TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 26.8.2019.
Uvijek sjajno raspoložena, nasmijana i sa odličnim smislom za humor, glumica Nadine Mičić je za vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala, iako s podužom lista obveza, dozvolila da jedan dan provedemo s njom i saznamo kako započinje jutro, gdje pronalazi inspiraciju, što radi kada ima tremu prije predstave, kao i kojim beauty ritualima vjeruje.
Obzirom da Nadine ima zanimljiv modni stil, u kojem boje i odvažni krojevi imaju važnu ulogu, odlučili smo kroz street style fotografije pokazati kojim komadima ona vjeruje u kreiranju ležerne, ali i efektne večernje kombinacije.
Naglasak je stavila na dva svestrana kombinezona, za koje nam je šapnula da su njeni najdraži komad u ormaru.
“Kao što sam navela, kombinezoni su mi omiljeni odjevni predmet. Modni dodaci koje kombinujemo uz kombinezon mu mogu odrediti prigodu. Osim što uvijek izgleda efektno, nosite samo JEDAN odjevni predmet. Loša strana je piškenje, ali to ćemo zanemariti :)” - nadodala je Nadine.
Upoznajte Nadine Mičić kroz 23 cool pitanja!
3 osobine koje te najbolje opisuju?
Brzopletost, hiper osjetljivost, intuitivnost.
Kako je tekao tvoj razvojni put? Imaš li neku ulogu koja ti je posebice draga? Koja je za tebe uloga iz snova?
Razvojni put je počeo s upisom na Akademiju, nastavio se diplomskom predstavom koja je nastavila sa životom u Kamernom teatru 55 te predstavama “Murlin Murlo”, “Narodni poslanik” “Slavna Florens”, ponekim manjim ulogama na filmu i televiziji. Trenutno čekam početak sezone Pozorišta mladih te sam jako uzbuđena da vidim kako će se moj put kroz to pozorište razvijati. Uloga koja me provocira još od vremena studiranja jeste uloga Markize, teksta Opasne veze. Ali za nju mi treba još 15-tak godina života i zrelosti.
Na 43. danima satire Fadila Hadžića dobila si nagradu za najbolju sporednu ulogu u predstavi 'Murlin Murlo'. Najljepše uspomene i najveći izazov s kojim si se susrela tijekom igranja predstave?
To je moja prva nagrada, potpuno neočekivana. Uloga Ine mi je najdraža uloga koju sam radila. Kopajući po sebi sam došla do njene istine. Najveći izazov mi je zaista bio taj alkoholizam. On često u pozorištu zna biti klišej, ja sam željela da je njen alkoholizam ne usporava i onemogućava joj djelovanje.
Lekcije o modi, organizaciji i umjetnosti koje me je gluma naučila su:
Hmm, kad god radim novu ulogu pomognem sebi na samom početku nekom skicom kostima. Pomaže mi u izgradnji karaktera. Kroz to sam shvatila koliko je tačan kostim prebitan. Ali i u životu, iako poučeni da čovjeka ne čini odijelo, kroz odabir garderobe možemo dosta toga iščitati. Generalno sam jako organizovana, tako da je to osobina koja mi je pomogla u glumi i dodatno se isprecizirala. A lekciju o umjetnosti, učim svakodnevno. Taman kad pomislim da nešto znam, iznenadim se, suštinski nemam pojma jer se poimanja te iste umjetnosti konstantno mijenjaju.
Nadine je za trendi dnevni look birala prugasti kratki kombinezon, decentnu ogrlicu, pletenu ljetnu torbu i cool papuče
Koji su projekti na kojima trenutno radiš?
Trenutno se veselim stažu u Pozorištu Mladih.
Tvoj ritual prije početka svake predstave je?
Duže tuširanje, depiliranje, raznorazne mazalice i odlazak frizeru na feniranje nevezano uz to što za svaku predstavu imam drugačiju frizuru.
Kada imaš tremu prije predstave, onda...
Blebećem. Ne gasim se.
Ujutro se budim u...?
Spavalica sam, ali i to ovisi o obavezama, mislim da mi je 10 nekako optimalno.
Prva stvar koju napravim nakon buđenja je...?
Pogledam mobitel.
Moj radni dan započinje u... i tada:
Moji radni dani su vrlo fleksibilni (evo sama sebi čestitam).
Iz kuće ne izlazim bez:
Mobitela i novčanika.
Odjevni komadi koje najčešće biram za dnevne obveze su:
Kombinezoni, nekako to uvijek mogu, za svaku prigodu.
U 12:00h moj radni dan izgleda ovako:
Obzirom na prirodu mog posla, moje radno vrijeme nije nikad isto. Kada sam u procesu predstave često zaboravim na sve mimo toga pa i na vrijeme. To je kad radite ono što volite.
U 15:00h kada mi je potrebna dodatna motivacija i boost biram:
Nikad ništa svjesno, generalno se trudim da radim onako kako se osjećam.
U 17:00h nakon radnih obveza prva stvar koju ću napraviti:
Otići kući i sjesti na kauč u tišini bar 5 minuta.
Dan ne završavam bez:
Namaštacija i sanjarenja o onome što si priželjkujem.
Beauty ritual kojeg se pridržavam baš svaki dan:
Mimo skidanja šminke nemam neke beauty rituale. Imam osjetljivu kožu pa je radije ne čačkam previše.
U mom ormaru ćete trenutno naći: SVE.
3 stvari koje uvijek napravim prije spavanja:
Stavim labello, bjesomućno skrollam po telefonu, maza sa psom.
Moja najveća inspiracija je:
Ljudi.
Nadine je za elegantan večernji look birala kombinezon zanimljivog kroja i trendi bijele sandale
Najbolji savjet koji sam dobila glasi:
Rješavaj dok je vruće.
Koji bi savjet dala svakoj dami koja čita ovaj BONJOUR.insider i sanja o tome da jednog dana postane glumica?
Ko ne puca na gol, ne može ni zabiti. :)
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
