Jedna od najvećih prednosti rada u online medijima upravo je networking, koji nas nerijetko uz par klikova i draga poznanstva odvede u sasvim nova poglavlja, gradove i države. 

Sličan scenarij vodio nas je i ka Sanji Tegeltija, PR menadžerici švedskog brenda luksuznih madraca Hästens, s kojim su se upoznali svi ljubitelji serije Emily in Paris, na čijem setu se i organiziralo snimanje za ovaj brend.

Sanja ima prepoznatljiv skandinavski modni izričaj - klasike nosi na odvažan, zaigran i inovativan način, a simpatije javnosti dobila je i kroz podcast 'En timme med' kroz koji razgovara s uspješnim ženama iz različitih sfera.
Otkrila nam je kako izgleda jedan njezin radni dan, koje beauty proizvode voli, ali i koje slastice obavezno trebamo isprobati u Stockholmu. 

***

Kako si postala PR stručnjakinja? Kako je tekao tvoj razvojni put?

Studirala sam ekonomiju na Visokoj poslovnoj školi u Göteborgu i nakon što sam neko vrijeme radila u bankarskom sektoru, promijenila sam put i počela raditi u marketingu u vladinoj tvrtki ALMI.
Preko ALMI-a sam se upoznala s vlasnikom Hästens kompanije, Janom Rydeom, kada sam organizirala događaj o brandingu. Nekoliko mjeseci kasnije, Hästens me je nazvao i želio se sastati sa mnom zbog pozicije globalnog PR menadžera. Nakon nekoliko intervjua i testova, dobila sam posao... I evo me tu. 

Cecilia Bonstrom & Sanja Tegeltija 
Foto: Julio Piatti

Koje osobine i vještine po tebi treba imati osoba koja se bavi ovim poslom?

Rekla bih da su multitasking, fleksibilnost, brzi tempo i stvarno dobar osjećaj za ljude važne vještine.

Kakva je javna percepcija tvog posla, a od čega se on zaista sastoji?

Većina ljudi misli da je rad u PR-u vrlo glamurozan i zabavan, što i jeste. Ali toliko je više od toga, on je stalni pritisak da se može učiniti više. Uvijek može biti više objava, više PR objava, veći hype. Tako da uvijek možeš učiniti više, što stvara stres kod mnogih ljudi koji su u mom položaju.

Koje su 3 najbolje prednosti tvog posla?

To je definitivno moja globalna mreža koju sam izgradila kroz ovaj posao, vještine planiranja i vođenje projekata, kao i mogućnost rješavanja više stvari odjednom. 

Uz titulu PR menadžerice švedske kompanije Hästens, imaš i svoj podcast. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Započela sam svoj podcast početkom godine i na njemu razgovaram s ljudima koji me nadahnjuju, kako bi podijelili svoje priče, svoje znanje i nadahnuli druge ljude. Ovaj moj strastveni projekt postaje sve veći i veći.

Hästens krevet se našao i u jednoj od epizoda trenutno jako popularne serije Emily in Paris. Otkrij nam kako je došlo do ove suradnje?

Bila sam u kontaktu s producentom i umjetničkim direktorom serije za Netflix prije godinu i pol. Svidio im se dizajn i željeli su da krevet bude dio serije. Nisam očekivala da će serija biti ovako uspješna, no, znala sam da će biti dobra, obzirom da ima istog producenta kao i Seks i grad, Darenna Stara. 

Foto: Netflix

Jasno je da organizacija dana ima važnu ulogu u tvojoj svakodnevnici. Otkrij nam koji su tvoji savjeti kako završiti sve obveze u jednom danu i ostati produktivan?

Za mene je važno ponekad pritisnuti pauzu i ne raditi ništa ili ništa vezano uz posao. Uvijek pazim da se brinem o sebi i odradim tjelovježbu, bez obzira na broj obveza, jedem zdravo i provodim vrijeme s obitelji i prijateljima. No, planiranje je ključ, uz dosta sna i rana jutra. 

Kako započinješ jutro, a kako završavaš dan? Koje su 3 stvari koje uvijek napraviš?

Uvijek dan započinjem vodom s limunom, šetam ili vježbam kako bih isplanirala dan i dobila pozitivnu energiju, ne doručkujem, pijem zeleni čaj i počinjem raditi. Dan završavam bez mobitela 2 sata pred spavanje, gledam film s dečkom ili čitam dobru knjigu.

Foto: Fredrik Karlsson 

Koliko je život u Švedskoj utjecao na promjenu tvojih svakodnevnih navika, beauty rutinu, ali i stil?

Živim ovdje od svoje treće godine, pa definitivno mislim da me je to i oblikovalo. 

Zbog prirode posla dosta i putuješ. Koje je najljepše mjesto koje si posjetila do sada?

Oh, toliko sjajnih mjesta. Volim New York, moj omiljeni grad s pulsom i ljudima, ali i Pariz je također još jedan favorit. Volim njihove zgrade i cafee. 

A što radiš u slobodno vrijeme? Koji hobiji i aktivnosti ti pripomažu da napuniš baterije?

Volim sve što ima veze sa zdravim načinom života, brigom o sebi, kao i kuhanje te aranžiranje i organiziranje događaja.

Foto: Fredrik Karlsson

Koje odjevne artikle biraš kada želiš ostaviti dobar dojam?

Odijevam se ovisno o svom raspoloženju i zadacima. Volim šetati uokolo u tenisicama, trapericama i kožnoj jakni, ali istodobno se volim odijevati u moćna odijela i visoke potpetice.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by s ᴀ ɴ ᴊ ᴀ ᴛ ᴇ ɢ ᴇ ʟ ᴛ ɪ ᴊ ᴀ (@sanjategeltijaa)

Omiljena knjiga?

Moja omiljena knjiga je Moć sadašnjeg trenutka.

Omiljeni beauty proizvod?

Volim švedski brend Bagliore, kozmetiku s isključivo prirodnim sastojcima, kao i proizvode dr. Barbare Sturms. 

Artikl u ormaru uz koji se uvijek osjećaš samopouzdano?

Crno ili bijelo odijelo.

Slastičarna koju trebamo posjetiti u Stockholmu?

Morate isprobati švedske cimet rolice u Fabriqueu.

Ritual koji biraš kada želiš kreirati #hygge u domu?

Volim neutralne tonove, prirodne materijale poput drveta, dobro osvjetljenje koje daje dobru energiju i minimalizam.

Najbolji savjet koji si dobila?

Uvijek biti znatiželjan i puno ispitivati.

***
Naslovna fotografija: Fredrik Karlsson
Razgovarala: Dijana Ćavar

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR