TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 28.10.2026.
Ulicom Mula Mustafe Bašeskije prolazimo i gledamo te stare fasade, prozore, ornamente, ali rijetko imamo priliku vidjeti šta se nalazi iza njih. Ovdje je zanimljivo što interijer ne pokušava potpuno neutralizirati karakter historijske zgrade.
Sarajevske ulice iz austrougarskog perioda imaju jedan poseban šarm, posebno kada pogled podignemo iznad izloga i užurbanosti svakodnevice. Tamo nas čekaju bogato ukrašene fasade, dekorativni vijenci i prozori iza kojih se kriju prostori o kojima uglavnom možemo samo nagađati.
Zato nam je ovaj stan u ulici Mula Mustafe Bašeskije posebno privukao pažnju. Njegov interijer definitivno ne prati pravilo less is more, nego na zanimljiv način nastavlja arhitektonsku priču zgrade, a umjesto očekivanih neutralnih zidova i minimalističkog namještaja, dočekala nas je sasvim drugačija estetika. 
Raskošne floralne tapete, vintage komadi namještaja, dekorativne štukature, bordo zavjese i uzorci koji se na prvi pogled možda ne bi našli zajedno. Sve to čini prostor u kojem maksimalizam dobija jednu pomalo nostalgičnu, gotovo teatralnu interpretaciju.
A ono što nas je najviše zainteresovalo jeste način na koji su svi ti različiti elementi povezani. Jer ovaj stan otvara zanimljivo dizajnersko pitanje: kako kombinovati uzorke, teksture i različite stilske periode, a da prostor zadrži vizuelnu ravnotežu?
Na prvi pogled, kombinacija floralnih tapeta, orijentalnog tepiha, bordo zavjesa, tapeciranog kreveta i namještaja s izraženom teksturom drveta mogla bi djelovati kao previše različitih elemenata na jednom mjestu.
Međutim, kada pogledamo pažljivije, primjećujemo nekoliko zanimljivih poveznica. 
Prva je paleta boja. Bordo tonovi zavjesa pojavljuju se i u tapetama te presvlakama fotelja. Topli smeđi tonovi povezuju parket, drveni namještaj i dijelove tepiha, dok zlatni detalji na okvirima slika i rasvjeti dodatno naglašavaju toplinu prostora.
Druga poveznica je odnos različitih veličina uzoraka. Tapete imaju gust, sitniji floralni motiv, dok tepih donosi izraženiju geometrijsku kompoziciju. Između njih nalaze se veće, mirnije površine poput tapeciranog uzglavlja kreveta i jednobojne posteljine.
Upravo ti neutralniji elementi omogućavaju oku da se odmori.
Ovo je odličan primjer kako pattern clashing , odnosno kombinovanje različitih uzoraka, može funkcionisati kada postoji zajednička paleta i određena vizuelna hijerarhija. 
Posebnu pažnju privlače komadi drvenog namještaja s izraženim godovima i zaobljenim rubovima, koji podsjećaju na estetiku art decoa.
Ormari i komode imaju karakter samostalnih dizajnerskih objekata, a njihova topla površina stvara zanimljiv kontrast raskošnim tapetama. Tu su i dvije fotelje s drvenim naslonima za ruke i bordo presvlakama, postavljene uz prozor. Zajedno s malim stolom i tepihom formiraju zaseban kutak za sjedenje unutar spavaće sobe.
Zanimljivo je što namještaj nije potpuno stilski ujednačen. Tapecirani krevet ima savremeniju siluetu, drveni komadi prizivaju ranija razdoblja dizajna, a dekoracije djeluju kao predmeti prikupljani tokom vremena. Rezultat je prostor koji ima karakter, umjesto da izgleda kao interijer uređen odjednom i iz jednog kataloga. 
Ako postoji nešto što maksimalistički interijeri posebno dobro rade, onda je to stvaranje prostora za predmete koji ne moraju imati isključivo praktičnu funkciju. Na jednoj od drvenih komoda nalazi se stara pisaća mašina Continental, dok je na zidnoj polici izložen model jedrenjaka. U uglu sobe smještena je i dekorativna kaljeva peć s reljefnim keramičkim pločicama.
Ovi predmeti unose različite teksture, oblike i asocijacije u prostor. Zajedno s uokvirenim slikama, malim skulpturama i dekorativnim maskama, stvaraju atmosferu privatne kolekcije u kojoj svaki predmet privlači pažnju iz drugog razloga.
Ovdje maksimalizam postaje zanimljiv upravo zato što ne zavisi samo od boje i uzoraka. Predmeti različitih stilova i perioda postaju dodatni sloj interijera. 
Dok spavaća soba koristi bogate, tamnije tonove i floralne motive, kupatilo donosi potpuno drugačiju interpretaciju dekorativnosti.
Bijeli ormarići s profiliranim frontama, zlatne slavine i ogledalo zaobljenih uglova stvaraju klasičnu osnovu, dok zidne pločice s plavo-sivim geometrijskim uzorkom unose neočekivanu dinamiku. Na podu se pojavljuju velike bijele pločice s malim crnim akcentima, što dodatno naglašava geometriju prostora.
Zanimljivo je kako se ovdje istovremeno pojavljuje nekoliko različitih uzoraka, ali ih povezuju ponavljanje boja i jasno definisane površine. Crne horizontalne linije i tamna ploča ispod umivaonika daju kontrast svijetlim ormarićima, dok zlatni detalji unose toplinu. Rezultat je kupatilo koje se stilski razlikuje od spavaće sobe, ali zadržava istu sklonost dekorativnim detaljima. 
TEKST: Ada Ćeremida
Koliko ste puta poželjeli dodatnu sobu, veći garderober ili mali kućni ured, a onda shvatili da vaš stan jednostavno nema dovoljno kvadrata za sve to?
Možda problem ipak nije u kvadratima, nego u načinu na koji ih koristimo. Šta ako spavaća soba ne mora biti spavaća soba cijeli dan? Ili ako dnevni boravak može postati gostinjska soba bez kupovine dodatnog namještaja i postavljanja novih zidova?
Upravo takva pitanja otvara jedan stan od 55 m² u Düsseldorfu, koji je uredio njemački studio urselmann interior .
Na prvi pogled, riječ je o toplom, minimalističkom interijeru s mnogo drveta, prirodnih materijala i zanimljivih tekstura. Međutim, kada pogledate malo pažljivije, otkrit ćete da se iza zavjesa kriju čitave funkcionalne zone, a ispod kreveta garderober koji se izvlači.
I da, sve to na samo 55 kvadrata.
Najveće iznenađenje ovog stana čeka nas u spavaćoj sobi. Umjesto klasičnog rasporeda u kojem krevet zauzima centralni dio prostorije, a ormar ostatak slobodnog zida, dizajneri su osmislili drvenu platformu na tri nivoa koja objedinjuje nekoliko funkcija.
Na povišenom dijelu nalazi se krevet, dok su ostali nivoi iskorišteni za radni kutak i prostor za opuštanje. Ispod konstrukcije smješten je garderober na izvlačenje.
To znači da prostor koji bi inače zauzimao samo krevet sada ima više namjena, bez potrebe za dodatnim komadima namještaja. Posebno zanimljiv detalj je velika zavjesa kojom se zona kreveta može vizuelno odvojiti od ostatka prostorije.
Tokom dana krevet nestaje iz vidokruga, a prostor može funkcionisati kao kućni ured ili miran kutak za čitanje. Za sve koji rade od kuće, a nemaju mogućnost odvojene radne sobe, ovo je ideja koju vrijedi sačuvati.
Još jedna pametna intervencija nalazi se u dnevnom boravku. Ovdje su dizajneri postavili zakrivljenu zavjesu koja prati zonu sofe na razvlačenje. Kada nema gostiju, zavjesa ostaje otvorena i dnevni boravak funkcioniše kao jedinstven prostor.
Međutim, kada neko ostaje prespavati, dovoljno je razvući sofu i zatvoriti zavjesu kako bi nastao intimniji prostor za spavanje. Bez dodatnih pregradnih zidova, vrata ili trajnog smanjivanja dnevnog boravka.
Ovakvo rješenje ima još jednu prednost: zavjese prostoru daju mekoću koju klasične pregrade često nemaju. Njihova tekstura, način na koji padaju i mogućnost pomjeranja unose novu dinamiku u interijer.
U malim stanovima, gdje svaki zid može značiti manje prirodnog svjetla i manje fleksibilnosti, tekstilna pregrada može biti mnogo praktičniji izbor.
Stan se nalazi u zgradi iz 1939. godine, a njegova transformacija nije počela izborom namještaja, nego promjenom prostorne organizacije.
Tokom renoviranja uklonjena su dva unutrašnja zida i jedna vrata, čime su hodnik, kuhinja, trpezarija i dnevni boravak povezani u otvoreniju cjelinu. Ovakav raspored omogućio je bolju povezanost svakodnevnih aktivnosti i veću slobodu kretanja kroz stan.
Zanimljivo je da dizajneri nisu pokušali svaki kvadrat ispuniti namještajem. Umjesto toga, pojedinim zonama dali su više funkcija, koje se koriste u različitim dijelovima dana. Tako dnevni boravak ne mora stalno biti gostinjska soba, niti spavaća soba mora izgledati kao prostor namijenjen isključivo spavanju.
Pored kreativnog rasporeda, ovaj projekt donosi još jednu vrijednu lekciju: renoviranje ne mora značiti da sve staro treba zamijeniti novim.
U kuhinji je iskorišteno staklo sa starih vrata stana, dok su među odabranim materijalima i podne obloge od pluta te zidne pločice izrađene dijelom od građevinskog otpada. Riječ je o pristupu koji se oslanja na principe cirkularnog dizajna, odnosno produžavanja životnog vijeka materijala kroz njihovu ponovnu upotrebu.
Takvi detalji nisu samo ekološka odluka. Oni interijeru daju karakter i pokazuju da zanimljiv dizajn ne mora uvijek počinjati kupovinom potpuno novih elemenata.
Možda nemamo svi mogućnost izgraditi drvenu platformu ili potpuno promijeniti raspored prostorija, ali ideja iza ovog projekta može se primijeniti i kroz mnogo manje intervencije.
Prije nego što u mali stan dodamo novi ormar, radni sto ili pregradu, vrijedi razmisliti može li namještaj koji već imamo preuzeti više funkcija.
Može li se prostor ispod kreveta bolje iskoristiti? Može li zavjesa odvojiti radni kutak od ostatka sobe? Može li dnevni boravak povremeno postati prostor za goste, a da pritom ne izgubi svoju svakodnevnu funkciju?
Ovaj stan od 55 m² podsjeća nas da dobar raspored nije uvijek onaj u kojem svaka aktivnost ima svoju sobu, nego onaj koji se može prilagoditi načinu na koji živimo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
