijelog koncepta?
Za „Instant“ potpisujem tekst i muziku, dok su za aranžman, mix i mastering zaduženi Almir Ajanović i Damir Bečić. „Instant“ je sniman u „Studio Tempo“, a i ovaj put sam sve prepustila istom timu koji stoji iza Eurosonga, pjesama „Ljubav je“ i „Never give up“. Pjesma je dostupna na svim digitalnim platformama pod markicom Tempo Digital.
Sanjin Egon i Iman Karović
Najzanimljivija anegdota sa snimanja? Kakva je atmosfera vladala?
Bilo je mnogo anegdota, a najuzbudljivije je bilo kada nam je zbog dima došla policija na snimanje. Bili su zaista veoma prijatni i ljubazni, tako da im se ovim putem zahvaljujem.
Na kojoj lokaciji se snimao video i tko je sve bio uključen u cijeli proces snimanja?
Video se snimao u Sarajevu, radio ga je Tempo Digital video, režirao Adnan Avdić, a montirali su ga Tarik Bičo i Ervin Golubović. U spotu se pojavljuju poznate influenserke iz BiH koje su poznate na Instagramu i van njega u potpuno različitim poljima djelovanja – Samra Menzilović, Iman Karović, Sunčica Šanjević, Adina Žuga i Eda Bukvić.
Samra Menzilović
Adina Žuga
Sunčica Šanjević i Eda Bukvić
Šminku je radio Sanjin Egon, frizuru Nermin Bešić, styling Adela Hodžić, a na spotu nosim odjeću Mateyaneira i Have2have.
Koja je pjesma na tvojoj playlisti kada ti je potreban dodatan boost kroz dan?
Happy – Pharell Williams, Srećom imam tebe – Jacques Houdek.
Koji ti je dosada bio najveći poslovni, odnosno pjevački izazov?
Moj najveći izazov bio je Eurosong i nastup za dolazak Pape Franje u Sarajevo. Inače me odmalena oduševljava duhovna muzika i u njoj pronalazim svoj mir.
Što nam sve još pripremaš do kraja godine?
U pripremi je još nekoliko pjesama, iduće godine i album, a sve više radim i za druge, jer imam još mnogo toga za reći, a kako drugačije nego kroz moj autorski rad.
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
