Pored toga što žene iz godine u godinu u CHICovniku uživaju kroz njegov sadržaj, uživaju i u činjenici što kupovinom ovog Made in BiH proizvoda u odabranim Bingo trgovinama u BiH čine i malo, ali itekako vrijedno humanitarno djelo.

Podsjećamo, svaki Bingo kupac koji je ove godine u Bingo marketu kupio CHICovnik, planer za žene, je tom kupovinom donirao 1 KM za bolje mogućnosti zaposlenja mladih iz brige i podrške SOS Dječijih sela u BiH.

Danas je u prostorijama SOS Dječijih sela u BiH uručena i donacija za ovaj projekt u iznosu od 3.800,00 KM, koja je popraćena i druženjem predstavnika kompanije Bingo te CHICovnika. 

„Zahvaljujući kupcima, u prilici smo njegovati predivno partnerstvo između CHICovnika, Binga i SOS Dječijih sela BiH koje traje već nekoliko godina. Svi koji su zadnje četiri godine kupovali CHICovnik u Bingo marketima su istovremeno podržavali rad SOS Dječijih sela BiH, a ovog puta smo donaciju odlučili usmjeriti prema mladim osobama koje imaju potrebu za stručnim usavršavanjem kako bi mogli doći do zaposlenja. Željeli smo uz mlade koji su odrastali u brizi SOS porodica, podržati i mlade roditelje i nezaposlene samohrane mame koje se suočavaju sa raznim izazovima, a uključene su u Program jačanja porodica SOS Dječijih sela BiH. Ovom donacijom će se finansirati edukacije/prekvalifikacije koje mladim ljudima trebaju osigurati bolje mogućnosti zaposlenja i na to smo jako ponosni. “ istakla je Ana Ćavar, direktorica portala BONJOUR.ba i osnivačica CHICovnika.

Ana Ćavar

Tatjana Paunoski, rukovoditeljica marketinga kompanije Bingo je dodala: „Kao dugogodišnji najbolji prijatelj SOS Dječijih sela BiH nastojimo odgovoriti na različite potrebe kako djece, tako i mladih, no ova prilika da podržimo dodatno osposobljavanje mladih ljudi kako bi pronašli adekvatno zaposlenje nam se kao najvećem poslodavcu u BiH posebno dopala. Svjesni smo svih izazova sa kojim se suočavaju poslodavci s jedne, ali i uposlenici s druge strane, utoliko nam je bilo istinski važno podržati i ohrabriti mlade ljude koji nerijetko budu uskraćeni za prilike zbog predrasuda. Nadam se da će edukacije koje odaberu korisnice doprinijeti u pronalasku posla“. 

Tatjana Paunoski

 „Zaista je blagoslov imati prijatelje kakve smo dobili u CHICovniku i Bingu, jer nas slušaju, čuju i sa nama traže najbolja rješenja. SOS Dječija sela BiH imaju veliku odgovornost, za samostalan i uspješan život pripremiti djecu i mlade ljude, srećom svih 26 godina koliko smo prisutni u BiH nismo bili sami i uvijek smo se mogli osloniti na one kojima je istinski stalo da naša djeca imaju jednake prilike, da odrastaju okruženi porodicom i ljubavlju. Hvala CHICovniku i Bingu što su bezrezervna podrška u misiji da nijedno dijete ne treba odrastati samo“, naglasio je Damir Mahmić, Projektni menadžer Regionalnog BMZ YEEP projekta SOS Dječijih sela BiH. 

Damir Mahmić

„Ovo je prilika koju želim iskoristiti kako bih se po završetku škole mogla što lakše zaposliti i što bolje pozicionirati na tržištu rada. Smatram da će mi obuka pružiti dodatno znanje i prostor za usavršavanje a znam da poslodavci cijene i traže dodana znanja i iskustva koja mogu dobiti upravo kroz ovu stručnu obuku. Sretna  sam i zahvalna donatorima na ovoj super prilici i s obzirom na to da završavam uskoro školu, osjećam se sigurnijom i vjerujem da ću nakon obuke lakše pronaći posao“ kazala je S., jedna od korisnica donacije.

Ana Ćavar, direktorica BONJOUR.ba portala koji je izdavač CHICovnika, prvog bh. planera za žene i Tatjana Paunoski, rukovodilac službe marketinga Bingo su uručile donatorski ček nacionalnoj direktorici SOS Dječijih sela BiH Mireli Gruenther-Đečević

Vjerujemo da će to biti samo početak njihovog daljnjeg školovanja i buduće karijere koju će uspješno graditi zahvaljujući i ovim iskustvima i edukacijama koje će dobiti kroz ovaj projekt!

https://www.youtube.com/watch?v=Cm7DHLgrR1Y

Ako govorimo o umjetnicama koje su obilježile i preoblikovale savremenu vizuelnu scenu Bosne i Hercegovine, ime Šejla Kamerić zauzima mjesto koje nosi i težinu i emociju, kao podsjetnik na generacije umjetnosti koje su iz ovog prostora otišle u svijet, ali ostale duboko vezane za njegovo iskustvo, memoriju i senzibilitet.  

 

Šejla Kamerić  
 

Jedna je od najistaknutijih savremenih umjetnica koja kroz svoj rad već godinama oblikuje snažan i prepoznatljiv umjetnički jezik koji povezuje lično iskustvo s univerzalnim temama zajednice, sjećanja i odgovornosti. Njena praksa razvija se kroz promišljene i emotivno slojevite radove koji publiku pozivaju na aktivno promišljanje i osjećanje.

Ako govorimo o ikonama savremene umjetnosti, Šejla zauzima posebno i neupitno mjesto, zahvaljujući dosljednoj i međunarodno prepoznatoj praksi.   

U MuseumsQuartier u Beču sutra predstavlja AWAKE , svjetlosnu instalaciju nastalu u dijalogu s prostorom i vremenom u kojem živimo. Tim povodom, razgovarali smo s njom o ovom radu, njegovim značenjima i kontekstu u kojem nastaje, ali i o širem umjetničkom istraživanju koje kontinuirano razvija.

Ovaj trenutak u MuseumsQuartieru predstavljen je vašim radom AWAKE. Da li ga doživljavate kao novu fazu ili logičan nastavak onoga što već gradite godinama?

AWAKE je intervencija u javnom prostoru i kao takva nastavak moje umjetničke prakse. U isto vrijeme ona je i tačka u kojoj se različiti slojevi mog rada susreću. Već dugo se bavim odnosom ličnog i kolektivnog, prije svega kroz pitanja sjećanja, tuge, gubitka, ali i empatije i odgovornosti. Preživjela sam rat i upravo iz tog iskustva razvila se potreba da promišljam šta spomenik može biti. Kako napraviti spomenik koji nije fiksan ni prostorno ni ideološki, već u procesu.   

Sa radom AWAKE pokušavam odgovoriti na ta pitanja. On oslikava vrijeme u kojem živimo – permanentnu krizu, nesigurnost i alarmantnu potrebu za promjenom. Zamišljen je kao svjetlosna instalacija koja pulsira i poziva. Koristim elemente koji su nam bliski, svijeće i rotaciona svjetla, ali njihova kombinacija mijenja značenje. Prostor oko njih je prilika za refleksiju. AWAKE tako postaje neka vrsta privremenog, živog spomenika. Ovaj rad nije nova faza, već daljnje istraživanje onoga čime se već godinama bavim. To je pokušaj da se kroz umjetnost otvori prostor zajedničkog iskustva, ali i način da se govori o važnim društvenim temama.  

 

AWAKE je najavljen kao svjetlosna instalacija koja poziva na kolektivnu refleksiju. Šta za vas danas znači “probuditi se”?

Probuditi se znači biti svjestan – sebe, ali i svijeta oko sebe. Ne pristajati na ravnodušnost, ne ostati pasivan. U javnom prostoru to znači prepoznati da nismo sami, da dijelimo odgovornost. AWAKE pokušava stvoriti upravo taj trenutak zastajanja, osvještavanja i moguće povezanosti. Probuditi se može značiti i promijeniti se, biti bolji, svjesniji, sigurniji, empatičniji.  

 

Radite u prostoru glavnog dvorišta MQ-a, koje je samo po sebi vrlo dinamično i specifično za Beč, kako pristupate intervenciji u prostoru koji već ima svoju energiju i ritam?

Imala sam ideju za AWAKE, ali on je zaista nastao tek kada se ta ideja povezala s prostorom. Velika je čast i privilegija raditi na tako značajnoj lokaciji. MuseumsQuartier ove godine slavi 25 godina postojanja; to je jedna od najvećih svjetskih kulturno-umjetničkih institucija, s više od pet miliona posjetilaca godišnje.  

 

Kustosica Verena Kaspar je prije dvije godine vidjela moj rad CEASE u Veneciji i pozvala me na saradnju. Ona, kao i kustosica moje izložbe Astrid Peterle te direktorica MQ-a Bettina Leidl, zaista su fantastične žene. Dale su mi mnogo slobode, ali su mi istovremeno pomogle da razumijem kako njihova institucija funkcioniše u odnosu s publikom i kako moj rad može doprinijeti njihovom programu, ali i širem javnom diskursu. Ritam i trajanje rada upravo su uslovljeni tim razumijevanjem prostora i konteksta u kojem se AWAKE prvi put pokazuje.  

 

Instalacija traje samo jednu noć. Koliko vam je važna ta prolaznost i da li ona mijenja način na koji publika doživljava rad?

Željela sam da rad u prvom pokazivanju ima karakter performansa, upravo sa takvim kratkim trajanjem i dinamikom svjetla, smjene dana i noći. Ovaj rad postaje aktivan i tako aktivira publiku i prolaznike. Kao dokumentacija ili sjećanje, rad će nastaviti da živi. Kao skulptura, AWAKE će biti prikazan u maju u galerijskom kontekstu Fondacije Dr. Eva Kahan u Budimpešti. Izazov je napraviti rad koji može funkcionisati u različitim formatima i kontekstima. I sama sam radoznala da vidim kako će se rad dalje razvijati.  

 

Svjetlo u vašem radu često nosi simboličku težinu, u ovom slučaju, da li je ono više alat komunikacije ili prostor tišine?

I jedno i drugo. U posljednjih nekoliko godina sve češće koristim svjetlo u svojim radovima. Radovi poput Refugees Welcome, Place to Stay i Present nastavak su serije u kojoj koristim i svjetlo i tekst. Ovaj put svjetlo je neka vrsta koda, jezika, signal koji publika mora pročitati.

U okviru saradnje sa MQ koji podržava UNIQA SEE Future Fondacija preuzimate i ulogu mentorice. Šta ste prepoznali u radu i senzibilitetu Milice Živojević što vas je navelo da uđete u ovaj mentorski odnos?

Divno je stvarati odnose koji su zasnovani na razmjeni znanja i iskustva i koji su mreža podrške nužna za stvaranje umjetnosti. Posebno mi je važno što se ovakav oblik saradnje dešava kroz podršku UNIQA SEE Future fondacije. Oni su me pozvali da budem mentor jednoj mladoj umjetnici iz regiona. Oni, kao i partneri poput MuseumsQuartiera i NOMAD-a, platforme su koje omogućavaju kontinuitet, razmjenu i jačanje umjetničke scene u našem regionu.  

Rad sa Milicom Živojević bio je divan. U njenom radu prepoznala sam senzibilitet i promišljenost, kao i sposobnost da lično i društveno poveže na suptilan način, bez potrebe za pojednostavljivanjem. Upravo ta otvorenost i spremnost svih uključenih da ulože u razmjenu bili su mi važni za odluku da uđem u ovaj mentorski odnos.  

 

Ove godine učestvujete na međunarodnim bijenalima u Mardinu i na Manifesti 16, radite li nove produkcije i da li vas takve prilike i dalje jednako uzbuđuju kao na početku karijere?

Da, ove godine učestvujem na dva međunarodna bijenala – u Mardinu u Turskoj i na Manifesti 16, Evropskom bijenalu savremene umjetnosti – i za oba radim nove radove. Takve prilike su važne i uvijek ih prihvatam s velikom odgovornošću, ali i radoznalošću. Svaki novi kontekst traži da ponovo promislim vlastitu poziciju, način rada i odnos prema temama kojima se bavim. Sve mi je to još uvijek izazovno.  

Važno mi je da svaki rad nastane iz stvarne potrebe, a ne samo kao odgovor na izložbenu priliku. Upravo taj balans između konteksta i lične pozicije čini proces živim i uzbudljivim, bez obzira na to gdje se nalazim u karijeri.  

 

Prošle godine smo u Sarajevu imali priliku vidjeti vašu izložbu “Vile” u saradnji sa ZANAT-om . Postoji li mogućnost da vas uskoro ponovo vidimo u BiH?

Saradnja sa Zanatom je zaista bila čisti užitak, nadam se da će se nastaviti, a  Vile   će se sigurno dalje razvijati. Sretna sam kad imam priliku raditi u BiH i ove godine se ona ponovo stvorila. Na poziv direktorice SARTR-a Maje Salkić i producenta Ishaka Jalimama, po prvi put ću raditi režiju u pozorištu. Radi se o projektu ZID, a premijera će biti krajem juna, pa pozivam i vas i vaše čitatelje da nam se tada pridružite u SARTR-u.   

 

Fotografije: Monika Andrić