Naša prošlotjedna Instagram anketa dala nam je listu sjajnih ljubavnih naslova kreiranu od strane naših čitatelja koji su nam otkrili koje su ih to ljubavne knjige potaknule da ovu emociju doživljavaju na potpuno novi način.

Predložili su nam lepezu najljepših priča, kako domaćih tako i stranih pisaca, koji radnju u knjizi smještaju u različita vremenska razdoblja, kao i kulture diljem svijeta, što čitanje ovih naslova čini još zabavnijim i zanimljivijim.

Na ovoj listi naći ćete priče smještene u moderno doba, kao i romane čije se fabule odvijaju u dalekoj prošlosti, a kojima nećete moći odoljeti radi preciznih detalja i autentično opisanih avantura koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Zašto biste svoja poslijepodneva trebali rezevirati upravo za neku od ovih prekrasnih ljubavnih priča, otkrijte kroz maleni presjek preporuka naših čitatelja u nastavku.

Sjećanja jedne gejše – Arthur Golden

Sjećanja jedne gejše (eng. Memoirs of a Geisha) roman je američkog pisca Arthura Goldena koji u prvom licu opisuje fiktivni život gejše koja radi u Kyotu prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Doživio je veliki uspjeh i postao svjetskim bestsellerom, a priča prati život Nitte Sayuri koja od desete godine biva prodata prestižnoj kući gejši gdje počinje učiti o svim umjećima gejši: o glazbi, plesu, šminkanju, kimonu i frizuri.

40 pravila ljubavi – Elif Shafak

Glavna junakinja ove priče je Ella Rubinstein koja ima prekrasnu obitelj i ugodan dom. Nakon što pročita knjigu Slatko svetogrđe, rukopis Aziza A. Zahare o sufi pjesniku iz trinaestog stoljeća Rumiju i dervišu Šemsu iz Tabriza, Ella se oduševljava Šemsovim pravilima o životu i ljubavi. Tada shvati da joj u životu ipak nešto nedostaje i odluči otići na putovanje kako bi upoznala tajnovitog autora ovog djela.

Djevojka koju si ostavio za sobom – Jojo Moyes

Ova knjiga donosi priču o dvije žene čije su priče razdvojene jedno cijelo stoljeće, a koje poveziva jedna slika i događaj koji započinje u Francuskoj 1916.godine.
Upravo ta slika, odnosno portret Sophie Lefevre utjecati će na obe dame i učiniti da se svaka na svoj način bori za ono što najviše vole, bez obzira na cijenu.

Ljubav u doba kolere - Gabriel García Márquez

Ovo je jedna od besmrtnih priča o ljubavi Florentina Arize prema Fermini Dazi koji su svoju priču započeli u ranoj mladosti. Svi čitatelji ove knjige oduševljeni su piščevim smislom za humorom i umijećem pripovijedanja o svim najtužnijim i najpotresnijim scenama koje se događaju, kao i iznenađenjima koje doživljavate svakim novim okretanjem stranice.

Ljubavnik – Margerite Duras

Ovaj roman francuske spisateljice djelomično je autobiografski i svoju radnju smješta u Vijetnam gdje se priča vrti oko zabranjene ljubavne veze između siromašne petnaestogodišnje Francuskinje i elegantnog mladog muškarca iz bogate kineske obitelji. Roman je nagrađen francuskom književnom nagradom Goncourt i po njemu je snimljen film u režiji Jean-Jacquesa Annauda.

Svi me vole, samo tata ne – Đuro Zrakić

Ovo je priča o malenom dječaku Ivanu, siročetu kojeg je otac napustio. Njegova majka je umrla, a on se iznova trudi dobiti simpatije svog oca. Ova priča će vas osvojiti zahvaljujući naglasku na ljudskoj potrebi za pripadnosti, ljubavi i obitelji. 

Lejla i Medžnun - Nusret Ozcan

Jedna od najpopularnijih ljubavnih priča donosi povijest Lejle i Medžnuna, para iz plemena Benu Amir. Njihova ljubav započela je dok su bili još mladi i odvodili devčad na ispašu. No kako odrastaju, pojavljuju se brojni novi likovi i Lejlini prosci...

Žena vremenskog putnika - Audrey Niffenegger

Već prva knjiga ove američke spisateljice, umjetnice i profesorice odnosi veliku pažnju njenjih čitatelja pričom o neobičnom paru. Harry ima 28 godina i zaneseni je knjižničar, a Clare ima 20 godina, te studira akademiju likovne umjetnosti. Iako im se čini da se vide po prvi put, istina je da Clare Harrya sreće od svoje šeste godine i to je samo početak otkrivanja njihove nadrealne povezanosti i posebne ljubavne priče.

Ponos i predrasude – Jane Austen

Sigurno najpoznatije djelo Jane Austen donosi priču o Lizzy Bennet, simpatičnoj glavnoj junakinji i ponosnom gospodinu Darcyu, kao i njihovoj ljubavi te kako se ona snašla u svijetu punom varalica i heroja, ponosa i predrasuda.

Tvrđava – Meša Selimović

Ovo djelo puno nade i vedrine, nastoji opisati put glavnog junaka Ahmeta Šabe prema otkrivanju ljubavi i povezanosti s ljudima. Često se upravo ovo djelo Meše Selimovića povezuje sa djelom Derviš i smrt, kao da su kreirani u paru ili kao da su dio nekog ciklusa, gdje je Tvrđava vedriji roman, a Derviš i smrt priča o besmislu.

Sedam muževa Evelyn Hugo - Taylor Jenkins Reid

Priča o Evelyn Hugo, slavnoj zvijezdi Hollywooda i njenih sedam muževa, zapravo ima nešto drugačiju poruku koju krećete otkrivati tek kada Evelyn odluči prodati svojih dvanaest jako slavnih haljina i dati ih na aukciju. Tada će pozvati mladu relativno nepoznatu novinarku Monique Grant kako bi napisala njenu priču kroz koju će se pomalo rasplesti razlozi zbog kojih je slavna Evelyn donijela sve odluke koje su je učinile zvijezdom.

Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.  

Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti.  






Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.  

Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.  

One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo.  

Foto: Inia Herenčić

Foto: Vedad Divović

Foto: Matea Leš  
 

Matea Leš: Jadran kao mjesto kojem se uvijek vraćamo  

U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja. 

"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti."   




Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti. 

Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.




Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.  

"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima." 

Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u petak, 5. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.

Foto: Matea Leš  
 

Inia Herenčić: Fotografija kao prostor pitanja  

Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.

"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."

Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje.  






U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.

“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”  

Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena.  

Foto: Inia Herenčić  
 

Vedad Divović: Potraga za domom između prošlosti i sadašnjosti  

Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.

Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.

"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju."   





Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.

U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti.  




"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."

U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.

"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju."   





Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.

Foto: Vedad Divović

Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.   

Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.   

Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto:  Matea Leš, Inia Herenčić, Vedad Divović