TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 8.9.2020.
Svaki detalj vezan za vjenčanje od pozivnica do cvjetnih dekoracija otkriva djeliće ljubavne priče i karaktera mladenaca.
Upravo zato toliko pažnje posvećujemo detaljima koji će vizualno i kroz sva čula preslikati poruku gostima te kreirati posebnu atmosferu.
Na Instagram profilu @pe_gi_su odmah nam je pozornost ukrala objava koja otkriva kako i u susjednom vrtu možemo organizirati vjenčanje uz najmilije i na trenutak učiniti da se osjećaju kao u Italiji.
„Ono što je po meni ključno za dobre wedding fotografije je taj neki klik između fotografa i mladenaca i dobra komunikacija. Bitan je pristup i izgrađivanje vlastitog stila. A najviše od svega bitna mi je ta energija koja se treba stvoriti između nas. Ako toga nema, nekako mi nema smisla ni dobro svjetlo ni najsavršenija lokacija.” – komentirala je fotografkinja Matea Mihaljević.
Glavni akteri ove wedding priče su ljupka Irma i nasmijani Nedjeljko koji su svoje sudbonosno da izrekli u vrtu u kojem su pripremili zabavu u kojoj je baš svaki detalj izrađen od strane mladenaca i uz pomoć članova obitelji.
Topla wedding priča koja osvaja na prvu inspirirana je njihovim putovanjem u Italiju, a na dan vjenčanja su gostima pripremali ukusnu juhu od paradajiza.
Nakon prvih kadrova s vjenčanja znali smo da želimo znati više detalja o cijeloj svečanosti, a Irma i Nedjeljko (njegovi najbliži zovu ga Braco), su rado odgovorili na sve naše upite.
***
Lokacija vjenčanja?
Najveći 'problem' u odabiru lokacije bio je što smo već imali ideju kako bi sve trebalo izgledati i jednostavno nismo mogli pronaći adekvatan prostor koji bi ispunio sva naša očekivanja i gdje bismo imali tu razinu slobode da sve kreiramo po vlastitim željama. Sasvim prirodno, shvatili smo da u vlastitom vrtu kojeg Irmina mama već dugi niz godina pažljivo uređuje i održava možemo realizirati sve svoje ideje i dan kreirati po svojoj želji. Nakon svega možemo samo reći – najbolja odluka!
Irma, čime si se vodila pri odabiru vjenčanice i dodataka?
Kada sam zamišljala svoju vjenčanicu, željela sam tri stvari: da ona zaista bude – moja, da je prilikom našeg sljedećeg putovanja u Italiju mogu obući i 'lepršati' kroz ulice nekog gradića Puglie te da je bezvremenski model, neki klasik kojeg se ne bih postidila ni za 50 godina. Ispostavilo se da takva vjenčanica postoji u ASOS bridal kolekciji. Nisam puno razmišljala dalje o tome – na prvu mi je bila 'the one' kada sam je ugledala, tako da sam ju naručila i nisam se pokajala i uživo je to bilo – to. Jednostavne lakirane Aldo sandale su bile vjerni drug za cjelodnevno druženje, a od dodataka sam nosila vijenac od prirodnog cvijeća, koji je po mojim željama napravila predivna Cvjećara Džan te naušnice i narukvicu, drage poklone voljenih mi ljudi.
Nedjeljko, u čijem je potpisu tvoje odijelo i modni dodaci?
Možda netipično za naše prostore, ali moj odabir je bio bijelo laneno odijelo – slično onome koje je moj otac nosio na svom vjenčanju. Irma ga je pronašla na H&M web stranici i to je bilo to na prvu. S bijelim tregerima i rupčićem nisam imao puno problema, vodio sam se onom hercegovačkom izrekom „imam ti ja čovjeka“ i zamolio starog prijatelja da mi ih pronađe, što je i učinio u beogradskom butiku na Terazijama. Uz ovo ljetno izdanje, teget plave NeroGiardini mokasinke su mi bile najprikladnija obuća.
Najdraži 'dodatak' je očev stari ručni sat na navijanje, koji još uvijek radi i kojeg volim nositi na meni važne događaje.
Što vam je bila inspiracija za uređenje?
Prošle godine smo napravili roadtrip po jugu Italije – točnije regije Campania i Puglia. Regija Puglia, vjerojatno najbjelji i 'najlaganiji' dio Italije, ima divne seoske kuće zvane 'Masseria', koje su sada jako popularne, kako za boravak, tako i za vjenčanja i medene mjesece. Upravo u njima se održavaju bajkovita vjenčanja na koja smo sigurno svi nekada nabasali na Pinterestu, s dugačkim stolovima, lampicama posvuda i cvijećem duž cijelog stola. U jednoj takvoj Masserii nam je bila želja ili vjenčati se ili otići na medeni mjesec. Medeni mjesec je na čekanju (kao i cijeli svijet danas), ali znali smo da možemo kreirati vjenčanje kakvo zamislimo i tu, kraj svoga doma, u našem vrtu. U bijelilo jedne Masserie, s raznobojnim tanjurima i drugim dekoracijama, doveli smo regiju Campanie (poznatu po šarolikim gradićima na Amalfi obali). Sve to u Bosni, u Sarajevu, s lovorom i šipkom iz Hercegovine te lavandom i maslinama iz Dalmacije.
Koliko vremena je trajala izrada svih dekoracija i koji su izazovi / dogodovštine s kojima ste se susreli prilikom izrade dekoracija?
Irma je arhitektica, s povremenim izletima u svijet grafičkog dizajna, Braco je spretne ruke, a oboje smo jako kreativni, tako da iskreno uživamo praviti personalizirane poklone, dekoracije i iznenađenja dragim ljudima. Ovo je bila prilika da kreiramo cijeli jedan događaj po našem guštu i to baš tako važan datum. Krenuli smo od kreiranja pozivnica i kako to obično biva, kada smo bili zadovoljni s njima – sve drugo je bilo lako osmisliti.
Sve smo počeli dosta kasno (sredinom 7. mjeseca), a najveći dio posla naravno urađen je u posljednja dva dana pred vjenčanje kada je trebalo postaviti sve dekoracije, naročito svu rasvjetu. Motao se lovor oko hulahopa, pravili buketići cvijeća za goste, pripremala hrana, postavljale tende, stolove i stolice. Ti dani su na kraju možda jednako lijepe uspomene kao i sam dan vjenčanja, ispunjeni smijehom i dogodovštinama.
Na dan vjenčanja s nama je bilo samo 20-ak naših najbližih i najveći izazov bio je posložiti sve logistički na sami dan vjenčanja. Jer, kada ne planirate catering i radite neki događaj za više ljudi bez konobara, izazov je napraviti nešto što ide spontano, prirodno, a baš u (naizgled) savršenom redu. A tek da pri tome stignete i uživati i ne brinuti baš vi kao mladenci oko svakog detalja.. Srećom, blagoslovljeni smo divnim obiteljima i prijateljima, uz čiju nesebičnu podršku i pomoć smo na kraju imali zaista bajkovit dan.
Imali ste i personalizirane poklone za svoje goste? Zašto ste im darovali baš sjeme cvijeća?
Imali smo dva poklončića, jer nismo mogli odlučiti što bismo radije poklonili. Prvi je bilo sjeme cvijeća. Cijeli naš dan bio je u cvijeću – od vrta, stola do vijenca u kosi. Pa je nekako bilo prirodno da cvijeće bude i uspomena gostima na nas. Vođeni mišlju da će ljudi posaditi cvijeće i tek za koji mjesec otkriti što su posadili, u male kutijice spremili smo sjemena cvijeta koje vrijedi za talisman ljubavi i sada čekamo da vidimo tko će biti vrijedan i brinuti o svom cvijetu. A drugi poklončić je bio jedna spontana 'last minute' ideja. Kako smo tek adaptirali svoj dom, nismo još uvijek pronašli odgovarajuće podmetače za čaše. U nedostatku pravih, kao podmetače smo koristili probne uzorke pozivnica. Tako smo došli na ideju da možda zaista možemo napraviti podmetače za čaše u stilu pozivnica. Uz pomoć Udruge osoba s invaliditetom Prijatelj iz Metkovića dobili smo podmetače / magnete kojima su se svi jako obradovali.
A što se sve našlo na meniju taj dan? Gdje ste pronašli recepte u kojima su uživali vaši najbliži?
Meni je bio zajednički rad naših dragih gostiju i nas. Svi su napravili ponešto, po našim željama, što se na kraju uklopilo u divan slijed jela, pravljenih s ljubavlju i pažnjom.
Hladno predjelo su bile neizostavne selekcije sireva iz nama dragih područja, u kombinaciji s mesom, suhim voćem i orašastim plodovima, ali i hercegovačkim smokvama. Uslijedila je juha od rajčice, koju je na svadbeno jutro pravila Irma. Prvo glavno jelo je bio pikantni juneći rižot po receptu Bracine mame, a nakon toga je uslijedila Balkan wedding klasika - janjetina (jedini dio menija, uz peciva, koji smo naručili) s krumpirom i salate. Uz sve to, na stolu su se našli i proizvodi iz, naše, domaće radinosti – aromatizirana morska sol i maslinovo ulje te feta sir u ulju, po talijanskim recepturama. Bajkovitu tortu nam je pravila divna Nina iz TorteTortice, a osim toga za desert su se tu našle i cheesecake i PannaCotta čašice, mini Pavlove, kao i brojni sitni kolačići.
Kako za meni, tako i za cijelo vjenčanje kažemo – sve se može kad se male ruke slože, ali zaista jest tako. Najbolji poklon nama taj dan je bio što su naši voljeni s nama, na okupu, ali svi su nam poklonili puno više od toga – svoje vrijeme, trud i pregršt ljubavi.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Dvije vjenčanice, beauty look koji je preživio i slučajno proliveno piće, detalji s njihovim potpisom i nekoliko minuta koje niko drugi nije vidio. Sedmicu nakon vjenčanja Amina Efendić vraća nas u dan koji je promišljeno oblikovala po mjeri sebe i Nikole.
Sedam dana kasnije, kada zatvori oči i vrati se na vjenčanje, Amina ne vidi haljinu, cvijeće ni stolove.
„[Vidim] Nikolu i mene kako silazimo prema ceremoniji i u tom trenutku ugledamo sve naše najbliže ljude na jednom mjestu. Mislim da mi je upravo taj prizor jedan od najemotivnijih cijelog dana. Toliko ljudi koje volimo, svi zajedno, zbog nas i s nama u tom trenutku… tada ponovo shvatiš koliko je zapravo posebno imati oko sebe ljude koji su ti cijeli život bili podrška. I mislim da ću taj pogled i osjećaj pamtiti zauvijek.“
U danu koji je mjesecima nastajao kroz haljine, cvijeće, muziku i stotine pažljivo donesenih odluka, najdublje se urezao trenutak koji se nije mogao dizajnirati. Jedan pogled prema ljudima koji su bili tu prije tog dana i koji će ostati dugo poslije njega.
Taj prvi kadar u sebi nosi više od početka ceremonije. U njemu je cijeli put koji je Aminu i Nikolu doveo do tog trenutka.
Njihova priča počela je znatno ranije. Amina Efendić i Nikola Gajić upoznali su se prije nekoliko godina, a početkom 2023. sasvim slučajno ponovo su se sreli na Jahorini. Veza je javnosti postala poznata krajem iste godine, a u aprilu 2025. Nikola ju je zaprosio tokom njihovog putovanja na Maldive.
Kada smo ih ranije ove godine imali zajedno u našem Bonjour 1 on 1, bilo je dovoljno nekoliko pitanja da se vidi dinamika zbog koje tako dobro funkcionišu. Amina voli rutinu, Nikola spontanost, ona bira seriju, on film, ona će zakasniti, on će doći ranije. Najviše su govorile sitnice, način na koji se dopunjuju, prekidaju i znaju odgovor prije onog drugog.
Sedam dana nakon njihovog „da“, ista se dinamika može pronaći u svakom detalju vjenčanja.
Prije nego što su se pojavili pred gostima, uz Aminu i Nikolu bili su njihovi kumovi, Beba i Marko. Cijeli dan prošao joj je u neobičnoj lakoći i miru, sve dok nisu stigli do mjesta s kojeg se silazi prema ceremoniji. Tek tada je, kaže, prvi put osjetila tremu i punu težinu trenutka koji je mjesecima postojao u planovima, a sada se stvarno događao.
Vrati nas u nekoliko minuta prije izlaska na ceremoniju. Ko je bio uz tebe i šta ti je iz tog trenutka ostalo najjasnije u sjećanju?
Amina: Kumovi su sišli prvi, a Nikola i ja smo ostali još minuticu sami, što mi je zapravo bilo baš posebno. Imali smo taj mali trenutak samo za nas, da udahnemo, pogledamo se i shvatimo da upravo počinje ono zbog čega smo se tog dana svi okupili. A onda smo, minuticu nakon njih, krenuli i mi.
Amina godinama profesionalno radi sa slikom i estetikom, pa je bridal svijet za nju dolazio s dodatnim slojem iskustva. Znala je kako izgledaju trendovi, znala je šta se ponavlja i, još važnije, nije željela da taj dan postane zbir stvari koje su u tom trenutku bile popularne.
Zanimalo nas je šta se dogodi kada sve reference koje svakodnevno gleda odjednom mora filtrirati kroz sebe.
Kada profesionalno toliko dugo radiš sa slikom i estetikom, razviješ prilično dobar radar za ono što je lijepo samo zato što je trenutno popularno. Šta si iz bridal svijeta pogledala i odmah znala da nikada neće završiti na tvom vjenčanju?
Amina: Nisam imala neku konkretnu stvar za koju sam rekla ‘ovo nikada’. Više sam znala da ne želim da naše vjenčanje bude vođeno trendovima niti da biramo stvari samo zato što su trenutno popularne. Bilo mi je mnogo važnije da kroz svaki detalj provučemo nešto naše i da cijela estetika bude odraz nas dvoje.
Zato smo, recimo, spojili zelenu, koja je Nikolina omiljena boja, i nježnu baby rozu, koju ja jako volim. Nekako mi je bilo najljepše da spojimo nešto njegovo i nešto moje i od toga napravimo estetiku koja je baš naša.
Zelena i baby roza postali su mali privatni kod, diskretan da ga gosti vide kao paletu, a njih dvoje prepoznaju kao nešto svoje.
A kada smo razgovor pomjerile s estetike na ona poznata pravila koja se uz vjenčanja često podrazumijevaju, Amina je bila vrlo precizna.
Da možeš zauvijek ukinuti jedan bridal klišej, koji bi prvi nestao?
Amina: Definitivno ono ‘to mora tako jer je vjenčanje’. Mislim da nema potrebe da mlada prati neka nepisana pravila ako to jednostavno nije ona. Vjenčanje treba da bude odraz vas dvoje, a ne lista bridal stvari koje ste morali precrtati.
Prva vjenčanica, raskošna u čipki i detalju, već je imala dovoljno prisustva, pa su veo, nakit, cipele i buket ostali suzdržani, pažljivo birani da zaokruže look, a ne da mu promijene ritam.
Kako si birala veo, nakit, cipele i buket tako da svaki detalj zaokruži look, a haljina ipak ostane u prvom planu?
Amina: Naručila sam predivne Steve Madden štikle, ali ih nisam probala sve do probe vjenčanice. I onda ih obujem na probi i shvatim da su mi velike. Tu kreće mala panika. Na kraju sam pronašla savršene Alevi štikle i sve je ipak došlo na svoje.
Pošto sam odabrala haljinu koja je već sama po sebi bogata i čipkana, željela sam da ostali detalji budu nježniji i mirniji, da je upotpune, a ne da se takmiče s njom. Zato sam i kod vela, nakita i buketa išla na jednostavnije i elegantnije izbore. Htjela sam da haljina ipak ostane glavna zvijezda.
Za drugi dio večeri promijenio se i ritam, pa je s njim stigla i druga vjenčanica.
Da prva i druga vjenčanica imaju potpuno različite ličnosti i sretnu se na istom partyju, ko su njih dvije?
Amina: Mislim da bi se prvo gledale s distance, a onda skontale da su zapravo najbolje drugarice. Iako imaju različite ličnosti, nekako se savršeno nadopunjuju, prva malo elegantnija i romantičnija, druga opuštenija i spremna za party.
Bridal beauty svoj pravi karakter pokaže tek nekoliko sati kasnije, kada prođu prvi kadrovi, ceremonija i početna preciznost svega što je tog jutra pažljivo složeno.
Amina svoj ne bi mijenjala. Šminka i kosa ostale su dovoljno meke da se u njima prepozna, ali dovoljno postojane da isprate cijeli dan. Onda je stigao i nešto ozbiljniji test.
Amina: Čak su me u jednom trenutku slučajno zalili pićem po licu i šminka se bukvalno nije pomjerila. Tako da mislim da je to dovoljan dokaz da ništa ne bih mijenjala.
Kada smo je pitali šta bi iz vlastitog iskustva prenijela budućim mladenkama, odgovor nije vodio prema još jednom trendu, već prema mnogo trajnijem kriteriju.
Da danas savjetuješ mladenku koja tek slaže svoj bridal look, na kojem fashion ili beauty detalju bi joj rekla da ne pravi kompromis, a oko čega može biti puno opuštenija?
Amina: Rekla bih joj da ne pravi kompromis oko onoga što joj je najviše ‘ona’. Kod mene je to bila haljina i cijeli beauty look. A oko trendova bih bila potpuno opuštena, ne moraš imati svaki detalj koji trenutno viđaš na Instagramu. Mislim da je mnogo ljepše kada nakon deset godina pogledaš fotografije i kažeš: ‘Da, ovo sam baš ja.’
Kada smo razgovor pomjerile s onoga što se nosilo na ono što će se sačuvati, Amina nije birala najskuplji predmet dana. Odabrala je stvari koje već sada imaju značenje samo za njih.
Vjenčanje traje jedan dan, ali neki predmeti iz njega s vremenom postanu mala porodična arhiva. Šta bi iz svog dana najradije sačuvala za neku buduću godišnjicu?
Amina: Definitivno bih sačuvala zahvalnice na kojima su se s druge strane nalazile zanimljive činjenice o Nikoli i meni kao paru. Taj detalj je baš privukao pažnju gostiju i bilo mi je simpatično koliko su svi uživali čitajući ih.
A posebno bih sačuvala i knjigu sa fotografijama naših gostiju, u koju su nam tokom večeri pisali poruke. Mislim da će nam upravo ona za nekoliko godina biti najljepša mala vremenska kapsula, da možemo ponovo pročitati njihove riječi i vratiti se u atmosferu tog dana.
I onda se priča zatvara tamo gdje je i počela: u ljudima. U licima koja su tog dana bila pred njima i u osjećaju da je, na jednom mjestu i u jednom trenutku, stao čitav njihov svijet.
Something old? Majkin prsten.
Something new? Štikle.
Something blue? Kumica je bila u plavom.
Pjesma koja sada zauvijek pripada tom danu? Našao sam te – Nikola Rokvić.
Jutro u jednoj riječi? Uzbudljivo.
Ponoć u jednoj riječi? Žurka.
Šta je bilo najbolje od svega što se nije moglo isplanirati? Atmosfera.
Haljine, beauty, boje i svaki posljednji detalj mogu se birati mjesecima. Atmosfera nastane tek kada se svi ti ljudi, emocije i iščekivanje nađu na istom mjestu. I upravo ona, kada se sve drugo jednom pretvori u fotografije, ostaje kao osjećaj kojem se vraćate.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Video i foto: Mrđa Lovers
Prostor: Akacia Open Concept
Makeup: Ivana Caniceva
Kosa: Studio Prostor
Vjenčanica duga: Salon venčanica WD
Vjenčanica kratka: Alexandra Bridal
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
