TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.3.2026.
Postoje brendovi koji grade proizvode i postoje oni koji grade kontekst. GAZZDA već godinama pripada ovoj drugoj kategoriji, ne samo kao proizvođač namještaja, već kao jedan od ključnih nosilaca savremenog bosanskohercegovačkog dizajna.
U trenutku kada pokrećemo Bonjour.DESIGN, platformu posvećenu arhitekturi, interijeru i produkt dizajnu, činilo se prirodnim započeti upravo ovdje sa Salihom Teskeredžićem, suosnivačem GAZZDE i autorom brojnih komada koji su definisali njegov identitet.
Njihova najnovija fotelja, Aska, predstavljena u Parizu i Milanu, nije samo novi proizvod u kolekciji. Ona je kontinuitet jedne dizajnerske filozofije koja balansira između tradicije i savremenosti, zanata i precizne proporcije, emocije i racionalne konstrukcije.
Zato smo zamolili Saliha da nas povede kroz proces njenog nastanka, ali i kroz širi kontekst u kojem danas djeluje bosanskohercegovačka produkt scena.
Aska Lounge Chair je komad iza kojeg stoji proces koji objedinjuje akademsko iskustvo, dugogodišnji rad sa drvetom i jasnu dizajnersku poziciju.
U razgovoru, Salih Teskeredžić govori nam o razvoju bosanskohercegovačke produkt scene, o međunarodnom kontekstu predstavljanja brenda te o skulpturalnom odnosu prema drvetu koji oblikuje estetiku GAZZDE.
Kao profesor i mentor generacijama mladih dizajnera, kako vidite današnji trenutak bosanskohercegovačke produkt dizajn scene?
Gdje u tom kontekstu pozicionirate GAZZDA brend danas?
Produkt dizajn, kao dio kreativne industrije, direktno je povezan s razvojem industrijske i zanatske proizvodnje. To je ujedno i područje djelovanja mladih produkt dizajnera koji se obrazuju uglavnom na Odsjeku za produkt dizajn Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Paleta djelovanja je široka, od industrije namještaja, unikatne proizvodnje, mode itd.
Ako analiziramo proizvodnju u Bosni i Hercegovini, često čujemo podatak da je industrija namještaja jedna od rijetkih izvozno suficitarnih grana, što već mnogo govori o perspektivi i uspjehu tog sektora. Kao izvozno orijentirana industrija, proizvodnja namještaja je jedna od rijetkih industrijskih grana koja je ponudila uspješne komercijalne proizvode na svjetskom tržištu.
Iz tog razloga mnogi dizajneri danas djeluju u toj industriji na različite načine. Tako je i uloga produkt dizajna u afirmaciji industrije namještaja i njenom brendiranju bila odlučujuća u periodu od 2010. godine do danas.
U tom relativno kratkom vremenu formiran je prepoznatljiv nukleus bosanskohercegovačke proizvodnje namještaja zasnovan na originalnim dizajnerskim konceptima u kompanijama Artisan iz Tešnja, Rukotvorine (Zanat) iz Konjica te sarajevskom brendu GAZZDA, koji su na svojevrstan način utrli put BiH dizajnu na evropsku scenu.
Navedene kompanije, kao i brend GAZZDA, prepoznate su kroz originalni dizajn i ujedno predstavljaju jednu vrstu kreativne matrice koja se može primijeniti u mnoštvu drugih proizvodnih djelatnosti. Proizvod koji nudi dodanu vrijednost kroz kreativnost dizajnera konkurentan je i nalazi se u višem cjenovnom segmentu na zahtjevnom evropskom i svjetskom tržištu.
U tom kontekstu, brend GAZZDA razvijao se svojim prepoznatljivim purističkim dizajnerskim konceptom baziranim na “domaćem dizajnu”, s jasnim stavom i minimalističkim izrazom, kao jedan od najprepoznatljivijih brendova BiH industrije namještaja u ovom dijelu Evrope.
Kao profesor i mentor generacijama studenata, nastojao sam uključiti dizajnere, alumnije naše Akademije, u živ i pulsirajući dizajnerski proces kreiranja brenda. Već godinama okosnicu dizajn tima u GAZZDA-i čine moji bivši studenti s ALU, danas produkt dizajneri: Mustafa Čohadžić, Berin Spahić, Elvira Ćosić te grafički dizajner i fotograf Adi Kubur.
To je ujedno i svojevrsni fenomen brenda GAZZDA, orijentacija na „domaće dizajnerske snage“, alumnije Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Na taj način otvoren je prostor djelovanja mladih kreativnih profesionalaca obrazovanih u BiH, koji danas djeluju unutar savremene evropske dizajnerske scene. Iz te perspektive, to možemo nazvati i „originalnim BiH proizvodom“.
Aska je predstavljena na sajmovima u Parizu i Milanu.
Šta vam je to iskustvo pokazalo o mjestu koje bosanskohercegovački dizajn danas zauzima na međunarodnoj sceni?
Izlaganje na sajmovima u Parizu bilo je izuzetno pozitivno iskustvo predstavljanja ovog proizvoda međunarodnoj dizajnerskoj publici. Meni kao dizajneru bio je izazov ponuditi vlastitu interpretaciju tradicionalnog dizajnerskog klasika koji je u svojoj verziji proizvodio Šipad, a dizajnirao profesor Zdenko Praskač.
Fotelja Aska svojevrsni je omaž ovčici Aski iz priče Aska i vuk našeg pisca Ive Andrića, koja svojom igrom očarava vuka i odgađa vlastitu sudbinu. Slično liku Šeherzade iz zbirke Hiljadu i jedna noć, koja pripovijedanjem simbolizira moć umjetničkog izraza, Aska utjelovljuje ideju kreativnosti kao sredstva transformacije stvarnosti.
Vaš odnos prema drvetu često se opisuje kao gotovo skulpturalan. Kako je taj pristup oblikovao razvoj Aske, posebno u načinu na koji su omekšane linije i proporcije okvira?
Estetika GAZZDA namještaja odraz je filozofije brenda. Ona uključuje prepoznatljive dizajnerske elemente bazirane na minimalističkoj formi i racionalnom odnosu prema upotrebi materijala, prvenstveno masivnog drveta, uz naglašene elemente lakoće, transparentnosti i taktilnosti prirodnog materijala.
Tako oblikovan namještaj predstavlja spoj tradicionalne stolarske tradicije i savremene visoke tehnologije. Aska je prepoznatljiv proizvod GAZZDA estetike, ali i reminiscencija klasične tipologije fotelje oblikovane laganim konstruktivnim elementima drvenog masiva, s lebdećom „školjkom“ sjedišta i naslona na toj konstrukciji.
Mekoća oblikovanih elemenata naglašava prirodnost materijala i poziva na taktilni kontakt s drvenim naslonjačima. Skulpturalnost fotelje Aska svakako je u fokusu; dizajnerska ambicija slijedi moto oblikovanja proizvoda s kojim se emotivno identificiramo, na kojem udobno sjedimo i na kojem se rado opuštamo.
Naglašeni stolarski spojevi su, s jedne strane, konstruktivno rješenje na klasičan stolarski način, a s druge strane naglašeni estetski detalj spoj noge s rukonaslonom realiziran drvenom kajlom u drugoj boji drveta. Ta igra “konstruktivnog i estetskog” kreativni je spoj tradicionalnog zanatskog rada i modernog oblikovanja s jednim od najljepših prirodnih materijala drvetom.
TEKST: Ada Ćeremida
Slovenska ilustratorica i dizajnerica Alja Horvat već godinama gradi prepoznatljiv vizualni svijet koji se nalazi na granici između nostalgije i savremenog izraza.
Radovi Alje Horvat, inspirisani prirodom, muzikom i estetikom 60-ih i 70-ih, brzo su pronašli put do globalnih brendova poput Fila, Anthropologie i Disneyja, ali i do Forbes 30 Under 30 liste.
Ono što Alju izdvaja je način na koji njene ilustracije uvijek djeluju kao mali, zaokruženi svjetovi, gotovo kao scene koje možete zamisliti izvan papira. Upravo zato ne iznenađuje što je njen rad počeo prelaziti u prostor i formu.
U posljednjim projektima, Alja istražuje kako njene ideje mogu postati fizički objekti, a jedan od najzanimljivijih primjera je fotelja inspirisana djetelinom s četiri lista, komad koji jednako komunicira emociju, sjećanje i dizajn.
U razgovoru s Aljom Horvat dotakli smo se njenog kreativnog procesa, inspiracija i prelaska iz ilustracije u dizajn objekata. Posebno nas je zanimalo kako je nastala njena fotelja inspirisana djetelinom i šta za nju znači pretvoriti emociju u formu.
Volimo kako vaš rad uvijek djeluje kao ulazak u jedan vrlo ličan, gotovo nostalgičan svijet.
Kada ste prvi put shvatili da ilustracija može postati nešto više od same strasti?
Oduvijek sam sanjala da radim nešto kreativno za život, iako sam prvobitno mislila da ću postati fotografkinja ili grafička dizajnerica, budući da sam studirala grafički dizajn, a fotografija je tada bila moja glavna strast. Ipak, crtanje je dio mene otkad znam za sebe, to je uvijek bio moj bijeg u potpuno drugačiji svijet, mjesto gdje sam mogla u potpunosti isključiti sve oko sebe.
Počela sam dijeliti svoj rad na Instagramu oko 2017–2018. dok sam još bila na fakultetu, a do trenutka kada sam diplomirala, već sam imala nekoliko poslova dogovorenih.
To mi je omogućilo da otvorim vlastiti biznis iste godine kada sam završila studije, na čemu sam izuzetno zahvalna.
Naravno, ima svojih uspona i padova. U jednom trenutku crtanje je prestalo biti zabavno jer je postalo posao.
Ali naučila sam koliko je važno održavati balans između klijentskih projekata i ličnog rada, u suprotnom, izgubi se ona početna radost zbog koje ste uopće počeli.
Spominjete da vas inspirišu priroda, muzeji, čak i 60-e i 70-e.
Kada započinjete novi rad, da li on više počinje iz vizualne reference ili iz osjećaja koji pokušavate prenijeti?
Obično pokušavam ispričati priču kroz svoje ilustracije. Većinu vremena polazna tačka je osjećaj, a ne isključivo vizualna referenca. Često me inspirišu priroda, muzika i tekstovi pjesama ili mitologija, koju smatram posebno inspirativnom.
Kada ideja dolazi iz nečeg opipljivog, poput određenog cvijeta ili drveta, na primjer Angel’s Trumpet. volim ga reinterpretirati i transformirati u funkcionalni objekt, umjesto da ga prikazujem previše doslovno.
Zaista me privlači ideja prevođenja elemenata prirode u upotrebljive forme, uz zadržavanje doze mašte.
Vaše ilustracije već djeluju vrlo prostorno i imerzivno, pa prelazak u fizički objekt poput fotelje djeluje gotovo prirodno.
Kada vam je prvi put pala na pamet ta ideja prelaska iz slike u objekt?
Oduvijek sam zamišljala svoje ilustracije na namještaju. Jedna od mojih najvećih inspiracija je Josef Frank, divim se njegovom pristupu uzorcima, namještaju i objektima. Ideja o prevođenju mojih ilustracija u namještaj i dizajniranju vlastitih objekata tiho se razvijala u mojoj glavi posljednjih osam godina, ali tek nedavno sam se osjećala dovoljno sigurno da je zaista istražim.
Dizajniranje objekta je potpuno drugačije iskustvo od stvaranja ilustracije.
Ne razmišljate samo o formi i funkciji, već i o tome kako ilustracija komunicira s objektom. Kada dizajniram oboje istovremeno, osjećam da mogu mnogo potpunije izraziti ideju ili priču, jer se objekt i ilustracija nadopunjuju i postaju jedno.
Ova fotelja u obliku djeteline s četiri lista djeluje i razigrano i simbolično.
Šta vas je privuklo tom obliku i kakav ste osjećaj željeli da ljudi imaju kada je vide ili u njoj sjede?
Imam jedno vrlo specifično sjećanje iz djetinjstva, posebno iz vrtića. Imala sam oko pet ili šest godina kada je moja vrtićka grupa otišla na livadu. Završili smo tražeći djeteline s četiri lista, takmičeći se ko će je prvi pronaći, jer nam je odgajateljica rekla da donosi sreću.
To je tako živo i radosno sjećanje, topao, sunčan dan i osjećaj potpune bezbrižnosti i to je postalo osnova za ovu fotelju. Oblik prirodno prati djetelinu s četiri lista, ali osim toga, željela sam da djeluje mekano, utješno i gotovo kao topli zagrljaj.
Idealno, sjedenje u njoj trebalo bi probuditi isti osjećaj topline i nostalgije koji ja osjećam kada se sjetim tog trenutka.
Spomenuli ste da je fotelja tokom procesa otišla u drugačijem smjeru nego što ste prvobitno planirali.
Šta se promijenilo i da li mislite da je ta nepredvidivost dio onoga što konačni rezultat čini snažnijim?
U početku sam zamišljala fotelju s nogama u obliku djeteline s četiri lista, ali je to vrlo brzo postalo vizualno previše. Modelirala sam u Blenderu i verzija s dodatnim nogama mi nije imala mnogo smisla.
Više mi se sviđa finalna verzija bez vidljivih nogu, djeluje uravnoteženije.
Mislim da je ovakva nepredvidivost ključan dio procesa. Možete krenuti s jasnom idejom, ali tek kada počnete raditi, uočite stvari koje ranije niste mogli vidjeti.
Ovaj projekt je savršen primjer kako dopuštanje procesu da se razvija može dovesti do snažnijeg rezultata.
Zanimljivo je vidjeti isti oblik preveden i u meku ilustriranu verziju i u verziju od ratana.
Kako pristupate dizajnu nečega što je zamišljeno da postoji i vizualno i fizički?
Trenutno svi moji komadi još uvijek postoje samo kao vizualizacije, iako trenutno sarađujem s jednom kompanijom na realizaciji ratan verzije fotelje u obliku djeteline s četiri lista.
Trudim se da ne preopterećujem razmišljanjem o tehničkim aspektima finalnog proizvoda, umjesto toga fokusiram se na koncept, dizajn, vizualizaciju i priču.
Vjerujem da uz prave saradnike moje ideje mogu biti realizirane, ponekad uz manje prilagodbe kako bi komad bio funkcionalan i praktičan.
Primijetili smo da eksperimentišete s predmetima za dom, posebno imajući u vidu vlastiti prostor.
Da li to vidite kao prirodan nastavak svog rada ili kao potpuno novo poglavlje koje još istražujete?
Vidim to i kao prirodan nastavak svog rada i kao novo poglavlje. Ulazak u objekte i prostor omogućava mi da ideje izražavam na višedimenzionalan način, što mi je jako uzbudljivo.
Istovremeno, to je nešto što još uvijek istražujem i učim, a upravo taj osjećaj otkrivanja je veliki dio onoga što me privlači.
Ako je ovo tek početak prevođenja vašeg svijeta u namještaj, kakve biste komade ili prostore voljeli dizajnirati dalje?
Voljela bih istražiti sve, iskreno!
Moj proces obično počinje inspiracijom, često nečim iz prirode, što me dalje vodi u razradu ideja i promišljanje u koji bi se objekt ta inspiracija najbolje mogla pretočiti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
