TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.9.2020.
Pored toga što žene iz godine u godinu u CHICovniku uživaju kroz njegov sadržaj, uživaju i u činjenici što kupovinom ovog Made in BiH proizvoda u odabranim Bingo trgovinama u BiH čine i malo, ali itekako vrijedno humanitarno djelo.
Podsjećamo, svaki Bingo kupac koji je ove godine u Bingo marketu kupio CHICovnik, planer za žene, je tom kupovinom donirao 1 KM za bolje mogućnosti zaposlenja mladih iz brige i podrške SOS Dječijih sela u BiH.
Danas je u prostorijama SOS Dječijih sela u BiH uručena i donacija za ovaj projekt u iznosu od 3.800,00 KM, koja je popraćena i druženjem predstavnika kompanije Bingo te CHICovnika.
„Zahvaljujući kupcima, u prilici smo njegovati predivno partnerstvo između CHICovnika, Binga i SOS Dječijih sela BiH koje traje već nekoliko godina. Svi koji su zadnje četiri godine kupovali CHICovnik u Bingo marketima su istovremeno podržavali rad SOS Dječijih sela BiH, a ovog puta smo donaciju odlučili usmjeriti prema mladim osobama koje imaju potrebu za stručnim usavršavanjem kako bi mogli doći do zaposlenja. Željeli smo uz mlade koji su odrastali u brizi SOS porodica, podržati i mlade roditelje i nezaposlene samohrane mame koje se suočavaju sa raznim izazovima, a uključene su u Program jačanja porodica SOS Dječijih sela BiH. Ovom donacijom će se finansirati edukacije/prekvalifikacije koje mladim ljudima trebaju osigurati bolje mogućnosti zaposlenja i na to smo jako ponosni. “ istakla je Ana Ćavar, direktorica portala BONJOUR.ba i osnivačica CHICovnika.
Ana Ćavar
Tatjana Paunoski, rukovoditeljica marketinga kompanije Bingo je dodala: „Kao dugogodišnji najbolji prijatelj SOS Dječijih sela BiH nastojimo odgovoriti na različite potrebe kako djece, tako i mladih, no ova prilika da podržimo dodatno osposobljavanje mladih ljudi kako bi pronašli adekvatno zaposlenje nam se kao najvećem poslodavcu u BiH posebno dopala. Svjesni smo svih izazova sa kojim se suočavaju poslodavci s jedne, ali i uposlenici s druge strane, utoliko nam je bilo istinski važno podržati i ohrabriti mlade ljude koji nerijetko budu uskraćeni za prilike zbog predrasuda. Nadam se da će edukacije koje odaberu korisnice doprinijeti u pronalasku posla“.
Tatjana Paunoski
„Zaista je blagoslov imati prijatelje kakve smo dobili u CHICovniku i Bingu, jer nas slušaju, čuju i sa nama traže najbolja rješenja. SOS Dječija sela BiH imaju veliku odgovornost, za samostalan i uspješan život pripremiti djecu i mlade ljude, srećom svih 26 godina koliko smo prisutni u BiH nismo bili sami i uvijek smo se mogli osloniti na one kojima je istinski stalo da naša djeca imaju jednake prilike, da odrastaju okruženi porodicom i ljubavlju. Hvala CHICovniku i Bingu što su bezrezervna podrška u misiji da nijedno dijete ne treba odrastati samo“, naglasio je Damir Mahmić, Projektni menadžer Regionalnog BMZ YEEP projekta SOS Dječijih sela BiH.
Damir Mahmić
„Ovo je prilika koju želim iskoristiti kako bih se po završetku škole mogla što lakše zaposliti i što bolje pozicionirati na tržištu rada. Smatram da će mi obuka pružiti dodatno znanje i prostor za usavršavanje a znam da poslodavci cijene i traže dodana znanja i iskustva koja mogu dobiti upravo kroz ovu stručnu obuku. Sretna sam i zahvalna donatorima na ovoj super prilici i s obzirom na to da završavam uskoro školu, osjećam se sigurnijom i vjerujem da ću nakon obuke lakše pronaći posao“ kazala je S., jedna od korisnica donacije.
Ana Ćavar, direktorica BONJOUR.ba portala koji je izdavač CHICovnika, prvog bh. planera za žene i Tatjana Paunoski, rukovodilac službe marketinga Bingo su uručile donatorski ček nacionalnoj direktorici SOS Dječijih sela BiH Mireli Gruenther-Đečević
Vjerujemo da će to biti samo početak njihovog daljnjeg školovanja i buduće karijere koju će uspješno graditi zahvaljujući i ovim iskustvima i edukacijama koje će dobiti kroz ovaj projekt!
https://www.youtube.com/watch?v=Cm7DHLgrR1Y
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.
Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti. 
Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.
Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.
One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo. 
Foto: Inia Herenčić
Foto: Vedad Divović
Foto: Matea Leš
U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja.
"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti." 
Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti.
Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.
Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.
"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima."
Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u petak, 5. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.
Foto: Matea Leš
Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.
"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."
Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje. 
U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.
“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”
Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena. 
Foto: Inia Herenčić
Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.
Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.
"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju." 
Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.
U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti. 
"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."
U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.
"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju." 
Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.
Foto: Vedad Divović
Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.
Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.
Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
