TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.9.2020.
Pored toga što žene iz godine u godinu u CHICovniku uživaju kroz njegov sadržaj, uživaju i u činjenici što kupovinom ovog Made in BiH proizvoda u odabranim Bingo trgovinama u BiH čine i malo, ali itekako vrijedno humanitarno djelo.
Podsjećamo, svaki Bingo kupac koji je ove godine u Bingo marketu kupio CHICovnik, planer za žene, je tom kupovinom donirao 1 KM za bolje mogućnosti zaposlenja mladih iz brige i podrške SOS Dječijih sela u BiH.
Danas je u prostorijama SOS Dječijih sela u BiH uručena i donacija za ovaj projekt u iznosu od 3.800,00 KM, koja je popraćena i druženjem predstavnika kompanije Bingo te CHICovnika.
„Zahvaljujući kupcima, u prilici smo njegovati predivno partnerstvo između CHICovnika, Binga i SOS Dječijih sela BiH koje traje već nekoliko godina. Svi koji su zadnje četiri godine kupovali CHICovnik u Bingo marketima su istovremeno podržavali rad SOS Dječijih sela BiH, a ovog puta smo donaciju odlučili usmjeriti prema mladim osobama koje imaju potrebu za stručnim usavršavanjem kako bi mogli doći do zaposlenja. Željeli smo uz mlade koji su odrastali u brizi SOS porodica, podržati i mlade roditelje i nezaposlene samohrane mame koje se suočavaju sa raznim izazovima, a uključene su u Program jačanja porodica SOS Dječijih sela BiH. Ovom donacijom će se finansirati edukacije/prekvalifikacije koje mladim ljudima trebaju osigurati bolje mogućnosti zaposlenja i na to smo jako ponosni. “ istakla je Ana Ćavar, direktorica portala BONJOUR.ba i osnivačica CHICovnika.
Ana Ćavar
Tatjana Paunoski, rukovoditeljica marketinga kompanije Bingo je dodala: „Kao dugogodišnji najbolji prijatelj SOS Dječijih sela BiH nastojimo odgovoriti na različite potrebe kako djece, tako i mladih, no ova prilika da podržimo dodatno osposobljavanje mladih ljudi kako bi pronašli adekvatno zaposlenje nam se kao najvećem poslodavcu u BiH posebno dopala. Svjesni smo svih izazova sa kojim se suočavaju poslodavci s jedne, ali i uposlenici s druge strane, utoliko nam je bilo istinski važno podržati i ohrabriti mlade ljude koji nerijetko budu uskraćeni za prilike zbog predrasuda. Nadam se da će edukacije koje odaberu korisnice doprinijeti u pronalasku posla“.
Tatjana Paunoski
„Zaista je blagoslov imati prijatelje kakve smo dobili u CHICovniku i Bingu, jer nas slušaju, čuju i sa nama traže najbolja rješenja. SOS Dječija sela BiH imaju veliku odgovornost, za samostalan i uspješan život pripremiti djecu i mlade ljude, srećom svih 26 godina koliko smo prisutni u BiH nismo bili sami i uvijek smo se mogli osloniti na one kojima je istinski stalo da naša djeca imaju jednake prilike, da odrastaju okruženi porodicom i ljubavlju. Hvala CHICovniku i Bingu što su bezrezervna podrška u misiji da nijedno dijete ne treba odrastati samo“, naglasio je Damir Mahmić, Projektni menadžer Regionalnog BMZ YEEP projekta SOS Dječijih sela BiH.
Damir Mahmić
„Ovo je prilika koju želim iskoristiti kako bih se po završetku škole mogla što lakše zaposliti i što bolje pozicionirati na tržištu rada. Smatram da će mi obuka pružiti dodatno znanje i prostor za usavršavanje a znam da poslodavci cijene i traže dodana znanja i iskustva koja mogu dobiti upravo kroz ovu stručnu obuku. Sretna sam i zahvalna donatorima na ovoj super prilici i s obzirom na to da završavam uskoro školu, osjećam se sigurnijom i vjerujem da ću nakon obuke lakše pronaći posao“ kazala je S., jedna od korisnica donacije.
Ana Ćavar, direktorica BONJOUR.ba portala koji je izdavač CHICovnika, prvog bh. planera za žene i Tatjana Paunoski, rukovodilac službe marketinga Bingo su uručile donatorski ček nacionalnoj direktorici SOS Dječijih sela BiH Mireli Gruenther-Đečević
Vjerujemo da će to biti samo početak njihovog daljnjeg školovanja i buduće karijere koju će uspješno graditi zahvaljujući i ovim iskustvima i edukacijama koje će dobiti kroz ovaj projekt!
https://www.youtube.com/watch?v=Cm7DHLgrR1Y
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
