Svaki detalj vezan za vjenčanje od pozivnica do cvjetnih dekoracija otkriva djeliće ljubavne priče i karaktera mladenaca.

Upravo zato toliko pažnje posvećujemo detaljima koji će vizualno i kroz sva čula preslikati poruku gostima te kreirati posebnu atmosferu. 

Na Instagram profilu @pe_gi_su odmah nam je pozornost ukrala objava koja otkriva kako i u susjednom vrtu možemo organizirati vjenčanje uz najmilije i na trenutak učiniti da se osjećaju kao u Italiji. 
„Ono što je po meni ključno za dobre wedding fotografije je taj neki klik između fotografa i mladenaca i dobra komunikacija. Bitan je pristup i izgrađivanje vlastitog stila. A najviše od svega bitna mi je ta energija koja se treba stvoriti između nas. Ako toga nema, nekako mi nema smisla ni dobro svjetlo ni najsavršenija lokacija.” – komentirala je fotografkinja Matea Mihaljević.

 
Glavni akteri ove wedding priče su ljupka Irma i nasmijani Nedjeljko koji su svoje sudbonosno da izrekli u vrtu u kojem su pripremili zabavu u kojoj je baš svaki detalj izrađen od strane mladenaca i uz pomoć članova obitelji.

Topla wedding priča koja osvaja na prvu inspirirana je njihovim putovanjem u Italiju, a na dan vjenčanja su gostima pripremali ukusnu juhu od paradajiza.
Nakon prvih kadrova s vjenčanja znali smo da želimo znati više detalja o cijeloj svečanosti, a Irma i Nedjeljko (njegovi najbliži zovu ga Braco), su rado odgovorili na sve naše upite.

***
Lokacija vjenčanja?

Najveći 'problem' u odabiru lokacije bio je što smo već imali ideju kako bi sve trebalo  izgledati i jednostavno nismo mogli pronaći adekvatan prostor koji bi ispunio sva naša očekivanja i gdje bismo imali tu razinu slobode da sve kreiramo po vlastitim željama. Sasvim prirodno, shvatili smo da u vlastitom vrtu kojeg Irmina mama već dugi niz godina pažljivo uređuje i održava možemo realizirati sve svoje ideje i dan kreirati po svojoj želji. Nakon svega možemo samo reći – najbolja odluka!

Irma, čime si se vodila pri odabiru vjenčanice i dodataka?

Kada sam zamišljala svoju vjenčanicu, željela sam tri stvari: da ona zaista bude – moja, da je prilikom našeg sljedećeg putovanja u Italiju mogu obući i 'lepršati' kroz ulice nekog gradića Puglie te da je bezvremenski model, neki klasik kojeg se ne bih postidila ni za 50 godina. Ispostavilo se da takva vjenčanica postoji u ASOS bridal kolekciji. Nisam puno razmišljala dalje o tome – na prvu mi je bila 'the one' kada sam je ugledala, tako da sam ju naručila i nisam se pokajala i uživo je to bilo – to. Jednostavne lakirane Aldo sandale su bile vjerni drug za cjelodnevno druženje, a od dodataka sam nosila vijenac od prirodnog cvijeća, koji je po mojim željama napravila predivna Cvjećara Džan te naušnice i narukvicu, drage poklone voljenih mi ljudi. 

Nedjeljko, u čijem je potpisu tvoje odijelo i modni dodaci?

Možda netipično za naše prostore, ali moj odabir je bio bijelo laneno odijelo – slično onome koje je moj otac nosio na svom vjenčanju. Irma ga je pronašla na H&M web stranici i to je bilo to na prvu. S bijelim tregerima i rupčićem nisam imao puno problema, vodio sam se onom hercegovačkom izrekom „imam ti ja čovjeka“ i zamolio starog prijatelja da mi ih pronađe, što je i učinio u beogradskom butiku na Terazijama. Uz ovo ljetno izdanje, teget plave NeroGiardini mokasinke su mi bile najprikladnija obuća.
Najdraži 'dodatak' je očev stari ručni sat na navijanje, koji još uvijek radi i kojeg volim nositi na meni važne događaje. 

Što vam je bila inspiracija za uređenje?

Prošle godine smo napravili roadtrip po jugu Italije – točnije regije Campania i Puglia. Regija Puglia, vjerojatno najbjelji i 'najlaganiji' dio Italije, ima divne seoske kuće zvane 'Masseria', koje su sada jako popularne, kako za boravak, tako i za vjenčanja i medene mjesece. Upravo u njima se održavaju bajkovita vjenčanja na koja smo sigurno svi nekada nabasali na Pinterestu, s dugačkim stolovima, lampicama posvuda i cvijećem duž cijelog stola. U jednoj takvoj Masserii nam je bila želja ili vjenčati se ili otići na medeni mjesec. Medeni mjesec je na čekanju (kao i cijeli svijet danas), ali znali smo da možemo kreirati vjenčanje kakvo zamislimo i tu, kraj svoga doma, u našem vrtu. U bijelilo jedne Masserie, s raznobojnim tanjurima i drugim dekoracijama, doveli smo regiju Campanie (poznatu po šarolikim gradićima na Amalfi obali). Sve to u Bosni, u Sarajevu, s lovorom i šipkom iz Hercegovine te lavandom i maslinama iz Dalmacije.

Koliko vremena je trajala izrada svih dekoracija i koji su izazovi / dogodovštine s kojima ste se susreli prilikom izrade dekoracija?

Irma je arhitektica, s povremenim izletima u svijet grafičkog dizajna, Braco je spretne ruke, a oboje smo jako kreativni, tako da iskreno uživamo praviti personalizirane poklone, dekoracije i iznenađenja dragim ljudima. Ovo je bila prilika da kreiramo cijeli jedan događaj po našem guštu i to baš tako važan datum. Krenuli smo od kreiranja pozivnica i kako to obično biva, kada smo bili zadovoljni s njima – sve drugo je bilo lako osmisliti.  
Sve smo počeli dosta kasno (sredinom 7. mjeseca), a najveći dio posla naravno urađen je u posljednja dva dana pred vjenčanje kada je trebalo postaviti sve dekoracije, naročito svu rasvjetu. Motao se lovor oko hulahopa, pravili buketići cvijeća za goste, pripremala hrana, postavljale tende, stolove i stolice. Ti dani su na kraju možda jednako lijepe uspomene kao i sam dan vjenčanja, ispunjeni smijehom i dogodovštinama. 

Na dan vjenčanja s nama je bilo samo 20-ak naših najbližih i najveći izazov bio je posložiti sve logistički na sami dan vjenčanja. Jer, kada ne planirate catering i radite neki događaj za više ljudi bez konobara, izazov je napraviti nešto što ide spontano, prirodno, a baš u (naizgled) savršenom redu. A tek da pri tome stignete i uživati i ne brinuti baš vi kao mladenci oko svakog detalja.. Srećom, blagoslovljeni smo divnim obiteljima i prijateljima, uz čiju nesebičnu podršku i pomoć smo na kraju imali zaista bajkovit dan.  

Imali ste i personalizirane poklone za svoje goste? Zašto ste im darovali baš sjeme cvijeća?

Imali smo dva poklončića, jer nismo mogli odlučiti što bismo radije poklonili. Prvi je bilo sjeme cvijeća. Cijeli naš dan bio je u cvijeću – od vrta, stola do vijenca u kosi. Pa je nekako bilo prirodno da cvijeće bude i uspomena gostima na nas. Vođeni mišlju da će ljudi posaditi cvijeće i tek za koji mjesec otkriti što su posadili, u male kutijice spremili smo sjemena cvijeta koje vrijedi za talisman ljubavi i sada čekamo da vidimo tko će biti vrijedan i brinuti o svom cvijetu.  A drugi poklončić je bio jedna spontana 'last minute' ideja. Kako smo tek adaptirali svoj dom, nismo još uvijek pronašli odgovarajuće podmetače za čaše. U nedostatku pravih, kao podmetače smo koristili probne uzorke pozivnica. Tako smo došli na ideju da možda zaista možemo napraviti podmetače za čaše u stilu pozivnica. Uz pomoć Udruge osoba s invaliditetom Prijatelj iz Metkovića dobili smo podmetače / magnete kojima su se svi jako obradovali. 

A što se sve našlo na meniju taj dan? Gdje ste pronašli recepte u kojima su uživali vaši najbliži?

Meni je bio zajednički rad naših dragih gostiju i nas. Svi su napravili ponešto, po našim željama, što se na kraju uklopilo u divan slijed jela, pravljenih s ljubavlju i pažnjom. 
Hladno predjelo su  bile neizostavne selekcije sireva iz nama dragih područja, u kombinaciji s mesom, suhim voćem i orašastim plodovima, ali i hercegovačkim smokvama. Uslijedila je juha od rajčice, koju je na svadbeno jutro pravila Irma. Prvo glavno jelo je bio pikantni juneći rižot po receptu Bracine mame, a nakon toga je uslijedila Balkan wedding klasika - janjetina (jedini dio menija, uz peciva, koji smo naručili) s krumpirom i salate. Uz sve to, na stolu su se našli i proizvodi iz, naše, domaće radinosti – aromatizirana morska sol i maslinovo ulje te feta sir u ulju, po talijanskim recepturama. Bajkovitu tortu nam je pravila divna Nina iz TorteTortice, a osim toga za desert su se tu našle i cheesecake i PannaCotta čašice, mini Pavlove, kao i brojni sitni kolačići. 

Kako za meni, tako i za cijelo vjenčanje kažemo – sve se može kad se male ruke slože, ali zaista jest tako. Najbolji poklon nama taj dan je bio što su naši voljeni s nama, na okupu, ali svi su nam poklonili puno više od toga – svoje vrijeme, trud i pregršt ljubavi. 

Ako nas pratite duže, onda znate da na Bonjour.ba posebno volimo jednu stvar, a to su priče o vjenčanjima.

Od prvih pogleda na trendove, do inspirativnih ljubavnih priča, od najboljih salona širom Bosne i Hercegovine do bridal trenutaka koji nam izmame suze, naša rubrika Vjenčanja uvijek donosi ono najnježnije i najkreativnije što se događa u ovom malom, ali čarobnom svijetu.

Uvijek nas raduje kada pronađemo novu estetiku, novi pristup, novu viziju vjenčanice koja uspori pogled i natjera vas da pritisnete save. Upravo se to desi svaki put kada otkrijemo komad koji nije samo lijep, već nosi priču.

Kada nam je u inbox stigla fotografija vjenčanice iz Tuzle s rukom ispisanom porukom na svili, znali smo da gledamo nešto drugačije. Ne samo još jedan bridal trend, ne još jedan custom detail, već trenutak u kojem moda dobije ličnu dimenziju, onu koju nosi samo jedna osoba, samo jedan par, samo jedan dan.

DANEL Studio, lokalni brend iz Tuzle, prvi put je dizajnirao vjenčanicu, a rezultat je komad koji kombinuje minimalizam, pokret, emotivnost i gotovo filmsku estetiku.



Razgovarali smo Ljubicom Mulaosmanović, dizajnericom koja stoji iza vjenčanice  

Ljubica Mulaosmanović, osnivačica studija, kaže da je DANEL od prvog dana nastao kao otpor brzoj modi, kao prostor gdje se stvari rade sporije, nježnije i sa više smisla.

„Vjerujem da odjeća ima dušu, a vjenčanica u sebi nosi najintimniju priču jedne žene. Moj proces uvijek započinje razgovorom, slušanjem i posmatranjem… 

Biram tkanine koje odgovaraju njenoj energiji i dok ne pronađemo siluetu koja je čini nježnom i svojom. Kada radim vjenčanicu, ne vodim se trendovima nego emocijom,“ priča nam Ljubica.



Dodaje da je manifest DANEL-a zapravo mnogo više od estetike: „Svaki šav, nabran detalj i ručno dodata tekstura održavaju ideju da se istinska ljepota rađa onda kada uspori, udahne i dopusti autentičnosti da ispliva.“




Haljina se na fotografijama pretvara u priču, čas lebdi na palubi broda okupanog zalaskom, čas nestaje u uskim hodnicima broda dok mladenka pravi prve korake kao supruga.

Baš na rubovima te svile krije se nešto neočekivano nježno: rečenica napisana rukom dizajnerice, posvećena mladencima.
Zato smo razgovarali s Ljubicom o tome kako je nastala ova vjenčanica koja već na prvi pogled govori više nego što kroj može ispričati.



Kaže da je proces dizajniranja ove prve vjenčanice bio svojevrsno otvaranje novog poglavlja:

„Ova vjenčanica je bila prelazak iz jednog poglavlja u drugo, kao da se brend iznutra tiho preoblikovao. Shvatila sam koliko žene vjeruju našem pristupu i žele da taj emotivni trenutak podijele sa mnom i mojim timom,“ govori.

„Podsjetilo me na to zašto sam pokrenula DANEL, da stvaram komade koji pripadaju nečijoj priči, a ne samo sezoni. Ova vjenčanica postala je ogledalo kroz koje sam jasnije vidjela ko smo i put kojim želim da DANEL raste.“



Na prvi pogled, ovo je vjenčanica koja odiše jednostavnošću, čiste linije, lagano spušten kroj i svila koja se kreće kao produžetak daha. No, tek kada je vidite u pokretu, shvatite da je njen najveći ukras upravo fluidnost. 

Dugmad na leđima, diskretni čipkani detalji na ramenima i dugački šal koji se vijori iza mladenke stvaraju siluetu koja je istovremeno moderna i romantična. 

Onda, kada pogled padne niz dužinu svile, ugledate rečenicu “Zauvijek moje jedro, a ne sidro” emotivni potpis koji je ovu haljinu pretvorio u najintimniji komad koji je ikada izašao iz DANEL studija.

 

Ljubica nam otkriva da je taj detalj nastao gotovo slučajno, iz trenutka koji je bio toliko tihi i nježan da ga nije mogla ignorisati:
„Tokom jedne od konsultacija mladenka Amra izgovorila je rečenicu koju njen partner često govori. Bila je toliko njihova da sam je gotovo mogla osjetiti. Pomislila sam ovo je nit njihove priče, zašto je ne bismo utkali u tkaninu?“

Za svilu kaže da je bila jedini logičan izbor: „Svila nije samo materijal ona reaguje na pokret, živi. Njena toplina bila je savršeno platno za nešto tako intimno. Ta rečenica je postala srce haljine, tiho središte svega.“



Na kraju razgovora pitali smo je i šta vidi kao budućnost bridal estetike i DANEL-a.

„Minimalizam ostaje snažan trend: čiste linije, sofisticirani dizajn, materijali poput svile. Volim detalje koji suptilno šapuću, koji vjenčanici daju dušu bez pretjerivanja,“ kaže nam Ljubica.

Dodaje da će sve veći fokus biti na personalizaciji i održivosti: „Strukturalni krojevi i tiha romantika će dominirati. Mislim da će mladenke sve više birati ono što pripada njima emociji, priči i trenutku, a ne sezoni. To je prostor gdje DANEL prirodno pripada.“


 
U razgovoru s Ljubicom postaje jasno da je ova vjenčanica podsjetnik na to koliko moda može biti lična, emotivna i tiha baš onoliko koliko mladenka želi da bude. Možda je zato ova priča iz Tuzle odjeknula tako snažno jer nas vraća onoj ideji da vjenčanica ne treba da bude spektakl, već ogledalo nečijih uspomena.

Ako ste među onima koje uživaju u pričama o vjenčanjima od ideja za lokacije koje otkrivamo, do trendova koje analiziramo i haljina koje nas iznenade onda znate da najviše volimo ovakve momente: kada dizajn i emocija pronađu zajednički jezik.

A ako je ovo tek prva vjenčanica iz DANEL-a, radujemo se svemu što će tek doći. Jer neke priče, poput ove, samo naizgled počinju svilenom porukom, a zapravo najavljuju cijeli novi svijet.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Studio DANEL arhiva