TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 12.2.2021.
#FEELGOODmajica projekt nas je povezao sa sjajnim ženama iz cijele BiH koje su ovu majicu nosile iz dana u dan, ali i darivale mamama, tetkama i sestrama i mamile nam osmijeh na lice fotografijama koje su nam slale.
Val pozitivne energije koju je projekt prilikom predstavljanja u 9. mjesecu prošle godine pokrenuo, nastavio se i kroz završne faze ove kreativne i poduzetne priče.
Podsjećamo, #FEELGOODmajica je kreirana od strane BONJOUR.ba u suradnji s dm drogerie markt, a njenom kupovinom, sve sjajne dame (i muškarci) su donirali 2 KM za projekt #poduzetneZajedno u potpisu domaće neprofitne organizacije Fondacija 787.
Nakon što smo krajem 2020. godine prikupili i donirali 10 000 KM za edukaciju i promociju više od 50 bh. poduzetnica, naša priča se ovaj mjesec nastavlja kroz intervjue s bh. damama koje vam kroz svoje priče otkrivaju kako započeti i razvijati svoju kreativnu ideju.
Aida Vražalica ručno izrađuje čokoladne poslastice od belgijske čokolade koje osvajaju aromom, izgledom, ali i kvalitetom sastojaka. Na naše druženje, stigla je s mamom i sestrom, koje su baš kao i Aida, strastveno razgovarale o čaroliji koju može pokrenuti jedna pralina izrađena s ljubavlju.
Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba i Aida Vražalica, osnivačica Choco Val
Aida nam je otkrila i kako nastaju njene slastice, što Choco val čini posebnim, a među prvima smo mogli i iskušati njihovu sjajnu antistres čokoladu koja uključuje razbijanje čokolade s čekićem. I naravno, smijeh je bio itekako poželjna nuspojava u cijeloj avanturi.
Više detalja donosimo kroz intervju i fotografije u potpisu Marka Jovančića.
***
Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći poslovni izazov s kojim ste se susreli na početku?
Iskreno, čudna, spora javna uprava prilikom registracije biznisa koju morate savladati usporedno sa svom organizacijom početka proizvodnje.
Kako biste opisali Choco val u 3 riječi?
Sve je dobro ukoliko je napravljeno od čokolade.
Koje sve proizvode možemo naći u Choco val ponudi?
Sve čokoladne delicije se rade po starim tradicionalnim francuskim receptima te se ne koriste bilo kakve sirovine koje se inače danas masovno koriste u proizvodnji slatkih proizvoda. Naše čokoladne bombone se prave od čokolade koja sadrži samo kakao puter, svi filovi se rade samo od mliječnog vrhnja, putera, meda, orašastih plodova i džemova koji su također ručno rađeni. Veoma je bitno napomenuti da ne koristimo bilo kakve masnoće kao što su palmino ulje, margarin niti bilo kakve stabilizatore, emulgatore i aditive kao pojačivače okusa i produženje roka trajanja.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Od kada sam krenula u ovaj biznis, svaki radni dan je drugačiji zavisno od obaveza koje morate stići uraditi, navečer se redaju prioriteti za naredni dan. Sada je to mnogo lakše nego na samom početku, jutro je uvijek rezervisano za administrativne poslove, odgovaranje na mailove, komunikacija sa kupcima i partnerima, nabavka repromaterijala, nakon toga obavezno ulazim u proizvodnju, jer jednostavno pored same proizvodnje morate često rješavati novonastale situacije, posebno kada uvodite neki novi proizvod. Veče je rezervisano za razrađivanje kreativnih ideja.
Što je ono što Choco val čini posebnim na domaćem tržištu?
Jedini smo na području Sarajeva koji radimo personalizovanu – brendiranu čokoladu sa logotipom, porukom kupca, što je fantastični korporacijski poklon ili poklon zahvala za svaku priliku. Nešto što uključuje vid, okus i miris je pun pogodak za ostavljanje dobrog utiska na poslovne partnere.
Naravno, lijepi su kao i suvenir koji turisti vole kupiti, posebno pored motiva Sarajeva, jako cijene ručni rad i tradicionalne recepte. U našem asortimanu možete naći antistres čokoladu. Ideja je nastala kao šala za poklon i ovaj proizvod se odlično prodaje. Priča je sljedeća: Ako ste ljuti, pod stresom, uzmite čekić, razbijte čokoladu i uživajte. Čokolada podstiče lučenje hormona sreće i time uklanja stres.
Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?
Vrlo jednostavno, jer neuspjeh ne smatram neuspjehom nego situacijom koja vas podstiče da nađete drugi način kako bi uspjeli.
Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?
Ne treba odustajati. Probajte nešto. Ako ne ide, probajte nešto drugo. Nema te ideje koja je previše luda.
Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti?
Jako malo, nekada i sami domaći brendovi utiču na to, posebno održavanjem kvalitete proizvoda. Ono što je jako bitno kako bi se steklo povjerenje kupaca je održavanje kvalitete proizvoda, tek tada može se raditi još više na promociji. Uvjerena sam da se kroz nove kanale komunikacija mogu educirati mlađi potrošači da cijene domaće brendove.
Knjiga koja je na vas ostavila najviše utiska?
„Hiljadu žarkih sunaca“ od Khaleda Hosseinija.
Što birate kada se želite opustiti i napuniti baterije?
Šetnja i igra sa mojim psima.
Ovaj naš intervju rezultat je #FEELGOODmajica projekta koji realiziramo s dm drogerie markt i Fondacija 787. Jeste li kroz njega za svoj brend osjetili benefite i ako da, koje?
Mi smo tek ušli u projekat i vjerujemo da ćemo u narednom periodu osjetiti benefite istog. Jako mi je drago biti dio ove mlade ekipe jer udruživanje i saradnja - nužan faktor uspjeha biznisa, razmjena iskustava i ostvarivanje kontakata, to je najbolje što možete dobiti. Naravno, podrška i lijep razgovor, sa sada već prijateljicama koje dijele iste probleme je neprocjenjiv.
Što biste preporučili BONJOUR.čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?
Prvi korak ka uspjehu u poslu je naša posvećenost. To je prvi izvor energije koja će biti usmjerena ka drugima, a mora biti podržana našim riječima i našim djelima. Moramo biti profesionalni, sretni i puni samopouzdanja. To raspoloženje ćemo prenijeti na druge koji tako postaju stub napredovanja.
Sve o Choco Val proizvodima možete pronaći na Facebook stranici i Instagram profilu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
