TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.9.2019.
Za bh.plivačicu, Aminu Kajtaz ste čuli možda upravo 2016. godine tijekom Olimpijskih igara u Rio de Janeiru gdje je predstavljala Bosnu i Hercegovinu u disciplini 100m delfin.
Amina se uspjela sa svojih 20 godina kvalificirati za Olimpijadu, što je uistinu sjajan rezultat, a mediji su tada Aminu prozvali i najljepšom sportašicom te Olimpijade.
I uistinu kada vidite Aminu, prirodna ljepota i iskren osmjeh je ono što će vas na prvu oduševiti, a tek zatim njena jednostavnost i zaljubljenost u život te sport kojim se bavi.
Amina danas ima 22. godine, živi i bavi se plivanjem u Zagrebu gdje ima bolje uvijete za razvijanje svoje sportske karijere, no često dolazi u svoj rodni grad Mostar gdje pohađa dva fakulteta: master poslovnog menadžmenta na Univerzitetu modernih znanosti CKM te drugu godinu sporta i zdravlja na Univerzitetu Džemal Bijedić.
S njom smo proveli jedno poslijepodne upravo u Mostaru, gdje nas je Amina provela ulicama grada i podijelila s nama dojmove s Olimpijade, ali i otkrila kako je zapravo izgledao jedan njezin dan na tom natjecanju, što za njenu karijeru znači suradnja s jednim svjetskim brandom poput Nikea te što je njena nepogrješiva odjevna kombinacija kada ima samo par minuta da se spremi za izlazak.
***
Veoma mlada si otišla na Olimpijske igre. Kako takav jedan izazov koji sigurno sa sobom nosi veliki stres utječe na jednu, tada još uvijek tinejdžerku?
Otišla sam na Olimpijske igre kada sam napunila 19 godina. Osjećala sam se čudno, nisam imala osjećaj niti viziju gdje ja to idem, sve mi je to predstavljalo neko veliko uzbuđenje. Tada, te 2016. godine sam samo željela doći do cilja i otići na Olimpijske igre. Nisam željela postići neki veliki rezultat, jer sam znala da sam odradila onoliko trenažnih ciklusa koji su mi omogućili samo odlazak, tako da sam se bazirala najviše na stjecanje iskustva i pripremanja za ostala velika natjecanja.
Kako je izgledao tvoj dan na Olimpijadi?
Ustala bi svaki dan veoma rano (6:00h), spremila se i busom se vozila do stadiona gdje je bio naš bazen. Odradila bi trening i vratila se u selo na doručak, zatim bi odmarala i malo se podružila sa svojim prijateljima. Otišla bi u teretanu i na drugi trening. U međuvremenu bi imala ručak. Navečer bi se družili i istraživali olimpijsko selo. U biti, dan veoma sličan mom standardnom danu u Zagrebu, izuzev toga što nisam morala učiti.
Što misliš kako su žene u sportu pozicionirane u BiH?
Sportski sustav u BiH nije sjajan, ali to nije isprika. Onaj tko želi svim srcem, taj će i uspjeti. Mislim da bi se žene u BiH trebale isto malo više 'trgnuti' i razbiti neke predrasude da sport nije za žene. Koliko je moćnih žena dokazalo suprotno?
Koliko je važna promocija u sportu? Plivanje možda i nije najeksponiraniji sport te nam se čini da si i ti promocijom kroz društvene mreže popularizirala plivanje kao odabir za djevojčice. Jesmo u pravu?
Plivanje nije ni u svijetu toliko popularan sport, izuzev Amerike, Mađarske i Australije gdje su to gotovo nacionalni sportovi i gdje je obrazovanje usmjereno tako da na konto plivanja možete izboriti stipendiju za američko školovanje. Ovaj sport nije popularan kod nas i mnogi ga smatraju dosadnim, sve dok ne uđu u rutinu plivanja i shvate draži tog sporta.
Ja sam sretna da sam na neki način popularizirala svoj sport, posebno u Mostaru i u Sarajevu. Tome su naravno doprinijele društvene mreže, te određene moje izjave, gdje zaista mlađim osobama možete iznijeti koliko dobrih stvari ima u ovom sportu. Osim toga, ako ste zaista više nego prosječan plivač, vama je zagarantirana stipendija na američkim koledžima što zvuči zaista primamljivo za sve koje žele tamo završiti školu. Mnoge američke porodice rade godinama da bi platili svojoj djeci školovanje, a ukoliko imate pristojne rezultate možete to priuštiti sami sebi.
Što bi rekla je li moguće u BiH živjeti od sporta kakvo je plivanje?
Smatram da se mora više truditi oko nekih stvari, ali ništa nije nemoguće. Istina je da teže nego u ostalim zemljama, ali barem ja uvijek gledam neku pozitivnu stranu. Striktno od plivanja je teško živjeti zaista, kao i u većini individualnih sportova, jer ti sportovi ovise od državnih institucija, a ne od klubova nažalost.
Danas surađuješ s brandovima poput Nike. Ambasadorica si njihovih novih tenisica Nike Air Zoom Pegasus 36 koje evo primijetimo nosiš i danas. Prvo da kažemo da si ih sjajno iskombinirala (smijeh), a zatim nam reci koliko su suradnje sa svjetskim brandovima kakav je Nike bitne za jednog sportaša ili sportašicu?
Tenisice su sjajne, boja mi se jako sviđa! Hvala Nike i Sport Vision na nastavku naše suradnje. Bila sam presretna kada me kontaktirao ovaj brand kojeg sam toliko voljela još kao djevojčica. Neizmjerno znači ovakva kampanja za bilo kojeg sportaša i smatram da su definitno najjači sportski brand u svijetu kojeg nitko ne može nadmašiti.
Trčanje je bitan dio tvojih priprema za plivanje, jesmo u pravu? Koliko često trčiš i zašto si baš odabrala ove Nike tenisice?
Trčanje i plivanje su povezani sportovi (razvija se aerobni i anaerobni kapacitet), individualni su sportovi i postoji sličnost u razvitku određenih mišica. Ove Nike tenisice su mi se dopale prvo estetski, no međutim kada sam ih probala, zavoljela sam ih radi kvalitete i udobnosti. Veoma su lagane i komforne te naprosto uživam trčati u njima.
Izgledaš sjajno. Lijep ten, vitka figura. Sigurni smo da u tome veliku ulogu imaju i trčanje i plivanje, no sigurni smo i prehrana. Možeš li nam reći od čega se sastoji jedan doručak, ručak i večera u tvom redovnom danu?
Trošim veoma puno kalorija, obzirom da plivamo po 15 km na dan i imamo teretanu, tako da ne moram uvijek pretjerano brinuti o prehrani, ali ja se ipak trudim da sve što jedem bude zdravo.
Za doručak obično jedem omlet s nekom salatom,proteinski kruh i kava s mlijekom te ako budem još gladna pojedem malu količinu zobene kaše sa cimetom i jabukama. Za ručak uglavnom jedem neku pastu sa piletinom,jer je pasta puna ugljikohidrata te mi oni omogućavaju veću izdržljivost na treningu. Uvijek uz to pijem neki sok ili vodu. Nakon toga obavezno kava, volim mnogo kavu.
Navečer uglavnom jedem manje, pa si pripremim neku salatu ili piletinu s rižom. Između obroka pojedem voćku ili red tamne čokolade.
Mnoge osobe se žele baviti sportom, no nedostaje im motivacije. Misle da nisu spremni fizički, da nemaju vremena, da su previše lijeni. Imaš li neki tajni trik za motivaciju i pokretanje?
Mnogi ljudi žele postići nešto bez nekog pretjeranog truda. Ja sam sebe naučila da moram davati 110% od sebe ako želim da uspijem u nečemu. Najgore kod sporta je taj početak. Svaki početak je težak, dok se ne uđe u rutinu. Ni ja ne volim nakon pauze krenuti plivati i znam da će me čekati težak period, ali sam svjesna da je to teško mjesec dana i da ću poslije lakše sve podnositi i biti ponosnija te sretnija nakon svakog odrađenog treninga.
Amina privatno u tri riječi?
Red, rad, disciplina.
Modni odabir za dan kada imaš samo pet minuta da se spremiš?
Traperice, bijele tene, bijela majica, kožna jakna i mali ruksak.
Tri stvari koje ćemo uvijek naći u tvojoj torbici?
Parfem, mobitel i novčanik.
Što je prvo što napraviš ujutro kada se probudiš?
Svako jutro kada se probudim zahvalim se na predivnom danu.
A zadnja stvar koju napraviš pred spavanje?
Također se zahvalim na svim lijepim stvarima što su mi se dogodile.
Omiljeni beauty ritual?
Volim voditi računa o sebi, tako da tu ne bi ništa posebno izdvojila. Volim otići kod kozmetičarke na njegu lica. ?
Gdje je Amina za 10 godina?
Ne volim govoriti o tome. Imam neke svoje planove, ali držim ih samo za sebe.
Najljepša stvar u BiH je?
Mostar.
A u Mostaru?
Stari most.
TEKST: Lamija Muratagić
Kako izgleda moda kada je Kopenhagen nosi po vlastitim pravilima? Daniela Mere za Bonjour.ba bilježi prve SS27 lookove i ljude koji im daju karakter.
Copenhagen Fashion Week ove godine obilježava 20. obljetnicu, a SS27 izdanje pokazuje koliko se njegova pozicija promijenila tokom dvije decenije. Od platforme okrenute nordijskoj sceni izrastao je u sedmicu mode čije se revije, nova dizajnerska imena i ulice prate daleko izvan Skandinavije.
Njegova privlačnost ne počiva na jednoj precizno definisanoj estetici. Skandinavski minimalizam još je prisutan, ali odavno nije dovoljan da opiše ono što se događa na ulicama grada tokom Fashion Weeka. Kopenhagen danas podjednako uvjerljivo govori jezikom čistog krojenja, ručnog rada, jarke boje, sportskih referenci i dodataka koji cijelu siluetu odvode u neočekivanom pravcu.
Za Bonjour.ba prve dane jubilarnog SS27 izdanja fotografisala je Daniela Mere, modna i beauty fotografkinja sa sjedištem u Austriji.
Daniela Mere, modna i beauty fotografkinja
Daniela je s nama podijelila da svoj fotografski potpis ne gradi potragom za najglasnijim prizorom. Više je privlače teksture, geste, iskreni izrazi i trenuci pored kojih se u brzini Fashion Weeka lako prođe.
„Želim da moje fotografije kod posmatrača stvore osjećaj kao da sa mnom prolazi kroz Copenhagen Fashion Week, umjesto da ga samo posmatra. Ako neko prepozna moje fotografije prije nego što vidi moje ime, nadam se da je to zbog ravnoteže između mode, atmosfere i autentičnih ljudskih trenutaka.“
Fotografije s prva dva dana pokazuju koliko je ideja skandinavskog minimalizma postala preuska za savremeni Kopenhagen. Bijele košulje i precizno krojene bermude još su tu, ali uz njih stoje voluminozne suknje, sportske jakne, heklane teksture, grafičke pruge, animal print i boje koje ne traže neutralnu protivtežu.
Najupečatljiviji lookovi ne počivaju na jednom komadu, nego na odnosu proporcija i tekstura.
Skraćeni sako mijenja karakter uz suknju naglašenog volumena, široki denim daje novu liniju sportskoj jakni, dok pletivo izlazi iz očekivanog boemskog registra kada se spoji s klasičnim hlačama i oštrim dodacima.
Dodaci ovdje ne završavaju look, nego ga vode. Sve je promišljeno, ali dovoljno opušteno za grad, bicikl i cijeli dan između revija.
Daniela nam je objasnila da je iza kamere i dalje pokreće energija samog Fashion Weeka. Posebno u Kopenhagenu, gdje ljudi, bez obzira na hladnoću ili kišu, dolaze jer zaista žele biti dio Fashion Week-a.
„Volim modu, ali ljude volim još više. Uzbuđuje me kada uspijem zabilježiti ličnost iza određenog looka, nekoga ko nešto nosi zato što osjeća da ga to zaista predstavlja, a ne samo zato što je trend.“
Na naše pitanje šta traži kada kameru okrene prema nekome između revija, Daniela je odgovorila vrlo jednostavno.
„Tražim autentičnost. Način na koji se osoba drži, njenu energiju i tu posebnu povezanost između nje i onoga što nosi.“
Na Danielinim fotografijama nije stvar samo u tome šta neko nosi. Look počinje tek ondje gdje ga preuzmu držanje, korak, pogled i način na koji osoba zauzima prostor. Odjeća zato ne ostaje u kadru kao dokaz trenda, nego kao produžetak karaktera osobe koja ju je izabrala.
Daniela je s nama podijelila i da joj pažnju rjeđe zadržavaju prizori koji djeluju konstruisano isključivo radi efekta. Mnogo su joj bliži ljudi čiji stil djeluje prirodno i u skladu s onim ko su. To objašnjava zašto se pred njenim objektivom moda uvijek čita kroz osobu koja je nosi.
Kada joj službeni raspored ostavi dovoljno vremena, posjećuje i manje prezentacije i showroome. Njihov mirniji format dopušta joj da se približi izradi, teksturama i atmosferi, svemu što u velikoj produkciji ponekad ostane izvan prvog pogleda.
Kopenhagen pritom nije samo pozadina. Crvena cigla, industrijske fasade, bicikli i oštro ljetno svjetlo ulaze u kadar i mijenjaju način na koji odjeća izgleda.
„Kopenhagen ima zaista jedinstvenu energiju. Najviše volim to što moda ovdje manje djeluje kao performans, a više kao iskreno izražavanje onoga što ljudi jesu. Prisutni su kreativnost i individualnost, ali bez dojma razmetanja. Grad stvara osjećaj zajednice u kojoj ljudi djeluju povezano, opušteno i kao da im je ugodno biti ono što jesu.“
Nakon prvog dana najviše joj je ostao osjećaj da je Copenhagen Fashion Week ponovo oživio. Svake godine vidi više ljudi, više kreativnosti i više načina izražavanja kroz modu, dok susreti s poznatim licima još uvijek čuvaju bliskost scene.
Fashion Week svakog dana proizvede hiljade slika, ali Daniela kadar ne bira samo prema tome koliko je look upečatljiv. Na naše pitanje šta fotografiju čini vrijednom čuvanja nakon što trenutak prođe, odgovorila je da mora zabilježiti nešto više od same odjeće.
„Volim kada fotografija uhvati određeni osjećaj. Privlače me pokret, emocija i oni mali trenuci zbog kojih fotografija djeluje živo. Zadržavam fotografije koje me vraćaju energiji tog trenutka.“
Na fotografijama s prva dva dana SS27 nije riječ samo o dobro složenim kombinacijama. One imaju stav, ponekad namjerno pretjeruju i sasvim su svjesne pogleda koji će privući, ali ne gube vezu s osobom koja ih nosi. Zato ne djeluju kao kostimi za nekoliko sekundi pažnje, nego kao produžetak nečijeg ličnog modnog jezika.
Od nastavka sedmice Daniela očekuje još više takve individualnosti. Više nepredvidivih spojeva, manje poslušnosti prema formulama koje internet neumorno umnožava. U trenutku kada ista referenca za nekoliko sati završi na hiljadama ekrana, najviše vrijedi stil koji ne izgleda kao citat, nego kao potpis.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Daniela Mere Photography za Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
