Pored toga što žene iz godine u godinu u CHICovniku uživaju kroz njegov sadržaj, uživaju i u činjenici što kupovinom ovog Made in BiH proizvoda u odabranim Bingo trgovinama u BiH čine i malo, ali itekako vrijedno humanitarno djelo.

Podsjećamo, svaki Bingo kupac koji je ove godine u Bingo marketu kupio CHICovnik, planer za žene, je tom kupovinom donirao 1 KM za bolje mogućnosti zaposlenja mladih iz brige i podrške SOS Dječijih sela u BiH.

Danas je u prostorijama SOS Dječijih sela u BiH uručena i donacija za ovaj projekt u iznosu od 3.800,00 KM, koja je popraćena i druženjem predstavnika kompanije Bingo te CHICovnika. 

„Zahvaljujući kupcima, u prilici smo njegovati predivno partnerstvo između CHICovnika, Binga i SOS Dječijih sela BiH koje traje već nekoliko godina. Svi koji su zadnje četiri godine kupovali CHICovnik u Bingo marketima su istovremeno podržavali rad SOS Dječijih sela BiH, a ovog puta smo donaciju odlučili usmjeriti prema mladim osobama koje imaju potrebu za stručnim usavršavanjem kako bi mogli doći do zaposlenja. Željeli smo uz mlade koji su odrastali u brizi SOS porodica, podržati i mlade roditelje i nezaposlene samohrane mame koje se suočavaju sa raznim izazovima, a uključene su u Program jačanja porodica SOS Dječijih sela BiH. Ovom donacijom će se finansirati edukacije/prekvalifikacije koje mladim ljudima trebaju osigurati bolje mogućnosti zaposlenja i na to smo jako ponosni. “ istakla je Ana Ćavar, direktorica portala BONJOUR.ba i osnivačica CHICovnika.

Ana Ćavar

Tatjana Paunoski, rukovoditeljica marketinga kompanije Bingo je dodala: „Kao dugogodišnji najbolji prijatelj SOS Dječijih sela BiH nastojimo odgovoriti na različite potrebe kako djece, tako i mladih, no ova prilika da podržimo dodatno osposobljavanje mladih ljudi kako bi pronašli adekvatno zaposlenje nam se kao najvećem poslodavcu u BiH posebno dopala. Svjesni smo svih izazova sa kojim se suočavaju poslodavci s jedne, ali i uposlenici s druge strane, utoliko nam je bilo istinski važno podržati i ohrabriti mlade ljude koji nerijetko budu uskraćeni za prilike zbog predrasuda. Nadam se da će edukacije koje odaberu korisnice doprinijeti u pronalasku posla“. 

Tatjana Paunoski

 „Zaista je blagoslov imati prijatelje kakve smo dobili u CHICovniku i Bingu, jer nas slušaju, čuju i sa nama traže najbolja rješenja. SOS Dječija sela BiH imaju veliku odgovornost, za samostalan i uspješan život pripremiti djecu i mlade ljude, srećom svih 26 godina koliko smo prisutni u BiH nismo bili sami i uvijek smo se mogli osloniti na one kojima je istinski stalo da naša djeca imaju jednake prilike, da odrastaju okruženi porodicom i ljubavlju. Hvala CHICovniku i Bingu što su bezrezervna podrška u misiji da nijedno dijete ne treba odrastati samo“, naglasio je Damir Mahmić, Projektni menadžer Regionalnog BMZ YEEP projekta SOS Dječijih sela BiH. 

Damir Mahmić

„Ovo je prilika koju želim iskoristiti kako bih se po završetku škole mogla što lakše zaposliti i što bolje pozicionirati na tržištu rada. Smatram da će mi obuka pružiti dodatno znanje i prostor za usavršavanje a znam da poslodavci cijene i traže dodana znanja i iskustva koja mogu dobiti upravo kroz ovu stručnu obuku. Sretna  sam i zahvalna donatorima na ovoj super prilici i s obzirom na to da završavam uskoro školu, osjećam se sigurnijom i vjerujem da ću nakon obuke lakše pronaći posao“ kazala je S., jedna od korisnica donacije.

Ana Ćavar, direktorica BONJOUR.ba portala koji je izdavač CHICovnika, prvog bh. planera za žene i Tatjana Paunoski, rukovodilac službe marketinga Bingo su uručile donatorski ček nacionalnoj direktorici SOS Dječijih sela BiH Mireli Gruenther-Đečević

Vjerujemo da će to biti samo početak njihovog daljnjeg školovanja i buduće karijere koju će uspješno graditi zahvaljujući i ovim iskustvima i edukacijama koje će dobiti kroz ovaj projekt!

https://www.youtube.com/watch?v=Cm7DHLgrR1Y

Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.

Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.

Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica

Foto: Edvin Kalić  
 

Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.

Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi. 

Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.




 

Mjesta koja ostaju u nama  

Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.

Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?

„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.



 

Rad počinje mnogo prije alata  

Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.

Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.



 

Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.

Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?

 „Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.

Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.

Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.




 

Jedna nit nikada ne počinje u ateljeu  

Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.

Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.





Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
 

„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.

Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.

Predmeti koji ostaju  

Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.

Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.



 

Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?

 „Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

Kada rad dobije novi život  

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.

Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?

 „Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“

 



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.

Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.



 
 

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
 

Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba