Za bh.plivačicu, Aminu Kajtaz ste čuli možda upravo 2016. godine tijekom Olimpijskih igara u Rio de Janeiru gdje je predstavljala Bosnu i Hercegovinu  u disciplini 100m delfin.

Amina se uspjela sa svojih 20 godina kvalificirati za Olimpijadu, što je uistinu sjajan rezultat, a mediji su tada Aminu prozvali i najljepšom sportašicom te Olimpijade.

I uistinu kada vidite Aminu, prirodna ljepota i iskren osmjeh je ono što će vas na prvu oduševiti, a tek zatim njena jednostavnost i zaljubljenost u život te sport kojim se bavi. 

Amina danas ima 22. godine, živi i bavi se plivanjem u Zagrebu gdje ima bolje uvijete za razvijanje svoje sportske karijere, no često dolazi u svoj rodni grad Mostar gdje pohađa dva fakulteta: master poslovnog menadžmenta na Univerzitetu modernih znanosti CKM te drugu godinu sporta i zdravlja na Univerzitetu Džemal Bijedić.

S njom smo proveli jedno poslijepodne upravo u Mostaru, gdje nas je Amina provela ulicama grada i podijelila s nama dojmove s Olimpijade, ali i otkrila kako je zapravo izgledao jedan njezin dan na tom natjecanju, što za njenu karijeru znači suradnja s jednim svjetskim brandom poput Nikea te što je njena nepogrješiva odjevna kombinacija kada ima samo par minuta da se spremi za izlazak. 

***

Veoma mlada si otišla na Olimpijske igre. Kako takav jedan izazov koji sigurno sa sobom nosi veliki stres utječe na jednu, tada još uvijek tinejdžerku? 

Otišla sam na Olimpijske igre kada sam napunila 19 godina. Osjećala sam se čudno, nisam imala osjećaj niti viziju gdje ja to idem, sve mi je to predstavljalo neko veliko uzbuđenje. Tada, te 2016. godine sam samo željela doći do cilja i otići na Olimpijske igre. Nisam željela postići neki veliki rezultat, jer sam znala da sam odradila onoliko trenažnih ciklusa koji su mi omogućili samo odlazak, tako da sam se bazirala najviše na stjecanje iskustva i pripremanja za ostala velika natjecanja.

Kako je izgledao tvoj dan na Olimpijadi? 

Ustala bi svaki dan veoma rano (6:00h), spremila se i busom se vozila do stadiona gdje je bio naš bazen. Odradila bi trening i vratila se u selo na doručak, zatim bi odmarala i malo se podružila sa svojim prijateljima. Otišla bi u teretanu i na drugi trening. U međuvremenu bi imala ručak. Navečer bi se družili i istraživali olimpijsko selo. U biti, dan veoma sličan mom standardnom danu u Zagrebu, izuzev toga što nisam morala učiti.

Što misliš kako su žene u sportu pozicionirane u BiH? 

Sportski sustav u BiH nije sjajan, ali to nije isprika. Onaj tko želi svim srcem, taj će i uspjeti. Mislim da bi se žene u BiH trebale isto malo više 'trgnuti' i razbiti neke predrasude da sport nije za žene. Koliko je moćnih žena dokazalo suprotno?

Koliko je važna promocija u sportu? Plivanje možda i nije najeksponiraniji sport te nam se čini da si i ti promocijom kroz društvene mreže popularizirala plivanje kao odabir za djevojčice. Jesmo u pravu? 

Plivanje nije ni u svijetu toliko popularan sport, izuzev Amerike, Mađarske i Australije gdje su to gotovo nacionalni sportovi i gdje je obrazovanje usmjereno tako da na konto plivanja možete izboriti stipendiju za američko školovanje. Ovaj sport nije popularan kod nas i mnogi ga smatraju dosadnim, sve dok ne uđu u rutinu plivanja i shvate draži tog sporta.
Ja sam sretna da sam na neki način popularizirala svoj sport, posebno u Mostaru i u Sarajevu. Tome su naravno doprinijele društvene mreže, te određene moje izjave, gdje zaista mlađim osobama možete iznijeti koliko dobrih stvari ima u ovom sportu. Osim toga, ako ste zaista više nego prosječan plivač, vama je zagarantirana stipendija na američkim koledžima što zvuči zaista primamljivo za sve koje žele tamo završiti školu. Mnoge američke porodice rade godinama da bi platili svojoj djeci školovanje, a ukoliko imate pristojne rezultate možete to priuštiti sami sebi.

Što bi rekla je li moguće u BiH živjeti od sporta kakvo je plivanje? 

Smatram da se mora više truditi oko nekih stvari, ali ništa nije nemoguće. Istina je da teže nego u ostalim zemljama, ali barem ja  uvijek gledam neku pozitivnu stranu. Striktno od plivanja je teško živjeti zaista, kao i u većini individualnih sportova, jer ti sportovi ovise od državnih institucija, a ne od klubova nažalost.

Danas surađuješ s brandovima poput Nike. Ambasadorica si njihovih novih tenisica Nike Air Zoom Pegasus 36 koje evo primijetimo nosiš i danas. Prvo da kažemo da si ih sjajno iskombinirala (smijeh), a zatim nam reci koliko su suradnje sa svjetskim brandovima kakav je Nike bitne za jednog sportaša ili sportašicu? 

Tenisice su sjajne, boja mi se jako sviđa! Hvala Nike i Sport Vision na nastavku naše suradnje. Bila sam presretna kada me kontaktirao ovaj brand kojeg sam toliko voljela još kao djevojčica. Neizmjerno znači ovakva kampanja za bilo kojeg sportaša i smatram da su definitno najjači sportski brand u svijetu kojeg nitko ne može nadmašiti.

Trčanje je bitan dio tvojih priprema za plivanje, jesmo u pravu? Koliko često trčiš i zašto si baš odabrala ove Nike tenisice? 

Trčanje i plivanje su povezani sportovi (razvija se aerobni i anaerobni kapacitet), individualni su sportovi i postoji sličnost u razvitku određenih mišica. Ove Nike tenisice su mi se dopale prvo estetski, no međutim kada sam ih probala, zavoljela sam ih radi kvalitete i udobnosti. Veoma  su lagane i komforne te naprosto uživam trčati u njima.

Izgledaš sjajno. Lijep ten, vitka figura. Sigurni smo da u tome veliku ulogu imaju i trčanje i plivanje, no sigurni smo i prehrana. Možeš li nam reći od čega se sastoji jedan doručak, ručak i večera u tvom redovnom danu? 

Trošim veoma puno kalorija, obzirom da plivamo po 15 km na dan i imamo teretanu, tako da ne moram uvijek pretjerano brinuti o prehrani, ali ja se ipak trudim da sve što jedem bude zdravo.
Za doručak obično jedem omlet s nekom salatom,proteinski kruh i kava s mlijekom te ako budem još gladna pojedem malu količinu zobene kaše sa cimetom i jabukama. Za ručak uglavnom jedem neku pastu sa piletinom,jer je pasta puna ugljikohidrata te mi oni omogućavaju veću izdržljivost na treningu. Uvijek uz to pijem neki sok ili vodu. Nakon toga obavezno kava, volim mnogo kavu.
Navečer uglavnom jedem manje, pa si pripremim neku salatu ili piletinu s rižom. Između obroka pojedem voćku ili red tamne čokolade.

Mnoge osobe se žele baviti sportom, no nedostaje im motivacije. Misle da nisu spremni fizički, da nemaju vremena, da su previše lijeni. Imaš li neki tajni trik za motivaciju i pokretanje? 

Mnogi ljudi žele postići nešto bez nekog pretjeranog truda. Ja sam sebe naučila da moram davati 110% od sebe ako želim da uspijem u nečemu. Najgore kod sporta je taj početak. Svaki početak je težak, dok se ne uđe u rutinu. Ni ja ne volim nakon pauze krenuti plivati i znam da će me čekati težak period, ali sam svjesna da je to teško mjesec dana i da ću poslije lakše sve podnositi i biti ponosnija te sretnija nakon svakog odrađenog treninga.

Amina privatno u tri riječi? 

Red, rad, disciplina.

Modni odabir za dan kada imaš samo pet minuta da se spremiš?

Traperice, bijele tene, bijela majica, kožna jakna i mali ruksak.

Tri stvari koje ćemo uvijek naći u tvojoj torbici?

Parfem, mobitel i novčanik.

Što je prvo što napraviš ujutro kada se probudiš?

Svako jutro kada se probudim zahvalim se na predivnom danu.

A zadnja stvar koju napraviš pred spavanje?

Također se zahvalim na svim lijepim stvarima što su mi se dogodile.

Omiljeni beauty ritual?

Volim voditi računa o sebi, tako da tu ne bi ništa posebno izdvojila. Volim otići kod kozmetičarke na njegu lica. ?

Gdje je Amina za 10 godina? 

Ne volim govoriti o tome. Imam neke svoje planove, ali držim ih samo za sebe.

Najljepša stvar u BiH je? 

Mostar.

A u Mostaru? 

Stari most.

Otvaraš telefon samo da brzo pročitaš poruku. Sekundu kasnije – već si na TikToku. Još jedan video psa koji svira klavir. Smiješno, slatko… i tako poznato.

Stižu notifikacije. Podsjetnici iskaču. Screenshot koji si poslala sebi – za svaki slučaj. Screenshot koji si htjela poslati najboljoj prijateljici – ali nisi. Novi e-mail s naslovom „Posljednja prilika“, koji nikada nećeš otvoriti. A tu je i ona aplikacija koju nisi koristila od 2022. godine. I dalje tiho troši bateriju, prostor, energiju.

 

 

Ne znaš kad je sve to postalo normalno – ali znaš da si umorna. Tvoj um je preopterećen. Tvoj telefon je preopterećen. I – planeta je preopterećena.

Digitalni otpad: Nevidljiv, ali stvaran

Digitalni otpad je stvaran. Tih. Tvrdoglav. I uporan. To su stare poruke, nepročitani mailovi, zaboravljeni dokumenti i fotografije koje si čuvala „za svaki slučaj“.

Ali sve to ne živi samo u tvom telefonu. Živi na serverima širom svijeta koji gutaju energiju, zagrijavaju atmosferu i ostavljaju trag.

 

 

Evo nekoliko primjera koje ne možemo samo „izbrisati“:

• Svaki mail s privitkom godišnje proizvede oko 10 grama CO₂.

• 1.000 suvišnih fotografija u cloudu? Kao da mjesec dana gori sijalica 24/7.

• Automatska ažuriranja aplikacija koje ne koristiš? Troše energiju, bateriju, stvaraju emisije.

Zato, ne radi se samo o uređenom telefonu. Radi se o stvarnom utjecaju na svijet oko nas.

 

 

Čista umjetnost – ali ne ona iz galerija

Nestlé i ove godine podsjeća da briga o planeti ne mora izgledati spektakularno. Ponekad je dovoljno samo... obrisati.

Znaš ono kad konačno obrišeš stotine nepotrebnih fotki iz galerije, sredite inbox ili izbaciš aplikacije koje ne koristiš? Nema vatrometa. Nema aplauza. Ali osjećaš se lakše. Zrak je čistiji. Glava tiša. Fokus – napokon tvoj.

 

Kako početi? Evo nekoliko digitalnih rituala koje možeš ubaciti u svoju sedmičnu rutinu:

• Očisti ono što ti više ništa ne znači
  Pet fotki istog outfita. Jelovnik iz dostave. Boarding karta iz 2019. Screenshot tuđeg storyja. Obrisano = oslobođeno.

• Otkaži ono što te više ne zanima
  Newsletter koji nikad ne otvaraš. Aplikacija koju si skinula iz znatiželje. Push notifikacije koje ti prekidaju misli. Više ti ne trebaju.

• Daj smisao svom brisanju
  Ne moraš to raditi svaki dan. Ali jednom sedmično? Obavezno. Kao što mijenjaš posteljinu ili stavljaš masku na kosu. Kratko traje, a daje mnogo.

To postaje tvoj mali otpor digitalnom haosu. I tvoj doprinos planeti.



 

Na jesen, kao simboličnu zahvalu svima koji su odlučili da naprave prostor za sebe i planetu, planirana je nova akcija sadnje drveća. U posljednje četiri godine, kroz inicijativu Čista umjetnost, Nestlé je posadio više od 12.500 sadnica. Divno, zar ne?

Zato samo počni. Jedan dan. Jedna mala promjena.  Čista umjetnost počinje brisanjem . 

I najvažnije – daj sebi 15 minuta bez ekrana.

Samo ti.
Tvoja kava.
Pogled kroz prozor.
Bez skrolanja. Bez zvukova. Bez zahtjeva.

Tih 15 minuta može biti najzdraviji poklon koji si sebi dala ove sedmice.
Bolji nego bilo koja mindfulness aplikacija.

I mnogo, mnogo tiši.

Foto: pexels.com